DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 90 <-- 90 --> PDF |
GOSPODARENJE ŠUMAMA U SLIVOVIMA REZERVIRANIM ZA AKUMULIRANJE POVRŠINSKE PITKE VODE* BIŠĆEVIĆ AHMED, dipl. ing. »Potrebne su prije svega akcije trajnog snabdijevanja čovječanstva vodom, ograničenje onečišćavanja mora i poboljšanje položaja gradskog stanovništva«**. Dalji industrijski i općeprivredni razvoj naše zemlje, porast broja stanovnika, gustoće naseljenosti i povećanje životnog standarda uvjetuju povećane potrebe i stalni porast potrošnje vode. Najveći dio ovih potreba (oko 90%) pokriva se iz rezervi podzemnih voda, dok je učešće površinske vode još uvijek neznatno. Međutim, zbog ograničenosti rezervi podzemnih voda koje je moguće iskoristiti, već danas se susrećemo sa deficitom vode u mnogim područjima, čime je doveden u pitanje njihov dalji privredni razvoj i zadovoljenje komunalnih potreba u vodi. U mnogim zemljama se, pored izučavanja odnosa koji postoji između oborina, isparavanja i oticanja (vodni bilans) s jedne strane, pristupa i izučavanju odnosa koji postoje između površinske i podzemne komponente ukupnog oticanja, s druge strane. U našoj zemlji se na ovom problemu malo uradilo, tako da se u većini hidroloških studija koje u nas postoje nije posebno razmatrala problematika koja bi se odnosila na ovaj hidrološki problem, a pogotovo mogući stupanj korišćenja postojećih rezervi podzemnih voda. U industrijski razvijenim zemljama, pored utvrđivanja rezervi podzemnih voda, izučen je i mogući stupanj njihovog iskorišćavanja. Tako, na primjer, u SR Njemačkoj današnje potrebe vode iznose oko 15 milijardi m3, a procjenjuje se da će 1985. biti oko 20 milijardi, dok će u 2000. godini narasti na oko 30 milijardi m3. Od postojećih rezervi podzemnih voda moguće je iskoristiti maksimalno oko 16 milijardi m3 godišnje. Polovina od toga već je upotrebljena. Za dobivanje vode sada i ubuduće računa se na korišćenje povr * Referat podnesen na naučno-stručnom skupu u Mostaru na temu: »Naše tehničko- tehnološke i ekonomske mogućnosti zaštite i unapređenja čovekove radne i životne okoline«, mart 1975. ** Maurice Strong, generalni sekretar Konferencije OUN — O zaštiti prirodne okoline čovjeka, Stokholm, 1972. Primljeno 3. 6. 1975. godine. |
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 91 <-- 91 --> PDF |
šinske vode. Njen udio u opskrbi vodom već danas iznosi nešto oko 40%. Upotrebljive količine površinske vode cijene se na oko 30 milijardi m3. Time bi opskrba pitkom vodom bila osigurana za duže vrijeme, svakako uz pretpostavku da bude zagarantirana kvaliteta prirodnih jezera i umjetnih akumulacija. Kao izrazit primjer umjetnog akumuliranja površinske pitke vode i moderan sistem iskorišćavanja navodi se brana Sauer u SR Njemačkoj, ukupnog volumena jezera od 62 miliona m8 vode i površinom slivnog gravitacionog područja od 428 km-. ŠUMA ISPORUČUJE NAJKVALITETNIJU VODU Da bi se dobila voda visoke kvalitete u prirodnim i umjetno izgrađenim jezerima, neophodno je prilagoditi sistem iskorišćivanja i uopšte gospodarenja zemljištem na slivu. Pri tome nije odlučujuće samo dobivanje kvalitetne vode za ljudsku upotrebu, već treba voditi računa i o biologiji jezera koja zahtijeva visoki stupanj čistoće vode koji u izvjesnom pogledu još ne prelazi daleko preko zahtjeva za kvalitetom pitke vode. Moglo bi da bude potpuno beznačajno za ljudsku upotrebu pitke vode nekoliko stotinki miligrama fosfora po litri, međutim, za biologiju voda ovo može postati sumnjivo zbog opasnosti od eutrofije. Da bi se ispunili zahtjevi za dobivanje čiste vode, u nekim zemljama na pokusnim područjima uvođene su različite mjere zabrane i ograničavanja. Obimno pošumljavanje slivnog pokusnog područja pokazalo se kao naročito djelotvorno za održavanje visokog