DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 68 <-- 68 --> PDF |
svojstva ovih tala pružaju velike mogućnosti za širi izbor četinjača visokih proizvodnih sposobnosti, koje se ovdje mogu opravdano unositi. Tu, pored postojećih vrsta četinjača običnog bora, obične smreke, evropskog ariša (sudetske rase) i crnog bora na plićim tlima, može se unositi američki borovac i zelena duglazija (na udaljenost od sjemenskih plantaža ovih dviju vrsta u odjelu 1), ali i nove vrste kao što su: Murrajev bor, golema jela, sitkanska smreka, zapadna američka cuga, golema tuja, japanski ariš i dr. Iz kratko navedenih ekoloških zahtjeva ovih novih vrsta četinjača, koje ovdje dajemo, vidljivo je da se one mogu s obzirom na postojeća staništa u ovu jedinicu unositi u većoj ili manjoj (pokusnoj) mjeri. MURRAYEV BOR (Pinus contorta var. latifolia, S. Watson, sin. Pinus Murrayana, Balf.) ima veliki prirodni areal u zapadnomdijelu Sjev. Amerike, gdje prosječne god. oborine iznose od 375 do 2,500 mm. Podnosi različite tipove zemljišta i otporan je na vjetar. Unesen u Engleskupokazao se kao jedan od najboljih pionirskih vrsta na težim i siromašnim zemljištima (tamošnje vrištine). Po proizvodnji drvne mase jači je od običnong bora. GOLEMA JELA (Abies gr and is, Lindley) prirodno raste u uvalama vodotoka, u dolinama i na padinama brda u sjev.-zapadnom dijelu Sjev. Amerike. Ima drvo dugih vlakana, dobro za proizvodnju celuloze. Zadovoljava se relativno sušnim staništem, a podnosi i izvjesnu ljetnu sušu (premapodacima iz Francuske). Ne stradava od niskih temperatura. Raste brze i proizvodi veću drvenu masu od zelene duglazije. Za dobar joj rast treba barem 750 mm godišnjih oborina, svježe, lagano i dublje tlo te od vjetra zaštićen položaj. Ne podnosi teška tla i visok sadržaj kalcija. SITKANSKA SMREKA (Picea Suchen sis I Bong. ICarriere) visoko je produktivna vrsta četinjača koja raste u perhumidnoj klimi zap. dijela Sjev. Amerike. Najbolje raste na dubokim propusnim tlima osrednjeteksture, ako ima dosta vlage i organske materije u površinskom sloju tla (20%). Veći joj dio prirodnog areala leži na nižim elevacijama. V Engleskoj se pokazala kao uspješna ondje, gdje ima 1000 mm godišnjih oborina. Tolerantna je na izloženost vjetru. Jedino je osjetljiva na proljetne mrazove. Ne podnosi gornju zasjenu pa se ne može koristiti za podsadnju. ZAPADNOAMERIČKA CUGA (Tsuga heterophylla I Raj. I Sargent) prirodno raste gdje i prethodna vrsta, a često je s njom i u smjesi. Potrebna joj je obilna vlaga u toku vegetacijske sezone. Nema posebne zahtjeve na_ tlo, ali bolje raste na dubokom, propusnom tlu, reakcije (pH) od 4,5 do 5,0 pa čak i 3,5 do 4,0 a podnosi i 6,0. Glavni uzročnik ugibanja ove vrste su snijeg i vjetar. Ovu vrstu kao i prethodnu trebalo bi unositi u BOSILJEVO samo u pokusnim razmjerima. GOLEMA TUJA (Thuja plicata, Don., sin. Thuja gigant ea, N at t) potječe također iz zapadnog dijela Sjev. Amerike, gdje ima veliki prirodni areal. Ona tamo raste na siromašnim i teškim tlima (gline). U Engleskoj unesena, najbolje raste na zasjenjenim položajima, na dubljim, propusnimtlima, koja su ipak vlažna. Ne raste tako dobro u visinu, ali zato raste dobro u debljinu pa proizvodi drvnu masu u većoj količini. |