DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 90     <-- 90 -->        PDF

DOMAĆA STRUČNA LITERATURA


GLASNIK ZA ŠUMSKE POKUSE
šumarskog fakulteta u Zagrebu, knj. 18.


Osamnaesta knjiga Glasnika za
šumske pokuse Šumarskog fakulteta
u Zagrebu izašla je krajem 1975. godine
i sadrži pet radova. To su:
Bertovi ć dr S.: Ekološko-vegetacijske
značajke okoliša Zavižana u sjevernom
Velebitu (str. 5-76);


Biff l dr M.: Spektrofotometrijsko i
plinskoikromatrografsko ispitivanja furfurala
(str. 77-123);


Boj an in dr. S.: Istraživanje potroška
vremena kod smolarenja crnog bora francuskom
metodom (str. 125-215);
Klepa c prof. Dr. D.: Funkcionalna zavisnost
debljinskog prirasta o asimilacionoj
površini (str. 217-223); i
Rau š dr Đ.: Vegetacijski i sinekološki
odnosi šuma u bazenu Spačve (str. 225-
346).


1. Područje »okoliša Zavižana« koje je
istraženo i u ovom radu Dra Bertović
a obrađeno zauzima oko 4 000 ha površine.
Kako se, s druge strane, nalazi na
nadmorskoj visini između 760 met. na
kopnenoj strani a 560 met. na primorskoj
strani Velebita i do blizu 1 700 met. (Veliki
Zavižan) to se može pretpostaviti da
postoje i veće razlike kako u ekološkim
tako i u fitocenološkim osobinama. A
tako i jest, jer se na tom području nalazi
15 pedosistematskih jedinica tala i 9 šumskih
zajednica.
Na istraženom području nalaze se
ova tla:


1. planinske crnice na vapnencu,
2. planinske crnice sa sirovim humusom,
3.
crnice na vapnencima sa sirovim humusom,
4. posmeđene crnice na vapnencu,
5.
rendzine na dolomitiziranom vapnencu,
6. smeđa tla na vapnencu,
7.
smeđa tla na dolomitiziranom vapnencu,
8.
smeđa tla na vapnencu sa sirovim
humusom,
9. smeđa ilimerizirana tla na vapnencu,
10. ilimelizirana tla na vapnencu,
11.
smeđa submediteranska tla na čistim
vapnenačnim brečama,
12.
smeđa submediteranska ilimerizirana
tla na čistim vapnenačnim brečama.
13.
smeđe tlo (paraautohtono, eolsko?) na
vapnencu,
14.
ilimerizirana tla na reliktnoj glini
povrh vapnenca.
Od šumskih zajednica zastupljeno je
5 klimatskozonskih (a) i 4 lokalno uvjetovanih
((b) s cea desetak njihovih nižih
sistematskih jedinica i to:


a)
1. Pinetum mughi illyricum Horv.,


2. Aceri-Fagetum illyricum Horv.,
3. Abieto-Fagetum illyricum Horv.,
4.
Seslerio autumnalis — Fagetum
illyricum Horv.,
5. Seslerio — Ostryetum Horv. et H-ć;
b) 1. Piceetum illyricum subalpinum
Horv.,


2.
Calamagrosti-Piceetum dinaricum
Bert.,
3.
Calamagrostio-Abietetum piceetosum
Horv. i
4.
Pinetum nigrae submediterraneum
Anić.
Od nižih sistematskih jedinica u pretplanskoj
šumi bukve (Aceri-Fagetum
illyricum Horv.) nađeno je 5
faci jesa i to, uz fac. t y p i c u m, fac. s u ffruticosu
m (klekovina bukve), fac.
P c t a s i t e s albus (s podbjelom), fac.
Carex pilosa (s dlakavim šašem)
fac. Picea excelesa (sa smrekom),
itd.


Od zajednice livada i rudina »orjentacijski
su proučene i spomenute samo
neke najmarkantnije takve fitocenoze,
kako bi se zaokružila cjelina i upotpunila
osnovna predodžba o ekološko-fitoccnološkim
prilikama u istraženim predjelima
Zavižana« (str. 47) a to su:




ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 91     <-- 91 -->        PDF

1.
kamenjara zvonca — Edraianthet
u m p r o v.,
2.
rudina oštre vlasulje — Festucetum
pungentis Horv,
3.
livada planinske ranjenike — Anthy llidetum
prov. i
4.
livada tvrdače — Nardetum s ubalpinum
Horv.
Kartografski prilog u bojama sadrži:
— vegetacijsku kartu okoliša Zavižana,

položaj tipološki istraženog područja
Zavižana,

geološko-litološku kartu okoliša Zavižana
i

kartu klimatskozonske vegetacije područja
Zavižana. Vegetacijska karta
toliko je detaljna da su izdvojene površine,
npr. pod klečicom (J u n i p erus
nana), od svega stotinjak m2.
Rezultati ovih istraživanja poslužila su
i za izbor lokacije Velebitskog botaničkog
vrta kojeg je 1968. god. u Modrič
Dolcu osnovao prof. F. Kušan .