stupnja kvalitete vode i zdrave jezerske biologije. U takvim slučajevima dugi niz godina održan je najbolji kvalitet vode, bez obogaćivanja hranljivim tvarima i planktonima. Nasuprot tome, tamo gdje dominira poljoprivreda već se javlja problem eutrofije — prouzrokovan postepenim obogaćivanjem jezera hranjivim tvarima, pri čemu naročito dolazi do izražaja uloga fosfata. Analizom vode u šumskim potocima pronađeni su samo minimalni tragovi fosfata (1—5 mikrograma u litri), dok je u potocima koji dreniraju vodu s područja koja se koriste u poljoprivredne svrhe utvrđena 10 puta veća koncentracija. Ovo je svakako rezultat sve intenzivnije poljoprivredne proizvodnje upotrebom đubriva. Erodirajuće djelovanje jakih kiša i poplava mnogostruko je veće na oranicama nego u šumi. Kao rezultat toga pojavljuje se i povećano ispiranje i odnošenje fosfata posredstvom koloidnih materija i finih djelova, naročito u nerastvorenoj formi. Spiranje fosfora u šumskim područjima iznosi 20 gr. po ha godišnje (Nush navodi 5—50 gr.), a sa oranica 200 gr. po ha godišnje. Ispiranje i odnošenje fosfata iz naseljenih područja bilježi naročito visok iznos uzrokovan sredstvima za pranje i ljudskim izlučivanjem. U šumskim područjima, pored smanjene opasnosti od eutrofije ,i opterećenje izmetom je mnogo slabije. Neznatni uticaji civilizacije u šumskim područjima bitno utiču na smanjenje koncentracije policikličnih aromata, od kojih 29% predstavljaju supstancije koje izazivaju rak (benzpiren i benzfluoranten). Sve ove okolnosti daju prednost šumi kao davaocu kvalitetne vode za piće i za druge potrebe, tako da je za podizanje brana i umjetnih akumulacija najpodesnije šumom pokriveno slivno područje, ili područje gdje dominiraju šume i šumska vegetacija. |
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 92 <-- 92 --> PDF |
GOSPODARENJE ŠUMAMA I AKUMULIRANJE POVRŠINSKE PITKE VODE Stručnjaci za pitku vodu visoko cijene površinske vode koje dreniraju šumom prikrivena slivna područja, zbog njihove kvalitete. Međutim, ponekad ima i povoda za kritiku i prigovor zbog ozbiljnijih opterećenja vode izazvane gospodarskim mjerama. U okviru trogodišnjeg istraživačkog programa više instituta, provedenog u SR Njemačkoj na većem broju umjetnih akumulacija površinske pitke vode, došlo se do saznanja da i iz šumskih područja može uslijediti znatna količina pesticida. Tako dr. Weil sa minhenskog Instituta za kemiju vode navodi da su i iz šumskih područja izmjereni neočekivano visoki sadržaji insekticida, prije svega DDT-a i Lindana. Istina, ne postoji jasniji trend da iz šume dolazi općenito veća količina pesticida nego iz drugih slivnih područja. Međutim, već sama činjenica da su katkada izmjerene najveće koncentracije pri oticanju iz šumskih područja, skreće s pravom određenu pažnju i izaziva zabrinutost. Pesticidi se nagomilavaju i očito da se učvršćuju naročito u mulju, gdje su postojani. Pesticidi se nalaze obogaćeni i u ribama i vodenim biljkama, u razrijeđenosti 1:100 do 1:1000. Mjerenja su pokazala da nije bila postignuta granica tolerancije za pesticide u ispitanoj akumulaciji pitke vode, ali vrijednosti nisu više ni djelimično tako daleko ispod te granice. U prosjeku je utvrđena koncentracija pesticida od 10 nanograma po litri vode (što odgovara 1/100 miligrama po m3). Stručnjaci za pitku vodu naročito nerado gledaju na udio pesticida u zaštiti šuma. Zbog toga i njihovi prijedlozi o postupcima zaštite vode i gospodarskih mjera u slivnim područjima, shodno tome, odgovaraju ovom aspektu. Prijedloge kako treba da se postupa sa šumama u slivnim područjima za akumuliranje površinske pitke vode i na što treba osobito obratiti pažnju iznio je dr. Bernhardt. Ove postavke biće ovdje ukratko i date. U užem i širem slivnom području