DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 16     <-- 16 -->        PDF

kako šumarstvu za razvitak organizacije udruženog rada u kojoj je ostvaren;
potonji bi ujedno stimulirao i autofinanciranje dodatnog ulaganja sredstava
u inače vrlo dugoročnu biološku reprodukciju drva. Razdvajanje navedenog
viška, tj. rente,-na navedena dva dijela vrlo je teško; stoga dosad postoji samo
prijedlog kojemu je glavna svrha bila navedeno stimuliranje (Kraljić — prije
izlaska novih ustava).


Umjesto navedenog »normativa« u našem privrednom sistemu šumarstva
upotrebljavala se niz godina tzv. »amortizacija za regeneraciju šuma« a zatim
već novi niz godina tzv. »amortizacija šuma«. Iz nje iskorišćivanje šuma financira
djelomično »biološku reprodukciju posječenog drva (na panju)« pod
nazivom »šumskokulturni radovi« (dakle bez čuvanja šuma, konsignacija sječne
drvne mase i odnosnih režijskih troškova), koji se odnose na oskudnu jednostavnu
i još oskudniju proširenu reprodukciju, podizanje nužnih šumskih
komunikacija i nabavljanje odnosne opreme. U pogledu biološke reprodukcije
drva (na panju) ona predstavlja pogrešno izračunatu, raznim uvjetima neprilagođenu
veličinu i — pravu mistifikaciju. Naime, dobre šume imaju razmjerno
male financijske potrebe za njihovu biološku reprodukciju a veliku »amortizaciju
šuma«, a loše šume — upravo obratno — tj. nedostaju im sredstva za
jednostavnu biološku reprodukciju drva (na panju)! Ta »amortizacija šuma«
nije uopće proporcionalna konkretnom obujmu sječe drva! Ona sadrži troškove
za »održavanje šuma« dok ostale (tipične) amortizacije u nas ne uključuju
uopće troškova održavanja! Kako može imati »amortizaciju« ono što se
u proizvodnji uopće ne troši, već, naprotiv, raste? Tu »amortizaciju šuma«
napadaju brojni napisi šumarskoekonomskih stručnjaka (Kraljić, Potočić i
dr.). Nju je osudila i šumarska služba odnosnog Sekretarijata i Poslovnog
udruženja npr. u SRH i svojedobno predložila ispravna rješenja na temelju
navedenih »normativa« — ali se ipak zadržala po inerciji odnosnih saveznih
financijskih dosadašnjih propisa . . .


ODVAJANJE ISPRAVNIH PLANSKIH OBJEKTIVNIH
»ŠUMSKIH TAKSI« I »SVIH VRSTI RENTI ZAJEDNO«


To odvajanje ne smije se temeljiti na odbijanju faktičnih (obračunskih)
troškova, pa ni cijene proizvodnje, konkretnog iskorišćivanja šuma bez troškova
sirovine, od općih odnosno dogovorenih tržišnih cijena proizvoda iskorišćivanja
šuma. Ukoliko se odbijaju faktični (obračunski) troškovi, odnosno
cijena proizvodnje, u »šumsku taksu« pa i »sve rente zajedno« neispravno
ulaze nerazlučno i sve uštede na troškovima postignute umješnošću, vještinom
i zalaganjem odnosnog kolektiva većima od onih u »dobrog (prosječnog)
gospodara«; odnosno obratno smanjuju se »šumske takse« pa i »sve rente
zajedno« za ona premašenja troškova nastala zbog manje umješnosti, vještine
i zalaganja odnosnog kolektiva od onih u »dobrog (prosječnog) gospodara
«. A te uštede, odnosno premašenja troškova, trebaju stimulativno ići
u korist odnosno na štetu osobnih dohodaka tog kolektiva ...


Stoga navedeno odvajanje treba se temeljiti na odbijanju navedenih troškova,
odnosno cijene proizvodnje, po jedinicama u planskom (standardnom,
normalnom) nivou! Planske troškove iza Oslobođenja definiralo se je kao
»obračunske troškove po jedinicama proizvodnje posljednjeg obračunskog
razdoblja (tromjesečja) očišćenima od slučajnih neproizvodnih troškova (le




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 17     <-- 17 -->        PDF

žarine, penale i si.)«. Ta definicija važi za planske troškove u industriji, gdje
se u pravilu uvjeti proizvodnje od jednog do drugog obračunskog razdoblja
bitno ne mijenjaju, osim u slučajevima nabavke nove opreme (tada su se izračunavali
tzv. planski sniženi troškovi). Takva definicija planskih troškova
ne može nikako važiti za djelatnosti šumarstva, u kojem se radilišta pa i radni
uvjeti na njima stalno mijenjaju od jednog do drugog obračunskog razdoblja.
Stoga smo za šumarstvo dali novi naziv i definiciju za »planske objektivne
« troškove. To su oni jedinični troškovi koji se temelje: a) na konkretnim
uvjetima, b) na normama koje se odnose na uvjete pod a., c) na
važećim cijenama, instrumentima i tarifama (ukalkulirani osobni dohoci),
d) na oruđu za rad kojim se raspolaže u datoj organizaciji udruženog rada u
momentu kalkulacije »planskih objektivnih« troškova.


Upravo na odbijanju takvih »planskih objektivnih« troškova od tržišnih
cijena — treba se temeljiti ispravna »šumska taksa« pa i »sve rente zajedno«.
Takvu šumsku taksu, koja je ispravan okvir za »sve rente zajedno« koje trebaju
ovisiti samo o planskim objektivnim uvjetima — nazvali smo »planskom
objektivnom šumskom taksom«.


