DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 5 <-- 5 --> PDF |
KRAS U PROŠLOSTI, SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI Milan Androić SAŽETAK. U razmatranju geneze golog krša u Jadranskom području dolazi se do zaključka da je to područje u daljoj prošlosti bilo znatno više obraslo šumom nego danas. Smanjenje šuma na Kraškom području i nastajanje golih kamenjara posljedica su djelovanja čovjeka (sječom, paležom, ekstenzivnim stočarstvom.) te prirodnih činilaca (reljefa tla, geološke podloge, klimatskih uvjeta). Pokušaji zaustavljanja devastiranja kraških šuma datiraju od unazad nekoliko stotina godina u vidu zabrana puštanja koza u šume, u reguliranju sječe i dr., ali ni propisane stroge kazne nisu uspjele u cijelosti zaustaviti devastaciju šumske vegetacije i nastajanja golih kamenjara. U XIX stoljeću započelo se i s umjetnim pošumljavanjem (uglavnom crnim i alepskim borom), ali svjetski ratovi (I — 1914118. i II — 1941/45.) prekidaju akcije pošumljivanja te se iza svakog rata opet započinje iz nova. Međutim dok se prvih godina im Oslobođenja (1945. god.) pošumljivanje i melioracija degradiranih šuma (šikara, makije) vršila u znatnom opsegu iza 1956. godine, uvođenjem sistema samofinanciranja, ti se radovi svode na minimum. Posebno svjetla točka u tom razdoblju je zabrana držanja koza (Zakonomiz 1954. god.), koja je imala za posljedicu i prirodnu regeneraciju stanovitih površina devastiranih šuma. U današnje vrijeme poseban utjecaj na opstojnosti i obnovu šuma u Jadranskom području ima turistička ekspanzija te suvremene težnjeza uspostavljanje ekološke ravnoteže u Svijetu, pa i u nas. Stogai šumarstvo u Jadranskom području ulazi u okvir znanstvenogprojekta »Čovjek i biosfera« te »Zaštita čovjekove okoline«, a u sklopu plana prostornog uređenja tog područja (posebno »Projekt Jadran III«) šuma i šumarstvo predstavlja dominantnu komponentu. (Ur.) UVOD Nijedan dio Jugoslavije svojom osebujnošću, raznolikošću i prirodnom ljepotom ne može se mjeriti sa područjem Jadrana. More, razvedena obala, šumoviti otoci, kopneno zaleđe s maslinicima, vinogradima, makijom, garigom i ogromna kamena pustoš u kojoj je vrijeme žeigom i vodom, ispisalo milenijsku povijest, predstavljaju za svakog posjetioca prizor ikoji uilijeva strah i poštovanje prema prirodi u njenom iskonskom i poremećenom obliku. Kolijevka antikne civilizacije, naše Jadransko područje upoznalo je |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Ilire, Rimljane, Bizantince, Avare, Veneri jance,. Austrijance, Francuze i Turke, njihove vojske, zakone i običaje. Protežući se od Soče do Skadarskog jezera Kras jadranske regije zauzima gotovo petinu površine Jugoslavije, od čega 2,5 milijuna ha ili 44ü/o ukupne površine predstavljaju degradirane, slabo obraštene ili ogoljele kamene površine. Proces progresivne degradacije na području Krasa bio je motiv da se pokrene na Internacionalnom šumarskom kongresu u Madridu 1911. god. pitanje pošumljivanja Krasa. Inicijator je bio francuski šumar Hickel. God. 1922. osnovana je u Marseille^ u šumarska liga zemalja Sredozemnog mora pod imenom »Silva Mediteranea « u kojoj je aktivno surađivao profesor zagrebačkog šumarskog fakulteta akademik dr. Aleksandar Ugrenović. Nakon drugog svjetskog rata zadatak i ime ove Lige preuzela je Komisija FAO-a pa je problem Krasa ušao u internacionalne okvire u kojima sudjeluje i Jugoslavija. U radu te Komisije aktivan je dr Dušan Klepac profesor Šumarskog fakulteta u Zagrebu. I unutar same Jugoslavije pokreće se pitanje rješavanja krša, bilo sa aspekta privrede ili zaštite prirode. God. 1958. održano je Savezno Savjetovanje o Krasu kojeg su organizirali Savez šumarskih inženjera, Savez Poljoprivrednih inženjera i Savez ekonomista Jugoslavije. Materijali su objavljeni u pet tomova. 