akumulacionog bazena treba podići vodozaštitni pojas šume oko obalne zone širine 100 m (zaštitna zona I), koji treba da zadovolji slijedeće funkcije i zahtjeve: 1. Obalni vodozaštitni pojas šume služi kao barijera površinskom oticanju uvjetovanom padavinama, tako da se spriječi transport produkata erozije i ostataka u jezero iz neposrednog okolnog područja; 2. Sprječavanje eolske erozije, kako ne bi posredstvom vjetra došlo do odnošenja đubriva i erozionih produkata zajedno sa hranljivim solima na vodene površine, naročito gdje sa zaštitnom šumom graniče poljoprivredna tla; 3. Vodozaštitne šume treba da kao prirodna prepreka povećaju trenje i smanje brzinu vode u koritu prijemne rijeke; 4. Bazene treba zaštititi od lišća koje nanosi vjetar, jer ono može, za vrijeme raspadanja, da izazove povećanu potrošnju kisika u vodi. Na taj način se oslobađaju i nepoželjni eutrofirajuće djelujući hranjivi elementi, a mogu da nastanu i teške razdvojive veze koje već u razrijeđenosti 1:1000 narušavaju okus vode. Naročito bukovo lišće izaziva neugodan okus, sličan papiru. Zbog toga duž obalne zone ne treba uzgajati lišćare, već nekoliko redova jela i smreka koje će vjetrom doneseno lišće iz susjednih predjela zaustaviti i tako spriječiti njihovo odnošenje na površinu jezera; 5. U ostalom dijelu zaštitne zone I potrebno je sa porastom udaljenosti od obale smanjiti učešće četinjara u korist povećanja lišćara. Međutim, zbog |
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 93 <-- 93 --> PDF |
opasnosti od opalog lišća koje posredstvom vjetra može da dospije na površinu vode, ne smije se dozvoliti da dominiraju lišćari. Pri tome treba izbjegavati sve monokulture. 6. Ne smije se iskrčiti šuma, a ukoliko je to neophodno, mora se ograničiti na najmanju mjeru; 7. Zbog svega iznijetog, zaštitna funkcija šume ne slaže se sa njenim korištenjem u privredne svrhe. Na vodozaštitnu šumu (zona I) nastavlja se zaštitna zona II, koja se s obje strane obale proteže trakom širine 100 m. U ovoj zoni važe pravila kao i u zaštitnoj zoni I. Monokulture četinjara treba izbjegavati, dijelom zbog otpornosti sastojine, a dijelom zbog kiselosti tla i stvaranje kiselina koje štetno djeluju na kvalitet vode. Međutim, ne treba da prevladava ni šuma lišćara, naročito pri raspadanju lišća u vodi. U zaštitnoj zoni III, koja obuhvaća ostali dio sliva, moguće je normalno gospodarenje šumama. Međutim, i ovdje treba izbjegavati krčenje šuma da bi se spriječilo sve ono što bi moglo dovesti do eutrofije jezera. U iskrčenim šumama borovih monokultura nastaje pojačani mineralizacioni efekat visoke produkcije nitrata i, što je još opasnije, povećano oslobađanje fosfata koje može da dovede do veoma povišene koncentracije fosfora u otekloj vodi (100—200 mikrograma fosfora po litri). Poslije krčenja šume povećavaju se i humin-spojevi koji predstavljaju veliko opterećenje vode (potrošnja kisika, poremećaj pripravljanja vode, izmijenjen okus). Centralni problem u cijelom slivnom području čini uloga pesticida, prije svih insekticida i herbicida. Međutim, sve šumsko gospodarske mjere treba tako provesti da se upotreba pesticida izbjegne. Najbolju garanciju protiv zaraze od insekata, a time i protiv uloge insekticida, treba tražiti u izbjegavanju monokultura i podizanju mješovitih sastojina. OPASNOST PO VODU ZBOG UPOTREBE PESTICIDA Princip pri dobivanju kvalitetno vrijedne vode u slivnim područjima polazi od podizanja takvih sastojina koje stvaraju stanište sa dovoljno hranjivih sastojaka, a otporne su protiv vjetra i štetočina. U tom slučaju uloga đubriva i pesticida postala bi suvišna, a voda se ne bi mogla zagaditi. Međutim, realnost izgleda ipak drugačija i vjerojatno da će tako ostati još duže vremena. Ovo se posebno odnosi na čiste sastojine i