DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 59     <-- 59 -->        PDF

U oblasti cjelokupnog evroazijskog-afričkog Sredozemlja, Jadransko primorsko
područje obuhvaća najuži pojas kopna, jer se tu, gotovo neposredno
od same morske obale, uzdiže visoke planinski lanac Dinarida,
koji čini, ne samo vododjelnicu slivova (jadranskog i crnomorskog), nego
predstavlja i značajnu prepreku klimatskim prodorima iz Sredozemlja u
unutrašnjost. Međutim, iako u horizontalnom pružanju relativno usko,
u visinskom raščlanjivanju Jadransko područje pokazuje, manje-više, sve
one pojaseve (visinske stepenice) vegetacije, koje su karakteristične za
cijelo Sredozemlje. U tom visinskom nizanju mogu se uočiti tri osnovna
pojasa:


I. pravi sredozemni sa zimzelenom vegetacijom (Quercetalia ilicis)
II. prelazne sredozemni sa vegetacijom kserotermnih listopadnih vrsta
(Quercetalia pubescentis) i
III. sredozemno-planinski sa vegetacijom mezotermnih vrsta (Abieto-
Fagetalia)
Prva dva pojasa pripadaju šire shvaćenoj sredozemnoj vegetaciji, i
svaki od njih obuhvaća po dva potpojasa (Oleo-Ceratonion, Quercion ilicis,
Carpinion orientalis-Seslerio-Ostryon). Treći pojas pripada šire shvaćenoj
srenjeevropskoj vegetaciji (bukovih šuma), ali se posebno ističe specifičnim
zajednicama (»primorska šuma bukve« I. Horvat) sa nizom endemnih
ali svakako i specifičnim ekotipovima vrsta (bukve, jele i drugih).


Na sličan način kao što nije moguće u geomorfološko-hidrološkom pogledu
precizno razgraničiti prostor Jadranskog sliva (zbog gubljenja nadzemnih
vodotoka u graničnom području planinskog krša), tako i zbog
susretanja »srednjeevropske« vegetacije (pojasa pretplaninskih bukovih
šuma i klekovine bora) na višim uzvišenjima Dinarida preciznu unutarnju
granicu vegetacije Jadranskog područja nije lako utvrditi.


Pružanje i razčlanjenost ovih pojasa klimatogene vegetacije prikazano
je na pregledno j karti (u mjerilu 1:2,500.000). Za razmatranje o mjerama
ekoloških i drugih melioracija šuma na Jadranskom području ovako izdvojena
prirodna područja treba da pretstavljaju osnovne polazne jedinice.


RETENCIONA SPOSOBNOST ŠUMA KAO REGULACIONI HIDROLOŠKI
ČINILAC VODENIH TIJEKOVA


Prof. dr Zlatko Vajda


Jedna od najvažnijih sposobnosti što ih imaju šume u području svog
rasta jest njihova retenciona sposobnost, koja je kao hidrološki činilac
od odlučnog značenja po prirodnu regulaciju količine vlage u tlu, te vodostaja
potoka i rijeka. Kako je opskrba vodom u jadranskom kraškom
području od prvenstvene važnosti po vegetaciju i ljude koji tu žive smatra
se korisnim upozoriti na tu funkciju i osobitost šuma, da bi se pored
ostalih problema što bolje uočila i važnost njene retencione sposobnosti,
te primjenile šumsko-uzgojne i šumsko-zaštitne metode. Tim načinom bi
se ta njihova sposobnost očuvala i povećala, ali i podizanjem novih šumskih
kultura to korisno djelovanje šuma proširilo na što veća područja danas
obešumljenog krša.


243