DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1976 str. 37     <-- 37 -->        PDF

barski materijal može se zaključiti da se varijabilnost zapaža najviše u
obliku i veličini listova, njihovoj relativnoj širini, u hrapavosti lica lista
i dlakavosti naličja, broju pari bočnih nerava, jedrini lista, stepenu asimetričnosti
osnovi i obliku vrha lista, kod grančica u intenzitetu dlakavosti,
a kod plodova u obliku i veličini.


Istraživanja su vršena samo na pravom planinskom brijestu kojeg je
uz dobro poznavanje moguće tačno identificirati, a izostavljeni su njegovi
u nižem visinskom pojasu brojni hibridi sa poljskim brijestom ili jače
introgredirani oblici, od kojih su mu mnogi vrlo slični.


Planinski brijest je drvo velike okrugle krošnje čija se osovina na maloj
visini račva u više uzlaznih i raširenih grana koje na vrhu stvaraju zatvoren
svod. Grančice po rubu krošnje su duge i viseće. Habitus slabo varira te
se ne zapažaju piramidalni, pendularni, cilindrični i drugi oblici. Po tome
ovaj brijest podsjeća na neke vrste hrastova. Karakteristična mu je osobina
da nema izbojne snage iz žilja.


Kora starih stabala gotovo redovno ispuca plitkim podužnim pukotinama,
što čini razliku od poljskog brijesta. Svjetlije je boje, siva, rahla —
ljušti se uzdužno u tankim trakama. Rjeđe je kora četvrtasto ili nepravilno
uglasto i duboko ispucala i kompaktna, čini se da ova varijacija nastupa
najčešće kao posljedica raznih mehaničkih sila kojima je opterećeno deblo.
Kora u mladosti ostaje dugo glatka što je tipična pojava.


Najzapaženije variranje u grančica je u intenzitetu dlakavosti, tako
da zelene grančice mogu biti potpuno gole, rasuto dlakave ili pak vrlo gusto
dlakave. Posljednji slučaj je rijedak, ali je zapažen na više primjeraka na
Igmanu i Jahorini. Potpuno gole grančice su relativno češće. Primjećuje
se također da je dlakavost nekih primjeraka gruba, čekinjava, dok je u
drugih dosta nježnija, što je posljedica morfologije samih dlačica (tricha).
Dlakavost pupova je takođe promjenljiva, ali je istovremeno mnogo ujednačenija
nego u mladih grančica. Broj lenticela na grančicama ne varira u
znatnijoj mjeri. Plutavost grana i grančica ne javlja se u pravog planinskog
brijesta. Ukoliko se negdje pojavi, to je znak da je dotični primjerak vjerojatno
nastao kao rezultat hibridizacije sa poljskim brijestom. Ugao insercije
najmlađih grančica iznosi oko 90° što se smatra tipičnom osobinom. Međutim
na jednom istom stablu nalaze se uvijek i brojna odstupanja.


Najveći je varijabilitet listova koji se zapaža u svim morfološkim karakterima.
Njihova veličina tj. apsolutna dužina i širina varira i bez obzira
na starost i stanište. Dužina lista se kreće od 8 — 18 cm, pa i više tako da
je mjestimično uočljivo prisustvo formi malih, odnosno velikih listova. Po
svojoj upadljivosti za ovim slijedi variranje relativne širine lista, tj. odnosa
najveće širine lista i njegove dužine. Ona se spušta do vrlo niskih vrijednosti
od 0.33 (u rijetkim slučajevima i niže), ukazujući nedvosmisleno na raširenost
u&kolisnih oblika i na našem području. Uopće uzevši, našu populaciju
planinskog brijesta karakterizira pretežnost formi sa relativnom širinom
lista od 0,45 — 0.50. U njoj je gotovo nemoguće naći primjerke s onako
širokim listovima kakve je prikazao Lindquist kao varijetet scabra, a čija
relativna širina iznosi preko 0,60.


Vidna je pronijena dimenzija i proporcija lista i na jednom istom stablu
pa i na istoj grančici. U posljednjeni slučaju zapaža se da je vršni (distalni)