monokulture četinjara koje su izložene raznim opasnostima. Ukoliko insekti napadnu znatne površine slivnog područja, nastaje vrlo složena situacija. Upotreba insekticida opteretila bi vodu u humano-toksikološkom smislu sa svim posljedicama koje iz toga mogu da proiziđu. Ako bi se, s druge strane, štetočinama pustilo da se slobodno razvijaju, množe i čine štete, morale bi se posjeći velike površine šume što bi neminovno izazvalo rapidno odnošenje humusa i sloja zemlje crnice. Kao posljedica takvih procesa došlo bi do povećanog opterećenja vode ispranim mineralnim materijama i kiselkasto-razarajućim organskim supstancijama. Opasnost od eutrofije vode i osiromašenja kisika znatno bi porasla, i time bila ugrožena egzistencija akumulacionog jezera. |
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 94 <-- 94 --> PDF |
U takvim slučajevima nužno je primijeniti biljna zaštitna sredstva, ali s najvećim mogućim oprezom. Mora se raditi usklađeno, sa točno određenim načinom i količinom upotrijebljenih zaštitnih sredstava. Preostale količine ne smiju se raspodijeliti po prostori ili, još gorje, jednostavno razbacati po šumi. Na ovu opasnost, iz koje mogu da proiziđu velike štete po kvalitet pitke vode, ukazao je dr. Althaus. U posljednje se vrijeme sve više javlja težnja da se proizvedu sredstva sa što manje humano-toksikološke sadržine i što brže otpustljivosti. Produkti otpuštanja morali bi da budu bezopasni. U tom kontekstu vrše se istraživanja i u domeni biološke borbe protiv štetočina. VRSTA SJEČE I PRINOS VODE Gospodarenje šumama i korisni prinos vode bili su tema o kojoj se već duže vremena raspravljalo. Mnogobrojna promatranja iz cijelog svijeta dugo vremena nisu unijela dovoljno svjetla u ovaj problem. Tek u posljednjih 30 godina, većinom u SAD, u nekim evropskim državama i u Japanu, provedeni su pokusi u slivnim područjima. U tim pokusima značajno mjesto zauzimala je i kvantitativna strana, prije svega pitanje o višoj, odnosno manjoj potrošnji vode u šumskom području u odnosu na druge oblike korištenja tla. *0 50 60 70 80 REDUCmAUJL STAHJA ŠUrfe 0S/V0WA POVße/A/A ([mcrno.Sc>) Povećani proi/caj a prvojgod/n/ nakon sječe manje ili v/se je proporcfoftoiCan procenia sječe (izraženo preko osnovne po- vrš/ne). 0c/Jcitxnjo-t?je ma/ye odlB°/inemo, vid/j/voci e/ećla. Xomö/novaa/ fezullal/ /´z 4(eet/lr/) e&speamencafocxoreola. U is{oč/?orr> djelu U5A (Douglass /Swank, 21 J. |
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 95 <-- 95 --> PDF |
Problem prinosa vode u slivnim područjima za akumuliranje površinske pitke vode postaje sve značajniji zbog rastućih potreba industrije i standarda za ovim prirodnim dobrom. S obzirom na prirodne uvjete (klima, geološka građa, vrsta drveta, starost, prizemna flora i dr.) istraživanja pružaju vrlo različite pretpostavke. Pošto je u ovim pokusima nužno mjerenje koje je dijelom provedeno, i to prije svega u SAD, upoređivanje ovih vrijednosti jedva je moguće zbog različitih klimatskih i drugih uvjeta koji su često puta neuporedivi s našim prilikama. Međutim, ipak se pokušavaju utvrditi činjenice koje treba do pokažu okvire u kojima su viši prinosi vode s ogoljelih, odnosno malo šumovitih područja u odnosu na šumom pokrivene površine. Pri tome se odbacuje opredjeljenje za samo jedan izvor — npr. samo evropski ili samo mjereni pokusi. Ako je u jednom slivnom području bilo izmjereno oticanje od 40% oborina,, koje se kod iskrčene šume penje i do 60%, znači da je oticanje u tom slučaju veće za 20%. U ovakvim slučajevima neki izvori čak navode povećanje i od 50 %. Prema mjerenjima obavljenim u 33 eksperimentalna sliva u švicarskoj, Njemačkoj, čehoslovačkoj, Poljskoj, SAD i Japanu, zabilježen je najveći višak oticaja do 30 % na potpuno ogoljelom području, odnosno u prvoj godini poslije krčenja šume, tj. u uvjetima koji se ne mogu prihvatiti kao trajno stanje. Svi drugi pokusni rezultati ne pokazuju preko 17% viška oticanja. Srednja vrijednost iznosi 7—8% viška oticanja. SLIKA 2. 27- godišnji eksperiment pokazuje da. su prinosi vode fioJcon č/ste sječe porasli iznoopredviđenog prinosa, prije sječe, iodim su sloJ>il.i keJco se šuma. ponouo pori/zala a ponovt> su porasli noJcon c/rage öisie sječe -CowtHo. Forest, U.C. (40). |