2. Raušo v rad »Vegetacijski i sinekološki
odnosi šuma u bazenu Spačve«
obrađuje, kako se i iz naslova vidi, dio
naših ravničarskih šuma, slavonskih hrastika.
Autor naglašava, da se »praktično
značenje (ovog) rada sastoji u pružanju
znanstvenih podataka šumskoj privredi,
koji će se moći koristiti naročito kod izrade
dugoročnih osnova gospodarenja
šumama. U vezi s time«, nastavlja autor,
»poslužit će vrlo dobro vegetacijska karta,
jer će se moći propisati smjernice
gospodarenja za svaku biljnu zajednicu«
(str. 228). Zapravo svaki znanstveni rad
koristi praksi, makar i posredno.a u ovom
slučaju naglašavanje »praktičkog značenja
rada« ima opravdanja, jer u ovom
slučaju nisu vršena samo kvalitativna
istraživanja (postojanje zajednica) nego i
kvantitativna tj. utvrđeni su i udjeli pojedinih
zajednica u ovom šumskom kompleksu
s blizu 40 000 ha šuma (koliko ih
se u Spačvanskom bazenu nalazi na području
SR Hrvatske). Istraživanja vršena
su pomno jer je »na terenu svaki odjel
rađen za sebe, tako da se obišao sa sve
četiri strane i dijagonalno unakriž« a
»najmanja izlučena površina iznosila je
0,5 ha« (str.259).
A rezultati? — Rezultati su »vegetacijska
karta u mjerilu 1 : 100 000 i vegetacijski
profili u duljini od 73 km« uz, dakako,
vegetacijske karte svakog odjela (koje
se, razumljivo, ne nalaze u ovom objavljenom
radu) te preporuke za pomlađi


vanje i uzgoj sastojina u pojedinim zajednicama.
A te su:
Ass.: Carpino betuli — Quercetum roboris
(Anić 59), emend. Rauš 69


— typicum subass. nova
— fagetosum subass nova
— quercetosum cerris Rauš 69
Ass.:
Genisto elatae — Quercetum roboris
Horv. 38


— caricetosum remotae Horv. 38
— aceretosum tatarici subass. nova
Ass.:
Leucoio — Fraxinetum angustifoliae
Glav. 59


— typicum Glav. 59
Ass.:
Frangulo — Alnetum glutinosae Raus
68


— typicum subass, nova
— ulmetosum laevis subass. nova
Ass.: Šalici — Populetum prov.
Postotni površinski udio pojedine šumske
zajednice na istraživanom području
iznosi:


Carpino betuli — Quercetum roboris typicum
350/0


Genisto elatae — Quercetum roboris caricetosum
remotae 31%
Genisto elatae — Quercetum roboris aceretosum
tatarici 21%
Šumske kulture i plantaže 6%
Bare i poljoprivredna tla 5%
Ostale šumske zajednice 2%
Koliko nam je poznato, to su ujedno i
prvi objavljeni statistički podaci o sastavu
naših šuma prema fitocenozama.


Navedimo i to, da se u kulturama i
plantažama uzgajaju euroamerička topola
(klonovi nisu navedeni), b) bagrem, c)
američki jasen, d) crni orah, e) platana,
f) obični bor (neznatno), g) gledičija (neznatno
i h) crna joha, ali najviše je kultura
i plantaža euromaričkih topola. Autor
je mišljenja »da je općenito štetno i
gospodarski neopravdano unošenje bilo


koje strane vrste drveća u taj naš najveć«
i najvredniji rezervat nizinskih šuma lužnjaka
« a temelji ga na činjenici da »je
značajniji uspjeh postignut samo u nekim
topolinim kulturama .. . a pošumijavanje
bara američkim jasenom imalo je
svoje opravdanje u prijašnja vremena,
dok je Sava te šume redovito plavila«
(str. 326).


3. U radu »Funkcionalna zavisnost debi
jinskog prirasta o asimilacionoj površini
kod obične jele« prof. Klepa c sa275




ŠUMARSKI LIST 5-6/1976 str. 92     <-- 92 -->        PDF

općio je provjeru prvih rezultata »istraživanja
o utjecaju defolijatora na prirast
jelovih šuma« a koji su objavljeni u
Šumarskom listu br. 1-2. 1972. godine.
Istraživanja su vršena u acidofilnoj jelovoj
šumi (Abieto — Blechnetum Horvat)
u gosp. jedinici Belevine Fakultetske domene
u Zalesini, koja također nije ostala
pošteđena od jelovog moljca (Agryresthia
fundela F. R.) kao ni od drugih defolia
tora.