1971. god. JAZU — Odjel za prirodne znanosti organizira Simpozij o zaštiti prirode na Krasu i materijale objavljuje u posebno ediciji. Godine 1974. organizira Jugoslavenski savez za zaštitu i unapređenje čovjekove okoline, Savjet za zaštitu čovjekove okoline Republičke Konferencije SSRNH-e, Savjet za zaštitu i unapređenje čovjekove okoline SR B i H-e, Skupnost za varstvo okolja SR Slovenije, Savjet za zaštitu i unapređenje čovjekove okoline SR Crne Gore, te Regionalni odbor za zaštitu i unapređenje čovjekove okoline Istre, Hrvatskog Primorja i Gorskog Kotara, Konferenciju o zaštiti Jadrana u Opatiji. I ovi su materijali objavljeni. Na svim tim simpozijima i savjetovanjima sudjelovao je veliki broj znanstvenih radnika iz različitih područja, društvenih i političkih radnika. Problem Krasa postaje sve aktualniji. Najezda turista koji gotovo u neslućeno velikom broju dolaze svake godine u to područje iz inozemstva i iz naše zemlje, nametnula je nove probleme zaštite okoline, ravne po značaju istim problemima u velikim industrijaliziranim zemljama. Postavlja se pitanje zaštite okoline od zagađivanja i drugih štetnih pojava koje prate industrijski i tehnološki progres tako oštro, da se te pojave smatraju limitirajućim faktorom u ekonomskom rastu. Pojavljuju se nepopravljivi pesimisti koji proriču propast ljudske vrste na ovoj planeti u skoro vrijeme kao i optimisti koji misle da znanost i tehnika mogu riješiti sve probleme u korist čovjek. Daju se recepti o zaustavljanju ekonomskog rasta, zaustavljanju demografske ekspanzije o zasnivanju ekološke svijesti, racionalizacije sirovina, pa do najozbiljnije teze o formiranju novih ekonomskih odnosa u svijetu. Svi se međutim slažu da zaštita čovjekove okoline nije samo biološko ili tehnološko pitanje i da se ono ne može riješiti bez punog angažiranja političkih faktora. I da citiram dr A. Beb i er a koji je na konferenciji o zaštiti Jadrana u Opatiji 1974. god. rekao: »Treba spomenuti shvaćanje da je svaka industrijalizacija neprijatelj sredine tj. ekološki štetna i opasna. To je shvaćanje očigledno primitivno 116 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 7 <-- 7 --> PDF |
i reakcionarno i u primjeru Jadrana. Ako bismo ga usvojila, suprotstavili bismo se napretku uopće, pa i ekološkom napretku, razvitku poljoprivrede, šumarstva, vodoprivrede itd. i najzad, razvitku, djelovanjem čovjeka, bogatstva mora. Jer zalaganjima kojima čovjek unapređuje sredinu u kojoj živi, kreiranjem najpovoljnije sredine za sebe predstavlja razvitak nauke, tehnologije i industrijalizacije«. Akcija Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije koja je došla do izražaja i ovim Simpozij om ima za cilj osvijetliti ulogu šuma u očuvanju i zaštiti čovjekove okoline s osobitim osvrtom na jadransko područje. Imam utisak da je to potrebno učiniti, jer osim na Saveznom Savjetovanju o Krasu 1958. god., polivalentna uloga i značenje šuma obrađena je samo na Savjetovanju o utvrđivanju i društvenom vrednovanju općekorisnih funkcija šuma, održanom u Beogradu 1971. god. U poglavlju: Granice eksponencijalnog rasta u knjizi: Die Grenzen des Wachstums, koja je izazvala oštre polemike u znanstvenim i političkim krugovima autor uvrštava zemlju, vodu, metale, more i šume kao mjerljive veličine u grupi SI. 1. Prirodna sastojina crnog bora u Paklenici na Velebitu |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 8 <-- 8 --> PDF |