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 96 <-- 96 --> PDF |
Višegodišnja ispitivanja provedena u SAD pokazala su linearnu zavisnost između smanjenja površine šume čistom sječom i povećanja prinosa vode Povećani proticaj u prvoj godini nakon sječe manje ili više je proporcionalan procentu sječe (izraženo u odnosu na osnovnu površinu). Otklanjanje manje od 15% nema vidljivog efekta. Na slici 1 dati su kombinirani rezultati iz 4 eksperimentalna sliva u istočnom dijelu SAD (Douglass i Swank, 21). Povećani prinosi vode koji su već zabilježeni pojavili su se uglavnom u kasnim jesenjim mjesecima kada su i najpotrebniji. Jedan inč. povećanja u prinosu znači 27.000 galona godišnje više upotrebljive vode po akru posječene površine za korisnike nastanjene nizvodno od sliva. Kao posljedica toga šumsko područje na kojem je jedan procent površine tretiran čistom sječom daće početno povećanje od 4.000 galona vode po akru svake godine na čitavom slivnom području. Zanimljivo je da će drugo područje, na kojem se primjenjuje preborna sječa, 35 ,;) „ osnovne površine na 1 20 (jednoj dvadesetini) površine svake godine dati identično povećanje u početnom prinosu. Ovo početno povećanje biće dopunjeno manjim povećanjima koja su primjećena na posječenim površinama u godinama nakon sječe, ali će skoro sigurno preći 7.000 galona po akru godišnje. Ovo je navedeno kao oprezna procjena većih prinosa vode s gospodarenih površina, za razliku od neuređenih šumskih područja. SLIKA 3. 66 67 68 69 70 66 67 68 69 70 67 68 69 70 71 yeqe.ia.aoni period keveyeiaciom period 27-godišnji eksperiment pokazuje kako su prinosi vode nakon čiste sječe porasli u odnosu na prinose prije sječe. Kako se šuma ponovo podizala, prinosi su se smanjivali, da bi ponovo porasli nakon druge čiste sječe (Cowetta Forest, N. C, 40). |
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 97 <-- 97 --> PDF |
ČISTA SJEĆA I KVALITETA VODE U prirodi ne postoji »čista« voda, jer svi tokovi koji se prirodno javljaju sadrže različite količine raznih supstancija rastvorenih ili suspendiranih u vodi. Sve te supstancije na neki način utiču na kvalitetu vode i kada se njihova koncentracija poveća do izvjesne granice, voda može da postane neupotrebljiva za određene svrhe. Pojam kvalitete vode je sve donedavno većina šumarskih stručnjaka tretirala kao sinonim pojma mutnoće, tj. erodiranog tla i organskih materija u njemu. Mutnoća je, u stvari, samo aspekt kvalitete vode. Međutim, danas se kvaliteta vode najbolje definira kao stanje ili situacija koji određuju njenu korisnost, tj. upotrebljivost. U današnje vrijeme jedno od vrlo važnih pitanja je uticaj čiste sječe na kvalitetu vode. Kao što je poznato, čak i pod najpovoljnijim uvjetima sječe može se često primijetiti neko pogoršanje kvalitete vode uzrokovano mutnoćom za vrijeme sječe i ubrzo poslije toga. Istina, sama sječa drveta ne proizvodi suspendirani materijal, već izvlačenje drvne mase koje se obavlja poslije toga. Mnoge studije su pokazale da je najveći dio suspenzije u vodenim tokovima erodiran sa tla na putevima kojima se izvlači posječeno drvo. Međutim, kako to pokazuju podaci iz zapadne Virdžinije i sjeverne Karoline, jednom razumnom praksom, posebno prilikom lokacije, konstrukcije i održavanja puteva koji služe za izvlačenje