DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1977 str. 54 <-- 54 --> PDF |
Veoma je interesantan po svojim kretanjima krstokljun omorikaš — Loxia curvirostra. Ili su stanarice ili prolaznice. Sjevernije gnjezdarice se kreću nepravilno. Postoje populaciona kolebanja zavisna o količini hrane, tako da se neredovito pojavljuju u našim stranama, a nalaza je veoma malo. Privlačni su i nezaobilazni kopneni i vodeni biotopi obalnog otočnog pojasa ne izuzimajući more kao izvor prehrane ili masivnu barijeru od nosno sastavnicu. Nalazi iz tih predjela su brojniji i raznorodniji idući od sjevrozapadna prema krajnjem jugoistoku. Privlačnost leži u ekološkoj dispoziciji, tako da se napomenutim skupinama mogu dodati slijedeće: Caculidae — kukavice, Alcedinidae — vodomari, Upupidae — pupavci, Pi cidae — djetlovi, Troglodytidae — striježi, Sylviidae — grmuše, Muscicapi dae — muharice, Prunellidae — popići, Bombycillidae — kugare. Kugare svilorepe pojavljuju se brojno i u kontinentalnom dijelu samo za vrijeme jakih invazija pristižu do jadranske obale, kao što je ito bilo zimi 1965/1966. Već spomenutim zemljama odakle nam dolaze ptice dodali bi još Bugarsku i Rumunjsku. Na našem obalnom pojasu znadu se pojaviti vodomari ribari — Alcedo atthis, jedna od ponajljepših ptica Evrope. Stanarica, a selica u područjima gdje se zimi vode smrzavaju. Prezimljuje već u srednjoj i zapadnoj Evropi. U dugim zimama snose velike gubitke u populaciji. Slično prolazi i Troglodytes troglodytes — strijež palčić. Samo sjevernoevropske gnjezdarice putuju, ali su minimalna saznanja o njihovom načinu kretanja. Po nalazima obalni i otočni pojas posjećuju populacije Erithacus rube- cul^a — čučke i crvendaća iz sjevernih predjela Evrope. Prezimljuju na povoljnim mjestima zapadne Evrope, ali također i u južnoj Evropi. Interesatne su populacije zelenčice ovčice — Carduelis spinus — selica i prolaznice. O pravcima kretanja jedva se može nešto reći. Putuju zimi nepravilno u velikim »rojevima« uokolo. Ostaju i vraćaju se na mjesta bogata hranom, mogu čak tamo i gnijezditi. Invazije su uglavnom lokalne i u društvu s jurieicom sjevernom — Carduelis flammea. Dolaze i do sjeverne Afrike i Irana. Često sa stranim prstenima dolijeću do nas juričice obične — Carduelis cannabina — djelomična selica. Zimi čine jata sa srodnicima te u neredovitom kretanju pristižu u zapadnu Evropu, krećući se u jugozapadnom smjeru. Broj izvanzavijačnih vrsta koje se nađu u našim krajevima veoma je impresivan i iznosi cea 130. Upravo taj podatak je ekvivalentan ekološkim faktorima određenih staništa. Nesmije se izgubiti iz vida da je to samo jedan fragment u fenomenu kretanja, mnogo toga izmiče pažnji, zato su potrebni tematski pristupi kod rješavanja problema. Etološke osebine pojedinih vrsta su neotuđive u proučavanju migracije, jer se one manifestiraju upravo u interakcijama s ekološkim faktorima. U tom pogledu su zanimljivi nalazi Erithacus rubecula iz Švedske i Finske koji potpuno odgovaraju etološkim osebinama ove vrste, čiji se predstavnici samotno pojavljuju. Poplacija je obično raspršena. Međutim što znači šire koncipirati cijelu pojavu! Po učestalim prstenovanjima iste vrste tokom cijele godine na otoku Lokrumu pokazalo se da populacija može zimovati koncentrirano na malom prostoru. To bi bile etološke osebine koje daju drugu sliku migracije — zimovanja. |