materijalnih osnova koje određuju granice rasta na zemlji. Međutim, šumarstvo je kao znanost svedena u uske okvire šumarskih stručnjaka i znanstvenih radnika, donekle biologa i ekologa, pa je neophodno propagiranje spoznaje o značenju šuma za egzistenciju čovjeka na svakom planu bilo u sferi materijalne proizvodnje (poljoprivreda, elektroprivreda, građevinarstvo, saobraćaj Ltd.) bilo u sferi društvenih vrijednosti (uvrštenih u kvaliteti života suvremenog čovjeka). To može korisno utjecati da šumarstvo (odnosno šume) u praktičnoj dimenziji zaštite čovjekove okoline dobije dostojno mjesto. Svome izlaganju dao sam pretenciozan naslov: »Kras u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti«. Svjestan sam da mogu s obzirom na opseg i vrijeme dati samo neke globalne opservacije. Pa iako je naslov »Kras«, stavio sam u centar pažnje šume i šumarstvo i to u njegovom za sada problematičnom tj. eumediteranskom i sub mediteranskom području niskog Krasa, na kojem teče proces degradacije nezadrživim tokom i koji traži hitnu intervenciju cijeloga našeg Društva. KRAS OD ANTIKE DO XX STOLJEĆA Predmet naše pažnje jest tarastrički dio jadranskog područja tj. područja Krasa. Šumari to područje obično dijele na primorsko ili mediteransko- submediiteransko i planinsko ili kontinentalno područje Krasa. Međutim, fitocanolozi na području jugoslavenskog Krasa, a s obzirom na autohtoni biljni pokrivač, razlikuje četiri glavne vegetacijiske zone: eurnedlteranisko područje zimzelene vegetacije (Quercion ilicis); sub mediteransko područje listopadne vegetacije {Carpinion orientalis); kontinentalna i gorska područja vegetacije sveze Fagion illyricum i zajednice Quercetum confertae — cerris (Horvatić S.). Međutim, unutar iklimatogene vegetacije kao eumediteranske tako i više i niže subrneđiteranske zone obuhvaćeno je prema Horvatiću više asocijacija koje predstavljaju degradirane stadije, u ekološkom smislu sukcesije u regresivtnoni smislu. Do narušavanja prvotnih šumskih ekosistema jadranskog područja došlo je uslijed antropogenih i zoogenih djelovanja koje su u nepovoljnoj konstelaciji ekoloških faktora narušili ekološku ravnotežu do te mjere da danas umjesto šumskih zajednica koje predstavljaju klimaks, imamo na velikom dijelu površine razne degradacijske stadije od kojih spominjemo: makiju, svijetle šikare, gärige, kamenjarske pašnjake i gole kamenjare. Od ukupne površine Krasa, koja u Jugoslaviji iznosi 5 601 800 ha, otpada na planinsko područje obraslo šumom 2 224 000 ha, 2 181480 ha je kraška golet, 796 000 ha su šikare i makija a 362 000 ha su ostali oblici degradiranih šuma. Podaci su uzeti iz 1958. god. Oni su danas nešto izmjenjeni, sa sigurnošću na gore, jer su mnoge površine uništene požarima, a pošumljivanja se gotovo i ne vrše. GENEZA KRASA Mnogi su istraživači i stručnjaci nastojali odgovoriti kako i kada su nastale ovako goleme ogoljele površine na jadranskom području, odnosno da li su te površine uopće i bile pod zelenim pokrivačem. To pitanje nije |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 9 <-- 9 --> PDF |
