DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 90     <-- 90 -->        PDF

GOSPODARENJE ŠUMAMA
U SLIVOVIMA REZERVIRANIM ZA AKUMULIRANJE
POVRŠINSKE PITKE VODE*


BIŠĆEVIĆ AHMED, dipl. ing.


»Potrebne su prije svega akcije trajnog snabdijevanja
čovječanstva vodom, ograničenje onečišćavanja
mora i poboljšanje položaja gradskog stanovništva«**.


Dalji industrijski i općeprivredni razvoj naše zemlje, porast broja stanovnika,
gustoće naseljenosti i povećanje životnog standarda uvjetuju povećane
potrebe i stalni porast potrošnje vode. Najveći dio ovih potreba (oko
90%) pokriva se iz rezervi podzemnih voda, dok je učešće površinske vode
još uvijek neznatno. Međutim, zbog ograničenosti rezervi podzemnih voda
koje je moguće iskoristiti, već danas se susrećemo sa deficitom vode u mnogim
područjima, čime je doveden u pitanje njihov dalji privredni razvoj i zadovoljenje
komunalnih potreba u vodi.


U mnogim zemljama se, pored izučavanja odnosa koji postoji između
oborina, isparavanja i oticanja (vodni bilans) s jedne strane, pristupa i izučavanju
odnosa koji postoje između površinske i podzemne komponente ukupnog
oticanja, s druge strane.


U našoj zemlji se na ovom problemu malo uradilo, tako da se u većini
hidroloških studija koje u nas postoje nije posebno razmatrala problematika
koja bi se odnosila na ovaj hidrološki problem, a pogotovo mogući stupanj
korišćenja postojećih rezervi podzemnih voda.


U industrijski razvijenim zemljama, pored utvrđivanja rezervi podzemnih
voda, izučen je i mogući stupanj njihovog iskorišćavanja. Tako, na primjer,
u SR Njemačkoj današnje potrebe vode iznose oko 15 milijardi m3, a procjenjuje
se da će 1985. biti oko 20 milijardi, dok će u 2000. godini narasti na
oko 30 milijardi m3. Od postojećih rezervi podzemnih voda moguće je iskoristiti
maksimalno oko 16 milijardi m3 godišnje. Polovina od toga već je upotrebljena.
Za dobivanje vode sada i ubuduće računa se na korišćenje povr


* Referat podnesen na naučno-stručnom skupu u Mostaru na temu: »Naše tehničko-
tehnološke i ekonomske mogućnosti zaštite i unapređenja čovekove radne i
životne okoline«, mart 1975.
** Maurice Strong, generalni sekretar Konferencije OUN — O zaštiti prirodne
okoline čovjeka, Stokholm, 1972.
Primljeno 3. 6. 1975. godine.




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 91     <-- 91 -->        PDF

šinske vode. Njen udio u opskrbi vodom već danas iznosi nešto oko 40%.
Upotrebljive količine površinske vode cijene se na oko 30 milijardi m3. Time
bi opskrba pitkom vodom bila osigurana za duže vrijeme, svakako uz pretpostavku
da bude zagarantirana kvaliteta prirodnih jezera i umjetnih akumulacija.
Kao izrazit primjer umjetnog akumuliranja površinske pitke vode i moderan
sistem iskorišćavanja navodi se brana Sauer u SR Njemačkoj, ukupnog
volumena jezera od 62 miliona m8 vode i površinom slivnog gravitacionog
područja od 428 km-.


ŠUMA ISPORUČUJE NAJKVALITETNIJU VODU


Da bi se dobila voda visoke kvalitete u prirodnim i umjetno izgrađenim
jezerima, neophodno je prilagoditi sistem iskorišćivanja i uopšte gospodarenja
zemljištem na slivu. Pri tome nije odlučujuće samo dobivanje kvalitetne
vode za ljudsku upotrebu, već treba voditi računa i o biologiji jezera koja
zahtijeva visoki stupanj čistoće vode koji u izvjesnom pogledu još ne prelazi
daleko preko zahtjeva za kvalitetom pitke vode. Moglo bi da bude potpuno
beznačajno za ljudsku upotrebu pitke vode nekoliko stotinki miligrama fosfora
po litri, međutim, za biologiju voda ovo može postati sumnjivo zbog opasnosti
od eutrofije.