Ona se može utvrditi na temelju općih uputstava koja bi imala oblik odnosnog
samoupravnog sporazuma ili koja bi propisala država uime društva
(budući da su šume od općeg društvenog interesa); primjenu bi trebali kontrolirati
šumarski inspektori. Osim toga poslovna udruženja šumskoprivrednih
organizacija po propisanoj metodici mogu iskalkulirati »cjenik planskih
objektivnih šumskih taksa« po drvnim sortimentima i razredima planskih
objektivnih troškova ukupnog šumskog transporta po toni. U te razrede razvrstavale
bi se konkretne godišnje sječine prema njihovim konkretnim planskim
objektivnim financijskim planovima (tzv. režijskim preliminarima), koje
bi mogli kontrolirati (verificirati) šumarski inspektori. U tome imamo od ranije
određena iskustva.


Od takvih planskih objektivnih šumskih taksa treba još samo odbiti ranije
navedene konkretne planske objektivne »financijske normative za biološku
reprodukciju posječenog drva (na panju)« pa da se izračunaju »sve rente
zajedno«. Te financijske normative izračunala bi šumska gospodarstva tj.
organizacije udruženog rada za svoje šumskoprivredno područje, a na temelju
već navedenih općih ugovorenih ili propisanih uputstava.


(Dok su na snazi savezni financijski propisi o tzv. »amortizaciji šuma«,
treba umjesto navedenog »normativa« odbiti propisanu odnosnu »amortizaciju
šuma«. Tako će se utvrditi također »sve rente zajedno« ali u manje točnom,
upravo iznakaženom, iznosu.)


U Prijedlogu nacrta novog Zakona o šumama SRH u čl. 51. daje se ova
definicija za »sve rente zajedno« jezikom našeg dohodovnog sistema (pri kojem
se osobni dohoci ne smatraju troškovima već dijelom novostvorene vrijednosti
/to je ispravno s gledišta društva, ali s gledišta organizacije udruženog
rada trošak bi mogao obuhvatiti i ukalkulirane osobne dohotke, pa
omogućiti toliko potrebno jednostavnije izražavanje/): »Dio dohotka . . . (o
kojem je riječ! primjedba B. K.) . . . utvrđuje se tako da se od prodajne cijene
šumskih sortimenata odbiju materijalni troškovi poslovanja, propisana
amortizacija osnovnih sredstava, zakonske i ugovorne obaveze, sredstva za
osobne dohotke, sredstva za biološka ulaganja po propisanim stopama i pro




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Im zweite n (letzten) Abschnitt behandelt der Autor die Problematik der
Trennung in der Forstwirtschaft »aller Renten zusammen« nach dem Kriterium der
natürlichen Bedingungen (die Renten I) und der künstlichen Bedingungen (die
Renten II) ihrer Entstehung.


In einer rationellen Forstwirtschaft, wo sich die Hiebe im Rahmen des Holzzuwachses
bewegen — gibt es keine Differential-Boden(Wald)-Renten der Fruchtbarkeit
I, und zwar deswegen, weil es beim Urwald weder eine »Erzeugung des Holzes
auf dem Stock« noch einen ökonomischen Holzzuwachs (per Hektar) gibt, noch
einen jährlichen Ertrag und keine diesbezüglichen Kosten. — Wo keine forstliche
Bewirtschaftung besteht und wo sich die Wälder nur zersetzen, d. h. exploitieren,
würde die Waldbenutzung einen »Extra-Gewinn der Fruchtbarkeit« realisieren,
wenn sie nicht dem Verwalter des Waldes das erwähnte Normativ und die Differential-
Boden(Wald)-Rente I abgeben müsste. Wenn die Waldbenutzung dem Verwalter
des Waldes nicht das angeführte Normativ sondern nur die Differential-
Boden(Wald)-Rente der Fruchtbarkeit I und die eventuelle absolute Bodenrente
bezahlt — so bedeutet dies, dass die Waldbenutzung die Notwendigkeit der Erhaltung
bzw. Reproduktion des Waldes nicht eingesteht und sich damit abfindet,
dass der Verwalter des Waldes — beim Mangel notwendiger Mittel — die Erneuerung
des Waldes den natürlichen Elementarkräften überlassen und sogar der Wald
seinem Verschwinden geopfert wird. Dies kommt keinesfalls in Betracht für die
Forstwirtschaft Jugoslawiens, aber es entspricht der Voraussetzung derjenigen
Autoren, die die Existenz der Notwendigkeit des kalkulativen induktiven Reproduktionswertes
des Holzes auf dem Stock negieren. — Wenn wir dagegen eine nachhaltige
jedoch konservative (schonende) Waldwirtschaft hauptsächlich vermittels
Bewachung und Verwaltung voraussetzen, d. h. ohne ausdrückliche zusätzliche Einlagen
in die biologische Reproduktion des Holzes (und daher im Rahmen des verhältnismässig
geringen Holzzuwachses /»Rentenwaldwirtschaft« — Kresslin/), oder
wenn wir davon ausgehen, dass die gegenwärtigen Forste nichts als ein »Naturgut«
(als Resultat von nur natürlichen Bedingungen) sind, würde die Differenz zwischen
der angeführten »allgemeinen induktiven Preise des Holzes auf dem Stock« und der
vorerwähnten Normative (der konkret berechneten induktiven Preise des Holzes
auf dem Stock) die Differential-Boden(Wald)-Renten der Fruchtbarkeit I represäntieren,
während diejenigen der Fruchtbarkeit II, als Resultate der Arbeit unter
künstlichen Bedingungen überhaupt nicht existieren würden.