bilo postavljeno iz puste znatiželje jer bi odgovor mogao imati i praktične posljedice. Ako je naime, gold Kras nastao kao posljedica poremetnje ekološke ravnoteže pa je kroz regresione sukcesije došlo do ekstremno negativnih stadija bez ikakve vegetacije, onda bi ekološki razmatrano morala postojati mogućnost da se uz određene intervencije iz vegetacijskih degradiranih stadija sukcesijama u progresivnom smislu ponovno uspostavi klimaks. Postoji mnogo podataka i argumenata koji govore da je najveći dio ogoljenih površina Krasa u davna vremena bio pokriven šumom. Zbog pomanjkanja prostora nije nam moguće uputiti se detaljnije u povijesne dokumente, kojih nije malo, a iz kojih se može zaključiti o postojanju gustih šuma na mnogim lokalitetima Krasa, gdje ih i danas ima. Već u 3. stoljeću prije n. e. grčki pisac ApoHomius sa Rođosa opisuje naše more i otok Hvar, kojega naziva »Pitisia« tj. borik. Također grčki pisac Polybe opisuje 219. g. p. n. e. dolazak rimske flote na Hvar, koja se je trebala boriti protiv ilirskog Komandanta Demetrisa hvarskog i koja |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 10 <-- 10 --> PDF |
se skrivala u »gustim« sumarna. Iliri su tada posjedovali moćnu flotu bor benih čamaca izrađenih iz drva naših šuma. Oni su na otok Pharos (Hvar) s malim čamcima doveli vojsku od 10 000 ljudi sa ciljem da napadnu Grke. Bilo je to 384 g. p. n. e. (G. Novak, Paris 1882. god.). Autor K. Grubić u monografiji o Krasu (Zgb. 1928. god.), opisujući povjesne događaje u ovom području navada i druge slične primjere. Godine 32. p. n. e. Oktavijam August se ustoličio u Promoni (kraj Drniša) i noću napao Dalmate koristeći kao zaštitu »guste šume« koje su ga skrivale. Progoneći Dalmate Rimljani su spalili Synodium (kraj današnjeg Muca) i posjekli mnoge šume. U pobuni koja je izbila u Rimskoj Dalmaciji 7. g. poslije n. e., pod komandom Bato Desitiala, poslije dugih borbi, Bato je morao napustiti posljednje utočište Andertium (danas Muć). Njegovi vojnici odbili su da se predaju i poslije ogorčene bitke pobjegoše u brda. Rimljani su ih progonili, većinu pronašli u šumama i pobili. Iz vremena hrvatske dinastije u XI i XII stoljeću, nema mnogo podataka, ali ono malo što ih ima, također potvrđuje da je područje Dalmacije bilo pokriveno šumama. Iz izvora križara Raymonda des Agiles i Adhemora du Puy kao i njihova suvremenika GuiMauma Try-a koji su vjerojatno išli starim rimskim putem Aquileia Seni (Senj) Arupium — Obrovac — Šuplja crkva u pravcu Konstantin opola, izlazi da je ondašnja Dalmacija bila zemlja bogata šumama, rijekama i pašnjacima a siromašna obradivom zemljom. I za sjeverni dio jadranskog područja postoje povjesni dokumenti o postojanju i stanju šuma u prošlosti. Monumenta historica slavorum Meridionalium I 1307. god. govori o sporu krčkih knezova i krčke općine, te sporazumu da krčki knezovi neće dirati i sjeći općinske šume. Godine 1443. u Statutu krčkom spominje se podatak da su znatni posjedi općine Vrbnik bili obrasli šumom. God. 1480. Mlečani zaposjedaju Krk. Oni se brinu o hrastovima u prvom redu zbog opskrbe svoje mornarice drvnom građom. Krčki providur August Valerije u svom izvještaju miletačkom clužđu ističe Vrbnik radi bogatstva šumom. Nešto kasnije u putopisu Ivana Giustiniona (Monumenta historica VIII) god. 1553. govori se da na Krku ima šuma sa vrlo velikim i vrlo korisnim stablima, od kojih se velika količina izvozi u Veneciju, no i tih ponestaje i za kratko vrijeme će stanovnici otoka oskudjevati na drvu, ne poduzmu li se shodne mjere. U istom djelu govori se i o nekim regulativima sječe, paše koza, krčenja panjeva itd. No i da nije bilo povjesnih dokumenata o postojanju šuma u Krasu, ekologija nas svojom zakonitošću upućuje na put stvaranja degradacijlskih stadija od klimaska do ekstremno neplodnih površina. Mislimo da je taj proces u ovim krajevima nastupio davno prije no što se nestajanjem šuma javio u unutrašnjosti Evrope, gdje je između 300 i 1300 godina šumska površina