Da bi se ispunili zahtjevi za dobivanje čiste vode, u nekim zemljama na
pokusnim područjima uvođene su različite mjere zabrane i ograničavanja.
Obimno pošumljavanje slivnog pokusnog područja pokazalo se kao naročito
djelotvorno za održavanje visokog stupnja kvalitete vode i zdrave jezerske
biologije. U takvim slučajevima dugi niz godina održan je najbolji kvalitet
vode, bez obogaćivanja hranljivim tvarima i planktonima. Nasuprot tome,
tamo gdje dominira poljoprivreda već se javlja problem eutrofije — prouzrokovan
postepenim obogaćivanjem jezera hranjivim tvarima, pri čemu naročito
dolazi do izražaja uloga fosfata. Analizom vode u šumskim potocima pronađeni
su samo minimalni tragovi fosfata (1—5 mikrograma u litri), dok je
u potocima koji dreniraju vodu s područja koja se koriste u poljoprivredne
svrhe utvrđena 10 puta veća koncentracija. Ovo je svakako rezultat sve intenzivnije
poljoprivredne proizvodnje upotrebom đubriva. Erodirajuće djelovanje
jakih kiša i poplava mnogostruko je veće na oranicama nego u šumi.
Kao rezultat toga pojavljuje se i povećano ispiranje i odnošenje fosfata posredstvom
koloidnih materija i finih djelova, naročito u nerastvorenoj formi.
Spiranje fosfora u šumskim područjima iznosi 20 gr. po ha godišnje (Nush
navodi 5—50 gr.), a sa oranica 200 gr. po ha godišnje. Ispiranje i odnošenje
fosfata iz naseljenih područja bilježi naročito visok iznos uzrokovan sredstvima
za pranje i ljudskim izlučivanjem. U šumskim područjima, pored smanjene
opasnosti od eutrofije ,i opterećenje izmetom je mnogo slabije. Neznatni
uticaji civilizacije u šumskim područjima bitno utiču na smanjenje koncentracije
policikličnih aromata, od kojih 29% predstavljaju supstancije koje
izazivaju rak (benzpiren i benzfluoranten).


Sve ove okolnosti daju prednost šumi kao davaocu kvalitetne vode za
piće i za druge potrebe, tako da je za podizanje brana i umjetnih akumulacija
najpodesnije šumom pokriveno slivno područje, ili područje gdje dominiraju
šume i šumska vegetacija.




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 92     <-- 92 -->        PDF

GOSPODARENJE ŠUMAMA I AKUMULIRANJE POVRŠINSKE PITKE VODE


Stručnjaci za pitku vodu visoko cijene površinske vode koje dreniraju
šumom prikrivena slivna područja, zbog njihove kvalitete. Međutim, ponekad
ima i povoda za kritiku i prigovor zbog ozbiljnijih opterećenja vode izazvane
gospodarskim mjerama. U okviru trogodišnjeg istraživačkog programa više
instituta, provedenog u SR Njemačkoj na većem broju umjetnih akumulacija
površinske pitke vode, došlo se do saznanja da i iz šumskih područja može
uslijediti znatna količina pesticida. Tako dr. Weil sa minhenskog Instituta
za kemiju vode navodi da su i iz šumskih područja izmjereni neočekivano
visoki sadržaji insekticida, prije svega DDT-a i Lindana. Istina, ne postoji
jasniji trend da iz šume dolazi općenito veća količina pesticida nego iz drugih
slivnih područja. Međutim, već sama činjenica da su katkada izmjerene najveće
koncentracije pri oticanju iz šumskih područja, skreće s pravom određenu
pažnju i izaziva zabrinutost. Pesticidi se nagomilavaju i očito da se učvršćuju
naročito u mulju, gdje su postojani. Pesticidi se nalaze obogaćeni i u
ribama i vodenim biljkama, u razrijeđenosti 1:100 do 1:1000.


Mjerenja su pokazala da nije bila postignuta granica tolerancije za pesticide
u ispitanoj akumulaciji pitke vode, ali vrijednosti nisu više ni djelimično
tako daleko ispod te granice. U prosjeku je utvrđena koncentracija pesticida
od 10 nanograma po litri vode (što odgovara 1/100 miligrama po m3).


Stručnjaci za pitku vodu naročito nerado gledaju na udio pesticida u zaštiti
šuma. Zbog toga i njihovi prijedlozi o postupcima zaštite vode i gospodarskih
mjera u slivnim područjima, shodno tome, odgovaraju ovom aspektu.
Prijedloge kako treba da se postupa sa šumama u slivnim područjima za akumuliranje
površinske pitke vode i na što treba osobito obratiti pažnju iznio
je dr. Bernhardt. Ove postavke biće ovdje ukratko i date.


