DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1975 str. 45     <-- 45 -->        PDF

OSOBINE TALA ŠUME CRNE JOHE
(FRANGULO-ALNETUM GLUTINOSAE RAUŠ 68)
U POSAVINI I POKUPLJU


Dr. MIRJANA KALINIĆ, dipl. ing. šumarstva,
viši naučni saradnik


UVOD


U porječju Save i Kupe, autohtonih nalazišta crne johe ima mnogo,
iako ukupna površina nalazišta nije velika.


Crna joha i asocijacije koje ona čini u Posavini i Pokuplju, nisu posve
izučene, a, također, nema mnogo podataka o tipovima i svojstvima tala na
kojima se šume orne johe razvijaju.


Prilikom svojih vegetacijskih istraživanja u predjelima nizinskih šuma
Podravine, I. Horva t (1963) navodi da se šuma crne johe s dugoklasim
šašem (Carici elongatae-Alnetum glutinosae W. Koch) razvija u Podravini na
tresetaiim i humozno-glejnim tlima. Pišući o močvarnim tlima poplavnih «terena
Save, M. Gračani n (1951) označava tla pod šumom lužnjaka i crne
johe kao »šumsko-minerogeno močvarna«. P. Fukare k (1959) navodi da
»crna joha optimalno raste na ilovastim tlima sa visokom podzemnom vodom
i sa dosta vapna . . ., a »održava se i na kiselim tlima sa malo vapna,
gdje voda duže stagnira . . .«. I. Dekani ć (1959, 1960) nalazi da crna joha
uspijeva najobilnije u bari, a manje u niži i na vlažnoj gredi. V. G´lavač
(1962) ne izdvaja u Posavini zajednicu šume crne johe, već opisujući šumu
poljskog jasena i crne johe (Leucoio-Fraxinetum angustifoliae alnetosum
glutinosae Glav. 59) navodi da ona u Posavini raste na mineralno-močvarnom
i minero-organogeno´nm tlu. Pri istraživanju i kartiranju vegetacije u Posavini
Đ. Rau š (1971, 1974) posebno izučava zajednice crne johe i ističe pionisbu
i meliorativnu ulogu ove vrste drveća. Pedološka istraživanja koja
smo obavili pod ovim zajednicama Posavine i Pokuplja, prilog su boljem
poznavanju ekoloških prilika šuma crne johe.


METODIKA


Terenskim pedološkim istraživanjima proučeni su prirodni uvjeti sredine
kao i ekto- te endomorfološka svojstva otvorenih profila u šumskim
predjelima Posavine i Pokuplja. Uzorci tla iz odabranih profila pod cenozama
crne johe analizirani su savremenim laboratorijskim postupcima.


* Ovaj rad je saopćen na IV. Kongresu biologa Jugoslavije, 25—28. VI 74.
u Sarajevu.


ŠUMARSKI LIST 11-12/1975 str. 46     <-- 46 -->        PDF

GEOMORFOLOŠKE I HIDROLOŠKE PRILIKE


Za pedogenezu i svojstva tala u Posavini i Pokuplju veoma značajni faktori
su hidrologija, reljef i geološki (matični) supstrat.


Posavska ravnica je formirana, pretpostavlja se, sredinom pleistocena.
Isto itako, smatra se, nastao je tada i hidrografski sistem rijeke Save. Mnogi
vodotoci unose u Posavinu različite vodne mase i materijale stvaraju terase,
»grede«, zatim depresije ili ih narušavaju, odnose i pretaložuju. U Posavini
prevladavaju stoga aluvijalni nanosi različitog mehaničkog sastava, a nalazimo
ovdje i les, te fesolike materijale koji su, za razliku od tipičnog lesa,
taloženi u vodnim tokovima ili u depresijama. Tu su oni metamorfozirani,
pretaloživanjem i zamočvarivanjem.


SI. 1 — Tipična šuma crne johe s trušljikom (Frangulo-Alnetum glutinosae typieum
Rauš 71) u predjelu Sočna, šumsko područje Spačva. — Stabla crne johe
i poljskog jasena razvijaju čunjaste pridanke zbog visokih površinskih stagnirajućih
voda


SI. 2 — Organogeno-močvarno tlo, profil MK 4 u predjelu Sočna, šumsko područje
Spačva, pod tipičnom cenozom crne johe s trušljikom
Foto: M. Kalinić


Pokupski šumski kompleks pripada velikom dijelu zavale Crne Mlake.
Naplavine donjih tokova rječica Kupčine, Brebernice, Volavčice i drugih,
kao i polagano otjecanje vode iz ovoga područja uvjetuju taloženje materijala
koji su velikim dijelom ilovasti i glinasti.


