DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 108     <-- 108 -->        PDF

OBLJETNICE


25-OBLJETNICA JUGOSLAVENSKOG LEKSIKOGRAFSKOG ZAVODA


— izdavača Šumarske enciklopedije
U jubilarnoj godini organiziranja šumarskih stručnjaka Hrvatske i neprekidnog
izlaženja stručnog časopisa — Šumarskog lista, bilježimo i jedan
kraći, ali značajan, radni vijek — 25. obljetnicu rada Jugoslavenskog leksikografskog
zavoda u Zagrebu. Bilježimo je posebno stoga, što je ovaj Zavod
(u daljnjem tekstu JLZ) zadužio i šumarstvo izdavanjem Šumarske enciklopedije
(ŠE). Kako u Šumarskom listu nije ni zabilježeno izlaženje ove značajne
edicije, to se najprije osvrćemo na ovu Enciklopediju, a zatim na obljetnicu
rada JLZ-a.


ŠUMARSKA ENCIKLOPEDIJA


U osvrtu na »inicijative, pokušaje i započeta djela naše enciklopedistike
i leksikografije« (u Biltenu 9/10 JLZ) F. Glavina konstatira, da se »još jednom
potvrdila stara istina da se zrelost jedne narodne zajednice može odrediti
po enciklopedijama koje ona izdaje« te da je »Enciklopedija zapravo
bilanca onoga što postoji, a uz ona otvara putove novim traganjima« (str.


75. i 63). Ova konstatacija vrijedi i za ŠE, pa je ona ujedno i bilanca sto
i višegodišnjeg razvoja šumarstva Hrvatske (od Šporera, Tomića i dr. naprijed)
i po tome jubilarna, ako ne i formalno a ono stvarno ŠE je
manifestacija rezultata rada u šumarstvu Hrvatske, pa i Jugoslavije, kako
praktično (iskustvenog) tako i znanstvenog.
ŠE objavljena je u dva sveska: prvi, sa 768 stranica, izašao je 1959. god.,
a drugi, s 800 stranica, četiri godine kasnije tj. 1963. Početak rada na ŠE
pada u 1953. godinu, pa je po tome rad završen u deset godina. O potrebi ŠE,
a i o njezinom prihvatu najbolje govori činjenica, da je naklada od 6000
primjeraka (po svesku) ubrzo rasprodana i da potražnja još uvijek traje pa
se priprema II izdanje.


Vanjska fizionomija enciklopedija je uglavnom tipizirana a sadržajna je
ovisna u prvom redu o uredniku (redaktoru) te o uredničkom (redaktorskom)
odboru a zatim i od pisaca — suradnika. Prema I. Horvatu (ŠE II str. 678)
inicijator, rekao bih, za brzo izdavanje ŠE, bio je prof. dr. A. Ugrenović ,
pa je on i prvi glavni urednik. Prvi, jer nije ugledao ni I svezak, budući
da ga je smrt zatekla 1958. god. Prof. Ugrenovića na dužnosti glavnog urednika
zamijenio je dr. Z. Potočić , tada još sveuč. docent, i to ne samo za
I svezak nego i za II, pa i za drugo izdanje. Članovi uredničkog
odbor a I sveska bili su profesori dr. M. Anić, dr. I. Horvat i dr. M.




ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 109     <-- 109 -->        PDF

Plavšić te ing. A. Kauders, a za II svezak i prof ing. J. šafar. Tekstove
ŠE obradilo je stotinjak autora, pretežno sveučilišnih profesora (po funkciji)
i iz Zagreba (po mjestu autora). Nešumara je tek nekoliko.


ŠE nije samo šumarska nego i za drvoprerađivačku djelatnost, jer obuhvaća
i područje mehaničke preradbe i upotrebe drva te kemijske preradbe
drva (tekstovi iz ŠE) i to ne samo općenito i detaljnije. Tako je, primjerice,
stolarstvo obrađeno na 26,5 stupaca teksta s crtežima uz posebnu tablu
»tonova boja drva nakon površinske obradbe raznim vrstama močila«, proizvodnja
sanduka na 7 stupaca, itd.


U ŠE obrađeno je i lovstv o i to s jedinicama divljač, glodavci, lov,
lovstvo i pas.


Redoslijed jedinica je abecedni, ali ipak, na kraju II sveska, nalazi se i
»stvarno kazalo«. Ovo kazalo, s okruglo 4700 naziva, toliko je detaljno,
da se npr. uz osnovni naziv biljke navode i sinonimi. Tako hrast
kitnjak u kazalu možemo naći i pod nazivima »beljik, hrast brdnjak, gorun,
građen, črepinjak«, a kuriku (rod Evonimus L.) i pod nazivima »popova kapica,
biskupska kapica, trdoleska, vretenika«; itd.