U užem i širem slivnom području akumulacionog bazena treba podići vodozaštitni
pojas šume oko obalne zone širine 100 m (zaštitna zona I), koji
treba da zadovolji slijedeće funkcije i zahtjeve:


1. Obalni vodozaštitni pojas šume služi kao barijera površinskom oticanju
uvjetovanom padavinama, tako da se spriječi transport produkata erozije
i ostataka u jezero iz neposrednog okolnog područja;
2. Sprječavanje eolske erozije, kako ne bi posredstvom vjetra došlo do
odnošenja đubriva i erozionih produkata zajedno sa hranljivim solima na vodene
površine, naročito gdje sa zaštitnom šumom graniče poljoprivredna tla;
3. Vodozaštitne šume treba da kao prirodna prepreka povećaju trenje i
smanje brzinu vode u koritu prijemne rijeke;
4. Bazene treba zaštititi od lišća koje nanosi vjetar, jer ono može, za
vrijeme raspadanja, da izazove povećanu potrošnju kisika u vodi. Na taj
način se oslobađaju i nepoželjni eutrofirajuće djelujući hranjivi elementi,
a mogu da nastanu i teške razdvojive veze koje već u razrijeđenosti 1:1000
narušavaju okus vode. Naročito bukovo lišće izaziva neugodan okus, sličan
papiru. Zbog toga duž obalne zone ne treba uzgajati lišćare, već nekoliko redova
jela i smreka koje će vjetrom doneseno lišće iz susjednih predjela zaustaviti
i tako spriječiti njihovo odnošenje na površinu jezera;
5. U ostalom dijelu zaštitne zone I potrebno je sa porastom udaljenosti
od obale smanjiti učešće četinjara u korist povećanja lišćara. Međutim, zbog


ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 93     <-- 93 -->        PDF

opasnosti od opalog lišća koje posredstvom vjetra može da dospije na površinu
vode, ne smije se dozvoliti da dominiraju lišćari. Pri tome treba izbjegavati
sve monokulture.


6. Ne smije se iskrčiti šuma, a ukoliko je to neophodno, mora se ograničiti
na najmanju mjeru;
7. Zbog svega iznijetog, zaštitna funkcija šume ne slaže se sa njenim korištenjem
u privredne svrhe.
Na vodozaštitnu šumu (zona I) nastavlja se zaštitna zona II, koja se s
obje strane obale proteže trakom širine 100 m. U ovoj zoni važe pravila kao i
u zaštitnoj zoni I. Monokulture četinjara treba izbjegavati, dijelom zbog otpornosti
sastojine, a dijelom zbog kiselosti tla i stvaranje kiselina koje štetno
djeluju na kvalitet vode. Međutim, ne treba da prevladava ni šuma lišćara,
naročito pri raspadanju lišća u vodi.


U zaštitnoj zoni III, koja obuhvaća ostali dio sliva, moguće je normalno
gospodarenje šumama. Međutim, i ovdje treba izbjegavati krčenje šuma da
bi se spriječilo sve ono što bi moglo dovesti do eutrofije jezera. U iskrčenim
šumama borovih monokultura nastaje pojačani mineralizacioni efekat visoke
produkcije nitrata i, što je još opasnije, povećano oslobađanje fosfata koje
može da dovede do veoma povišene koncentracije fosfora u otekloj vodi
(100—200 mikrograma fosfora po litri). Poslije krčenja šume povećavaju se
i humin-spojevi koji predstavljaju veliko opterećenje vode (potrošnja kisika,
poremećaj pripravljanja vode, izmijenjen okus).


Centralni problem u cijelom slivnom području čini uloga pesticida, prije
svih insekticida i herbicida. Međutim, sve šumsko gospodarske mjere
treba tako provesti da se upotreba pesticida izbjegne. Najbolju garanciju protiv
zaraze od insekata, a time i protiv uloge insekticida, treba tražiti u izbjegavanju
monokultura i podizanju mješovitih sastojina.


OPASNOST PO VODU ZBOG UPOTREBE PESTICIDA


Princip pri dobivanju kvalitetno vrijedne vode u slivnim područjima polazi
od podizanja takvih sastojina koje stvaraju stanište sa dovoljno hranjivih
sastojaka, a otporne su protiv vjetra i štetočina. U tom slučaju uloga đubriva
i pesticida postala bi suvišna, a voda se ne bi mogla zagaditi.