reducirana na gotovo 25´% od ukupne površine. To koincidira sa pojavom civilazicije u svim krajevima, a koju svagdje prati uništavanje šuma. Sigurno je da se to uništavanje u jadranskom području javljalo i 2000 god. p. n. e. pa je na nekim površinama u to vrijeme već bilo i dovršeno (dokaz grobovi Jagoda). Ono je teklo kroz dugi vremenski period i nije svagdje imalo isti tok i intenzitet. Već u XIV i XV vijeku u okolici Splita nije bilo većih šumskih kompleksa, pa se građevno drvo dovozilo iz područja Senja. To nas ujedno |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 11 <-- 11 --> PDF |
upućuje na to da je pretjerana uloga Venecije, koja joj se pripisuje u uništavanju šuma toga dijela jadranskog područja. Zna se naime da je Venecija prodrla dublje u dalmatinsko kopno tek 1699. godine poslije mira u Karlovcima, a u to je vrijeme Kras već bio dobrim djelom obešumljen. No i Venecija je nastavila sa uništavanje i ono -malo šuma što je ostalo zbog izgradnje svoje flote ali i iz strategijskih razloga u obrani protiv Turaka. Hercegovina, koja nije nikada bila pod vlašću Mletaka, ima istu sudbinu u pogledu šuma kao i Dalmacija. Što više Venecija je i zakonima željela spriječiti uništavanje šuma požarima, koje su stanovnici podmetali radi dobivanja pašnjačkih površina. U vrijeme Venecije nalazimo i prvu zabranu ispaše koza na kultiviranim površinama, i naredbu o obaveznoj sadnji nekih vrsta drveća i voćaka svima koji su dobili zemljište od države (Zakon Grimani). SI. 3. Šuma crnog jasena i graba sedam godina nakon izvršene podmladne (resurekcione) sječe podno Biokova u blizini sela Zagvozd* * Sve tri fotografije uzete su iz članka »Šumarstvo Dalmacije«, objavljenom u ZBORNIKU Društva inžinjera i tehničara u Splitu, izdanom 1958. god. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Austrija, koja je dobila Dalmaciju 1797. god. mirovnirn ugovorom u Campformiu, izdala je 1805. god. zakon za zaštitu dalmatinskih šuma. No iste godine Dalmacija je potpala pod francusku dominaciju. Za svoje kratke prisutnosti u Dalmaciji Francuzi su poduzeli mnogo toga da bi očuvali šume i podigli nove. U ito vrijeme postojale su na okupiranom području tri vrste šuma po vlasništvu: nacionalne, komunalne i privatne. U svom izvještaju Napoleonu providur Dandolo opisuje jadno stanje komunalnih šuma i uopće šuma u Dalmaciji. ´Om je poduzeo niz mjera za čuvanje i podizanje šuma. Poznat je njegov čuveni dekret o obaveznom označavanju određenih šumskih površina za koje bi pojedini gradovi snosili svu odgovornost. To su itzv. »Svete šume«, kako su ih nazivali radi toga, što ih nitko nije srnio dirati. Površina tih šuma iznosila je oko 10 000 ha. Dandolo je inicirao i akcije pošumljavanja. Nažalost izbio je rat K Austrijom, i ova drugi put ulazi u Dalmaciju 1813. god. Austrija je u meku ruku sankcionirala sve ono što isu Francuzi upogledu šuma propisali a i sama je ´donijela više novih zakona i mjera za čuvanje i održavanje šuma (Zakon o obaveznom pošumljivamju općina 1867. god., osnivanje šumarskih komisija, čuvarske službe, o održavanju šuma ltd.). To je epoha, mogli bismo reći početne faze pošumljivanja Krasa, kojom se započelo u području Trsta ali i u ostalim područjima. Godine 1865. generalna skupština austrijskog Šumarskog društva preporučuje državi da se oslobode poreza vlasnici pošumljenih kraških površina i da ise na ta područja pošalju stručnjaci koji će rukovoditi pošumljivanjem. U Rijeku je stigao prirodoslovac Lorenz, koji je izučavao Kras i napisao rad o uvjetima kultiviranja i pošumljivanja Krasa. Upravo u