DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 41 <-- 41 --> PDF |
METODA POLUOKULARNE PROCJENE VISINA STABALA U STEREOMODELU Z. KALAFADŽIĆ i Z. HORVATIĆ (Katedra za geodeziju Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu) SAŽETAK Prikaz polu-okularne metode za procjenu visina objekata(stabala, sastojina i si.) u stereomodelu, koja se temelji na određivanju modula vertikalnog mjerila stereomodela. Može se postići točnost od ±1,5— 2,5 m na aerosnimcima mjerila 1:10.000 — 1:11.500. Veličina stereoskopske visine objekta, koja ovisi o žarišnoj daljini kamere za ista mjerila, te o stereoskopu kojim se promatra, ima utjecaja na točnost. Metoda je pogodna za ravničarske terene. Ako se pretpostavi maksimalna pogreška visine objekta od ±0,03 h, tada se terene s visinskom razlikom do najviše 0,03 Z može smatrati horizontalnim. 1. UVOD Foto interpretatori mogu na temelju vježbe i iskustva procjenjivati visine objekata na aerosnimcima. U šumarstvu se tu većinom radi o L rocjeni visina stabala ili sastojina, koje se tada na pr. stratificiraju u visinske razrede ili se ma temelju visina i ostalih značajki vidljivim na aerosnimcima zaključuje o masi sastojina. Kod primjene tih potpuno okularnih metoda, da bi se izbjegle sistematske pogreške, fotointerpretator mora vrlo dobro poznavati lokalne stanišne prilike {[3], [5]). Objektivnija od prethodne metode je jedna poluokularna metoda za procjenu visina objekata u stereomodelu, koja se temelji na ustanovljavanju vertikalnog mjerila stereomodela ([4], [7]). U članku će se prikazati metoda, uz neke modifikacije i pojednostavljenja formula, analizirati utjecaj pojedinih pogrešaka, te dati rezultati vlastitih ispitivanja točnosti*. 2. PRINCIP POLUOKULARNOG PROCJENJIVANJA VISINA OBJEKATA U STEREOMODELU 2.1. Određivanje vertikalnog mjerila stereomodela 2.1.1. Osnovn e formule : Koeficijent visinskog izobličenja stereomodela K je odnos horizontalnog mjerila stereomodela 1 : m i mjerila u |
ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 42 <-- 42 --> PDF |
vertikalnom smislu, tzv. vertikalnog mjerila stereomodela 1: mv, a može se izraziti odnosom (1). Promatramo li stereomodel snimljen pri bazisnom od- B b0 nosu —, pod osobnim bazisnim odnosom opažača —, stereoskopom jedno- Z d stru´kog povećanja, vrijedi odnos (2), gdje je B baza snimanja, Z visina snimališta, b0 očna baza opažača, te d daljina jasnog vida. Iz (2) se može izra rilu snimka b, te prosječnih vrijednosti očnu bazu (b„ 65 mm) i da čunati modul vertikalnog 1 1 1 1 B b„ K = mv : m (1) : mv — = — : m Z d (2) mjerila stereomodela (3). Uvođenjem foto-baze, t. j . baze snimanja u mje za = ljinu jasnog vida (d = 250 mm) izraz (3) prelazi u (4). Na isti način se računa modul vertikalnog mjerila stereomodela Zb0 Z mv = m (3) mv ~ 0,25 — (4) Bd b Visina snimališta Z obično nije mjerena veličina i računa se pomoću modula horizontalnog mjerila snimka m i žarišne daljine ´kamere /. Horizontalno mjerilo snimika određuje se na temelju odnosa neke dužine na snimku a i njoj pripadne dužine u prirodi ili karti A, t. j. 1 : m = a : A. Modul vertikalnog mjerila može se računati po formuli (5), koja nastaje uvođenjem poznatog izraza za visinu snimališta Z = m f. Tako se ne mora posebno računati Z. Po (5) konstruiran je priloženi nomogra m za određivanje mv iz poznatih veličina /, b i m (SI. 1). f mv ~ 0,25 — m (5) b Kod praktične primjene (5) za foto-bazu b uzimamo aritmetičku sredinu vrijednosti izmjerenih na lijevom (bL) i desnom (bD) snimku, a također za m se uzima aritmetička sredina modula mjerila lijevog (mj i desnog (mp) snimka. 