U istraživanim predjelima Posavine i Pokuplja značajan je, pored ostaloga,
mikro- i mezoreljef greda i niza. Ove geomorfološke tvorevine utječu
znatno na raspored poplavnih voda, kao i na oscilacije nivoa podzemnih voda.
Isto tako oborinske vode zadržavaju se u depresijama, gdje uzrokuju zamočvarenje.
Sve to utječe na svojstva tla i na razvoj šumske vegetacije.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1975 str. 47     <-- 47 -->        PDF

TLA ŠUMA CRNE JOHE


Istraživanjima tala u predjelima Posavine i Pokuplja (M. K a 1 i n i ć,
1960, 1967, 1971, 1973), ustanovili smo da se šume crne johe razvijaju u arealu
hidromorfnih tala. Hidromorfizam i prekomjerno vlaženje ovih tala uzrokuju
oborinske i dodatne (slivene poplavne i podzemne) vode, a one su
najvažniji ekološki faktor Posavine i Pokuplja. Promjene hidroloških prilika
tla utječu, pored ostalog veoma mnogo na sistem korjenja šumskog drveća,
posebno na korjenje hrasta lužnjaka, manje na korjenje poljskog jasena,
dok je crna joha vrsta široke amplitude i u bari uspijeva najobilnije (D ekanić
, 1962; Prpić , 1971). Osim toga, za pridolazak crne johe presudna
je, prema Đ. Rauš u (1971), poplavna voda.


Tla šuma crne johe u Posavini


U predjelima Posavine u bazenu Spačva, asocijacija šume crne johe
s trušljikom (Frangulo-Alnetum glutinosae Rauš 68) razvija se u barama, nizama
ili na terenima koji postepeno prelaze iz niže u vlažnu gredu. U arealu
ove šume, na mineralno-organogenim močvarnim tlima
izrazitih bara, rastu močvarne trave, a prevladava Glyceria maxima.


Prema intenzitetu razvoja procesa hidrogenizacije u profilima tala spomenutih
reljefskih položaja, ustanovili smo u šumama Spačve — pod cenozom
crne johe s trušljikom: organogeno-močvarna tla izrazitih
bara, zatim mineralno-močvarna gle j na tla niza i vlažnih greda,
kao i tla niza koja su karakterizirana prelaznim svojstvima između mineralno-
organogenih i organo-močvarnih tala.


Osnovnu asocijaciju šume crne johe u bazenu Spačva, raščlanio je Đ.
Rau š (1971) u dvije subasocijacije: subass. ty p i cu m Rauš 71 i subas.
ulmetosum laevis Rauš 71.


Tipična šuma crne johe s trušljikom — Frangulo-Alnetum glutinosae typicum
Rauš 71, si. 1 i 3, razvija se na organogeno-močvarnim tlima bara i
niza (si. 2), u predjelima Sočna i Desićevo (Zib). To su dijelovi starog korita
Save, odnosno napušteni tokovi Save. Ove bare i niže su trajno i prekomjerno
vlažene površinskim i plitkim podzemnim vodama koje dominantno utjeou
na genezu i svojstva tala. Površinske, stagnirajuće vode, koje mogu
da budu duboke oko 20—120 cm i više, zadržavaju se u ovoj šumi veći dio
godine. Stoga je stepen zamočvarenosti zemljišta, prema Skali H. H. Bennet-a
(1948), vrlo velik do ekstreman, a prirodna dreniranost je slaba. Intenzivna
hidrogenizacija omogućuje znatnu biogenu akumulaciju i humizaciju, pa
organogena močvarna tla sadrže velike količine organske tvari humusa.