vezi sa pošumljavamjem počinje i intenzivnija kampanja protiv držanja koza kojih je 1873. god. u Dalmaciji bilo oko 400000. Otada pa dalje pošumljivači su u stalnom sukobu sa slobodnim pašarenjem naročito koza. Iz ovoga vremena ostalo je mnogo s uspjehom (1500 ha) podignutih kultura ali svijest o korisnosti šuma kod stanovništva nije porasla. Oni su i dalje uništavali šume a zabranu o držanju koza nisu poštovali. Tom je zabranom bila obuhvaćena površina od 450 000 ha. Ipak u to vrijeme šumarska se služba organizira, osnivaju se rasadnici, pa premda se stanovništvo Dalmacije do konca 19. stoljeća u odnosu na početak stoljeća udvostručilo, snabdjevanje drvom se poboljšalo. STANJE POČETKOM XX STOLJEĆA Rat je ;ove tradove prekinuo do stvaranja Jugoslavije 1918. godine. Oni su nastavljeni 1920. god. na slobodnom a 1923 god. na cijelom području Dalmacije. U razdoblju od 1920. — 1927. god. pošumljeno je 2014 ha. Uza sve akcije pošumljivanja uspjeh je u odnosu na goleme površine tek neznatan prilog rješenju ozelenjavanja Krasa. Podaci o pošumljenim površinama su samo približni. Računa se da je u staroj Jugoslaviji pošumljeno oko 25 000 ha. Od toga se računa da je tek na 3—4 000 ha pošurnljivanje uspjelo. Poslije 1945. godine pošumljeno je 25 000 ha od čega uspješno 10358 ha (40%). Uzroci vrlo slabim rezultatima leže u neriješenim ekonomskim problemima stanovništva ovih krajeva (pašarenja), u pogrešnoj tehnici sadnje, slaboj kontroli, njezi i nepopunjavanju poslije sad 122 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 13 <-- 13 --> PDF |
nje i o nepovoljnim ekološkim faktorima koji su dolazili do izražaja naročito u nekim godinama (suša). Godine 1878. osnovano je Nadzomištvo za pošumljavanje Krasa u Senju i ma itome području postignuti su najbolji uspjesi. Tu je osnovano i nekoliko šumlskih rasadnika koji još i danas postoje (Sv. Mihovil kod Senja, Crikvenica). Za vrijeme okupacije (1941. — 45.) mnoge su kulture uništene a pošumljivanja nije bilo. Prijedlozi o rješavanju problematike Krasa datiraju još od početka XIX. stoljeća i potječu od šumara, ekonomista i poljoprivrednika (Šumar Garanjin i agronomi Ecikl 1806., agronom Zalti 1897., Wesely 1876., Geschwind 1890.) Valja istaknuti aktivnost mnogih šumara na području Krasa: Kosović, Kauders, Baien, Haueise L., Pleše, Šepić, Draeić, Bičanić, Anić, Matković Piškorić i drugi do mlađe generacije: Vrdoljak, Žeravica, Marušić, Vranković, Meštrović, Tomašević, Trinajstić i drugi. Uz Antu Premušića, kojega smatraju osnivačem suvremenog ekonomskog učenja o melioraciji degradiranih površina, veliki broj drugih autora bavili su se rješavanjem problematike Krasa (vidi Bibliografija I i II). Jedna od vrlo značajnih mjera za unapređenje Krasa melioracijom degradiranih površina jest opća zabrana koza. Ta je zabrana provedena u inas ina osnovu Zakona iz 1954. g. Prirodni proces iregeneraeije vidan je na mnogim površinama. Unatoč tome pašnjačke površine još uvijek su preopterećene brojem stoke, a u posljednje vrijeme ponovo raste, unatoč zabrane, broj koza (Bukovica). I požari su stalna opasnost za šume na Krasu. Šumska statistika pokazuje da najveći broj šumskih požara nastaje ljeti za vrijeme turističke sezone. Unatoč izvjesnom poboljšanju preventivne i represivne mjere za spriječavanje šumskih požara ne zadovoljavaju. BUDUĆNOST KRASA Sa malo mašte mogli bismo si lako predstaviti kakvo je stanje u jadranskoj regiji bilo u dalekoj i bliskoj prošlosti. Sadašnjost nam je i blizu i poznata. Međutim kada se radi o budućnosti ove regije onda je rješenje toga problema