DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 20 <-- 20 --> PDF |
na tržišna cijena godišnje realizacije u prašumi iznosi nula. Trajni pak godišnji planski objektivni troškovi, odnosno cijena proizvodnje, drva na panju također bi iznosila nula (jer je odsutno bilo kakvo uzgajanje šuma). Znači, da bi trajna godišnja diferencijalna zemljišna renta plodnosti I iznosila također nula. To se događa, ako se uzme da se sječe u okviru prirasta — kako je to redovito u šumama Evrope .. . To pak znači da su u takvu slučaju sve trajne godišnje diferencijalne zemljišne rente plodnosti u šumarstvu faktično one II, tj. rezultat rada pri umjetnim uvjetima. Potpuno drugo se događa pak, ako se uzme, da se, naprotiv, sječa vrši u okviru osnovne drvne mase — kako je to još uvijek pravilo npr. u Africi a u Evropi (pa i u nas) rijetka iznimka. U tom slučaju upravljač šume, zbog monopolnog posjedovanja inače ograničene površine prašume, dobija — zbog njegove dužnosti da biološki reproducira posječenu drvnu masu (na panju) — iskalkuliranu »opću induktivnu cijenu drva na panju«. Potonja se ravna prema najgorim uvjetima plodnosti uz koje se treba proizvoditi drvo na panju da bi se pokrile društvene potrebe za drvom putem tržišta. Takvu induktivnu cijenu po jedinicama drvnih sortimenata godišnjeg prirasta na temelju troškova, odnosno cijene proizvodnje, proizvodnje drva na panju — možemo iskalkulirati za čitavu SFRJ. U tome imamo od ranije određena iskustva. Upravljač prašume navedenu »opću induktivnu cijenu drva na panju« doživljava u prvi čas u čitavu iznosu kao diferencijalnu zemljišnu rentu plodnosti I. No, pri daljnjim godišnjim nužnim biološkoreprodukcionim troškovima, odnosno cijenama proizvodnje, on uočava da tek manji ili veći dio te opće induktivne cijene, tj. pri većoj količini posječenog drva na panju po hektaru, boljim vrstama drveća i boljem asortimanu — predstavlja faktičnu diferencijalnu zemljišnu rentu plodnosti I. Ukoliko iskorišćivatelj šuma ne bi platio upravljaču prašume navedenu iskalkuliranu »opću induktivnu cijenu drva na panju« — on bi je u cijelosti ostvario kao »ekstra-dobit zbog plodnosti iskorištene šume«, tj. zbog veće količine po hektaru, boljih vrsta drveća i boljeg asortimana drvne mase posječene u iskorištenoj šumi. Oni koji ne priznaju vlastitu (induktivnu) vrijednosnu cijenu drva na panju — priznaju samo potonji oblik diferencijalne zemljišne rente plodnosti I koju stvara samo rad radnika u djelatnosti iskorišćivanja šuma. Ostavljajući je iskorišćivatelju šume kao navedenu »ekstra-dobit«, odnosno ustupajući je upravljaču šume kao diferencijalnu zemljišnu rentu plodnosti I, oni ne priznaju nužnost održanja odnosno reprodukcije šuma — barem na ekonomski opravdanim najudaljenijim sječinama od tržišta — pa se mire s njihovim ostavljanjem daljnjoj prirodnoj stihiji, pa i s njihovim eventualnim nestankom. Ako se naprotiv pretpostavi trajno gospodarenje šumama ali konzervativno — uglavnom putem čuvanja i upravljanja, tj. bez izrazitih dodatnih ulaganja u biološku reprodukciju drva (pa stoga u okviru razmjerno malenog drvnog prirasta /»rentovno šumsko gospodarenje« — Kreslin/) — ili se pak pođe od toga da su sadašnje šume čisto »prirodno dobro« (rezultat samo prirodnih uvjeta), razlika navedenih »općih induktivnih cijena drva na panju« i ranije navedenih normativa (konkretno iskalkuliranih induktivnih cijena drva na panju) predstavljala bi diferencijalne zemljišne rente plodnosti I (a onih II, tj. rezultata rada pri umjetnim uvjetima, uopće ne bi bilo). Ako pak za djelatnost iskorišćivanja šuma pretpostavimo samo prirodne uvjete, tj. sadašnje šume ali bez šumskih komunikacija, potencijalna tržišna |