Endomorfologiju organogeno-močvarnog tla u tipičnoj cenozi crne johe
s trušljikom (Frangulo-Alnetum glutinosae tvpicum Rauš 71), karakteriziraju
tamni tresetno-glinasti, a manjim dijelom, tresetni glinasto-ilovasti horizonti,
veoma vlažni. Matični supstrat čini pjeskovito-ilovasti karbonatni (muljeviti)
aluvijalni nanos. Građa profila tla je slijedeća: Površinski horizont A(TG),
zatim TG do cea 90 cm. Od 90 cm, tlo je tresetnojpraškasto-glinasto ili ponegdje
praškasto-glinasto, vrlo humozno, a od 190 do 350 cm prevladavaju
pjeskovite gline, muljevite, karbonatne.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1975 str. 48     <-- 48 -->        PDF

Subasocijacija šume orne johe s trušljikom, vezom i poljskim jasenom
(Frangulo-Alnetum glutinosae ulmetosum laevis Rauš 71), razvija se u arealu
tipične šume crne johe, unutar niskog dijela terena koji pripada starom
koritu Save. To su dijelovi recentne aluvijalne ravni, nastali taloženjem pjeskovitih
ili praškastih glina, ili glina i mulja, u izrazite depresije (bare). Tlo
je također organogeno-močvarnog itipa, i u istraživanom lokalitetu, u šumskom
predjelu Desićevo razvijeno je na praškastim karbonatnim glinama.


S obzirom na nešto slabiji stepen hidrogenizacije u odnosu na tipično
organogeno-močvarno tlo, ono je srodno mineralno-organogenom tipu tla i
stoga ima karakteristike prelaznog tipa između mineralno-organogenog i
organogeno-močvarnog tla.


Organogeno-močvarna tla pod cenozama crne johe u predjelima Sočna
i Desićevo, bogata su humusom u svim horizontima. Reakcija (pH) organogeno-
močvarnih tala je ovdje slabo kisela, pH u H2O od 6,06 do 6,70, odnosno
pH 5,46—5,72 u nKGl u svim horizontima, izuzev horizonata dubine
190—350 cm.


Prema sadržaju fiziološki aktivnih hraniva površinski horizonti su opskrbljeni
s P2O5 i K2O, dok su dublji horizonti nedovoljno opskrbljeni.


Značajno je da se u arealu istraženih profila pod crnom johom razlikuje
i sastav šume. Na organogeno-močvarnim, tj. trajno prekomjerno vlaženim
tlima bara, u cenozi Frangulo-Alnetum glutinosae typicum Rauš 71,
omjer smjese pokazuje da je to stanište crne johe: Alnus glutinosa 0,6 —
Fraxinus angustifolia 0,3 — Ulmus effusa 0,1. U tlima nešto slabijeg stepena
hidrogenizacije, u omjeru smjese nalazimo poljski jasen 0,5 zatim crna joha
0,3 i vez 0,2.


SI. 3 — Stabla crne johe izrasla iz čunjeva u bazenu Spačva (Zib)
Foto: Đ. Rauš


Vanjsku morfologiju profila organo-močvarnih tala Spačvanskih šuma
karakterizira reljefski izrazita bara, gdje najveći dio godine stagniraju površinske
vode. Vegetacija šume crne johe ili šuma poljskog jasena i crne johe,




ŠUMARSKI LIST 11-12/1975 str. 49     <-- 49 -->        PDF

daju ovoj morfologiji poseban aspekt. U odbrani od visokih stagnirajućih
voda, ove vrste drveća uspijevaju u skupinama, čineći uzvišenja u obliku
čunjeva, čunjaste pridanke, oko kojih se sakuplja mulj i stvara tlo. Dio korjenja
nalazi se tako iznad nivoa površinske vode. To su skupine crne johe,
zatim skupine crne johe i poljskog jasena ili rjeđe crne johe, poljskog jasena
i veza (si. 1 i 3).


U šumskom predjelu Sočna, u bazenu Spačva, na prelazu niže u vlažnu
gredu, subasocijacija ulmetosum laevis Rauš 71, razvila se i na mineral-
no-močvarnom glejnom tlu. Morfološka izraženost gleizacije u
profilu ovog tla je veoma naglašena jer je prekomjerno vlaženje, u odnosu
na ostala mineralno-močvarna tla ovdje najdulje. Uz površinsku vodu, uzrok
zamočvarenosti je i osrednje duboka podzemna voda. Stepen zamočvarenosti
ovog tla je umjeren do vrlo velik, a prirodna dreniranost je slaba.


Matični supstrat mineralno-močvarnog glejnog tla u ovoj subasocijaciji
crne johe čine zamočvareni les i praskaste karbonatne ilovine. Mehanički
sastav je pretežno glinast ili su to praškasto-ilovaste gline. Reakcija (pH)
tla je u n-KCl i HoO u gornjim horizontima slabo kisela ili vrlo slabo kisela
(pH 5,80—6,81). Ispod dubine od 40 cm, reakcija tla je vrlo slabo kisela ili
neutralna do alkalična (pH 6,04—7,74). S tim u skladu je i hidrolitički aciditet
i zasićenost adsorpcijskog kompleksa. Slobodnih karbonata nema u
površinskim horizontima, a od horizonta dubine 67 cm i niže, tlo je karbonatno,
pa je % CaCO;) od 17,51— 25,41 %.