daleko složenije. Za prošlost nismo uopće odgovorni, za sadašnjost tek djelomično, adi za budućnost snosimo punu odgovornost. Jadransko je područje bez sumnje jedno od područja koje više nego druga ulaze u žižu pažnje i Hrvatske i Jugoslavije. Zato se jugoslavenska vlada i obratila Ujedinjenim nacijama koji su u skladu sa našim institucijama, uložili napore za stvaranje planova kompleksnog razvoja ove regije koji su u projektima Gornji i Donji Jadran determinirali prostorno uređenje i uzevši u obzir već postojeće studije i planove, prirodne rezerve, prometnice i ostale faktore relevantne za dugoročni razvoj nekog područja. Na ovorn mjestu ne možemo se detaljnije upuštati u osnovne koncepcije uređenja jadranskog područja koje su u ovim planovima postavljene, a koje uporno ističu da organizaciju prostora treba bazirati na unapređenju turizma, poljoprivrede, industrije i prometa i odgovorajuće infrastrukture. U tim tkoncepcijskim osnovama daje se samo općenita konstatacija o značenju šuma na Jadranskom području: »Šume imaju značajnu eksploatacionu vrijednost ali za rekreaciju turista daju višestruko više koristi nego klasična eksploatacija drvne mase i nuzprođukata«. Shvaćajći važnost čo |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 14 <-- 14 --> PDF |
vjekove okoline kao jedan od najvažnijih najkomplaksnijih zadataka ne samo za ovo područje već i za svijet uopće, smatralo ise da tome problemu treba dati značenje time, da ne uđu u okvire projekta Gornjeg i Danjeg Jadrana, već je pokrenuta akcija za izradu posebnog projekta koji bi ovu problematiku obradio cjelovito. To je tzv. (Projekt Jadran III. (Projekt distingvira u Jadranskom području 3 zone: more, obalu i zaleđe, a ciljevi projekta su zaštita svih prirodnih i čovjekom stvorenih fundamentalnih kvaliteta ambijenta. U okviru ove problematike koristit će se i »stručne službe Projekta«. S obzirom na veliki opseg projekta i interdisciplinarni karakter citirana su znanstvena područja: prostorno planiranje, istraživanje mora, oceanografija, biologija i ekologija, medicinska tehnologija, klimatologija i zaštita prirodnih i kulturnih spomenika, šuimarst o ovdje nije izričito spomenuta, ali je u daljnjem tekstu rečeno slijedeće: Na području zaštite prirode vrši se ispitivanje zaštite od svih oblika degradacije, ispituje se problematika pošumljivanja Krasa, zaštite od požara i uvođenje metoda valorizacije i borni fiikacije pejzaž a. Zagađivanju mora i zraka daje se unnogo prostora, a za kopneni pejzaž kaže se: »Zbog svoje male dubine, konfiguracije planinskih sistema, zaštita prirodnog pojasa treba imati prioritetni karakter«. Na mnogi m mjestima došlo je do ozbiljne degradicije biljnog pokrova i osiromašenja faune. Posebni su problemi šumski požari koji često uništavaju najveći dio terestričkih biocenoza«. Sve ove radove ´koji su u projektu predviđeni izvode stručne i znanstvene organizacije iz Republika Hrvatske Slovenije, BiH i Crne Gore a radove koordinira Centralna planska grupa uprave Projekta. Ne sumnjamo uopće da šumarska komponenta neće biti obrađena onako kako to zahtijeva ova ozbiljna materija. Ipak Šumarski fakultet u Zagrebu kao jedan od najstarijih znanstvenih institucija koja se od svog postanka bavila problematikom Krasa nije uključena u ova istraživanja niti u izradi plana Jadran III. A baza za stvaranje projekta prostornog planiranja jesu »današnja istraživanja na mnogim značajnim područjima«. U Šumarskoj bibliografiji A. Kaudersa I dio navodi se više od 300 radova iz područja pošumiljivanja Krasa, goleti i pijesaka a u Bibliografiji