DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 15 <-- 15 --> PDF |
ljišnu rentu kao posljedicu privatnog vlasništva nad zemljištem kao sredstvom proizvodnje; one putem našeg eksporta drva ulaze u ukupne prihode naših šumskoprivrednih organizacija koje ih mogu kao takve koristiti — ukoliko ih ne potroše putem povišenih troškova proizvodnje drva u gorim uvjetima od onih mjerodavnih za cijene svjetskog tržišta drva. Važni prirodni uvjeti u šumarstvu su i starosti te stupanj sječne zrelosti (ocijenjene po ekonomskim kriterijima) šumskih sastojina, jer pri jednakim ostalim uvjetima o njima ovisi kakvoća i količina drvne mase po hektaru i intenzivnost njezina prirašćivanja te uopće mogućnost ostvarivanja opravdane sječe, a to znači prihoda. No, ti uvjeti su znalačkim djelovanjem primjene znanosti o uređivanju šuma uglavnom izjednačeni po »šumskoprivrednim područjima« koja stoga osiguravaju »trajnost prihoda«. Toga radi između »šumskoprivrednih područja« — koja su predviđena i definirana u svima našim zakonima o šumama — potonji uvjeti u pravilu ne pogoduju stvaranju odnosne konkretne šumske rente. Naprotiv, oni i te kako pogoduju stvaranju odnosne konkretne šumske rente na znatno manjim površinama npr. šumarije (šumske uprave, šumske sekcije) a pogotovu šumskog revira ili pojedine neuravnotežene šumskogospodarske jedinice ili šumske sastojine. Odjeljivanje svih oblika šumskih renti zajedno — šumarstvo je vršilo odavno. Nazivalo ih je »šumska taksa« (kao ekonomska kategorija). Ona se izračunavala tako da se od tržišnih cijena proizvoda iskorišćivanja šuma odbilo odnosne konkretne cijene proizvodnje iskorišćivanja šuma ali bez cijene sirovine (drva na panju). Tako se deduktivnim računanjem dobila »šumska taksa« kao »rentovna cijena drva na panju« (Kreslin). Naime, oni koji smatraju da drvo na panju nema svoje vlastite vrijednosti induktivno iskalkulirane na temelju društvenopotrebnog rada u biološkoj reprodukciji posječenog drva — i danas još smatraju da čitava deduktivna šumska taksa sadrži samo razne oblike šumske rente; prema njima »uzgajanje šuma« ima karakter društvene djelatnosti, pa društvo treba da dobije šumsku taksu i iz nje — budžetski — da financira »održavanje šuma« i »unapređenje šuma« u svrhu budućeg osiguranja i povećanja šumskih renti od sječa drva (uporedi Potočić). Za utvrđivanje šumske takse objavljivala su se državna uputstva ili konkretni »cjenici šumskih taksi« uz definiranje tzv. razreda troškova (planskih objektivnih) ukupnog šumskog transporta po toni (tzv. vrijednosni razredi). — Oni pak koji smatraju da drvo na panju ima svoju vlastitu vrijednost koja se može induktivno izračunati na temelju biološke reprodukcije posječenog drva (na panju) — smatraju da deduktivno izračunata šumska taksa sadrži konkretni »financijski normativ za biološku reprodukciju posječenog drva (na panju)« i višak, tj. razne oblike šumske rente (uporedi Kraljić). Navedeni konkretni »normativ« kalkulirao bi se prema općem uputstvu (odnosnom samoupravnom sporazumu) — najprikladnije po »šumskoprivrednim područjima «. Za utvrđivanje pak ukupne šumske takse postupilo bi se analogno kako je to već navedeno. Navedeni konkretni »normativ« ostao bi šumarstvu za autofinanciranje »biološke reprodukcije posječenog drva (na panju)«, koja bi obuhvatila onu jednostavnu i planiranu proširenu, pa i podizanje nužnih šumskih komunikacija i nabavljanje odnosne opreme. Navedeni pak višak, tj. rente, trebalo bi razdvojiti: na dio koji ovisi o prirodnim uvjetima i na dio koji ovisi o umjetnim uvjetima. Prvi dio bi mogao ići društvu (općini, autonomnoj pokrajini, republici) ukoliko nije nužan šumarstvu, a drugi dio sva |