U II izdanju Š. E. nužno je izvršiti i stanovite dopune. Iako ne sumnjamo,
da o tome vodi računa i uredništvo, ipak navesti ćemo nekoliko
preporuka. Tako npr. iz područja ekologije trebalo bi dati osnove ekološkog
vrednovanja krajolika, danas postoji već dosta materijala iz ekofiziologije
i si. Za praksu često će trebati podaci ne samo o opisu pojedine
vrste nego više o njezinim zahtjevima na stanište, (dakle i podaci o korjenovom
sistemu, o biološkim i uzgojnim svojstvima, o urodu i dozrijevanju
sjemena, o tehnici razmnožavanja (iz sjemena ili vegetativno, osobito za
rjeđe vrste i grmove) a sve s posebnim naglaskom na osobitosti pojedine
vrste (o tome, što mije »standartno«). Pri tome ne smiju se mimoići ni
novija saznanja, saznanja objavljena nakon pojave prvog izdanja Š. E., a
od kojih se mnoga nalaze »razbacana« i u našim stručnim časopisima. Ovu
dopunu naglašavamo, jer su u I izdanju pojedine vrste vrlo različito obrađene
tj. prema nahođenju autora. Najbliža obrada prednjoj shemi je obrada
čempresa. Smatram, da bi se do cilja došlo najprije, ako bi se ove dopune
povjerile jednom i više stručnjaka, koji bi sakupili podatke i, u dogovoru
s autorom teksta u I izdanju, obradili odnosne vrste. Dodajmo, npr.,
i ´to, da me odgovara ´stvarnosti ni navod II sv., str. 17), da su (»gotovo
polovina (kraškog) područja . . . danas degradirane površine, uglavnom pašnjaci
— kamenjari ili golet s rijetki m grmolikim ostacima nekadašnjih
šuma«. Potrebno je obnoviti i tekst o zaštiti prirode, posebno s obzirom
na novi Zakon,* itd.


Dodavanje movog teksta ne mora značiti i povećanje opsega ŠE. Naime
u I izdanju navedeno je (opisano) niz stranih vrsta koje nisu interesantne
za šumsku proizvodnju, a jedva i kao parkovno-ukrasne vrste, pa ih prema
tome ne bi trebalo ni unijeti u II izdanje. U krajnjem slučaju svrsishodnije
ih je sakupiti pod jedan naslov (nove strane vrste ili si.) uz naznaku specifičnosti
za svaku zbog koje je unijeta u Enciklopediju ili se preporuča za uzgoj.


* Zakon o zaštiti prirode, od 10. prosinca 1976. god., Narodne novine br.
54/1976. od 25. prosinca 1976.


ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 110     <-- 110 -->        PDF

JUGOSLAVENSKI LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD


Jugoslavenski leksikografski zavod osnovan je Uredbom Vlade FNRJ od


5. X 1950. god., a radom je započeo 1951. Klica JLZ nalazi se zapravo u
»Hrvatskoj enciklopediji«, koja se nakon Oslobođenja pod vrsnim vodstvom
Miroslav a Krlež e koji je i inicijator osnivanja JLZ, razvila u jako
razgranto stablo s nizom enciklopedijskih i drugih izdanja. Prema citiranom
Biltenu, Hrvatsku enciklopediju 1938. godine pokrenuo je Mat e Ujevi ć
(1901—1967), ali to je godina u kojoj je Ujević ostvario svoju šest godina
stariju ideju.* Hrvatska enciklopedija bila je opća enciklopedija, ali u kojoj
je i šumarstvo dobilo odgovarajuće mjesto (urednik za šumarsku struku bio
je prof, dr Andrija Petračić). Tako su npr. borovi opisani na 6,5
stupaca, bukva i bukovina na 2 stupca itd. Celuloznom drvu dano je 25
redaka, a tek nešto manje (šumaru) A. Danhelovskom ; dovoljno kao
potsjetnik za stručnjake a kao informator za svakog čitatelja.**
JLZ svoj dvadeseti pet godišnji rad prikazao je u »Svečanom broju«
BILTENA (br. 9/10). Bilten je namijenjen internom informiranju radnika
Zavoda«, ali ovaj dvobroj namijenjen je i javnosti a sadržajem je kako zanimljiv
tako i vrlo informativan. Dvobroj sadrži:


— Titov govor prigodom uručenja odlikovanja i odgovor Miroslava Krleže
(odlikovanja Ordenom Republike sa zlatnim vijencem 1972. godine »za
izuzetni uspjeh na izradi enciklopedijskih djela«),



O nekim problemima enciklopedije (uvodna riječ Miroslava Krleže
na prvome sastanku republičkih redakcija Enciklopedije, 27. siječnja
1952. u Zagrebu),