Es ist möglich, die Differential-Boden(Wald)-Renten der Lage I unter der Voraussetzung
von nur natürlichen Bedingungen (ohne das Forstwegenetz) zu berechnen
als Differenz der Marktpreise und des berechneten »Erzeugungspreises« (enthaltend
als Kosten des Rohmaterials »den allgemeine induktiven Preis des Holzes
auf dem Stock«) der Forstbenutzung. Diese Renten sind aber im allgemeinen unbedeutsam
angesichts der Entfernung der Wälder, des Gewichtes und der unhändlichkeit
der forstlichen Rohholzsortimente sowie derer relativ nidriger Marktpreise.
Wegen der deduktiven Kalkulation der Differential-Boden(Wald)-Renten der Lage
(I und II) — d. h. von den Marktpreisen ausgehend — werden mit den letztgenannten
die eventuellen absoluten Bodenrenten unzertrennlich vereint. Die absoluten
Bodenrenten sind der Ausdruck des Eigentums am Boden als ein begrenztes Erwerbsmittel,
so dass man sie nicht von den Differential-Boden(Wald)-Renten der
Lage I trennen soll, da sie, wie die letztgenannten, nicht von den zusätzlichen Einlagen
des Arbeitskollektivs abhängen.


Wenn wir die biologische Reproduktion unter nur natürlichen Bedingungen
(ohne der ausdrücklichen zusätzlichen Einlagen) und die Forstbenutzung unter nur
natürlichen Bedingungen (ohne das Forstwegenetz) voraussetzen — dann können
wir von den Marktpreisen der Produkte der Forstbenutzung die bezüglichen Kosten
abziehen, d. h. den Erzeugungspreis dieser Produkte, welcher vermöge der Kosten
des Rohmaterials den vorerwähnten konkret berechneten Normativ enthält, so dass
wir auf diese Weise zusammen die Differential-Boden(Wald)-Renten I, u. zw. der
Fruchtbarkeit und der Lage, einschliesslich der eventuellen absoluten Bodenrente
erhalten. Wenn wir jedoch der Ansicht sind, dass allein der Urwald die nur natürlichen
Bedingungen besitzt, dann gibt es in derart erhaltenem Resultat keine Differential-
Boden(Wald)-Rente der Fruchtbarkeit I, sondern diejenigen der Fruchtbarkeit
II.




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 23     <-- 23 -->        PDF

14.
Kresli n E. P.: »Rentovnoe lesnoe hozjajstvo v Rossii«, Goslestehizdat, Moskva—
Leningrad 1934.
15.
Potoči ć Z.: »Zakon vrijednosti u šumarstvu«, Ekonomski fakultet Sveučilišta
u Zagrebu, Zbornik radova, knjiga IV/1958, Zagreb, str. 11—64.
16.
Potoči ć Z.: »Priroda i funkcija rente u šumskoj privredi«, Šum. list, 9—10,
1961, Zagreb, str. 348—356.
17.
Potoči ć Z.: »Političko ekonomska suština Barthine formule«, Šum. list, 11—
12, 1971, Zagreb, str. 355—363.
18.
Potoči ć Z.: »Šuma — ekonomski fenomen«, Šum. list, 1—2, 1972, Zagreb,
str. 31—39.
19.
Potoči ć Z.: »Stvaranje i raspodjela viška vrijednosti u šumskoj proizvodnji«,
Šum. list, 3—4, 1972, Zagreb, str. 116—124.
20.
Potoči ć Z.: »O akumulativnosti u šumskoj proizvodnji«, Šum. list, 3—4, 1974,
Zagreb, str. 141—145.
21.
Propisi o »amortizaciji za regeneraciju šuma« Službeni list SFRJ broj 27/1961,
40/1961, 52/1962.
22.
Propisi o »amortizaciji šuma« Službeni list SFRJ broj 37/1965, 52/1966.
23.
»Ustav SFRJ« Službeni list SFRJ broj 9/1974.
24.
»Ustav SRH« Narodne novine broj 8/1974.
25.
»Prijedlog za donošenje novog Zakona o šumama SRH«, Zagreb 1975, str. 1—26
+ 3 (umnoženo ciklostilom).
Zusammenfassung


WALDRENTE UND VERFASSUNGSMÄSSIGE BESTIMMUNGEN


Artikel 18 der Verfassung der SFR Jugoslawien verordnet, dass ein Teil des
Einkommens, der unter ausnahmsweise günstigen natürlichen Bedingungen geschaffen
wurde, verwendet werden soll für die erweiterte Produktion in der Arbeitsorganisation,
durch welche derselbe geschaffen wurde, oder für die Entwicklung
der materiellen Grundlage der vereinten Arbeit in der Gemeinde und Republik bzw.
der autonomen Provinz.


In der Einleitun g wird in diesem Zusammenhang erläutert, es handle
sich dabei um die Abtrennung der Differential-Boden(Wald)-Renten I — und zwar
der Fruchtbarkeit und der Lage — in der Forstwirtschaft. Dieselben sollen von
»allen Renten zusammen« abgetrennt sein, d. h. von den Differential-Boden(Wald)-
Renten II, u. zw. der Fruchtbarkeit und der Lage, sowie von der eventuellen absoluten
Bodenrente.


Dabei unterscheidet der Autor die Auffassungen derjenigen, die den Wert des
Holzes auf dem Stock negieren von denjenigen, die den Wert des Holzes auf dem
Stock anerkennen. Die erstgenannten vertreten die Ansicht, dass die ganze Forsttaxe
»alle Renten zusammen« darstellt, während die letztgenannten der Ansicht
sind, dass man von der Forsttaxe das konkret berechnete »finanzielle Normativ (den
Erzeugungspreis) für die Reproduktion des eingeschlagenen Holzes (auf dem
Stock)« abziehen soll, so dass nur die Differenz (der Uberschuss) »alle Renten zusammen
« darstellt.


Sowohl die erst — als auch die letztgenannten verurteilen die sog. Waldamortisation,
die im gegenwärtigen finanziellen System Jugoslawiens vorgeschrieben
wurde.


Im erste n Abschnitt erläutert der Autor, dass man die obige Errechnung
durch die Kalkulation der »plan-objektiven« Forsttaxe und des »plan-objektiven«
angeführten Normativs bewerkstelligt. Diese zwei ökonomischen Kategorien gründen
sich auf den Begriff der »plan-objektiven« Kosten (vom Standpunkt der Arbeitsorganisation),
welcher für die Forstwirtschaft vom Autor bereits im Jahre 1952
definiert wurde.


