DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 65     <-- 65 -->        PDF

rezultata istraživanja u svijetu, mogla bi se izvršiti za ovu udomaćenu provenijenciju
približna determinacija porijekla sjemena. Populacije običnog
bora u Bosiljevu karakterizirane su kratkim iglicama i relativno tankim granama.
Slične populacije prirodnog porijekla nalazimo u planinskim predjelima
gotovo svih naših republika, za razliku od nizinskih koje imaju duže
iglice. Isto tako populacije običnog bora s vrlo kratkim iglicama karakteristične
su za najsjevernije dijelove Skandinavije (L a n g 1 e t, 1936), gdje obični
bor tvori više ili manje kontinuirane populacije. Za ovo razmatranje značajna
je usporedba da se u našim visinskim populacijama (Bosanski Petrovac, Jajce
i drugdje) pojedina stabla — fenotipovi u potpunosti po obliku podudaraju
s onima iz skandinavskih zemalja. Ovdje mislimo na stabla s izrazito koničnom
ili piramidalnom krošnjom te kratkim i tankim granama. Prisutnost
ovakvih stabala nismo mogli ustanoviti u Bosiljevu. Analizirajući štete od
snjegoloma, na ovom vrlo izloženom lokalitetu, može se utvrditi da su oštećivanju
od snijega najviše podvrgnuta granata stabla s loše oblikovanom i
asimetričnom krošnjom, zakrivljena i nagnuta stabla koja već zbog svoje statike
ne mogu odoljevati pritisku snijega kroz dulje vrijeme. Međutim, zastupljenost
takvih tipova znatno je manja od onih koji su otporni na snjegolome,
što u velikoj mjeri potkrijepljuje pretpostavku da ovaj bor ne pripada nizinskim
populacijama, za koje je poznato da često stradavaju od snjegoloma.
Iz svega ovoga moglo bi se pretpostaviti da ove populacije vode svoje porijeklo
iz nižih planinskih odnosno sredogorskih predjela. Ova pretpostavka
mogla bi se potvrditi jedino egzaktnim opažanjem vremena: tjeranja i cvatnje,
sekundarnog rasta iglica, formiranja pupova i drugih tipičnih oznaka za
diferencijaciju visinskih i nizinskih tipova.


O porijeklu sjemena crnog bora, kao što je u uvodnom dijelu razmatrano,
teško je dati pouzdanu informaciju, jer je ova vrsta u evropskim razmjerima
slabo istraživana. Istraživanja crnog bora, provedena u našoj zemlji na
bazi proučavanja anatomije iglica (V i d a k o v i ć, 1957), utvrdila su postojanje
nižih sistematskih jedinica odnosno varijeteta unutar ove vrste. Premda
crni bor na ovom lokalitetu po svojoj zastupljenost nema takovo značenje
kao običan bor, ipak pojedinačna stabla i manje grupe po svojoj kvaliteti i
obliku krošnje (pravnost, tankogranatost i dr.) i otpornosti na snjegolome
zaslužuju pažnju jer se mogu koristiti za određene oplemenjivačke ciljeve
(sjemenske plantaže, živi arhiv i dr.).


Prijedlog za korištenje sastojina kao sjemenskih
objekata


Dosadašnji prijedlog za izbor sjemenskih objekata (baza) u Bosiljevu
obuhvaća stare sastojine običnog i crnog bora u odjelima 4 i 5, a isto tako i
sastojine običnog bora u odjelima 8, 9 i 10.


Pregledom starijih sastojina utvrđeno je slijedeće:


— Starost stabala u tim sastojinama iznosi 135 i više godina, što se
smatra kao krajnja granica za korištenje objekta u takve svrhe. Prestarjela
stabla, s oslabljenim fiziološkim potencijalom, proizvode sitnije sjeme nego
stabla koja su u optimumu produktivne sposobnosti. Poznato je da mlađe
sastojine rode krupnijim i fiziološki aktivnijim sjemenom nego stare sastojine.
Osim toga godine uroda sjemenom rjeđe su u starijim sastojinama.