posječene mase, ovakve štetne pojave mogu se najvećim dijelom izbjeći, a erozija tla i mutnoća vode svesti na najmanju mjeru koja normalno mora da prati sječu. Međutim, postavlja se pitanje da li je to zaista tako ili je sječa promijenila kemijski sastav vode. Da bi se odgovorilo na ovo pitanje počela je u julu 1969. godine šumarska služba za slivove u Parsonu, zapadna Virdžinija, istraživanja ove pojave. Uzeta su dva susjedna identična sliva, svaki od po oko 36,5 ha površine obrasla raznodobnom mješovitom sastojinom. Istraživanja su se odnosila na ispitivanje specifične provodljivosti i koncentracije kalcija, magnezija, kalija, natrija, cinka, bakra, mangana, željeza, fosfora, sulfata, dušika u sastavu amonijaka i dušika u sastavu nitrata u rijekama koje su drenirale dva eksperimentalna sliva. Rezultati poslije prve godine pokazali su da je sječa imala samo minimalne efekte na kvalitetu vode. Promjene u specifičnoj provodljivosti i koncentraciji hranjivih sastojaka u rijeci koja drenira ovo posječeno područje bili su mali i praktično beznačajni. Čak i manje promjene koje su se pojavile bile su neutralizirane vodom koja je drenirala područje pokriveno šumom gdje nisu poduzimane bilo kakvi sječe. Relativno malo povećanje provodljivosti i koncentracije hranjivih sastojaka rezultat je obnove snažnog podmlatka do visine koljena, koji je zahvatio većinu obala sredinom ljeta 1970. godine. Pošto će se ponovnom obnovom šume zahtjevi za hranjivim sastojcima progresivno povećavati, to će prema tvrdnji stručnjaka ubuduće specifična provodljivost i koncentracija hranjivih sastojaka biti niža od izmjerenih prve godine poslije sječe. Pošto specifična provodljivost odražava totalnu ionsku aktivnost u uzorcima vode, to je njena vrijednost dobar indikator svih promjena u kemijskoj ili hranjivoj aktivnosti u rijekama. Međutim, treba naglasiti da mjerenje provodljivosti odražava samo zbroj ionske aktivnosti, a ništa ne govori o individualnim ionima ili sastavu uzorka. |
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 98 <-- 98 --> PDF |
Čistom sječom tvrdog drveta u području centralnih Apalača i izvlačenjem posječene mase nije se znatno promijenila specifična provodljivost vode koja je oticala sa sječine (si. 3). Na osnovi ovog eksperimenta Aubertin i Patric došli su do zaključka da čista sječa na manjim područjima ne uzrokuje znatne promjene u koncentraciji pojedinačnih hranjivih sastojaka prve godine poslije sječe (tabela 1), iako se mogao očekivati njihov maksimalni izliv. KONCENTRACIJA PROSJEČNIH HRANJIVIH SASTOJAKA U RIJEKAMA U P. P. M. Tabela 1 1970. 1970—71. Hranjivi sastojci Vegetacioni period1) sječina šuma Nevegetacioni period-) sječina šuma Kalcij .99 1.07 .73 .78 Magnezij .49 .49 .42 .40 Kalij .85 .73 .59 .52 Natrij .80 .62 .54 .48 Mangan .038 .015 .014 .014 Bakar .019 .012 .012 .012 Cink .030 .024 .035 .035 2eljezo .36 .15 .11 .07 Fosfati .07 .04 .04 .02 Sulfati 2.1 3.3 2.2 3.0 Amonijak-N .35 .48 .14 .13 Nitrati-N .18 .32 .49 .10 ´) od 1. maja do 31.oktobra. -) od 1. novembra do 30. aprila. Slična istraživanja provedena su na sjeverozapadu Sjeverne Amerike, gdje su mjereni podaci o količini hranjivih sastojaka u potocima izazvanim čistom sječom (Fredriksen, 1970). Nakon 12 dana sa eksperimentalne čiste sječe izrazito se povećao prostorni sadržaj hranjivih sastojaka izazvan obilnim kišama, dok je u isto vrijeme susjedni ispitivani potok, u čijem slivu nisu poduzete sječe, ostao nepromijenjen (tabela 2). |
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 99 <-- 99 --> PDF |