In seinen nachträglichen Studien einteilte der Autor »alle Renten zusammen«
auf diejenigen der Fruchtbarkeit und der Lage (mit eventueller absoluter Bodenrente)
und weiterhin nach dem Schlüssel der Beteiligung der eigenen Investitionsmittel
des Arbeitskollektivs im Gesamtwert der bezüglichen Grundmittel — um
auf diese Weise die Selbstfinanzierung der überwiegend langfristigen Anlagen zu
stimulieren.


253




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 22     <-- 22 -->        PDF

mo naprijed ništa navodili jer su takvi drvni sortimenti vrlo rijetki, pa u ekonomici
naših šumskoprivrednih organizacija ne igraju nikakvu odlučniju
ulogu.


Apsolutna zemljišna renta, kako smo već naveli, nije uopće posljedica
prirodnih uvjeta ni dodatnih ulaganja već je posljedica rada pri datim proizvodnim
odnosima vlasništva nad zemljištem (u kapitalističkim zemljama).
Smatramo da se ona u nas najvjerojatnije ne ostvaruje kao takva jer društvo
u nas nije propisalo naknadu za korištenje društvenog vlasništva nad šumom
a upravljač šumskog zemljišta odnosno šume i iskorišćivatelj šuma — ista
su osoba. Ukoliko se ipak ostvaruje — smatramo da taj dio »svih renti zajedno
« ne treba posebno odvajati jer — iako nenaveden u čl. 18. Ustava — svakako
treba da dijeli sudbinu onih renti nastalih radom uz prirodne uvjete.
To stoga što za taj dio »svih renti zajedno« najmanje je zaslužna organizacija
udruženog rada!


Time smatramo da smo pružili najnužniju informaciju o odnosnoj problematici
i — barem teorijsko — rješenje razdvajanja »svih renti zajedno«
na dio koji je stvoren pri prirodnim uvjetima i dio koji je stvoren pri umjettnim
uvjetima rada. Pri tome smo vidjeli da je apsolutna zemljišna renta ukoliko
postoji, zbog tehnike deduktivne kalkulacije, nerazlučivo spojena s diferencijalnom
zemljišnom rentom položaja.


LITERATURA


1 Golubovi ć U.: »Istraživanja relativne diferencijalne rente u ekonomskim
šumama Gorskog kotara«, Šum. list, 11—12, 1971, Zagreb, str. 364—418.


2.
Kralji ć B.: »Ekonomski elementi proizvodnje socijalističkog šumarstva«,
Školska knjiga, Zagreb 1952, str. 1—802 + XXI + džep sa 11 tabličnih priloga.
3.
Kralji ć B.: »Radne jedinice u šumsko-privrednoj organizaciji«, Šum. list,
9—10, 1967, Zagreb, str. 374—387.
4.
Kralji ć B.: »Stimulativna unutrašnja raspodjela dohotka na radne jedinice
u šumsko-privrednoj organizaciji«, Šum. list, 11—12, 1967, Zagreb, str. 433—451.
5.
Kralji ć B.: Stimulativna raspodjela dohotka na obračunske jedinice i ličnih
dohodaka na obračunska mjesta u šumsko-privrednoj organizaciji«, Nar.
šumar, 5—6, 1968, Sarajevo, str. 247—264.
6.
Kralji ć B.: »Stimulat vna raspodjela ličnih dohodaka na pojedine radnike u
šumsko-privrednoj organizaciji«, Nar. šumar, 8—9, 1969, Sarajevo, str. 409—420.
7.
K r a 1 j i ć B.: »Načela raspodjele u šumarstvu«, Zavod za istraživanje u šumarstvu
Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, II izdanje, Zagreb 1971, str.
1—173. Ofset tisak.
8.
Kralji ć B.: »Pojednostavnjena stimulativna raspodjela u šumsko-privrednoj
organizaciji na temelju izjednačenja uvjeta privređivanja«, Šum. list, 11—12,
1975, Zagreb.
9.
K r a 1 j i ć B.: »Financiranje biološke reprodukcije posječenog drva«, Šum. list,
3—4, 1969, Zagreb, str. 114—125.
10.
Kralji ć B.: »Najprikladniji sintetski pokazatelj vrijednosti drva na panju
u svrhu bilanciranja uspjeha proizvodnje drva na panju«, Šum. list, 7—8, 1969,
Zagreb, str. 270—280.
11.
Kralji ć B.: »Ekonomika šumarstva Jugoslavije« u Ekonomika Jugoslavije,
Posebni dio, u redakciji Sirotkovića J. i Stipetića V., Informator, Zagreb 1975,
str. 121—166. (IV izmijenjeno izdanje).
12.
Kral j ić B.: »Primjedbe na nacrt Ustava, kojim se šuma tretira kao prirodno
dobro«, Šum. list, 3—4, 1974, Zagreb, str. 146—151. (Potrebno je ispraviti brojne
i znatne greške tiska.)
13.
Kralji ć B.: »Primjedbe na Prijedlog za donošenje novog Zakona o šumama
SRH«, podnesene nadležnom Sekretarijatu 27. 10. 1975. Zagreb, str. 1—5
(rukopis pisan mašinom za pisanje).
252




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 21     <-- 21 -->        PDF

cijena proizvoda bila bi znatno manja nego li sadašnja. To stoga jer bi najmanje
svi jeftiniji šumski sortimenti imali više troškove od njihovih prodajnih
cijena. Planski objektivni troškovi, odnosno cijena proizvodnje, iskorišćivanja
šuma (kao trošak sirovine obuhvaća navedenu »opću induktivnu cijenu
drva na panju«) bila bi, naprotiv, po jedinicama šumskih sortimenata znatno
viša od današnje. Znači da bi diferencijalna zemljišna renta položaja I bila
znatno manja od sadašnje diferencijalne zemljišne rente položaja I i II zajedno.
I jedna i druga nerazlučivo sadrži eventualnu apsolutnu zemljišnu rentu,
jer su izračunate deduktivno polazeći od tržišnih cijena; ali zbog različitih
obujma realizacije one nisu međusobno jednake. Stoga razlika diferencijalne
zemljišne rente položaja I i II zajedno i diferencijalne zemljišne rente položaja
I ne predstavlja dakle čistu diferencijalnu zemljišnu rentu položaja II
koja je rezultat rada pri umjetnim uvjetima, već i dio apsolutne zemljišne
rente koja je rezultat rada pri proizvodnim odnosima vlasništva nad zemljištem
kao sredstvom proizvodnje, a ne može se potpuno odvojiti.