U gornjoj Posavini, u predjelima Žutice, istražili smo sastojine crne johe
sa trušljikom — Frangulo-Alnetum glutinosae typicum Rauš 71, na miner
a 1 n o-m o č v a r n o m jako oglejenom i g 1 e j no m tlu.


SI. 4 — Šuma crne johe i dugoklasog šaša, Carici elongatae-AInetum glutinosae


W. Koch 26. — Pokupske šume, predjel Draganički lug
Foto: M. Kalinić
SI. 5 — Mineralno-močvarno glejno tlo (profil MK 337) u predjelu Draganićki lug,
ispod cenoze Carici elongatae-AInetum glutinosae W. Koch 26
Foto: M. Kalinić




ŠUMARSKI LIST 11-12/1975 str. 50     <-- 50 -->        PDF

Svojstva jako oglejenih i glejnih varijeteta mineralno-močvarnih tala,
u šumi Žutica, su veoma srodna. Oba varijeteta tla pojavljuju se u najnižim
predjelima šume žutica, gdje oborinske, poplavne i podzemne vode intenzivno
utječu na svojstva tla. Ovaj je utjecaj naročito izražen kod osrednje
duboke faze >tla glinastog mehaničkog sastava, pa je stoga i stepen zamočvarenosti
osrednje duboke faze tla vrlo velik.


Vanjska morfologija mineralno-močvarnog glejnog tla u šumi Žutici, pod
cenozom Frangulo-Alnetum glutinosae typicum Rauš 71, karakterizirana je
izrazitom nizom.


Tekstura ovih glejnih ili jako oglejenih tala je većinom ilovasto-glinasta
ili glinasta do cea 90—100 cm dubine. Ispod ove dubine nalazimo gline do
100—120 cm. Dublji slojevi tla (od cea 150—360 cm) najčešće su praškasto-
glinaste ilovače.


Reakcija naših tala pod šumama crne johe u žutici ima vrijednosti od
pH 5,6—6,2 u H2O, a u nKCl-u je pH 4,3—4,6. Stepen zasićenosti bazama je
također u saglasnosti sa sadržajem karbonata u tlu. Sadržaj humusa u površinskim
horizontima iznosi oko 5—7 % i sa dubinom ´naglo se smanjuje. Isto
tako sadržaj ukupnog dušika je u gornjim horizontima uglavnom visok.


Tla šuma crne johe u Pokuplju


U pokupskim nizinskim šumama, u izrazitim barama, šuma crne johe
i dugoklasog šaša {Carici elongatae-Alnetum glutinosae W. Koch, subas.
Iris pseudacorus Glav. 60), razvija se na mineralno-organogenim
močvarnim glejnim tlima.


U -nizama i barama, u kojima je utjecaj poplavnih i podzemnih voda na
ova tla najveći, gdje one dugo stagniraju, dominira poljski jasen — Fraxinus
angustifolia Vahl. Razvija se tada šuma poljskog jasena i kasnog dremovca
s crnom johom — Leucoio-Fraxinetum angustifoliae alnetosum glutinosaeGlav. 59.


Mineralno-organogena močvarna glejna tla, amfihidromorfna (M. Gračanin
, 1969), karakterizirana su u Pokupskim šumama, intezivnim zaglejavanjem
koje počinje već od površine tla. Stoga mineralni dio profila ima
gotovo uvijek karakteristike gleja. Profilna dreniranost ovih tala je slaba ili
vrlo slaba.


Trajna vlažnost ovdje pogoduje razvoju hidrofita i intenzivnoj humizaciji
u površinskim horizontima, pa su tla veoma humozna i sadrže 15—30% humusa
u površinskim horizontima. U profilu tla izmjenjuju se horizonti glinaste
ili praškasto-glinasto-ilovaste teksture. Reakcija tla je kisela i slabo
kisela (pH u nKCl 4,40—6,40) do dubine od cea 80—90 cm. U dubljim horizontima
reakcija je slabo kisela do neutralna ili alkalična. Opskrbljenost fiziološkim
hranivima u površinskim horizontima, uglavnom je osrednja, u
nižim horizontima je veoma slaba.