Dvadeset pet godina stvaralačkog rada radnika i suradnika Jugoslavenskog
leksikografskog zavoda (dr Ivo Cecić),

O organizaciji rada na Enciklopediji Jugoslavije (dr Mladen Jiruošek),

Naš direktor (Šaša Vereš),

Značaj enciklopedijskog zahvata (Tomislav Ladan),

Počeci enciklopedijske djelatnosti kod Hrvata na latinskom i talijanskom
jeziku (dr Krunoslav Krstić),

Inicijative, pokušaji i započeta djela naše enciklopedistike i leksikografije
(Frano Glavina),

O novom izdanju Enciklopedije Leksikografskog zavoda (Josip šentija),

Prikazi enciklopedijskih izdanja i

Drugi o nama.
* Prema neposrednom saopćenju M. Ujevića 1934. god. potpisanome ideja
o pokretanju HE javila se već 1932. god. Dodajemo, da je M. Ujević u LZJ bio
pomoćnik direktora i glavni redaktor Pomorske enciklopedije.
** Ovom prilikom vrijedi naglasiti, da je M. Anić Cupressus sempervirens var.
pyramidalis Nym. nazvao »vitki čempres« i smatram da bi taj naziv trebalo
uvesti u hrvatsku nomenklaturu.


550




ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 111     <-- 111 -->        PDF

Navedimo, prema navedenom Biltenu (str. 35), i nekoliko statističkih
podataka.


U prvih 25 godina JLZ izdao je:



11 Enciklopedija i 11 svezaka Bibliografije (to je samo dio Bibliografije)
u ukupno 78 svezaka i naklade 431 000 kompleta (blizu 2 200 000
knjiga)

3 »jednosveščane edicije« (jedna od tih je Atlas svijeta u 145 000
primjeraka),
— 5 »stručnih izdanja« (Anali JLZ i dr.),

7 »komercijalnih izdanja« kao Auto-atlas, Karta obale Jadrana, Turističke
karte Jugoslavije i dr. u ukupno 3 800 000 primjeraka.
To je prošlost, a budućnost? Dugoročni program novih zavodskih edicija,
pored II, pa i III, izdanja pojedinih Enciklopedija predviđa i neke nove
kao Tehničku (u 12 knjiga do 1985) i Enciklopediju marksizma (u 6—8 knjiga)
te dvadesetak Leksikona, a među njima i šumar sko-poljoprivredni, i dr.


JLZ iskoristio je svoju 25-obljetnicu da i širu javnost upozna s PET^
STOLJETNOM TRADICIJOM HRVATSKIH ENCIKLOPEDIJSKO-LEKSIKOGRAFSKIH
IZDANJA. U tu svrhu JLZ uredio je u siječnju o. g. u Umjetničkom
paviljonu (u Zagrebu) izložbu pod naslovom »PET STOLJEĆA ENCIKLOPEDIJE
NA TLU JUGOSLAVIJE«. Da, pet stoljeća računajući da je u
XV stoljeću neki pop glagoljaš na hrvatski preveo jedan »Luc i dar« .
Lucidari, kako piše K. Krstić ((Bilten JLZ 9/10 str. 60) donose »općeobrazovne«
tekstove, kompilirane na narodnim jezicima ili na njih prevedene, namijenjene
širokom krugu znatiželjnika«. Ali iz druge polovine XV stoljeća potječe
i izvorni Leksikon Ilije Crijevića (danas se nalazi u biblioteci
Marciana u Veneciji), koji se »s pravom može smatrati prvim značajnim
djelom naše leksikografije, odnosno enciklopedistike« (ib., str. 61).


No enciklopedistika i leksikografija nije stala s XV stoljećem, nego je
svako stoljeće, pa i kraći vremenski razmak, imao svoga enciklopedistu ili
leksikografa, sve do naših dana. Stoga je i bio potreban relativno veliki
prostor Umjetničkog paviljona, da se prikaže s jedne strane baština, a s druge
strana suvremena izdanja, izdanja JLZ-a. Dakako, da je tu bila i šumarska
enciklopedija, ali se našao i šumarsko-lovački leksikon J.
Ettinger a (izdan u Zagrebu 1898. god.)


Završujemo ovaj prikaz, koji ujedno neka bude i priznanje JLZ za njegov
dosadašnji rad, tekstom onog popa glagoljaša iz XV stoljeća, kojeg je
stavio u svoj Lucidar; a objavljenog i na izložbi:


»... Vaspet jest jedna last jaže zovet se Istrija. I v toj zemljijest jedna gora jaže zove se latinski Olinofos jaže jest Učka i te
gori visokost ide daže pod oblake. I poli te gori počinjet se
jedna vlast jaže imenujet se Italija...«


O. Piškorić
551