Ako se uz pretpostavku samo prirodnih uvjeta (bez šumskih komunikacija)
i sječa u okviru prirasta izračunava negativni iznos — znači da još nije
kucnuo čas ekonomski opravdanog iskorišćivanja drva iz konkretne sječine,
pa se navedena diferencijalna zemljišna renta položaja I s eventualnom njezinom
apsolutnom zemljišnom rentom ne ostvaruje. U tom slučaju »sve rente
zajedno« utvrđene za sadašnjost obuhvaćaju samo diferencijalne zemljišne
rente (plodnosti i položaja) II, jer su posljedice rada pri umjetnim uvjetima,
i eventualnu apsolutnu zemljišnu rentu (nerazlučivo spojenu s diferencijalnom
zemljišnom rentom položaja II koja je deduktivno izračunata polazeći
od tržišnih cijena) kao posljedicu rada uz vlasništvo nad zemljištem kao sredstvom
proizvodnje.


Ako pretpostavimo biološku reprodukciju pri samo prirodnim uvjetima
(bez izrazitih dodatnih ulaganja) i iskorišćivanje šuma pri samo prirodnim
uvjetima (bez šumskih komunikacija) — možemo od tržišnih cijena proizvoda
iskorišćivanja šuma odbiti odnosne troškove, tj. cijenu proizvodnje tih proizvoda,
koja uime troška sirovine sadrži ranije navedeni konkretno iskalkulirani
normativ, pa tako dobijemo zajedno diferencijalne zemljišne rente I, i
to plodnosti i položaja, s eventualnom apsolutnom zemljišnom rentom. Ako
pak smatramo da samo prirodne uvjete ima jedino prašuma, u tako dobijenom
rezultatu nema diferencijalne zemljišne rente plodnosti I.


Napominjemo, da se diferencijalna zemljišna renta položaja I, posljedica
rada uz prirodne uvjete, često ne će ostvarivati ili će se ostvarivati uglavnom
u nevelikom iznosu. To stoga jer su šume redovito udaljene od tržišta
a transport velikih i teških a razmjerno jeftinih drvnih sortimenata je vrlo
skup!


Pri manjem broju posebnih šumskih sortimenata (ikričav i si. javor ili
topola, orah posebne strukture, smrekovina valovite strukture, i si.) pojavljuje
se i čisto monopolna renta. Ona uopće nije posljedica rada već prirodne
rijetkosti; ona nema veze s klasičnim zakonom vrijednosti (kao izraza društvenopotrebnog
rada) već samo sa zakonom cijena (kao izraza odnosa ponude
i potražnje). Ta monopolna renta može se odvojiti izračunavanjem razlike
u prodajnim cijenama tih sortimenata izuzetne strukture i inače istih
sortimenata ali uobičajene normalne strukture. O monopomim rentama nis


251




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 20     <-- 20 -->        PDF

na tržišna cijena godišnje realizacije u prašumi iznosi nula. Trajni pak godišnji
planski objektivni troškovi, odnosno cijena proizvodnje, drva na panju
također bi iznosila nula (jer je odsutno bilo kakvo uzgajanje šuma). Znači,
da bi trajna godišnja diferencijalna zemljišna renta plodnosti I iznosila također
nula. To se događa, ako se uzme da se sječe u okviru prirasta — kako
je to redovito u šumama Evrope .. . To pak znači da su u takvu slučaju sve
trajne godišnje diferencijalne zemljišne rente plodnosti u šumarstvu faktično
one II, tj. rezultat rada pri umjetnim uvjetima.


Potpuno drugo se događa pak, ako se uzme, da se, naprotiv, sječa vrši
u okviru osnovne drvne mase — kako je to još uvijek pravilo npr. u Africi a
u Evropi (pa i u nas) rijetka iznimka. U tom slučaju upravljač šume, zbog
monopolnog posjedovanja inače ograničene površine prašume, dobija — zbog
njegove dužnosti da biološki reproducira posječenu drvnu masu (na panju)


