DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 112     <-- 112 -->        PDF

DOMAĆA STRUČNA LITERATURA


Josip Herman: ŠUMARSKA DENDROLO
LOGIJA


Izdavač ove Dendrologije odnosno,
kako stoji u podnaslovu, »Priručnika za
šumarske, drvnoindustrijske i hortikulturne
stručnjake« je »STANBIRO« — poduzeće
za organizaciju, informacije, ekonomske
i ostale usluge — u Zagrebu 1971. godine.
Stoga se može i postaviti pitanje, da
li je opravdano tek nakon gotovo šest
godina tu knjigu registrirati u Šumarskom
listu, to više, što je sva naklada već odavna
rasprodana? Odgovor je pozitivan,
a posebno s obzirom na činjenicu da se
završava prvo stoljeće neprekidnog izlaženja
Šumarskog lista i neprekidnog rada
Šumarskog društva te prema tome i ova
knjiga treba ući u bilancu stogodišnjeg rada
šumarske djelatnosti. Ova je knjiga,
nadalje, i jedina objavljena opširna, ili bar
opširnija, dendrologija u ovom šumarskom
stoljeću odnosno u njegovoj drugoj
polovici ovog stoljeća, jer je i izdavanje
Ettingerove knjige »Šumsko grmlje i drveće
u Hrvatskoj i Slavoniji« (1890) za
ondašnje prilike priznanja vrijedan pothvat.
Jedina opširnija, jer je Petračić u I
izdanju svoga »Uzgajanja šuma« (1925.)
dodao i dendrologiju, a dendrološka materija
štampana je i u »Šumarskom priručniku
« (Zagreb, 1946.) te »Šumarskoj enciklopediji
« ali je u tim edicijama uklopljena
u ostali tekst, dok je Giperoborejski-
Markovićeva »Dendrologija« (Sarajevo-
Split, 1952.) specifičan udžbenik za srednje
šumarske škole. Konačno registriranjem
ove knjige, makar i sada, odaje se
priznanje i autoru, čije se ime inače ne nalazi
u šumarskoj stručnoj štampi, koji
je time dokazao, da se solidno spremao
za nastavu u srednjoj šumarskoj školi
(u Karlovcu) kao i to, da nije bitno mjesto
stanovanja pisca-radnika nego spremnost
i volja da se i na ovaj način oduži
ne samo stručnoj javnosti nego društvu
uopće.


Ova »Dendrologija« od 470 stranica s 274
ilustracije (pretežno crteža) sadrži:


Predgovor
Uvod
Sistematiku


Kazalo latinskih naziva rodova i


Upotrebljenu literaturu.


U Predgovoru autor, po našem mišljenju
nepotrebno, oštro obračunava s
recenzentima rukopisa, a iz njega saznajemo
i to da su izdavanje knjige »moralno i
materijalno pomogli« Šumsko gospodarstvo
»HRAST« iz Vinkovaca te Predstavništvo
poduzeća »BOSNACOOP« u Zagrebu.


U Uvod u autor informira o »definiciji,
objektu i metodama istraživanja te podjeli
važnosti« dendrologije s historijskim osvrtom.
U Uvodu je naveden i dio dendrološke
literature, a ovdje navedena (uglavnom)
nije navedena o danom popisu
upotrebljene literature.


Sistematika započinje kraćim razmatranjem
o samoj sistematici — taksonomiji,
zatim o nomenklaturi te o podjeli
dendroflore. I svaki odjel (kritosjemenjače,
golosjemenjače) također ima uvod u
kojem je dan pregled filogenetskog razvoja,
razvoja gametofita, oprašivanja i oplodnje
te razvoja ploda. Ukupno je obrađeno
»2084 sistematskih jedinica nižih od roda
s 826 sinonima«. Vrste su obrađene po
shemi: morfološka svojstva — areal —
biološka i šumsko uzgojna svojstva — oštećivanja,
bolesti i štetnici — svojstva drva


— proizvodi — promjenljivost (svojte, fenološke
forme) — učešće u fitocenozama.
Od detalja da navedem samo jedan, onaj


o brzini rasta tise. Mjesto gotovo uobičajene
konstatacije da tisa raste sporo ili,
što više, vrlo sporo Herman piše: »Prirašćivanje
je u mladosti izvanredno sporo
(do šeste godine starosti prosječno 2,5 — 3
cm godišnje). Otada prirašćuje nešto intenzivnije,
ali još uvijek sporije negoli bilo
koja druga evropska crnogorična vrsta
drveća. Stoga 10-godišnje biljke postizavaju
visinu od 2 m samo pod izuzetno povoljnim
prilikama« (str. 40).
Prema posebnom popisu upotrebljene
literature autor je koristio 109 knjiga,
publikacija i članaka od 63 autora (ne
računajući one u J. Busse: Forstlexikon-u
i u Šumarskoj enciklopediji), ali i »podatke
objavljene u domaćim i stranim šumarskim
časopisima« (strane časopise samo