Međutim, realnost izgleda ipak drugačija i vjerojatno da će tako ostati
još duže vremena. Ovo se posebno odnosi na čiste sastojine i monokulture
četinjara koje su izložene raznim opasnostima. Ukoliko insekti napadnu znatne
površine slivnog područja, nastaje vrlo složena situacija. Upotreba insekticida
opteretila bi vodu u humano-toksikološkom smislu sa svim posljedicama
koje iz toga mogu da proiziđu. Ako bi se, s druge strane, štetočinama pustilo
da se slobodno razvijaju, množe i čine štete, morale bi se posjeći velike površine
šume što bi neminovno izazvalo rapidno odnošenje humusa i sloja zemlje
crnice. Kao posljedica takvih procesa došlo bi do povećanog opterećenja vode
ispranim mineralnim materijama i kiselkasto-razarajućim organskim supstancijama.
Opasnost od eutrofije vode i osiromašenja kisika znatno bi porasla,
i time bila ugrožena egzistencija akumulacionog jezera.




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 94     <-- 94 -->        PDF

U takvim slučajevima nužno je primijeniti biljna zaštitna sredstva, ali s
najvećim mogućim oprezom. Mora se raditi usklađeno, sa točno određenim
načinom i količinom upotrijebljenih zaštitnih sredstava. Preostale količine
ne smiju se raspodijeliti po prostori ili, još gorje, jednostavno razbacati po
šumi. Na ovu opasnost, iz koje mogu da proiziđu velike štete po kvalitet pitke
vode, ukazao je dr. Althaus.


U posljednje se vrijeme sve više javlja težnja da se proizvedu sredstva sa
što manje humano-toksikološke sadržine i što brže otpustljivosti. Produkti
otpuštanja morali bi da budu bezopasni. U tom kontekstu vrše se istraživanja
i u domeni biološke borbe protiv štetočina.


VRSTA SJEČE I PRINOS VODE


Gospodarenje šumama i korisni prinos vode bili su tema o kojoj se već
duže vremena raspravljalo. Mnogobrojna promatranja iz cijelog svijeta dugo
vremena nisu unijela dovoljno svjetla u ovaj problem. Tek u posljednjih 30
godina, većinom u SAD, u nekim evropskim državama i u Japanu, provedeni
su pokusi u slivnim područjima. U tim pokusima značajno mjesto zauzimala
je i kvantitativna strana, prije svega pitanje o višoj, odnosno manjoj potrošnji
vode u šumskom području u odnosu na druge oblike korištenja tla.


*0 50 60 70 80


REDUCmAUJL STAHJA ŠUrfe
0S/V0WA POVße/A/A ([mcrno.Sc>)


Povećani proi/caj a prvojgod/n/ nakon sječe manje ili v/se
je proporcfoftoiCan procenia sječe (izraženo preko osnovne po-
vrš/ne). 0c/Jcitxnjo-t?je ma/ye odlB°/inemo, vid/j/voci e/ećla.
Xomö/novaa/ fezullal/ /´z 4(eet/lr/) e&speamencafocxoreola.
U is{oč/?orr> djelu U5A (Douglass /Swank, 21 J.




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 95     <-- 95 -->        PDF

Problem prinosa vode u slivnim područjima za akumuliranje površinske
pitke vode postaje sve značajniji zbog rastućih potreba industrije i standarda
za ovim prirodnim dobrom. S obzirom na prirodne uvjete (klima, geološka
građa, vrsta drveta, starost, prizemna flora i dr.) istraživanja pružaju vrlo
različite pretpostavke. Pošto je u ovim pokusima nužno mjerenje koje je dijelom
provedeno, i to prije svega u SAD, upoređivanje ovih vrijednosti jedva
je moguće zbog različitih klimatskih i drugih uvjeta koji su često puta neuporedivi
s našim prilikama.


Međutim, ipak se pokušavaju utvrditi činjenice koje treba do pokažu
okvire u kojima su viši prinosi vode s ogoljelih, odnosno malo šumovitih područja
u odnosu na šumom pokrivene površine. Pri tome se odbacuje opredjeljenje
za samo jedan izvor — npr. samo evropski ili samo mjereni pokusi.


Ako je u jednom slivnom području bilo izmjereno oticanje od 40% oborina,,
koje se kod iskrčene šume penje i do 60%, znači da je oticanje u tom
slučaju veće za 20%. U ovakvim slučajevima neki izvori čak navode povećanje
i od 50 %. Prema mjerenjima obavljenim u 33 eksperimentalna sliva u
švicarskoj, Njemačkoj, čehoslovačkoj, Poljskoj, SAD i Japanu, zabilježen
je najveći višak oticaja do 30 % na potpuno ogoljelom području, odnosno
u prvoj godini poslije krčenja šume, tj. u uvjetima koji se ne mogu prihvatiti
kao trajno stanje. Svi drugi pokusni rezultati ne pokazuju preko 17%
viška oticanja. Srednja vrijednost iznosi 7—8% viška oticanja.