ISKORIŠĆIVANJE ŠUMA I KVALITETA VODE Tabela 2 Hranjivisastojci čista sječaMaksimum Prosjekmg/litri Šuma Prosjek NH3-N 7.6 1.19 (Nije utvrđeno) N03-N .60 .43 .01 Mg 10.8 6.4 1.3 HCO3-C 21.6 15.8 4.11 U tabeli 2 data je komparacija maksimalne koncentracije kemijskih hranjivih sastojaka u slivu gdje je primijenjena čista sječa sa spaljivanjem i u slivu gdje nije bilo sječe. U slivu gdje je obavljena čista sječa zabilježeno je izrazito povećanje hranjivih supstancija. U obližnjem slivu, gdje nije bilo sječe i koji je služio za kontrolu, prostorni sadržaj hranjivih sastojaka ostao je nepromijenjen, odnosno normalan. Visok stupanj ispiranja i odnošenja hranjivih sastojaka počeo je već 12. dana nakon čiste sječe i spaljivanja. U naredne dvije godine stupanj ispiranja hranjivih sastojaka smanjuje se u različitoj mjeri. Kako se to vidi, ispitivanja su pokazala da je moguća primjena i čistih sječa na manjim površinama, a da ipak ne dođe do znatnih gubitaka u kvaliteti vode, koja otiče sa sliva. Pri tome su neophodne mjere opreza, prije svega obnova vegetacije u što kraćem roku, te briga i nadzor nad lokacijom, konstrukcijom i održavanjem puteva kojima se izvlači drvna masa, kako bi se spriječila degradacija tla i sve posljedice koje iz toga proističu. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA Sve veće potrebe i stalni porast potrošnje vode, ograničenost rezervi podzemnih voda iz kojih se najveći dio ovih potreba i zadovoljava, neminovno upućuju na zaključak da će se u buduće morati sve više poklanjati pažnja problemu površinske vode kao mogućem izvoru za opskrbu industrije i standarda. Korištenje površinske vode može se ostvariti iz umjetno podignutih akumulacija ili prirodnih jezera. Međutim, akumulirana površinska voda, bilo umjetno ili prirodno, ugrožena je raznovrsnim supstancijama i solima koje čovjek neposredno unosi u ova jezera ili preko njihovih pritoka. Otrovne i kancerozne materije kao i materije povrijeđenog okusa smanjuju kvalitetu površinske pitke vode. Kao posljedica povećane ljudske aktivnosti, priticanje vode iz gusto naseljenih područja krajnje je opterećeno sa humano-toksikološkim kao i eutrofirajućim supstancijama. Iz slivova gdje se zemljište pretežno koristi u poljoprivredne svrhe, dolaze upravo opterećene pritoke. |
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 100 <-- 100 --> PDF |
Iz šumskih područja, naprotiv, pritiče pogodna voda kako za biologiju voda tako i za kvalitetu pitke vode. Zbog toga sve više raste interes vodoprivrednih stručnjaka za šumom bogata područja u slivu umjetnih akumulacija ili prirodnih jezera koja služe za opskrbu pitkom vodom. Međutim, nekim gospodarskim mjerama može doći do zagađivanja vode, a vode se mogu opteretiti lišćem i humin materijama. Zbog toga stručnjaci za vodu počinju da se bave problemom uzgoja i iskorišćavanja šuma u slivnim područjima umjetnih akumulacija i prirodnih jezera koja služe za snabdijevanje površinskom pitkom vodom. Prema njihovom mišljenju, ove šume moraju dobiti šumsko- zaštitni karakter i biti mješovitog sastava, koji ih čini otpornim prema štetočinama i olujama. Na taj način uloga sredstava za borbu protiv biljnih štetočina nije nikada suviše potrebna da bi zbog toga kvaliteta vode došla u pitanje. Korištenje ovih šuma treba da bude strogo uvjetovano njihovom funkcijom, s tim da ni u kojem slučaju ne bude dopušteno njihovo ogoljavanje. Gradnjom novih brana za akumuliranje pitke vode, ovaj vid zaštitnih šuma zauzimaće sve veće površine. Uređenje, uzgoj i zaštita ovih šuma moraće se provesti prema posebnim preporukama da bi se potpuno udovoljilo postavljenom cilju. Pri tome treba da se optimalno usklade zaštita voda i eksploatacija šuma. Međutim, uticaj uzgoja šuma i eksploatacije na kvalitetu vode još uvijek su malo istraženi, što će neminovno i kod nas podstaći intenzivna ispitivanja. Kvaliteta vode iz šumskih područja neosporno ima prioritet u odnosu na ostale oblike iskorišćavanja tla. Poljoprivreda u interesu