Za cijelu gospodarsku jedinicu autor
je uspio izraziti godišnji debljinski prirast
jele (y) kao funkciju asimilacijske
površine (x) jednadžbom


1,07)


y = 10,56 e "" *


Ovaj prvi rezultat autor je 1973. godine
provjerio na jednohektarskoj pokusnoj
plohi (s 283 jela od čega 108 stabala
s punom krošnjom, 130 s oštećenjem krošnje
do 10%, 26 stabala s oštećenjem od
20%, a ostala s oštećenjima od 30 — 60%).
U ovom slučaju jednadžba glasi


_ 1,974


y = 9,834 e " ´ x


Vrijedno je zabilježiti, da 20 — postotno
oštećenje krošnje smanjuje prirast
za preko 30%, kako to pokazuju podaci
Dra Klepca:


za x 1,0 0,9 0,8 0,7 iznosi
yi 3,81 2,65 1,76 1,31 mm
ys 2,81 2,80 2,69 2,56 mm


time da x označava intenzitet oštećivanje
krošnje, yi prosječni godišnji debljinski
prirast stabala u sastojini s oštećenim
stablima, a y2 prosječni godišnji debljinski
prirast stabala u sastojini prije nastupa
defolijacije. Međutim činjenica, da je
godišnji debljinski prirast stabala s neoštećenom
krošnjom (krošnjom s oznakom
1,0) u napadnutoj sastoji od 2,81 mm
porasao na 3,81 mm upućuje na potrebu
istraživanja o reguliranju međusobnog
položaja dominantnih stabala i u prebornoj
šumi u cilju utvrđivanja prirasta, a
po tome i etata, cjelokupne sastojine.


4. Rezultati istraživanja potroška vremena
kod smolarenja crnog bora francuskom
metodom koje je saopćio dr
B o j a n i n dobro će poslužiti u organizaciji
rada na smolarenju a ne bi se
smjeli mimoići ni u planiranju kako potrebne
radne snage tako i troškova. Autor
je posebno ispitivao i odnos između
odmora i učinka radnika i utvrdio
da radnici koji se za vrijeme rada nisu
odmarali ili su se odmarali premalo, povećali
su u tijeku radnog dana između
odmora utrošak radnog vremena po jedinici
proizvoda, a kod radnika koji su se
više odmarali i pravilnije rasporedili
odmore, utrošci vremena bili
su jednoličniji (T. 17. Zaključaka).


Posebno citiramo ovu konstataciju jer
ona zacijelo vrijedi ne samo za smolarenje
nego i za sve radove. S druge strane
odmori u toku radnog vremena ne iscrpljuju
radnika — čovjeka, dakle, poboljšavaju
njegove životne uslove-


Koristim ovu priliku da se osvrnem i
na mišljenje o štetnosti smolarenja
za život i zdravost stabla, jer ne samo
nestručnjaci nego i mnogi šumari smatratju
smolarenje štetnim. Takvo uvjerenje
ne odgovara stvarnosti! Samo dva primjera,
za dva bora: crni i alepski. U Višegradskom
području za vrijeme I svjetskog
rata vršeno je smolarenje na način,
da su bjelenice zauzimale i 90<)/o opsega
stabla. Međutim ni u tom slučaju nije
bilo sušenja stabala a ni trulenja drva te
su stabla i 20 godina nakon smolarenja
(1936. god. i dalje) imala posve zdravu
deblovinu. Jednako vrijedi i za alepski bor:
informacije tadanjih Šumarija (Brač,
Hvar^ Dubrovnik, Makarska, Korčula) koje
sam prikupio 1950. god. proizlazi, da
smolarenje, u ovom slučaju francuskom
metodom, ne povećava mortalitet smolarenih
stabala u odnosu na nesmolarena.
Što više u jednom slučaju, u Dubrovačkom
kraju, mortalitet stabala u jednoj
sastojini u kojoj nije vršeno smolarenje
bilo je veće ne samo u susjednoj nego
u bilo kojoj sastojini u kojoj je vršeno
smolarenje.


5. Izvještaj dra B i f f 1 a o utvrđivanju
porijekla furfurala (današnji naziv za
furfurol) pomoću spektrofotometrijskih
i plinsko-kromatografskih ispitivanja našao
je mjesto u Glasniku za šumske pokuse
s razloga, jer je jedna od sirovina
za njegovu proizvodnju i detanizirano
drvo (ostale sirovine također su »otpadni«
materijali kao oklasci kukuruza, ljuske
zobi, prešani ostaci maslina i dr.). Rezultati
provedenih istraživanja pokazala
su »da bi plinsko-kromografska ispitivanja
silaniziranog materijala dala najbolje
i najbrže podatke o sadržaju 5-metilfurfurala
i 5-hidroksimetil-furfurala u
furfuralu, a te dvije komponente su one,
koje mogu ukazati na sirovinu (porijeklo)
iz koje je određeni furfural dobiven« (str.
,l9)


O. Piškorić
276