DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 59 <-- 59 --> PDF |
U oblasti cjelokupnog evroazijskog-afričkog Sredozemlja, Jadransko primorsko područje obuhvaća najuži pojas kopna, jer se tu, gotovo neposredno od same morske obale, uzdiže visoke planinski lanac Dinarida, koji čini, ne samo vododjelnicu slivova (jadranskog i crnomorskog), nego predstavlja i značajnu prepreku klimatskim prodorima iz Sredozemlja u unutrašnjost. Međutim, iako u horizontalnom pružanju relativno usko, u visinskom raščlanjivanju Jadransko područje pokazuje, manje-više, sve one pojaseve (visinske stepenice) vegetacije, koje su karakteristične za cijelo Sredozemlje. U tom visinskom nizanju mogu se uočiti tri osnovna pojasa: I. pravi sredozemni sa zimzelenom vegetacijom (Quercetalia ilicis) II. prelazne sredozemni sa vegetacijom kserotermnih listopadnih vrsta (Quercetalia pubescentis) i III. sredozemno-planinski sa vegetacijom mezotermnih vrsta (Abieto- Fagetalia) Prva dva pojasa pripadaju šire shvaćenoj sredozemnoj vegetaciji, i svaki od njih obuhvaća po dva potpojasa (Oleo-Ceratonion, Quercion ilicis, Carpinion orientalis-Seslerio-Ostryon). Treći pojas pripada šire shvaćenoj srenjeevropskoj vegetaciji (bukovih šuma), ali se posebno ističe specifičnim zajednicama (»primorska šuma bukve« I. Horvat) sa nizom endemnih ali svakako i specifičnim ekotipovima vrsta (bukve, jele i drugih). Na sličan način kao što nije moguće u geomorfološko-hidrološkom pogledu precizno razgraničiti prostor Jadranskog sliva (zbog gubljenja nadzemnih vodotoka u graničnom području planinskog krša), tako i zbog susretanja »srednjeevropske« vegetacije (pojasa pretplaninskih bukovih šuma i klekovine bora) na višim uzvišenjima Dinarida preciznu unutarnju granicu vegetacije Jadranskog područja nije lako utvrditi. Pružanje i razčlanjenost ovih pojasa klimatogene vegetacije prikazano je na pregledno j karti (u mjerilu 1:2,500.000). Za razmatranje o mjerama ekoloških i drugih melioracija šuma na Jadranskom području ovako izdvojena prirodna područja treba da pretstavljaju osnovne polazne jedinice. RETENCIONA SPOSOBNOST ŠUMA KAO REGULACIONI HIDROLOŠKI ČINILAC VODENIH TIJEKOVA Prof. dr Zlatko Vajda Jedna od najvažnijih sposobnosti što ih imaju šume u području svog rasta jest njihova retenciona sposobnost, koja je kao hidrološki činilac od odlučnog značenja po prirodnu regulaciju količine vlage u tlu, te vodostaja potoka i rijeka. Kako je opskrba vodom u jadranskom kraškom području od prvenstvene važnosti po vegetaciju i ljude koji tu žive smatra se korisnim upozoriti na tu funkciju i osobitost šuma, da bi se pored ostalih problema što bolje uočila i važnost njene retencione sposobnosti, te primjenile šumsko-uzgojne i šumsko-zaštitne metode. Tim načinom bi se ta njihova sposobnost očuvala i povećala, ali i podizanjem novih šumskih kultura to korisno djelovanje šuma proširilo na što veća područja danas obešumljenog krša. 243 |