— iskalkuliranu »opću induktivnu cijenu drva na panju«. Potonja se ravna
prema najgorim uvjetima plodnosti uz koje se treba proizvoditi drvo na panju
da bi se pokrile društvene potrebe za drvom putem tržišta. Takvu induktivnu
cijenu po jedinicama drvnih sortimenata godišnjeg prirasta na temelju
troškova, odnosno cijene proizvodnje, proizvodnje drva na panju — možemo
iskalkulirati za čitavu SFRJ. U tome imamo od ranije određena iskustva.
Upravljač prašume navedenu »opću induktivnu cijenu drva na panju« doživljava
u prvi čas u čitavu iznosu kao diferencijalnu zemljišnu rentu plodnosti
I. No, pri daljnjim godišnjim nužnim biološkoreprodukcionim troškovima,
odnosno cijenama proizvodnje, on uočava da tek manji ili veći dio te opće induktivne
cijene, tj. pri većoj količini posječenog drva na panju po hektaru,
boljim vrstama drveća i boljem asortimanu — predstavlja faktičnu diferencijalnu
zemljišnu rentu plodnosti I. Ukoliko iskorišćivatelj šuma ne bi platio
upravljaču prašume navedenu iskalkuliranu »opću induktivnu cijenu drva na
panju« — on bi je u cijelosti ostvario kao »ekstra-dobit zbog plodnosti iskorištene
šume«, tj. zbog veće količine po hektaru, boljih vrsta drveća i boljeg
asortimana drvne mase posječene u iskorištenoj šumi. Oni koji ne priznaju
vlastitu (induktivnu) vrijednosnu cijenu drva na panju — priznaju samo potonji
oblik diferencijalne zemljišne rente plodnosti I koju stvara samo rad
radnika u djelatnosti iskorišćivanja šuma. Ostavljajući je iskorišćivatelju
šume kao navedenu »ekstra-dobit«, odnosno ustupajući je upravljaču šume
kao diferencijalnu zemljišnu rentu plodnosti I, oni ne priznaju nužnost održanja
odnosno reprodukcije šuma — barem na ekonomski opravdanim najudaljenijim
sječinama od tržišta — pa se mire s njihovim ostavljanjem daljnjoj
prirodnoj stihiji, pa i s njihovim eventualnim nestankom.
Ako se naprotiv pretpostavi trajno gospodarenje šumama ali konzervativno
— uglavnom putem čuvanja i upravljanja, tj. bez izrazitih dodatnih
ulaganja u biološku reprodukciju drva (pa stoga u okviru razmjerno malenog
drvnog prirasta /»rentovno šumsko gospodarenje« — Kreslin/) — ili se pak
pođe od toga da su sadašnje šume čisto »prirodno dobro« (rezultat samo prirodnih
uvjeta), razlika navedenih »općih induktivnih cijena drva na panju«
i ranije navedenih normativa (konkretno iskalkuliranih induktivnih cijena
drva na panju) predstavljala bi diferencijalne zemljišne rente plodnosti I (a
onih II, tj. rezultata rada pri umjetnim uvjetima, uopće ne bi bilo).


Ako pak za djelatnost iskorišćivanja šuma pretpostavimo samo prirodne
uvjete, tj. sadašnje šume ali bez šumskih komunikacija, potencijalna tržišna




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Prema Prijedlogu nacrta novog Zakona o šumama SRH u čl. 51. predviđa
se da će se već navedeni »dio dohotka«, tj. »sve rente zajedno«, izdvajati za
ostvarenje »reprodukcije šuma predviđene šumskogospodarskom osnovom«.
U tom slučaju, dakle, ne predviđa se nikakvo izdvajanje »za razvoj materijalne
osnove udruženog rada u općini i republici odnosno autonomnoj pokrajini
«. Prema tome, tu nije nužno razdvajanje »svih renti zajedno« na dva
dijela: onaj koji je nastao pri umjetnim uvjetima pa bi trebao ostati radnoj
organizaciji koja ga je stvorila putem autofinanciranja dugoročnih ulaganja,
te onaj koji je nastao ili bi nastao pri samo prirodnim uvjetima pa bi eventualno
mogao pripasti i društvu (općine, republike odnosno autonomne pokrajine).


Kada se tako predlaže za šumarstvo SR Hrvatske koje ima razmjerno
vrlo dobre prirodne uvjete za uspijevanje šuma i njihovo iskorišćivanje (Slavonija,
Gorski kotar i dr.) — vjerujemo da će se tako predložiti i u drugim
socijalističkim republikama. Prema tome, vjerujemo da ne će doći uopće do
potrebe zaoštrene primjene čl. 18. Ustava SFRJ koji traži jedino odvajanje
onog dijela renti koji ovisi samo o prirodnim uvjetima.


U navedenom Prijedlogu nacrta novog Zakona o šumama SRH u čl. 52.
piše:
»Izdvojena sredstva prema odredbama člana 51. ovog zakona udružuju se
na razini šumskogospodarskog područja.


Udruživanje dijela sredstava iz stava 1. ovog člana za granu šumarstva
Republike obavljat će se samoupravnim sporazumom u skladu s društvenim
dogovorom (član 6.).«


Koristimo priliku da naglasimo naše slaganje s prvom stavkom tog člana


52. i istodobno naglasimo da za provedbu druge stavke tog člana također
nije nužno odijeliti iznos renti koji se temelji na izuzetno povoljnim prirodnim
uvjetima. Dovoljno je dogovoriti se i sporazumjeti o postotku »svih renti
zajedno« koji će se udružiti na razini grane šumarstva Republike.
Ipak — preostaje barem teorijski zanimljivo pitanje: kako »sve rente zajedno
« razdvojiti na dio koji je stvoren odnosno koji bi bio stvoren pri prirodnim
uvjetima i dio koji je stvoren pri umjetnim uvjetima rada?


Dio »svih renti zajedno« koji je odnosno koji bi bio ostvaren samo pri prirodnim
uvjetima — potrebno je samostalno izračunati uz pretpostavku postojanja
samo prirodnih uvjeta.


Da ne pogriješimo, najprije ćemo opisati takvu potrebnu računicu za djelatnost
proizvodnje drva na panju, a zatim za djelatnost iskorišćivanja šuma.