sigurnosti ishrane mora da u izvjesnom obimu koristi đubriva i biljna zaštitna sredstva koja neminovno opterećuju vode. U tom smislu šumarstvo ima daleko šire mogućnosti da izabere takav način gospodarenja koji nema potrebe za korištenjem đubriva pa čak ni biljnih zaštitnih sredstava. Prikladnim uzgojem mješovitih šuma lišćara i četinjara mogu se stvoriti povoljna staništa s dovoljno vlastitih hranjivih sastojaka, a preventivnim mjerama upotreba pesticida može čak i da izostane, osim u iznimnim i rijetkim slučajevima masovnih zaraza. Ako se ovom doda i biološki način borbe protiv biljnih štetočina koji se intenzivno proučava, treba očekivati u skoroj budućnosti veoma ograničenu upotrebu biljnih zaštitnih sredstava u šumarstvu, a samim tim i kvalitetniju vodu iz ovih oblasti. O izboru vrste sječa u slivnom području za akumuliranje kvalitetne površinske pitke vode, može se reći da je preborni način gospodarenja i skupinastih sječa nesumnjivo najprihvatljiviji. Iako daje niže prinose vode, ipak ovaj oblik sječa pruža i najveću garanciju da ne dođe do izliva štetnih materija u vodotoke i akumulacione prostore. Nije isključena ni primjena čiste sječe u određenim uvjetima i na manjim površinama, kada su potrebni veći prinosi vode ili to diktiraju ekonomski interesi, uvažavajući sve mjere opreza koje se tom prilikom moraju striktno poštovati. LITERATURA 1. A über tin, G. M. Pa trie, J. H., 1972.: Quality Water from Clearcurt Forest Land?; The Northern Logger and Timber Processor, Volume 20 No. 8, Boonville. 2. B i š ć e v i t, A., 1972.: Ekološki koncept u zaključcima Konferencije OUN u Stokholmu; Narodni šumar, br.8—10, Sarajevo. |
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 101 <-- 101 --> PDF |
3. B 1 ö c h e r, K., 1972.: Kann durch Forstliche Massnahmen eine entschiedende Verbesserung der grossräumigen Wasserversorgung erreicht werden?; Allgemeine Forst Zeitschrift 39, München. 4. E v e r s, F. H., 1973.: Behandlung forstwirtschaftlich, genutzer Flächen in Einzugsgebieten von Trinkwassertalsperren; Allgemeine Forst Zeitschrift 47, München. 5. Kunkle , S. H., 1974.: Water-its qualitö often depends on the forester Unasylva, volume 26, no 105, Rome. 6. O c o k o 1 j i ć, M., 1974.: Režim površinskog i podzemnog oticaja u slivu zapadne Morave; Vodoprivreda, godina VI, br. 28. Beograd. 7. Stone , E., 1974.: Excerpts from »Report of the President´s Advisory Panel on Timber and the Environment« (»The Impact of Timber Harverst on Soils, and Water«); The Northern Logger and Timber Processor, Volume 22, No.7, New York. INŽENJERI I TEHNIČARI ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE! 1. Inženjeri i tehničari šumarstva i drvne industrije Hrvatske učlanite se — svi od reda — u Šumarsko društvo vašeg područja! 2. Jačajte jedinstvo i snagu struke putem vašeg Šumarskog društva, Saveza IT i Šumarskog lista! 3. Razvijajte i njegujte etiku i moralne vrijednosti inženjerskog tehničkog poziva! 4. Putem vašeg područnog Šumarskog društva postanite inicijator unapređenja šumarstva i drvne industrije! 5. Pred javnošću, društvenim organizacijama i organima uprave dostojno i hrabro zastupajte struku! 6. Ne zapostavljajte propagandu i popularizaciju struke u svojem radu! 7. Što brojnije sudjelujte u društvenim manifestacijama, kao i u rješavanju konkretne stručne problematike! 8. Redovito pratite stručna i društvena zbivanja putem vašeg glasila »Šumarskog lista«! 9. Šumarska društva trebaju redovno dostavljati svoj godišnji doprinos (članarinu) u iznosu od 500.— din. Savezu, kao i zapisnike o radu skupština, sjednica, plenuma i si. 10. Pojedinačno se pretplatite — ukoliko to već niste — na svoje 100 godina staro glasilo »Šumarski list«! Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske |