DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 16 <-- 16 --> PDF |
TRUDOVI HKUVATSKU 1 SLAVOMr 00 DlH E l 8 51 !´redjn.su (üi iimVliiif i ...U, i.» ;u.(,iirii.´«tjn. VERHANDLUNGEN If KU FORST-SECTION Kt.H KROATISN l M> SLAVOXIEN I » a 1 I E 18 5 1. Vi-nianđn der f´wr*i*,-.-(t«i.. U 2A.JR.E.BB.. Bčrzotiskom dta. Ljudevita Cnjs GODIŠNJAK »TRUDOVI ODSEKA ŠUMARSKOGA ZA HERVATSKU I SLAVONIU« PRETEČA »ŠUMARSKOG LISTA« 1. Skupina privrednika i uglednika Hrvatske osnovala je u Zagrebu početkom 1841. godine »Horvatsko-slavonsko gospodarsko družtvo« (u daljnjem tekstu Gospodarsko društvo) kao organizaciju za unapređivanje privrede Hrvatske odnosno Hrvatske i Slavonije, kako se tada redovno govorilo i pisalo. Među prvim članovima Gospodarskog društva nalaze se i šumari. U početku bila su svega šestorica, ali se broj stalno povećavao pa je, na inicijativu Dragutin a Kosa , krajem 1846. godine, točno 26. XII, osnovana u okviru Gospodarskog društva »šumarska sekcija«. Kos je |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 17 <-- 17 --> PDF |
naime bio inicijator, da se unutar Gospodarskoga društva provede podjela rada u obliku šest sekcija i to: 1. za uzgoj bilja, 2. za šumarstvo, 3. za stočarstvo, 4. za tehnički obrt, 5. za vinarstvo, voćarstvo i povrtljarstvo i 6. za prirodne nauke. Osnivanje šumarske sekcije zapravo je i osnivanje šumarskog društva, jer se već u naslovu »Pravila družtva šumarskoga za Hervatsku i Slavoniu« iz 1851. godine dodaje, da je Društvo »odsek družtva gospodarskoga za Hervatsku i Slavoniu ...« To se ponavlja i u §-u 1: »Družtvo . . . dio celoviti je gospodarskoga družtva hervatsko-slavonskoga, a »sklopiše« ga »šumari i prijatelji šumarstva i lovnje pristupivši dobrovoljno« Međutim u daljnjem tekstu upotrebljava se termin »odsek šumarski«. Gospodarsko društvo, počam od 1842. godine, izdavalo je i svoj organ »List mesečni« (od 1853. godine nazvan Gospodarske novine, a od 1856. pod nazivom Gospodarski list, pod kojim i danas izlaze). Prema čl. 5. Pravila Šumarskog društva iz 1851. g. Gospodarski list je i organ tog Društva,1 ali ipak šumari već 1847. godine izdaju vlastiti godišnjak u njemačkom izdanju pod nazivom »Verhandlungen der Forst-Section der Landwirtschafts-Gesellschaft für Croatien und Slavonien« a u hrvatskom, 1851. godine, pod nazivom »Trudovi odseka za Hervatsku i Slavoniu godine ...« (iako njemačka riječ die Verhandlung znači vijećanje, raspravljanje, dakle »Vijećanja Šumarskog odsjeka ...«). Prvo i treće godište, uz mali izuzetak, objavljeno je na njemačkom jeziku dok drugo, za 1851. godinu, objavljeno je s paralelnim hrvatskim, kao prvim, i s njemačkim kao drugim tekstom. Možemo si postaviti pitanje kako to da Trudovi izlaze na njemačkom jeziku u doba već razmahalog Ilirskog pokreta? Odgovor nalazimo u činjenici da je u ono doba većina šumara bila iz austrijske pole Monarhije, dakle iz područja njemačkog jezika, te da je na području Vojne Krajine njemački jezik bio službeni pa su njime dobro vladali i Hrvati. Prema tome su pokretači Trudova, a to je uz Kosa bez sumnje bio i Franjo Šporer, pretpostavljali da će ih na njemačkom jeziku čitati veći broj šumara, pa i šumoposjednika, dakle da će na taj način ideje Šumarskog društva imati veći odjek i više doprinijeti unapređenju šumarstva nego kad bi izlazili samo na hrvatskom jeziku. Da je treće godište, za 1852. godinu, opet izdano samo na njemačkom jeziku bez sumnje je posljedica apsolutističke vladavine Beča (Bachov apsolutizam! — od 1850 — 1860). »Trudovi ... « su zapravo izvještaji o radu godišnjih skupština odnosno vijećanja Šumarskog društva. Godišnjih skupština bilo je pet (vidi Ugrenović: Najstarije šumarsko udruženje — u knjizi »Pola stoljeća šumarstva 1876—1926, Zagreb, 1926), ali raspolažemo samo s tri godišta Trudova. Za prvu skupštinu tj. onu održanu 1846. godine zacijelo nisu ni izdani (opširni izvještaj objavljen je u Gospodarskom listu 1847. god. str. 2—13, i 25—31), i Prema §-u 5. društvenih pravila iz 1851. god. »Odsek šumarski izdavat će svoje razprave i sve poslovanje svoje putem lista družtva gospodarskoga osebnim otiskom na jeziku hervatskom i nemačkom ...«, pa je i na naslovnoj stranici »Trudova ...« u 1851. god. označeno, da je to posebni otisak iz Gospodarskoga lista. No već slijedeće godine, na godišnjoj skupštini održanoj u Pakracu, ovaj član se mijenja da će »Šumarska sekcija svoja vijećanja i cijelo svoje djelovanje objavljivati u časopisu, kojeg će iz vlastitih sredstava redigirati.« Time su »Trudovi ...« postali preteča Šumarskom listu. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 18 <-- 18 --> PDF |
a za treću održanu 1850. godine, nije pronađena samostalna publikacija o njezinom radu niti se može utvrditi, da li je uopće objavljena, jer je svako godište Trudova izdano kao samostalno. U Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu uz svezak za 1851. godinu postoji i knjiga sa zajedno uvećanim godištima 1847, 1851. i 1852., a Ugrenović se koristio primjercima iz jedne privatne biblioteke (za g. 1847), iz biblioteke zagrebačkog Sveučilišta (za g. 1851.) te iz biblioteke tadanje Direkcije šuma na Sušaku (za g. 1852. — vidi Ugrenović op. cit., str. 15). 2. Opseg pojedinih godišta Trudova iznosi: 1847. godine 43 stranice, 1851. godine 53 stranice, a 1852. godine 90 stranica. Uz Trudove za 1851. godinu priključena je i publikacija »Kratk e nauke, kako valja dervlje saditi«, koju je, prema preporuci zemaljske vlade (u Zagrebu) i zaključka skupštine Šumarskog društva preveo i za tisak priredio Franj o Spor e r. Kratke nauke imaju 14 stranica teksta. Prema tome najopsežnije je godište 1852. Svako godište »Trudova ...« zapravo je izvještaj o radu godišnje skupštine Šumarskog društva održane te godine. »Trudovi...« sadrže i poimenični popis članova (osim za 1847., kada je dan samo ukupan broj) te blagajnički ili financijski izvještaj. Međutim težište rada skupština bilo je u razmatranju pojedinih problema u šumarstvu i saopćenja o zapaženim novostima, dakle bile su stručna tribina, pa i škola. Takav sadržaj rada godišnjih skupština (zborova šumara) bio je zacrtan na prvom sastanku šumara, na osnivačkoj skupštini šumarskog društva a koja je održana 26. XII 1846. godine u Prečecu. Tada je bilo zaključeno, da se na skupštini razmatra određena problematika koja se određuje za godinu dana unaprijed tj. na prvoj skupštini određeno je što će se razmatrati na drugoj, na drugoj teme za treću itd. Prema tome na raspolaganju je bila godina dana da se teme obrade i skupštinari pripreme. Na svakoj skupštini članovi mogu saopćavati o »novim ili manje poznatim značajnijim događajima i pojavama na području hrvatsko-slavonskog šumarstva i lovstva«. 3. U »Trudovima ...« nalaze se teme i rasprave s triju godišnjih skupština (1847, 1851. i 1852.), a zabilježene su i teme za treću skupštinu (1850) te za šestu, koja se trebala održati u Rijeci 1853. god., ali nije održana jer je Društvo bilo u raspadanju (Ugrenović, Pola stoljeća šumarstva). Za pojedine skupštine određene su, a u gore navedenim godinama i raspravljene, ove teme: Na skupštini održanoj u 1847. god.: raspravljalo se o starim — prastarim hrasticima i to: 1. kako osigurati pomlađivanje takovih hrastovih sastojina u češće poplavljenim područjima, i 2. Da li je racionalno u beskonačnost podržavati 200—300 godina stare hrastove sastojine s pretežno suhovrhim stablima radi osiguranja žirenja svinja. Autor referata bio je E. A n d r e, tada šumarski i gospodarski sa302 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 19 <-- 19 --> PDF |
vjetnik u Beču, a u raspravi sudjelovalo je niz šumara: K Kos, (3 puta), N. Doležal, J. Panzer, J. Schaper, J. Szitta i A. Tomić. Referati i rasprava zauzeli su 16 stranica »Trudova ...« Za sada od ove rasprave, donosimo samo zaključke o pomlađivanju (o žirenju nisu navedeni nikakvi zaključci). Zaključci glase: 1. U takovim hrastovim visokim šumama ni na kojem položaju ne smiju se vršiti čiste sječe nego, skraćene, oplodne; 2. pred naplodni sijek za vlažnog vremena mogu se u sječinu pustiti svinje da unište korijenje korova ili bar smanje njegovu pojavu na podnošljivu mjeru; 3. čistine koje se ne naplode treba popuniti jednako starim biljkama. Za treću skupštinu, koja je zbog izvanrednih prilika 1848/49. godine održana tek 1950. godine, na skupštini 1847. god. određene su teme: 1. Kako je i na koji način moguće ocijeniti očekivani urod šiški te žira i bukvice za žirenje te koje objekte i što pri tome treba imati u vidu; 2. Da li bi bilo razumno s obzirom na činjenicu da Hrvatska uvozi znatne količine mekog građevnog drva u višim predjelima, na staništima koja baš ne odgovaraju uzgajanju hrasta, s više mara podizati kulture četinjača nego se to danas radi. Na skupštini 1852. godine predmet rasprave bili su servituti u šumama. Prvi referent bio je D. Ko s (10,5 stranica teksta), a drugi A. Schmidt , šumarski nadzornik virovitičko-mikloškog vlastelinstva (14 stranica teksta). Međutim u ovom godištu nalaze se i dva priloga koji nisu bili na samoj skupštini a to su: 1. Šiške i ose šišarice (17,5 stranica) od Josipa Morvay-a , šumara Varaždinsko-križevačke krajiške pukovnije, a napisane »na osnovu vlastitih promatranja i istraživanja«; 2. o uvođenju pila za rad u šumi te prenosnih strojnih pila za rezanje dasaka i dugačkog građevnog drva od A. S c h m i d t -a (6 str.). Uvođenje strojnih pila u šumski rad Schmidt predlaže kako bi se iskoristili i oni dijelovi mnogih hrastovih stabala koji nisu cjepki, smanjila potreba radne snage (na kojoj je oskudica) a time smanjili troškovi proizvodnje i omogućile niže cijene drvetu. Za skupštinu u god 1853. bile su određene teme: 1. Kako se provodi razrješenje šumskih servitituta u praksi; 2. na koji bi se način mogao unovčiti višak drvne mase u šumom bogatih brdskih područja Slavonije koje nemaju prođu i na koji bi pe način ove šume mogle privesti svrsishodnijem i sigurnijem gospodarenju a da šumoposjednici ne budu izvrgnuti velikim kulturnim troškovima; 3. primjena novog šumskog zakona koji je nedavno propisan u drugim krunskim zemljama.2 2 To se odnosio na Zakon o šumama koji je 3. XII 1852. godine donesen za austrijski dio a.-u. Monarhije (a važio je i za Dalmaciju i za Istru). 303 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 20 <-- 20 --> PDF |
4. Na II skupštini (1847. god.) J. Szitt a prikazao je »Kralj evsko-državno vlastelinstvo Vrbovec i Rakovec« (kod Zagreba) koje je posjedovalo 6200 jutara hrastovih šuma u ravnici, 7000 jutara bukovih šuma u pribrežju i 900 jutara hrastovih šikara. U saopćenjima — novostima 1847. D. Kos je govorio o listanju ovršine jednog posječenog hrasta, o hajkama na vukove (u dvije hajke ubijeno ih 16 »jakih« komada i 8 lisica) i o pogibiji miševa u šumi Setuš zbog izljeva Save; J. Szitt a konstatira kako šumari često prolaze pokraj osobitosti u prirodi a da se za nešto više ne zainteresiraju te, iz svog 35-godišnjeg rada, iznosi nekoliko takovih primjera a među njima i taj, da je vidio Crataegus oxyacantha s ružičastim cvetovima; J. Panzne r iznio je o štetama nastalim na 2—4 godišnjim hrastićima kao posljedica glodanja miševa tako da će se morati izvršiti ponovna sadnja, a J. Schaper o svom nalazu crnog graba (»černi Graber « po narodu) u kaptolskoj svetošimunskoj šumi na Medvednici . Crni grab se nalazi, kaže Schaper, na stjenovitim južnim ekspozicijama i bez drugih vrsta drveća, a do sada (tada) nije bio poznat sjevernije od Karlovca. Drvo mu je odlične kakvoće, teško i tvrdo, i upotrebljava se posebno za izradu zubaca vodeničnih kola. Sakupit će sjeme i izvršiti sjetvu na istom staništu i u danom času obavijestiti o uspjehu. Na III skupštini (1851) samo je J. Schape r dao dvije obavijesti: o »šumi u bari« kod Jastrebarskog te o »prekorednoj« vegetaciji jedne jabukove grane koja već tri godine živi i ´rodi iako se nalazi na složaju drugih grana(!). Na skupštini održanoj 1852. godine takovih izvještaja nije bilo odnosno, točnije o njima nema zabilješki u »Trudovima . . . « Na skupštini 1851. godine nije bilo posebnih tema na dnevnom redu kao ostalih godina. Međutim to ne znači, da se skupština ograničila samo na uži društveni rad, jer je razmatrano »mnšnje, koji je dao odsek šumarski o nekih pitanjih, koja se tiču šumarstva i lova u Hervatskoj i Slavonii« te održavanje državnog šumarskog ispita (i odobrenje za potpis diploma o položenom ispitu kojeg su dva kandidata, od tri, položila dan prije skupštine — !), a razmatrane su i upute za sakupljanje šumarsko-statističkih podataka. Dodajmo odmah da su izabrani i članovi komisije za polaganje stručno g ispit a u 1852. godini, jer Šumarsko društvo prema §-u 4. svojih Pravila, na taj ispit »utiče predlažući svake godine poverenike za izpitne komissie u Hervatskoj i Slavonii, koje postavlja vlada«. Za članove te komisije predloženi su: Franjo Šporer, c. k. poverenik od procene šumah u Osieku, Dragutin Kos, c. k. prisednik komissie za zemljarinu u Zagrebu, Antun Tomić, c. k. poverenik od procenah šumah u Križevcih te Antun Bochutinski, nadzornik šumah u Cerniku; a za zamjenike: Adalbert Schidt, nadzornik šumah kneza Lippe-a u Virovitici i August Prokopp, c. k. poverenik od proceneh šumah u Požegi. Kako vidimo, u ispitnoj komisiji nalaze sva tri na šumarskom radnom polju tada najaktivnija šumara (Kos — Šporer — Tomić). |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 21 <-- 21 --> PDF |
5. Na neke pojave u šumarstvu osvrnuli su se u pozdravnom govoru i predsjedatelji skupština 1847. (Šporer) i 1851. (Kos), dok je na skupštini 1852. godine predsjedatelj Šporer bio kratak i uglavnom je citirao pismo J. Jankovića, koji je trebao predsjedati ovoj skupštini. Šporer se u svom pozdravnom govoru ograničio samo na najnužnije vjerojatno s razloga što je tada već uvelike vladao apsolutizam, pa nije za Društvo bilo oportuno određene pojave podvrći kritici. Na to upućuje i činjenica da su »Trudovi . . . « za tu, 1852, godinu objavljeni opet samo na njemačkom jeziku. 6. U sva tri godišta »Trudova ... « nalaze se i društvena Pravila, i to 1847. i 1851. u cijelosti, a 1852. godine samo izmjene. Društvena Pravila iz 1847. godine, pod nazivom »Forstsections — Statuten — dakle Pravila Šumarske sekcije, sadrže svega 12 §-a, a ona iz 1851. god. 20. Prema § 9. Pravila iz 1847. godine o godišnjoj skupštini Šumarskog društva — Sekcije izvješćuje se Gospodarsko društvo kao cjelina time da se izvještaj objavi u mjesečniku, dok takve odredbe u kasnijim Pravilima nema. U prvom svesku, za 1847. godinu, objavljeno je samo brojno stanje društvenih članova, dok u ostala dva nalaze se popisi svih članova. Prema tim podacima 1847. godine bilo je do skupštine 17 članova a na skupštini je primljeno daljnih 5 redovnih i izabrana 3 začasna; 1851. godine bilo je 6 začasnih i 78 pravih time da su do tiskanja »Trudova ... « pridošla još dva člana, a 1852. godine bilo je 9 začasnih i 129 pravih. Od 9 začasnih 7 ih je bilo iz Austrije (neki profesori Šumarske škole u Marienbrunn-u, J. Wesseli i dr.) te predsjednik Češkog šumarskog društva i predsjednik Ugarskog šumarskog društva. Među pravim članovima bilo je ne samo šumara nego i šumoposjednika, advokata, općinskih bilježnika, veterinara, »građanina«, župnika i ljekarnika. S područja Vojne krajine u Društvo bilo je učlanjeno samo 6 šumara (2 iz Bjelovara te po 1 iz Kule, Nove Gradiške i Zagreba — iz Zagreba je bio L. Möller, c. k. direktor šuma i šumarski referent u C. k. zemaljskoj vojnoj komandi u Zagrebu tj. u vrhovnoj vojnoj i upravnoj vlasti za Vojnu krajinu). Objavljeni su i financijski podaci, pa npr., saldo na dan 14. siječnja 1853. godine (dakle »Trudovi ... « za 1852. godinu tiskani su početkom 1853.) iznosi 133 forinte i 55 krajcara, a novac je položen u »poljoprivrednu društvenu blagajnu«. 7. Treće godište »Trudova .. .« razlikuje se od prethodna dva, jer ima nešto materijala koji i nemaju veze sa godišnjom skupštinom. Tako je objavljen kratak izvještaj o radu Ugarskog šumarskog društva zatim neka odlikovanja, promjene u službi i umrli. Konačno saznajemo i to, da je »najvišom odlukom (tj. carskom, primj. op) od 17. I 1853. ukinuto Ministarstvo za kulturu tla i rudarstvo«. Dotadanji poslovi ovog Ministarstva prenijeti su dijelom na Ministarstvo financija (uprava državnih šuma — kao V sekcija ministra financija), a dijelom na Ministarstvo unutrašnjih poslova (vrhovni nadzor nad »praproizvodnjom« i šumarstvom uključivo odnosno zakonodavstvo, školstvo, nadzor nad stručnim društvima itd.). 8. U uvodu je spomenuto, da je i 1852. godište tiskano na njemačkom jeziku s malim izuzetkom. Taj je izuzetak pismo tadanjeg velikog župana Požeške županije Julij a Jankovića , inače pakračkog vlastelina, i predstavka »Visokoj c. k. banskoj vladi«. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1976 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Imenovani Janković bio se prihvatio predsjedništva skupštine Šumarskog društva koja se održavala u Pakracu, ali kako je bio spriječen to je uputio pismo s izrazima žaljenja što ne može sudjelovati u radu skupštine. Pismo završuje na slijedeći način: »Moleći daklen, da me slavno družtvo kroz slučaj izvine, želim iz serdca, a nastojat ću u svako vreme i delom doprineti, da se namere slavnog družtva na procvetanje kod nas toli zanemarenih šumarskih znanosti i njihovog uzderžavanja na uzdignutje obćeg blagostanja sretno izpuni, i da se kod svakog pravog domorodca dostojno pripoznanje steci«. Ovo pismo, koje je kao prijevod tiskano i na njemačkom jeziku, uredništvo je popratilo (samo na njemačkom jeziku) tekstom: »Koja odanost! Kako sasvim drugačije i suprotno zvuči ovo pismo i kako je suprotno očitom nemaru tako mnogih slavonskih šumoposjednika, posebno njihovih šumara, kojima bi bili potrebni savjeti za vođenje njihovog strašnog gospodarenja šumama«. U predstavci vladi u Zagrebu Skupština je tražila, da se posebno zajedničke šume podvrgnu »nekakvom privremenom nadzoru još prije, nego u život stupi državni zakon o šumama«, te da što prije nastoji ishoditi »zakon šumarski i lovski, kojem bi se doskočilo jedared pustošenju šumah koji mah preotimlje našoj zemlji« a Piškorić ^SfeO POVIJEST ŠUMARSTVA HRVATSKE 1846 - 1976 KROZ STRANICE Sl´MARSKOii LISTA Jubilarna edicija Saveza ITŠDIH 3 Zakon o šumama dobila je civilna Hrvatska (i Slavonija) tek 1857., a Vojna krajina 1860. To je austrijski zakon iz 1852. g. |