Ako za djelatnost proizvodnje drva na panju pretpostavimo samo prirodne
uvjete, imali bi posla jedino s prašumom. (Današnja šuma je rezultat
prašume, djelovanja besplatnog utjecaja radnika zaposlenih iskorišćivanjem
šuma na šumu, plaćenog učinka radnika zaposlenih u proizvodnji drva na
panju /zaštita šuma s čuvanjem šuma, uzgajanje šuma s podizanjem i njegom
šuma, uređivanje šuma, određivanje stabala za sječu, i dr./ i plaćenog
učinka radnika u iskorišćivanju šuma. Radnici u proizvodnji drva na panju
umjetno stvaraju optimalne uvjete potpomažući biološko uspijevanje korištenjem
prirode i njezinih zakonitosti za svoje ciljeve.) Prašuma nema godišnjeg
ekonomskog drvnog prirasta (stabla toliko rastu koliko trule; u protivnom
bi bilo beskonačno drvne mase po hektaru). Dakle, trajna potencijal




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 18     <-- 18 -->        PDF

sječna akumulacija. Prosječna akumulacija se u tekućoj godini izračunava
na temelju prosječne akumulacije društvene privrede Republike koja je bila
ostvarena u protekloj godini.«


U smislu svega što smo naprijed naveli, mi smo u svojim pismenim primjedbama
na taj Prijedlog izravno i putem šumarskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu nadležnom republičkom Sekretarijatu dostavili svoje prijedloge.
Oni se sastoje u ovome: potrebno je dodati riječi »planski objektivni« ispred
»materijalni troškovi«, a riječi »planska objektivna« ispred »sredstva za osobne
dohotke«; potrebno je dodati definiciju »planskog objektivnog« nivoa troškova;
potrebno je razjasniti odakle će se financirati nužne šumske komunikacije
i odnosna oprema.


U uvjetima u kojima sam radni kolektiv autofinancira iz ostvarenog dohotka
biološke investicije, šumske komunikacije i nabavku opreme za biološku
reprodukciju — iako osobito za dugoročna biološka ulaganja nije stimuliran
putem sniženja troškova i povišenja prihoda — u smislu njegova minulog
rada uloženog dugoročno potrebno ga je za to posebno stimulirati.


U vezi s time mi smo obradili kako se mogu dalje odvajati diferencijalne
zemljišne rente plodnosti, diferencijalne zemljišne rente položaja (nerazlučno
spojene s eventualnom apsolutnom zemljišnom rentom) i planske objektivne
razlike troškova uslijed zatečenog različitog organskog sastava sredstava
(stupnja mehanizacije) te kako bi trebalo obračunati one dijelove tih oblika
viška (proizvoda, rada) koji bi trebali ostati radnom kolektivu kao potreban
financijski stimulans za dugoročna ulaganja minulog rada. Princip se temelji
na tome, da se revalorizirana nabavna vrijednost npr. šumskih komunikacija
koje je kolektiv ostvario iz svojeg dohotka (ili posudio na teret otplata iz
svojeg ostvarenog dohotka) stavi u postotni odnos prema revaloriziranim nabavnih
vrijednostima svih šumskih komunikacija, a to znači i onih koje su
zatečene prilikom Oslobođenja, podignute bespovratnim i beskamatnim financijskim
sredstvima države ili šireg kolektiva radne organizacije. Tako izračunatim
postotkom trebalo bi pomnožiti diferencijalne zemljišne rente položaja
(nerazlučivo spojene s eventualnom apsolutnom zemljišnom rentom)


— i tako odvojeni iznos minulog rada ostaviti na raspoloženju kolektivu koji
je za nj zaslužan. Analogno bi se utvrdio i postotak koji se odnosi na biološke
investicije i primijenio na diferencijalne zemljišne rente plodnosti. Preostali
dijelovi tih renti namijenili bi se proširenoj reprodukcji.
Iz navedenog se vidi, da se pritom nisu »sve rente zajedno« dijelile prema
kriteriju prirodnih uvjeta i umjetnih uvjeta njihova postanka. Važno je
bilo samo da se radni kolektiv stimulira za ulaganje minulog rada u dugoročne
investicije, tj. za autofinanciranje investicija u šumarstvu. To se nastojalo
ostvariti proporcionalno učešću vlastitih investicija u ukupnim odnosnim
osnovnim sredstvima.


PROBLEMATIKA RAZDVAJANJA U ŠUMARSTVU »SVIH RENTI ZAJEDNO«
PREMA KRITERIJU PRIRODNIH UVJETA I UMJETNIH UVJETA
NJIHOVA POSTANKA


Takvo razdvajanje, koliko nam je poznato, za šumarstvo nije još dosad
obradio nijedan ekonomist, pa ni šumarski ekonomist.


Ono je potrebno u slučajevima, kada se žele razdvojiti diferencijalne zemljišne
rente I od onih II. To faktično traži čl. 18. Ustava SFRJ.




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 15     <-- 15 -->        PDF

ljišnu rentu kao posljedicu privatnog vlasništva nad zemljištem kao sredstvom
proizvodnje; one putem našeg eksporta drva ulaze u ukupne prihode
naših šumskoprivrednih organizacija koje ih mogu kao takve koristiti —
ukoliko ih ne potroše putem povišenih troškova proizvodnje drva u gorim
uvjetima od onih mjerodavnih za cijene svjetskog tržišta drva.


Važni prirodni uvjeti u šumarstvu su i starosti te stupanj sječne zrelosti
(ocijenjene po ekonomskim kriterijima) šumskih sastojina, jer pri jednakim
ostalim uvjetima o njima ovisi kakvoća i količina drvne mase po hektaru i
intenzivnost njezina prirašćivanja te uopće mogućnost ostvarivanja opravdane
sječe, a to znači prihoda. No, ti uvjeti su znalačkim djelovanjem primjene
znanosti o uređivanju šuma uglavnom izjednačeni po »šumskoprivrednim
područjima« koja stoga osiguravaju »trajnost prihoda«. Toga radi između
»šumskoprivrednih područja« — koja su predviđena i definirana u svima
našim zakonima o šumama — potonji uvjeti u pravilu ne pogoduju stvaranju
odnosne konkretne šumske rente. Naprotiv, oni i te kako pogoduju stvaranju
odnosne konkretne šumske rente na znatno manjim površinama npr. šumarije
(šumske uprave, šumske sekcije) a pogotovu šumskog revira ili pojedine
neuravnotežene šumskogospodarske jedinice ili šumske sastojine.