SLIKA 2.


27- godišnji eksperiment pokazuje da. su prinosi vode
fioJcon č/ste sječe porasli iznoopredviđenog prinosa, prije sječe,
iodim su sloJ>il.i keJco se šuma. ponouo pori/zala a ponovt> su
porasli noJcon c/rage öisie sječe -CowtHo. Forest, U.C. (40).




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 96     <-- 96 -->        PDF

Višegodišnja ispitivanja provedena u SAD pokazala su linearnu zavisnost
između smanjenja površine šume čistom sječom i povećanja prinosa vode


Povećani proticaj u prvoj godini nakon sječe manje ili više je proporcionalan
procentu sječe (izraženo u odnosu na osnovnu površinu). Otklanjanje
manje od 15% nema vidljivog efekta. Na slici 1 dati su kombinirani rezultati
iz 4 eksperimentalna sliva u istočnom dijelu SAD (Douglass i Swank, 21).


Povećani prinosi vode koji su već zabilježeni pojavili su se uglavnom u
kasnim jesenjim mjesecima kada su i najpotrebniji. Jedan inč. povećanja u
prinosu znači 27.000 galona godišnje više upotrebljive vode po akru posječene
površine za korisnike nastanjene nizvodno od sliva. Kao posljedica toga
šumsko područje na kojem je jedan procent površine tretiran čistom sječom
daće početno povećanje od 4.000 galona vode po akru svake godine na čitavom
slivnom području. Zanimljivo je da će drugo područje, na kojem se primjenjuje
preborna sječa, 35 ,;) „ osnovne površine na 1 20 (jednoj dvadesetini)
površine svake godine dati identično povećanje u početnom prinosu. Ovo početno
povećanje biće dopunjeno manjim povećanjima koja su primjećena na
posječenim površinama u godinama nakon sječe, ali će skoro sigurno preći


7.000 galona po akru godišnje. Ovo je navedeno kao oprezna procjena većih
prinosa vode s gospodarenih površina, za razliku od neuređenih šumskih područja.
SLIKA 3.


66 67 68 69 70 66 67 68 69 70
67 68 69 70 71


yeqe.ia.aoni period keveyeiaciom period


27-godišnji eksperiment pokazuje kako su prinosi vode nakon čiste sječe
porasli u odnosu na prinose prije sječe. Kako se šuma ponovo podizala, prinosi
su se smanjivali, da bi ponovo porasli nakon druge čiste sječe (Cowetta
Forest, N. C, 40).




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 97     <-- 97 -->        PDF

ČISTA SJEĆA I KVALITETA VODE


U prirodi ne postoji »čista« voda, jer svi tokovi koji se prirodno javljaju
sadrže različite količine raznih supstancija rastvorenih ili suspendiranih u
vodi. Sve te supstancije na neki način utiču na kvalitetu vode i kada se njihova
koncentracija poveća do izvjesne granice, voda može da postane neupotrebljiva
za određene svrhe.


Pojam kvalitete vode je sve donedavno većina šumarskih stručnjaka tretirala
kao sinonim pojma mutnoće, tj. erodiranog tla i organskih materija
u njemu. Mutnoća je, u stvari, samo aspekt kvalitete vode. Međutim, danas
se kvaliteta vode najbolje definira kao stanje ili situacija koji određuju njenu
korisnost, tj. upotrebljivost.


U današnje vrijeme jedno od vrlo važnih pitanja je uticaj čiste sječe na
kvalitetu vode. Kao što je poznato, čak i pod najpovoljnijim uvjetima sječe
može se često primijetiti neko pogoršanje kvalitete vode uzrokovano mutnoćom
za vrijeme sječe i ubrzo poslije toga. Istina, sama sječa drveta ne proizvodi
suspendirani materijal, već izvlačenje drvne mase koje se obavlja poslije
toga. Mnoge studije su pokazale da je najveći dio suspenzije u vodenim tokovima
erodiran sa tla na putevima kojima se izvlači posječeno drvo. Međutim,
kako to pokazuju podaci iz zapadne Virdžinije i sjeverne Karoline, jednom
razumnom praksom, posebno prilikom lokacije, konstrukcije i održavanja
puteva koji služe za izvlačenje posječene mase, ovakve štetne pojave mogu se
najvećim dijelom izbjeći, a erozija tla i mutnoća vode svesti na najmanju
mjeru koja normalno mora da prati sječu.