2.1.2. Pojednostavnjene formule: Foto-baza ovisi o formatu 100 — p% snimka s i uzdužnom preklopu p % i iznosi b = s . Za uobi100 čajeni p°/o = 60 izraz (5) prelazi u (6), a za danas ustaljene formate snimaka u (6a) i (6b). |
ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 43 <-- 43 --> PDF |
f mv = 0,625 — m (6) s m s = 18 om b = 7,2 cm mv = 3,472 f [cm] (6a) 100 m s = 23 cm b = 9,2 cm mv = 2,717 f [om] (6b) 100 Formule (6) se mogu rješavati i pomoću priloženog nomograma uzimajući za b naprijed navedene iznose. |
ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 44 <-- 44 --> PDF |
2.2 Određivanje visine objekta Ako se u istereomodelu procijeni stereoskapska visina objekta hs, obično u [mm], tada se njegova visina u iprirodi h u [m] računa po (7). Pri radu sa stereoskopoim povećanja e, za toliko puta će se povećati i stereoskapska visina, te primjenjujemo (8). ha mv h3 h - (7) h = hs (8) 1000 1000 e Visine objekata mogu se procjenjivati i pomoću »TABELE STEREOSKOPSKIH VISINA« (Tabela 1), koje su za različita mjerila snimanja i za današnje aerofotokamere izračunate po pojednostavnjenim formalama (6a) i (6b). TABELA-Table 1 TABELA >TEREOSKOPSKIH VISINA - St ´reoscopic heig hts fable E E FORMAT SNIMKA -Photo ize [cm] _c CO JE 18x 18 23 x 23 u In la ŽARIŠNA DALJINA AEROF OTOK AMERE - Aerial camera foe jl length fLmm ] 9 O < 210 115 305 150 90 IS < 14 —» MJERILO STEREC )MOD LA-S ale of the stereomoc el CO o o 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 7 10 000 15 000 20 000 10 000 15000 20000 10000 15000 20000 10000 15 000 20000 10000 15000 20000 1 1 STE (EOSKI 3PSKA VISIN A OBJ EKTA-Stereo kopic object heightf. mm ] >5 6 7 8 9 10 0,7 0,8 1,0 1,1 1,2 1,4 0,5 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 0,3 0,4 0,5 0,5 0,6 0,7 1,2 1,5 1,7 2,0 2,2 2,5 0,8 1,0 1,2 1,3 1,5 1,7 0,6 0,7 0,9 1,0 1,1 1,2 0,6 0,7 0,8 1,0 1,1 1,2 0,4 0,5 0,6 0,6 0,7 0,8 0,3 0,4 0,4 0,5 0,5 0,6 1,2 1,5 1,7 2,0 2,2 2,4 0,8 1,0 1,1 1,3 1,5 1,6 0,6 0,7 0,8 1,0 1,1 1,2 2,0 2,4 2,9 3,2 3,7 4,1 1,4 1,6 1,9 2,2 2,4 2,7 1,0 1,2 1,4 1,6 1,8 2,0 >5 6 7 8 9 10 11 1,5 1,0 0,7 2,7 1,8 1,4 1,3 0,9 0,7 2,7 1,8 1,3 4,5 3,0 2,2 U 12 13 1,6 1,8 1,1 1,2 0,8 0,9 3,0 3,3 2,0 2,2 1,5 1,6 1,4 1,6 1,0 1,0 0,7 0,8 2,9 3,2 2,0 2,1 1,5 1,6 4,9 5,3 3,3 3,5 2,4 2,7 12 13 14 1,9 1,3 1,0 3,5 2,3 1,7 1,7 1,1 0,8 3,4 2,3 1,7 5,7 3,8 2,9 14. 15 2,1 1,4 1,0 3,8 2,5 1,9 1,8 1,2 0,9 3,7 2,4 1,8 6,1 4,1 3,1 . 