Odjeljivanje svih oblika šumskih renti zajedno — šumarstvo je vršilo
odavno. Nazivalo ih je »šumska taksa« (kao ekonomska kategorija). Ona se
izračunavala tako da se od tržišnih cijena proizvoda iskorišćivanja šuma odbilo
odnosne konkretne cijene proizvodnje iskorišćivanja šuma ali bez cijene
sirovine (drva na panju). Tako se deduktivnim računanjem dobila »šumska
taksa« kao »rentovna cijena drva na panju« (Kreslin). Naime, oni koji smatraju
da drvo na panju nema svoje vlastite vrijednosti induktivno iskalkulirane
na temelju društvenopotrebnog rada u biološkoj reprodukciji posječenog
drva — i danas još smatraju da čitava deduktivna šumska taksa sadrži
samo razne oblike šumske rente; prema njima »uzgajanje šuma« ima karakter
društvene djelatnosti, pa društvo treba da dobije šumsku taksu i iz nje


— budžetski — da financira »održavanje šuma« i »unapređenje šuma« u svrhu
budućeg osiguranja i povećanja šumskih renti od sječa drva (uporedi Potočić).
Za utvrđivanje šumske takse objavljivala su se državna uputstva ili konkretni
»cjenici šumskih taksi« uz definiranje tzv. razreda troškova (planskih
objektivnih) ukupnog šumskog transporta po toni (tzv. vrijednosni razredi).
— Oni pak koji smatraju da drvo na panju ima svoju vlastitu vrijednost koja
se može induktivno izračunati na temelju biološke reprodukcije posječenog
drva (na panju) — smatraju da deduktivno izračunata šumska taksa sadrži
konkretni »financijski normativ za biološku reprodukciju posječenog drva
(na panju)« i višak, tj. razne oblike šumske rente (uporedi Kraljić). Navedeni
konkretni »normativ« kalkulirao bi se prema općem uputstvu (odnosnom samoupravnom
sporazumu) — najprikladnije po »šumskoprivrednim područjima
«. Za utvrđivanje pak ukupne šumske takse postupilo bi se analogno kako
je to već navedeno. Navedeni konkretni »normativ« ostao bi šumarstvu
za autofinanciranje »biološke reprodukcije posječenog drva (na panju)«, koja
bi obuhvatila onu jednostavnu i planiranu proširenu, pa i podizanje nužnih
šumskih komunikacija i nabavljanje odnosne opreme. Navedeni pak višak,
tj. rente, trebalo bi razdvojiti: na dio koji ovisi o prirodnim uvjetima i na dio
koji ovisi o umjetnim uvjetima. Prvi dio bi mogao ići društvu (općini, autonomnoj
pokrajini, republici) ukoliko nije nužan šumarstvu, a drugi dio sva


ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 14     <-- 14 -->        PDF

ŠUMSKA RENTA I USTAVNE ODREDBE


Dr. ing. BRANKO KRALJIĆ, redovni profesor — Zagreb


UVOD


Proizvodi iskorišćivanja šuma pri eksportu unovčavaju se na svjetskom
tržištu po općim cijenama. U tuzemstvu unovčavaju se pak po cijenama ugovorenim
u odnosnim samoupravnim sporazumima.


Isti proizvodi iskorišćivanja šuma proizvode se pod različitim konkretnim
uvjetima: prirodnim i onim umjetnim nastalim dodatnim ulaganjem
sredstava. Navedeni prirodni uvjeti negdje su, razumljivo, »izuzetno povoljni«
u smislu čl. 18. Ustava. Gdje je granica, tj. odakle počinju, »izuzetno povoljni«
prirodni uvjeti? Općenito se smatra, da se u svima proizvodnjama koje se
temelje na zemljištu kao ograničenom sredstvu proizvodnje — u smislu zakonitosti
tzv. lažne socijalne vrijednosti, poznate iz političke ekonomije —
vrijednosne cijene temelje pri uvjetima vlasništva nad zemljištem na najnepovoljnijim
uvjetima uz koje se mora proizvoditi da bi se pokrile društvene
potrebe putem tržišta; tako, u načelu, i u šumarstvu. Prema tome, »izuzetno
povoljnim« uvjetima možemo smatrati sve one uvjete koji su povoljniji od
onih koji su mjerodavni za tržišne cijene, pa omogućuju ostvarivanje većeg
viška proizvoda (rada) od normalnog. O kojim je prirodnim uvjetima u šumarstvu
riječ? Tu se ubraja tzv. stanište (klima i tlo) po plodnosti i položaju
prema tržištu, vrst i kakvoća te količina drvne mase po hektaru i intenzivnost
njezina prirašćivanja. O kojim je umjetnim uvjetima nastalim dodatnim ulaganjem
sredstava bila pak riječ? Tu se ubrajaju oni umjetni uvjeti koje je
stvorio čovjek-proizvođač svojim radom (besplatnim i naplativim) u iskorišćivanju
šuma, biološkoj reprodukciji posječene drvne mase (jednostavnoj
i proširenoj), popravljajući plodnost tla i šumske sastojine, podižući šumske
komunikacije i nabavljajući opremu za veću mehanizaciju svojeg rada.


Zbog toga što se proizvodi šumarstva unovčavaju po općim odnosno ugovorenim
cijenama a proizvode po konkretnim iskalkuliranim cijenama proizvodnje
(troškovi /s gledišta radne organizacije/ plus redovni akumulacija i
fondovi), dolazi do ostvarivanja manje ili veće zemljišne odnosno šumske
rente. Različiti prirodni uvjeti pogoduju stvaranju diferencijalne zemljišne
(šumske) rente plodnosi I i diferencijalne zemljišne (šumske) rente položaja


I. Različiti umjetni uvjeti pogoduju pak stvaranju diferencijalne zemljišne
(šumske) rente plodnosti II i diferencijalne zemljišne (šumske) rente položaja
II. Cijene svjetskog tržišta drva nastale su pod jakim utjecajem još uvijek
vladajućih na njemu kapitalističkih zakonitosti pa sadrže i apsolutnu zem