Međutim, postavlja se pitanje da li je to zaista tako ili je sječa promijenila
kemijski sastav vode. Da bi se odgovorilo na ovo pitanje počela je u julu 1969.
godine šumarska služba za slivove u Parsonu, zapadna Virdžinija, istraživanja
ove pojave. Uzeta su dva susjedna identična sliva, svaki od po oko 36,5 ha
površine obrasla raznodobnom mješovitom sastojinom. Istraživanja su se
odnosila na ispitivanje specifične provodljivosti i koncentracije kalcija, magnezija,
kalija, natrija, cinka, bakra, mangana, željeza, fosfora, sulfata, dušika
u sastavu amonijaka i dušika u sastavu nitrata u rijekama koje su drenirale
dva eksperimentalna sliva.


Rezultati poslije prve godine pokazali su da je sječa imala samo minimalne
efekte na kvalitetu vode. Promjene u specifičnoj provodljivosti i koncentraciji
hranjivih sastojaka u rijeci koja drenira ovo posječeno područje
bili su mali i praktično beznačajni. Čak i manje promjene koje su se pojavile
bile su neutralizirane vodom koja je drenirala područje pokriveno šumom
gdje nisu poduzimane bilo kakvi sječe. Relativno malo povećanje provodljivosti
i koncentracije hranjivih sastojaka rezultat je obnove snažnog podmlatka
do visine koljena, koji je zahvatio većinu obala sredinom ljeta 1970. godine.
Pošto će se ponovnom obnovom šume zahtjevi za hranjivim sastojcima progresivno
povećavati, to će prema tvrdnji stručnjaka ubuduće specifična provodljivost
i koncentracija hranjivih sastojaka biti niža od izmjerenih prve godine
poslije sječe.


Pošto specifična provodljivost odražava totalnu ionsku aktivnost u uzorcima
vode, to je njena vrijednost dobar indikator svih promjena u kemijskoj
ili hranjivoj aktivnosti u rijekama. Međutim, treba naglasiti da mjerenje provodljivosti
odražava samo zbroj ionske aktivnosti, a ništa ne govori o individualnim
ionima ili sastavu uzorka.




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 98     <-- 98 -->        PDF

Čistom sječom tvrdog drveta u području centralnih Apalača i izvlačenjem
posječene mase nije se znatno promijenila specifična provodljivost vode koja
je oticala sa sječine (si. 3).


Na osnovi ovog eksperimenta Aubertin i Patric došli su do zaključka da
čista sječa na manjim područjima ne uzrokuje znatne promjene u koncentraciji
pojedinačnih hranjivih sastojaka prve godine poslije sječe (tabela 1),
iako se mogao očekivati njihov maksimalni izliv.


KONCENTRACIJA PROSJEČNIH HRANJIVIH SASTOJAKA U RIJEKAMA
U P. P. M.
Tabela 1


1970. 1970—71.
Hranjivi sastojci Vegetacioni period1)
sječina šuma
Nevegetacioni period-)
sječina šuma


Kalcij .99 1.07 .73 .78
Magnezij .49 .49 .42 .40
Kalij .85 .73 .59 .52
Natrij .80 .62 .54 .48
Mangan .038 .015 .014 .014
Bakar .019 .012 .012 .012
Cink .030 .024 .035 .035
2eljezo .36 .15 .11 .07
Fosfati .07 .04 .04 .02
Sulfati 2.1 3.3 2.2 3.0
Amonijak-N .35 .48 .14 .13
Nitrati-N .18 .32 .49 .10


´) od 1. maja do 31.oktobra.


-) od 1. novembra do 30. aprila.


Slična istraživanja provedena su na sjeverozapadu Sjeverne Amerike,
gdje su mjereni podaci o količini hranjivih sastojaka u potocima izazvanim
čistom sječom (Fredriksen, 1970). Nakon 12 dana sa eksperimentalne čiste
sječe izrazito se povećao prostorni sadržaj hranjivih sastojaka izazvan obilnim
kišama, dok je u isto vrijeme susjedni ispitivani potok, u čijem slivu
nisu poduzete sječe, ostao nepromijenjen (tabela 2).