15 16 2,2 1,5 1,1 4,0 2,7 2,0 1,9 1,3 1,0 3,9 2,6 2,0 6,5 4,4 3,3 16 17 2,3 1,6 1,2 4,3 2,8 2,1 2,0 1,4 1,0 4,2 2,8 2,1 6,9 4,6 3,5 17 18 2,5 1,6 1,2 4,5 3,0 2,2 2,2 1,4 1,1 4,4 2,9 2,2 7,4 4,9 3,7 18 19 2,6 1,7 1,3 4,8 3,2 2,4 2,3 1,5 1,1 4,7 3,1 2,3 7,8 5,2 3,9 19 20 2,7 1,8 1,4 5,0 3,3 2,5 2,4 1,6 1,2 4,9 3,3 2,4 8,2 5,4 4,1 20 21 22 2,9 3,0 1,9 2,0 1,4 1,5 5,3 5,5 3,5 3,7 2,6 2,7 2,5 2,6 1,7 1,8 1,3 1,3 5,1 5,4 3,4 3,6 2,6 2,7 8,6 9,0 5,7 6,0 4,3 4,5 21 22 23 3,1 2,1 1,6 5,8 3,8 2,9 2,8 1,8 1,4 5,6 3,8 2,8 9,4 6,3 4,7 23 24 3,3 2,2 1,6 6,0 4,0 3,0 2,9 1,9 1,4 5,9 3,9 2,9 9,8 6,5 4,9 24 25 3,4 2,3 1,7 6,3 4,2 3,1 3,0 2,0 1,5 6,1 4,1 3,1 10,2 6,8 5,1 25 26 3,6 2,4 1,8 6,5 4,3 3,2 3,1 2,1 1,6 6,4 4,2 3,2 10,6 7,1 5,3 26 27 3,7 2,5 1,8 6,8 4,5 3,4 3,3 2,2 1,6 6,6 4,4 3,3 11,0 7,4 5,5 27 28 3,8 2,6 1,9 7,0 4,7 3,5 3,4 2,2 1,7 6,9 4,6 3,4 11,4 7,6 5,7 28 29 4,0 2,6 2,0 7,3 4,8 3,6 3,5 2,3 1,7 7,1 4,7 3,6 11,9 7,9 5,9 29 30 4,1 2,7 2,1 7,5 5,0 3,8 3,6 2,4 1,8 7,4 4,9 3,7 12,3 8.2 6,1 30 31 32 «,2 4,4 2,8 2,9 2,1 2,2 7,8 8,0 5,2 5,3 3,9 4,0 3,7 3,9 2,5 2,6 1,9 1,9 7,6 7,8 5,1 5,2 3,8 3,9 12,7 13,1 8,4 8,7 6,3 6,5 31 32 33 4,5 3,0 2,3 8,3 5,5 4,1 4,0 2,6 2,0 8,1 5,4 4,0 13,5 9,0 6,7 33 34 4,7 3,3 2,3 8,5 5,7 4,3 4,1 2,7 2,0 8,3 5,6 4,2 13,9 9,3 6,9 34 TABELA-Table 1A (5h=t 1,0 [m] h =30[m] ) 35,0 70,0 19,2 28,7 38,3 50,8 76,2 101,7 25,0 50,0 15,0 22,5 30,0 |
ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Formule su izvedene uz pretpostavku normalnog vertikalnog slučaja i horizontalnog terena. Odstupanja od pretpostavljenih uvjeta, kao na pr. nehorizontalnost baze snimanja, inagnutosti snimka, razne fotografske pogreške, optičke pogreške uređaja za promatranje, reljef, uvjetovat će manje ili veće sistematske pogreške. Primjena metode pretpostavlja prethodnu vježbu fotointerpretatora na objektima poznatih visina. Za osobe s izrazito različitim vrijednostima za b„ i d potrebno je mv računati po (3). 3. TOČNOST METODE Prema [4] navedena metoda se široko primjenjuje pri aerofototaksacijskim radovima u SSSR-u. Za tamošnja uobičajena mjerila snimanja i žarišne daljine aerofotokamera konstruirane su također tabele stereoskopskih visina. Na aerosnimcima mjerila 1 : 10.000 — 1 : 15.000 određivane isu visine sastojina sa srednjom pogreškom ± 1,5 — 2,5 [m]. TABELA - Table 2 STEREOPAR - Stereopair 1 2 3 PREDJEL - Region Draganičke šume - Draganić Labudovac - Plitvička Jezera Opeke - Lipovljani VRIJEME SNIMANJA - Season PROLJEĆE-Spring 1973 LJETO-Summer 1957 PROLJEĆE-Spring 1960 , r -, FORMAT SNIMKE r i fLmmj, n. , . LcmJ 152,09 - 23 x 23 213,60 - 18 x 18 209,67 - 18 x 18 Picture size AEROSNIMCI, AP-s PANKROMATSKE KONTAKTNE KOPIJE - Panchromatic paper prints 1 : m -1 : mv 1 : 10430 - 1 :4130 1:12 600 - 1:9610 1:17500 - 1:13700 TEREN - Terrain PRIBLIŽNO HORIZONTALAN - Almost horizontal JELA - Fir, SREKA - Spruce VRSTA DRVEĆA - Tree species HRAST - Oak HRAST -Oak, JASEN -Ash JAVOR - Maple TERENSKA MJERENJA SREDNJA SAST.VISINA IZ ŠUM. POJEDINAČNA STABLA - Single trees Field measurements GOSPODARSKE OSNOVE INSTRUMENT VISINOMJER - Heightmeter HAGA Mean stand height in working plan BROJ MJERENJA 24 12 12 Number of measurements OPAŽAČ - Interpreter A B C z A B C 1 A B C X SISTEMATSKA.POGREŠKA r i -0,7 -0,3 f-0,9 + 0,2 - 1,3 -0,3 -0,2 + 0,1 + 0,7 »,_. u LmJ Sistematic error MAKSIMALNA ODSTUPANJA - 2,5 -2,3 -3,6 -3,6 -2,5 -3,1 -2,8 -3/2 -4,6 Maximal deviations [m] + 1,9 + 2,6 + 1,4 + 1,0 + 2,4 + 2,8 + 3,3 + 3,0 + 1,7 [vv] 27,14 56,34 60,35 23,54 22,98 43,30 30,21 ^2,2 5 31,25 3 Cml 1,18 2,45 2,62 2,08 2,14 2,09 3,93 2,72 2,75 3,84 2,84 3,14 a