ZAKLJUČAK


Istraživana su tla pod tipično razvijenim asocijacijama šuma crne johe.
Terenskim pedološkim istraživanjima proučeni su prirodni uvjeti sredine,
kao i morfogeneza tala u područjima šuma crne johe Posavine i Po




ŠUMARSKI LIST 11-12/1975 str. 51     <-- 51 -->        PDF

kuplja. Fizikalne i kemijske analize uzoraka tla vršene su savremenim metodama
laboratorijskih istraživanja.


Istraživanja su pokazala da se zajednice šuma crne johe razvijaju u području
hidromorfnih tala Posavine i Pokuplja. U šumskim predjelima Posavine,
u Spačvanskom šumskom bazenu, zajednice šuma crne johe, itj. šuma
crne johe s trušljikom (Frangulo-Alnetum glutinosae typicum Rauš 71) i šuma
crne johe sa trušljikom, vezom i poljskim jasenom {Frangulo-Alnetum glutinosae
ulmetosum laevis Rauš 71), razvijaju se na organogeno-močvarnim tlima
izrazitih bara, zatim na mineralno-močvarnim glejnim tlima niza i vlažnih
greda, kao i na tlima niza koje su karakterizirane prelaznim svojstvima između
mineralno-organogenih i organogeno-močvarnih tala. Mjestimično, u
predjelima Spačve, nalazimo depresije mineralno-organogenih močvarnih
glejnih tala, koje naseljava Glyceria maxima (Frangulo-Alnetum glutinosaeRauš 68 facies Glyceria maxima).


U gornjoj Posavini, u šumi žutica, zajednica šume crne johe sa trušljikom
(Frangulo-Alnetum glutinosae typicum Rauš 71), uspijeva u nizama na
mineralno-močvarnim glejnim tlima. Nešto više položaje, gdje se razvija
umjereno oglejeni varijetet ovih tala, crna joha postepeno napušta, a učešće
lužnjaka je sve veće.


Hidromorfna tla u području rijeke Kupe su veoma značajna za razvoj
zajednice šume crne johe i dugoklasog šaša, naročito u predjelima Prekblatnica
i Okićkog luga. Tako se zajednica Carici elongatae-Alnetum glutinosae


W. Koch 26, razvija na mineralno-organogenim močvarnim glejnim tlima,
gdje su pored ostalog — u ocjeditim nizama, izdvojene subasocijacije Iris
pseudacorus Glav. 60 i subasoc. Polygonum hydropiper Glav. 60.
U arealu mineralno-organogenih močvarnih glejnih tala u šumama Pokuplja,
crnu johu nalazimo i u cenozi poljskog jasena i kasnog drijemovca
(Leucoio-Fraxinetum angustifoliae alnetosum glutinosae Glav. 63).


LITERATURA
<


1.
Bennet , H. H. (1948): Guide for Soil Conservation Surveys. Washingt. D. C.
2.
De kani ć, I. (1962): Utjecaj podzemne vode na pridolazak i uspijevanje
šumskog drveća u Posavskim šumama kod Lipovljana. Glas. za šum. pokuse,
Zagreb.
3.
Dobrolski , G. V. (1958): Klasifikacija poimeni počv lesnoj zoni. Počvovedenie,
Moskva.
4.
Gračanan , M. (1951): Pedologija III, Zagreb.
5.
Gračanin , M. (1969): Zur Klassifikation hydromorpher Boden. Bulletin
scientifique. Tom 14. No 3—4, Zagreb.
6.
Fukarek , P. (1959): Geografija šuma. Šumarska enciklopedija; sv. 1, Jugoslovenski
leksikografski zavod, Zagreb.
7.
Glavač , V. (1960): Crna joha u Posavskoj i Podravskoj Hrvatskoj s ekološkog,
biološkog i šumsko-uzgojnog gledišta; disertacija, Zagreb.
8.
Glavač , V. (1962): Osnovno fitocenološko raščlanjenje nizinskih šuma uPosavini. Šumarski list 9/10, Zagreb.
9.
H o r vat, I. (1963): Šumske zajednice Jugoslavije. Šumarska enciklopedija.
Zagreb.
10.
Kalinić , M. (1960): Prilog poznavanju šumskih tala Bosutskog područja;
Zagreb, Šumarski list, 9—10.
11.
Kalinić , M. (1967): Neke specifičnosti hidromorfnih tala pod šumskom vegetacijom
u slavonskoj Posavini. Beograd. Unija biol. nauka.