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 99     <-- 99 -->        PDF

ISKORIŠĆIVANJE ŠUMA I KVALITETA VODE


Tabela 2
Hranjivisastojci
čista sječaMaksimum Prosjekmg/litri
Šuma
Prosjek
NH3-N 7.6 1.19 (Nije utvrđeno)
N03-N .60 .43 .01
Mg 10.8 6.4 1.3
HCO3-C 21.6 15.8 4.11


U tabeli 2 data je komparacija maksimalne koncentracije kemijskih hranjivih
sastojaka u slivu gdje je primijenjena čista sječa sa spaljivanjem i u
slivu gdje nije bilo sječe. U slivu gdje je obavljena čista sječa zabilježeno je
izrazito povećanje hranjivih supstancija. U obližnjem slivu, gdje nije bilo
sječe i koji je služio za kontrolu, prostorni sadržaj hranjivih sastojaka ostao
je nepromijenjen, odnosno normalan. Visok stupanj ispiranja i odnošenja
hranjivih sastojaka počeo je već 12. dana nakon čiste sječe i spaljivanja.
U naredne dvije godine stupanj ispiranja hranjivih sastojaka smanjuje se u
različitoj mjeri.


Kako se to vidi, ispitivanja su pokazala da je moguća primjena i čistih
sječa na manjim površinama, a da ipak ne dođe do znatnih gubitaka u kvaliteti
vode, koja otiče sa sliva. Pri tome su neophodne mjere opreza, prije
svega obnova vegetacije u što kraćem roku, te briga i nadzor nad lokacijom,
konstrukcijom i održavanjem puteva kojima se izvlači drvna masa, kako bi se
spriječila degradacija tla i sve posljedice koje iz toga proističu.


ZAKLJUČNA RAZMATRANJA


Sve veće potrebe i stalni porast potrošnje vode, ograničenost rezervi podzemnih
voda iz kojih se najveći dio ovih potreba i zadovoljava, neminovno
upućuju na zaključak da će se u buduće morati sve više poklanjati pažnja
problemu površinske vode kao mogućem izvoru za opskrbu industrije i standarda.
Korištenje površinske vode može se ostvariti iz umjetno podignutih
akumulacija ili prirodnih jezera.


Međutim, akumulirana površinska voda, bilo umjetno ili prirodno, ugrožena
je raznovrsnim supstancijama i solima koje čovjek neposredno unosi
u ova jezera ili preko njihovih pritoka. Otrovne i kancerozne materije kao
i materije povrijeđenog okusa smanjuju kvalitetu površinske pitke vode.


Kao posljedica povećane ljudske aktivnosti, priticanje vode iz gusto naseljenih
područja krajnje je opterećeno sa humano-toksikološkim kao i eutrofirajućim
supstancijama. Iz slivova gdje se zemljište pretežno koristi u poljoprivredne
svrhe, dolaze upravo opterećene pritoke.




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 100     <-- 100 -->        PDF

Iz šumskih područja, naprotiv, pritiče pogodna voda kako za biologiju
voda tako i za kvalitetu pitke vode. Zbog toga sve više raste interes vodoprivrednih
stručnjaka za šumom bogata područja u slivu umjetnih akumulacija
ili prirodnih jezera koja služe za opskrbu pitkom vodom. Međutim, nekim
gospodarskim mjerama može doći do zagađivanja vode, a vode se mogu opteretiti
lišćem i humin materijama. Zbog toga stručnjaci za vodu počinju da
se bave problemom uzgoja i iskorišćavanja šuma u slivnim područjima umjetnih
akumulacija i prirodnih jezera koja služe za snabdijevanje površinskom
pitkom vodom. Prema njihovom mišljenju, ove šume moraju dobiti šumsko-
zaštitni karakter i biti mješovitog sastava, koji ih čini otpornim prema štetočinama
i olujama. Na taj način uloga sredstava za borbu protiv biljnih štetočina
nije nikada suviše potrebna da bi zbog toga kvaliteta vode došla u pitanje.
Korištenje ovih šuma treba da bude strogo uvjetovano njihovom funkcijom,
s tim da ni u kojem slučaju ne bude dopušteno njihovo ogoljavanje.


Gradnjom novih brana za akumuliranje pitke vode, ovaj vid zaštitnih
šuma zauzimaće sve veće površine. Uređenje, uzgoj i zaštita ovih šuma moraće
se provesti prema posebnim preporukama da bi se potpuno udovoljilo
postavljenom cilju. Pri tome treba da se optimalno usklade zaštita voda i
eksploatacija šuma. Međutim, uticaj uzgoja šuma i eksploatacije na kvalitetu
vode još uvijek su malo istraženi, što će neminovno i kod nas podstaći intenzivna
ispitivanja.