Cmm] 0,069 0,144 0,154 0,122 0,023 0,023 0,043 0,029 0,015 0,021 0,015 0,017 Cm] 1,09 1,56 1,62 i;44 1,46 1,44 1,98 1,65 1,66 1,96 1,68 1,77 + g Cmm] 0,26 0,38 0,39 0,35 0,15 0,15 0,21 ´ 0,17 0,12 0,14 0,12 0,13 TABELA-Table 3 1 2 3 Cm] [mm] F test AB AC BC AB AC BC AB AC BC 1-2 1-3 2-3 1-2 1-3 2-3 Fa 2,08 2,22 1,07 1,02 1,83 1,88 1,39 1,03 1,35 1,31 1,50 1,15 4,15 7,29 1,76 Ft 5% 2,40 3,50 3,50 1,76 2,01 1,89 2,01 DF 23 : 23 11 : 11 11 : 11 33 : 69 33 : 33 69 : 33 33 : 33 Fc - IZRAČUNATO - Calculated, F, - TABELIRANO - Tabulated, DF - STUPNJEVI SLOBODE - Degrees of freedom 485 |
ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Da bi provjerili te navode i dobili uvid u točnost i primjenljivost, metodu smo ispitali na aerosnimeima za koje su postojale terestrički izmjerene visine stabala odnosno sastojina. Raspolagali ismo s tri stereopara čije se karakteristike, zajedno s podacima o terestričkim mjerenjima navode u Tabeli 2. 3.1 Metoda ispitivanja i statistička obrada Tri opažača (A, B, C) neovisno su u stereomodelu procjenjivali stereoskopske visine stabala, odnosno sastojina u [-mm], džepnim stereoskopom proizvodnje IDRO Celje, povećanja IX. Po (7) izračunate su visine u [m] u prirodi. Terestričke visine uzete su kao točne iako isu visine izmjerene visinomjerom HAGA opterećene srednjom pogreškom od oko ± 0,8 [m] [1]. Iz razlika procijenjenih i terestričkih visina izračunate su sistematske pogreške za pojedini stereopar i opažača i opažanja su popravljena za sistematsku pogrešku. Iz popravljenih razlika v izračunate su srednje pogreške pojedinog opažanja c (Tabela 2). Izvršeno je ispitivanje signifilkantnosti razlika varijanci među opažačima i stereoparovima po F-testu (Tabela 3). Konstatirano je da nema razlika među varijancama za pojedine opažače po stereoparovima, tako da se podaci mogu (kumulirati (Tabela 2 2). F-test za razlike varijanci ikumiuliranih podataka po stereoparovima daje različite rezultate za podatlke u [m] u prirodi i u [mm] u stereomodelu. Među varijancama u [m] u prirodi za pojedine stereoparove nema razlika, međutim konstatirane su signifikantne razlike za varijance u [mm] u stereomodelu za (kombinacije 1—2 i 1—3, dok za 2—3 nema razlika (Tabela 3). 3.2 Rezultati ispitivanja Ispitivanjem dobiveni rezultati mogli bi se formulirati ikako slijedi: 1. Za sve opažače i stereoparove srednja pogreška procjenjivanja visina stabala i sastojina u stareomodelu bila je manj a od ± 2 [ra]. Točnost metode sigurno ovisi o isikustvu opažača. Sva tri interpretatora u pokusu su bila bez većih iskustava u primjeni opisane metode. 2. U srednjem pogreška za sv a opažanja je bila ± 1,6 [m], što je u skladu s iskustvima u SSSR-u. 3. Za ovaj pokus se nije mogla dokazati ovisnost točnosti o mjerilu snimka i vrsti objekta (pojedinačna stabla ili sklopljene sastojine), što je bilo za očekivati, te bi u tom smjeru trebalo proširiti ispitivanja. 4. Signifikantne razlike varijanci za podatlke u nam u stereomodelu za kombinacije 1—2 i 1—3 ukazuju na ovisnost točnosti o veličini stereoskopskih visina. Ta veličina ovisna je o vrsti kamere, te o povećanju stereoskopa za promatranje. Među stereoparovima u pokiisu postoje bitne razlike u veličini stereoskopskih visina. Stereopar br. 1 snimljen je širokokutinim, a br. 2 i 3 normalnokutnim objektivom. Veće stereoskopske visine izgleda da se u stereomodelu procjenjuju manje točno. Da bi se dobile visine u prirodi treba ih kod širokokutnih kamera ili većeg povećanja stereoskopa množiti s manjim modulom vertikalnog mjerila, tako da veća pogreška u procjeni ne utječe toliko na točnost |
ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 47 <-- 47 --> PDF |
konačnog rezultata. Tako bi se eventualno moglo rastumačiti zašto su sa širokokutnom kamerom i uz najmanje točnu procjenu u stereomodelu dobivene najtočnije procijenjene visine u prirodi. 4. ANALIZA PORESAKA 4.1 Srednja pogreška Po teoriji prirasta slučajnih pogrešaka, ako -se uzme da su hs, te b i Z međusobno zavisne veličine, srednja pogreška visine objeikta ± fft) se dobije iz totalnog diferencijala (7). y y j% , o«z ff2b o-hs cz ffhs hs ( __ + —1 + +2 2 — ) (9) h\ Z2 b-´ hs Z hs b Uz pretpostavku da je relativna točnost određivanja visine snimališta i foto° z °b -baze ista, tj. da je = , zadnja dva člana u (9) će se poništiti i do- Z b bivamo (10). 1 / <^K ff2Z o-„ = ± / h* ( + 2 ) (10) r h* Z* Točnost bi dakle ovisila o visini objekta, relativnoj točnosti procjenjivanja u stereomodelu, te o relativnoj točnosti visine snimališta. 4.2 Točnost visine snimališta Odstupanja od uvjeta pretpostavljenih ´kod izvoda formula (normalni vertikalni slučaj, horizontalan teren) uvjetovat će veće ili manje sistematske pogreške. Današnja aerosnimanja se izvode s relativno malim nadirnim otklonima i približno normalni vertikalni slučaj je relativno lako ostvariti. Potpuno horizontalnih terena međutim u prirodi se nalazi vrlo rijetko, te je reljef — razvedenost terena jedan od najvažnijih ograničavajućih faktora za primjenu opisane metode. Utjecaj re 1 j e f a očitovat će se u prvom redu kod određivanja visine snimališta. Za horizontalan teren bit će Z i b isti za cijelo stereopolje. Kod razvedenog terena b kao aritmetička sredina vrijednosti izmjerenih na lijevom i desnom snimku odnosi se približno na neku srednju visinu snimališta Z0, aritmetičku sredinu visine snimališta lijevog (ZL) i desnog (ZD) snimka, odnosno na neki srednji nivo H„ (Slika 2). Visina snimališta Z, koja ulazi u (4) odnosi se zapravo na nivo HA dužine A, tako da je obično ZA # Z„, odnosno između nivoa HA i H„ postoji neka visinska razlika BHA, koja bi po mogućnosti trebala biti što manja. Osim toga reljef uvjetuje da se stabla ili sastojine nalaze u raznim visinskim nivoima. Treba odrediti maksimalnu visinsku razliku od nivoa HA za koju će se teren još moći smatrati horizontalnim. |
ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 48 <-- 48 --> PDF |
Diferenciranjem (4) po promjenljivicama hs, b i Z određena je veličina ± SHA max (12), za koju će pogreška visine objekta ± Sh biti najviše jednaka nekoj unaprijed pretpostavljenoj vrijednosti, tj. ± 5/z < ± Shmai.. Kod toga su prema (6) uzeti u obzir odnosi među promjenljivicama kad se nalaze u dva različita visinska nivoa H i H, (11a) i (11b). b;Z (11a) (11b) b Zi hs bZ; Z 8hmax 5HAmax = (12) 2h Maksimalno dopuštena visinska razlika računa se od visinskog nivoa (HA ± 0,5 SHA), gdje predznak ovisi o međusobnom položaju HA i H0 (Slika 2). T-[(H.-0,55H.) + 5H. ] A A A max *-[(HA-0,55H.)-5.H. ] A ´ A´ Araax SI. 2 |
ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Metoda je naročito pogodna za ravničarske terene. Vrijednosti za 8HAmax uz h = 30 [m] i Bhmax = ± 1 [m] (Tabela 1A) za aerofotokamere i mjerila uobičajena u šumarstvu pokazuju da je metoda još primjenljiva za terene koje se prema [2] može karakterizirati kao makr o reljef, s maksimalnim visinskim razlikama od oko 50—150 m. Ako se općenito uzme da je dopuštena maiksimalma pogreška 5hmax < ± 0,03 h, tada se terene s visinskom razlikom do najviše 0,03 Z, tj. do 2 8HAmax, može smatrati horizontalnim. U jače razvedenom terenu primjena opisane metode zahtijeva podjelu stereomodela u visinsike zone u ovisnosti o 5H^ max, te određivanje modula vertikalnog mjerila za svaku zonu. Mjerilo u horizontalnom smislu odredit ćemo najlakše pomoću poznate dužine u toj zoni, a fotobazu po (11a). 5. PRIMJENA METODE Visina stabala, odnosno sastojina, je vrlo važan indikator sastojinskih prilika, to je veličina ikoja se često mjeri u šumarstvu. Aerosnimci se sve više primjenjuju u redovitoj šumarskoj praksi, (kako u svijetu, ta´ko i u Jugoslaviji. Na stereoparovima se mogu visine objekata (sastojina, stabala i si.) procjenjivati u grubo bez ikakovih mjerenja, poznavajući lokalne prilike. Poznate visine samo nekih objekata omogućuju, kao neki standardi, procjenu visina ostalih objekata na stereoparu. Opisanom poluOkularnom metodom se mogu procjenjivati visine objekata, uz neka manja prethodna mjerenja, ali i bez njih u određenim slučajevima, na aerosnimeima čak i nepoznatih područja. Potrebno je znati vrstu aerofotokamere i mjerilo snimanja. Metoda bi došla u obzir za brzu stratifikaciju sastojina po visini na većim područjima, naročito ako su raspoloživi aerosnimci snimljeni u raznim mjerilima i s raznim aerofotokamerama. Različite stereoskapske visine objekata, koje ovise o tim faktorima, mogle bi kod potpuno okularnih metoda uvjetovati neželjene sistematske pogreške. LITERATURA 1. Akca, A. et al. (1971): Baumhohenbestimmung aus Luftbildern durch einfache Parallaxenmessung, Forstw. Cbl. 90, 201—215. 2. Bertović , S. (1963): Reljef, Šumarska Enciklopedija, Sv. II, Jug. Leks. Zavod, Zagreb. 3. Loetsch, F. i Haller, K. E. (1964): Forest Inventory, Vol. I, BLV, Munchen. 4. Samoilovič , G. G. et al. (1965): Primenenie aerofotosjemki v lesoinženernom dele, Lesnaja Promišlennost, Moskva. 5. Spurr , S. H. (1960): Photogrammetry and Photo-interpretation, The Ronald Press Company, New York. 6. Tomašegović , Z. (1956): O pouzdanosti aerofototaksacije za neke dendrometrijske potrebe šumskog gospodarstva, Glasnik za šum. pokuse, Sv. 12, Za greb. 7. Trifonov , Sofija. T. i Petrov , Hr. (1971): Fotogrametrija za gorata, Zemzidat, 489 |
ŠUMARSKI LIST 10-12/1976 str. 50 <-- 50 --> PDF |
