DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 29     <-- 29 -->        PDF

Mišljenja sam, da obzirom na težinu uvjeta i sve druge okolnosti, posebno
zahtjevom za većim kvalifikacionim koeficijentom kod nas, u neposrednoj
budućnosti ovaj nivo bi trebao sukcesivno rasti, da bi 1980. godine bio cea
140 % u odnosu na prosjek privrede.


2.2. Uvjeti rada ljudi u šumarstvu posebno su teški sa stajališta dolaska i odlaska
na posao i s posla, rada van komunikacija, van svih društvenih, kulturnih
i drugih zbivanja, rad na otvorenom često pod iznimno ekstremnim klimatskim
prilikama.
Težina rada naročito direktnih radnika podložnih profesionalnim bolestima
mora dobiti ocjenu vrlo teških uvjeta. U smislu poboljšanja uvjeta rada
i zaštite na radu, u poduzeću se vrlo mnogo napravilo, no ne toliko koliko je
potrebno i ne na svim našim organizacijama jednako. Istina nije se moglo u
istom dahu ni napraviti sve i organizirati tako rad, jer ni materijalni uvjeti
nisu nam dopustili da učinimo sve što bi željeli (srazmjerno nizak dohodak
po radniku sve do 1974. g., neotvorenost šuma i radilišta), pa na nekim mjestima
i konzervativnost s čime se moramo sukobiti, jer ona je loše polazište
za svaki naš napredak.


Smatramo da bi na svim mjestima i radilištima ubuduće trebali kalkulirati
ovakove uvjete rada:


— da se organizirano prevoze radnici na posao i s posla,
— da se posao odvija u okviru 42 sata tjedno u prosjeku godišnje i da se
striktno kontrolira provedeno vrijeme na radu,
— da se maksimalno primjene zaštitna sredstva na radu kako bi se izbjegla
profesionalna oboljenja,
— da svi radnici imaju organiziran i besplatan topli obrok.
2.3. Djelotvoran utjecaj na sam rad na radnom mjestu svakako da ima i organizacija
odmora i rekreacije društvene i sportske aktivnosti, izvan radnog
vremena, bilo da se radi o organizaciji tjednog ili godišnjeg odmora, organizirane
rekreacije i rehabilitacije u kupališnim lječilištima itd.
Nešto se u posljednje vrijeme i u šumarstvu napravilo, jer se i tom vidu
takozvane zajedničke potrošnje daje veće značenje. Osiguravaju se kod raspodjele
dohotka veća sredstva, koja su značajan materijalni uvjet da se zadaci
na tom području mogu uspješno izvršiti.


Gdje je šumarstvo danas u tom pogledu, unutar ostale privrede, pokazati
će nam ilustrativno ovaj podatak nivoa izdvajanja u fond zajedničke potrošnje
po radniku godišnje po Zaključnom računu 1973. godine u SR Hrvatskoj.


Privreda je izdvojila u prosjeku 5.230 din
Šumarstvo je izdvojilo u prosjeku 3.052 din
»Slavonska šuma« u prosjeku 3.876 din
Drvna industrija u prosjeku 3.248 din
Nafta u prosjeku 15.912 din
Elektroprivreda u prosjeku 9.674 din


Iz ovog podatka se vidi koliko šumarstvo, a s tim i »Slavonska šuma«,
zaostaje i od prosjeka izdvajanja u privredi osigurava samo 58 %, a kamo li
nekih drugih grana (od nafte npr. tek 19 %), koje po težini uvjeta se mjere