ŠUMARSKI LIST 11-12/1975 str. 52     <-- 52 -->        PDF

12.
Kal i nie, M. (1971): Pedološke karaktaeristike šumskih asocijacija Spačvanskog
bazena. Zagreb.
13.
Ka l i n i ć, M. (1973): Hidromorfna tla šuma Pokupskog bazena. Zemljište i
biljka, No. 3., Beograd.
14.
Kovače vic, P., Kalindć, M. et al. (1965): Tla sekcije Vinkovci 4, studija
sa pedološkom kartom 1:50 000. Zagreb.
15.
Prpić , B. (1971): Zakorjenjavanje lužnjaka, Poljskog jasena i crne johe u
Posavini. Savjetovanje o Posavini. Zagreb.
16.
Rauš , Đ. (1971): Crna joha (Alnus glutinosa Gaertn.) u šumama Posavine.
Savjetovanje o Posavini, str. 353—362. Zagreb.
17.
Rauš , Đ. (1972): Vegetaoijski i sinekološki odnosi šuma u bazenu Spačva.
Disertacija. Zagreb.
18.
Rauš , D. (1972): Karta šumskih zajednica spačvanskog bazena i okolice
Vinkovaca, 1:100 000. Zagreb.
19.
Rauš , D. (1970): Istraživanja tipova šuma i šumskih staništa u Hrvatskoj.
Nizinske šume Pokupskog bazena (fitocenološka studija), Zagreb.
20.
Rauš , Đ. (1974): Šuma crne johe (Frangulo-Alnetum glutinosae Rauš 68) u
bazenu Spačva. IV. Kongres biologa Jugoslavije, Sarajevo; Rezimei referata,
str. 48.
21.
Škorać, A., Filipov ski, G. Ćirdć, M. (1973): Klasifikacija tala Jugoslavije.
Zagreb.
Summary


PROPERTIES OF SOILS UNDER BLACK ALDER FORESTS
IN THE SAVA AND KUPA RIVER VALLEYS


Investigations were carried out of the soils under typically developed associations
of black alder forests.


Through pedological field investigations the natural environment conditions
were studied, as well as the soil morphogenesis in the areas of black alder forests
in the Sava and Kupa Valleys. Physical and chemical analyses of soil samples
were made by up-toiate methods of laboratory investigation.


The investigation showed that the black alder forest associations developed
in the areas of hydromorphic soils in the Sava and Kupa Valleys. In the forest
areas of the Sava Valley, in the Spačva forest region, the associations of black
alder forests, that is the black alder forest with alder buckthorn (Frangulo-Alnetum
glutinosae typicum Rauš 71) and the black alder forest with alder buckthorn,
spreading elm and narrow-leaved ash (Frangulo-Alnetum glutinosae ulmetosum
laevis Rauš 71), are developed on organogenic hydromorphic soils of distinct
repressions, on mineral hydromorphic gley soils of plains and wet shelves, and
on the plain sails which are characterised by transitory properties between mineral
organogenic and organogenic hydromorphic soils. In some parts of Spačva
there are depressions of mineral organogenic hydromorphic gley soils where
Glyceria maxima is found (Frangulo-Alnetum glutinosae Rauš 68 fades Glyceria
maxima).


In the upper Sava Valley, in the Žutica forest, the association of black alder
forest with alder buckthorn (Frangulo-Alnetum glutinosae typicum Rauš 71) grows
in the plains on mineral hydromorphic gley soils. On higher positions, on whic
the moderately gleyed variety of these soils develops, black alder recedes gradually
and pedunculate oak gains ground.


The hydromorphic soils in the Kupa Valley are very important for the development
of the forest association of black alder and elongated sedge (Carici
elongatae-Alnetum glutinosae W. Koch 26), particularly in the regions of Prekblatnica
and Okićki lug. This assoviation is developed on mineral organogenic hydromorphic
gley soils, on which, in porous plains, the subassociations Iris pseudacorus
Glav. 60 and Polygonum hydropiper Glav. 60 were recorded among others.


In the area of mineral organogenic hydromorphic gley soils in the Kupa
Valley forests black alder is also found in the coenosis of narrow-leaved ach and
leucojum (Leucoio-Fraxinetum angustifoliae alnetosum glutinosae Glav. 63).


454