SUMMARY The semi-ocular method for tree height estimation in a stereomodel 1. Photointerpreters can — according to their skill and experience — estimate the heights of forest trees and/or stands on the AP-s. When using this pure ocular method in order to avoid bias, they have to be very familiar with local forest conditions. More objective is the semi-ocular method for tree height estimation in the stereomodel, which is based on the determination of the vertical scale of the stereomodel. 2. The factor of the height exaggeration of the stereomodel K is the relation between the horizontal scale 1 : m and the vertical scale 1 : mv of the stereomodel (1). When the stereomodel photographed by the base-height ratio B/Z is viewed by the personal base-height ratio of the interpreter b,/d using a stereoscope with the magnification lx, the relation (2) is valid. There B is the air base, Z the flight height, b() the eye base, and d the normal viewing distance. Out of (2) mr could be calculated (3). Through introducing the average b0 = 65 [mm] and d = 250 [mm], furthermore the photo base b and Z = m f, the formula (5) is obtained. According to (5) the nomograph (Picture 1) was constructed. For b and m an average of the dimensions on the left and right photo is used. Supposing an average end lap p IJ/c = 60 and the contemporary picture sizes s the formulae (6), (6a) and (6b) are obtained. 3. If the stereoscopic height of the object in the stereomodel hs is estimated, usually in [mm], the height h in the nature in [m], is calculated by (7) or using a stereoscope with the magnification e by (8). The height in the nature could also be found by a »Stereoscopic heights table« (Table 1), which was constructed by using (6a) and (6b). 4. A trial in the use of the described method was performed by the authors. Three interpreters (A, B, C) estimated on three stereopairs in total 144 heights of trees and stands, whose heights were known from the ground measurements. The AP-s and ground measurements description, the results obtained and F-test performed are found in Tables 2 and 3. No significant difference among the interpreters was found, so the observations for each stereopair were cumulated. The difference between the variances for the stereopair combinations 1—2 and 1—3 was found significant when expressed in [mm] on the photo. This could be explained by the magnitude of hs, which is dependent on f and e. The greater hs are probably estimated less accurately. For all the stereomodels and interpreters the mean square errors were less than +2[m]. The average error for all the observations was about ± 1.6 [m]. 5. In deriving all the formulae, the normal vertical case and horizontal terrain were supposed. All the deviations from these conditions cause the smaller or greater systematic errors. The method described is suitable for the horizontal terrain, which, however is not so frequent in nature. If a maximal height error ± 0.03 h is allowed, a terrain with the maximal height difference of about 0.03 Z could be considered horizontal. If the height differences exceed this amount, the stereomodel is to be divided into several height zones and for each a new mv to be calculated, taking into consideration the relation between the dimensions involved, when they are at two height levels H and H; (11a, lib). Photointerpreters are to be trained on models with known heights. For persons whose b„ and d differ entirely from supposed ones, mv is to be calculated by (3). |