Kvaliteta vode iz šumskih područja neosporno ima prioritet u odnosu
na ostale oblike iskorišćavanja tla. Poljoprivreda u interesu sigurnosti ishrane
mora da u izvjesnom obimu koristi đubriva i biljna zaštitna sredstva koja
neminovno opterećuju vode. U tom smislu šumarstvo ima daleko šire mogućnosti
da izabere takav način gospodarenja koji nema potrebe za korištenjem
đubriva pa čak ni biljnih zaštitnih sredstava. Prikladnim uzgojem mješovitih
šuma lišćara i četinjara mogu se stvoriti povoljna staništa s dovoljno vlastitih
hranjivih sastojaka, a preventivnim mjerama upotreba pesticida može čak
i da izostane, osim u iznimnim i rijetkim slučajevima masovnih zaraza. Ako
se ovom doda i biološki način borbe protiv biljnih štetočina koji se intenzivno
proučava, treba očekivati u skoroj budućnosti veoma ograničenu upotrebu
biljnih zaštitnih sredstava u šumarstvu, a samim tim i kvalitetniju vodu iz
ovih oblasti.


O izboru vrste sječa u slivnom području za akumuliranje kvalitetne površinske
pitke vode, može se reći da je preborni način gospodarenja i skupinastih
sječa nesumnjivo najprihvatljiviji. Iako daje niže prinose vode, ipak ovaj
oblik sječa pruža i najveću garanciju da ne dođe do izliva štetnih materija
u vodotoke i akumulacione prostore. Nije isključena ni primjena čiste sječe
u određenim uvjetima i na manjim površinama, kada su potrebni veći prinosi
vode ili to diktiraju ekonomski interesi, uvažavajući sve mjere opreza
koje se tom prilikom moraju striktno poštovati.


LITERATURA


1.
A über tin, G. M. Pa trie, J. H., 1972.: Quality Water from Clearcurt Forest
Land?; The Northern Logger and Timber Processor, Volume 20 No. 8, Boonville.
2.
B i š ć e v i t, A., 1972.: Ekološki koncept u zaključcima Konferencije OUN u Stokholmu;
Narodni šumar, br.8—10, Sarajevo.


ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 101     <-- 101 -->        PDF

3.
B 1 ö c h e r, K., 1972.: Kann durch Forstliche Massnahmen eine entschiedende
Verbesserung der grossräumigen Wasserversorgung erreicht werden?; Allgemeine
Forst Zeitschrift 39, München.
4.
E v e r s, F. H., 1973.: Behandlung forstwirtschaftlich, genutzer Flächen in Einzugsgebieten
von Trinkwassertalsperren; Allgemeine Forst Zeitschrift 47, München.


5.
Kunkle , S. H., 1974.: Water-its qualitö often depends on the forester Unasylva,
volume 26, no 105, Rome.
6.
O c o k o 1 j i ć, M., 1974.: Režim površinskog i podzemnog oticaja u slivu zapadne
Morave; Vodoprivreda, godina VI, br. 28. Beograd.
7.
Stone , E., 1974.: Excerpts from »Report of the President´s Advisory Panel on
Timber and the Environment« (»The Impact of Timber Harverst on Soils, and
Water«); The Northern Logger and Timber Processor, Volume 22, No.7, New
York.
INŽENJERI I TEHNIČARI ŠUMARSTVA
I DRVNE INDUSTRIJE!


1.
Inženjeri i tehničari šumarstva i drvne industrije Hrvatske učlanite
se — svi od reda — u Šumarsko društvo vašeg područja!
2.
Jačajte jedinstvo i snagu struke putem vašeg Šumarskog društva,
Saveza IT i Šumarskog lista!
3.
Razvijajte i njegujte etiku i moralne vrijednosti inženjerskog tehničkog
poziva!
4.
Putem vašeg područnog Šumarskog društva postanite inicijator
unapređenja šumarstva i drvne industrije!
5.
Pred javnošću, društvenim organizacijama i organima uprave dostojno
i hrabro zastupajte struku!
6.
Ne zapostavljajte propagandu i popularizaciju struke u svojem
radu!
7.
Što brojnije sudjelujte u društvenim manifestacijama, kao i u rješavanju
konkretne stručne problematike!
8.
Redovito pratite stručna i društvena zbivanja putem vašeg glasila
»Šumarskog lista«!
9.
Šumarska društva trebaju redovno dostavljati svoj godišnji doprinos
(članarinu) u iznosu od 500.— din. Savezu, kao i zapisnike
o radu skupština, sjednica, plenuma i si.
10.
Pojedinačno se pretplatite — ukoliko to već niste — na svoje 100
godina staro glasilo »Šumarski list«!
Savez inženjera i tehničara
šumarstva i drvne industrije
Hrvatske