DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 97 <-- 97 --> PDF |
ČISTA SJEĆA I KVALITETA VODE U prirodi ne postoji »čista« voda, jer svi tokovi koji se prirodno javljaju sadrže različite količine raznih supstancija rastvorenih ili suspendiranih u vodi. Sve te supstancije na neki način utiču na kvalitetu vode i kada se njihova koncentracija poveća do izvjesne granice, voda može da postane neupotrebljiva za određene svrhe. Pojam kvalitete vode je sve donedavno većina šumarskih stručnjaka tretirala kao sinonim pojma mutnoće, tj. erodiranog tla i organskih materija u njemu. Mutnoća je, u stvari, samo aspekt kvalitete vode. Međutim, danas se kvaliteta vode najbolje definira kao stanje ili situacija koji određuju njenu korisnost, tj. upotrebljivost. U današnje vrijeme jedno od vrlo važnih pitanja je uticaj čiste sječe na kvalitetu vode. Kao što je poznato, čak i pod najpovoljnijim uvjetima sječe može se često primijetiti neko pogoršanje kvalitete vode uzrokovano mutnoćom za vrijeme sječe i ubrzo poslije toga. Istina, sama sječa drveta ne proizvodi suspendirani materijal, već izvlačenje drvne mase koje se obavlja poslije toga. Mnoge studije su pokazale da je najveći dio suspenzije u vodenim tokovima erodiran sa tla na putevima kojima se izvlači posječeno drvo. Međutim, kako to pokazuju podaci iz zapadne Virdžinije i sjeverne Karoline, jednom razumnom praksom, posebno prilikom lokacije, konstrukcije i održavanja puteva koji služe za izvlačenje posječene mase, ovakve štetne pojave mogu se najvećim dijelom izbjeći, a erozija tla i mutnoća vode svesti na najmanju mjeru koja normalno mora da prati sječu. Međutim, postavlja se pitanje da li je to zaista tako ili je sječa promijenila kemijski sastav vode. Da bi se odgovorilo na ovo pitanje počela je u julu 1969. godine šumarska služba za slivove u Parsonu, zapadna Virdžinija, istraživanja ove pojave. Uzeta su dva susjedna identična sliva, svaki od po oko 36,5 ha površine obrasla raznodobnom mješovitom sastojinom. Istraživanja su se odnosila na ispitivanje specifične provodljivosti i koncentracije kalcija, magnezija, kalija, natrija, cinka, bakra, mangana, željeza, fosfora, sulfata, dušika u sastavu amonijaka i dušika u sastavu nitrata u rijekama koje su drenirale dva eksperimentalna sliva. Rezultati poslije prve godine pokazali su da je sječa imala samo minimalne efekte na kvalitetu vode. Promjene u specifičnoj provodljivosti i koncentraciji hranjivih sastojaka u rijeci koja drenira ovo posječeno područje bili su mali i praktično beznačajni. Čak i manje promjene koje su se pojavile bile su neutralizirane vodom koja je drenirala područje pokriveno šumom gdje nisu poduzimane bilo kakvi sječe. Relativno malo povećanje provodljivosti i koncentracije hranjivih sastojaka rezultat je obnove snažnog podmlatka do visine koljena, koji je zahvatio većinu obala sredinom ljeta 1970. godine. Pošto će se ponovnom obnovom šume zahtjevi za hranjivim sastojcima progresivno povećavati, to će prema tvrdnji stručnjaka ubuduće specifična provodljivost i koncentracija hranjivih sastojaka biti niža od izmjerenih prve godine poslije sječe. Pošto specifična provodljivost odražava totalnu ionsku aktivnost u uzorcima vode, to je njena vrijednost dobar indikator svih promjena u kemijskoj ili hranjivoj aktivnosti u rijekama. Međutim, treba naglasiti da mjerenje provodljivosti odražava samo zbroj ionske aktivnosti, a ništa ne govori o individualnim ionima ili sastavu uzorka. |