II do 1955. daljlnji 70 radova. Ogromni je to fundus radova s više nego stoljetnim iskustvom, akcijama i znanstvenim radom, od kojega se veliki dio obavlja na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. No ne radi se samo o pošumiljivanju Krasa. Problem Krasa oduvijek su šumari smatrali složenim problemom koji se kretao u okvirima ekonomike, sociologije, poljoprivrede, šumarstva i drugih privrednih grana kojima su u novije vrijeme dodaje i zaštita čovjekove okoline. A upravo u toj zaštiti na ikopnu šume igraju dominantnu ulogu. Veliki dio morskog zaleđa su degradirane i neplodne površine. Danas sve više jača spoznaja koja o-vladava sve širim krugom znanstvenika, ekonoma, političara i radnika o opće korisnoj ulozi šume i upravo to je značajno za prostorno planiranje, koje mora biti samo dugoročno a šumari zahvaljujući svome iskustvu u gospodarenju i planiranju na dugi rok i velikim površinama mogu tu mnogo pridonijeti. No ne radi se samo o tome da se obnavljaju šume i pošumljivaju goleti na bilo koji način. Šumarska znanost 124 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 15 <-- 15 --> PDF |
i praksa imaju danas daleko bolje oružje u akcijama ozelenjivanja Krasa bilo melioracijom i konverzijom postojećih degradiranih šuma u više vrijeđale oblike, bilo u pošumljivanju ogoljelih površina, nego što je to bilo prije 50 ili čak 20 godina. Genetičari su danas u mogućnosti da modificiraju genetičke osobine bilo u smislu boljeg zadovoljenja čovjekovih potreba bilo za uspijevanje vrste u određenim (nepovoljnim ekološkim uvjetima koji vladaju, kako je poznato, u jadranskoj i primorskoj regiji. Ukoliko domaće vrste nemaju željene osobine onda se pribjegava unošenje egzota. Samo u tom slučaju treba provesti potrebne eksperimente, a da bi se došlo do bržih rezultata treba ući u intenzivnu znanstvenoistraživačku kooperaciju na širokom planu. Danas se daleko više zna o mikorizaciji kao jednom od faktora za bolji uspjeh naročito četimjara. Ne treba također odbaciti i vrste brzog rasta naročito onda ako se ne radi isključivo o dobijanju veće mase u što kraćem vremenu, već što bržeg uspostavljanja zelenog pokrivača na ogoljelim površinama Krasa. Iako ekonomika ne smije biti najvažniji faktor, ipak (treba pribjeći vrstama i metodama, kojima postižemo željeni cilj najvećim ekonomskim efektima. I zaštita kultura i sastojina od patogenih organizama raspolaže danas daleko suvremenijim metodama no što je bio slučaj u prošlom periodu. Iako će o tome biti više riječi u drugom referatu spomenut ću samo da su prvi pokusi biološke metode suzbijanja nekih štenika na borovim kulturama učinjeni upravo u Jadranskoj regiji. Integralna zaštita šuma postaje udomaćena ne samo kao termin teoretskog značenja već se sve više dobiva forme praktične akcije u zaštiti šuma. Rezultati moderne zaštite fundirani su na razvoj fundamentalnih disciplina: biologije, biokemije, fiziologije, genetike te naročito ekologije. Tehnika provođenja resurekcije, pošumljivanja i ostalih meliorativnih i uzgojnih mjera trebaju biti predmet daljnjih eksperimentiranja i proučavanja, ali već do sada postignuti rezultati na Krasu jadranskog područja su toliko obimni da se sa tim akcijama može započeti. Danas je nestalo onih zapreka koje sprečavaju uspješne akcije pošumljivanja Krasa prije rata a to je prije svega bio otpor seljaka stočara. Pa ipak do sada pošumljena površina je toliko mala da nije spomena vrijedna. Od početka pošumljivanja u 100 godina do danas pošumljeno je svega 60 000 ha. Prije rata pošumljeno je sa uspjehom oko 16500 ha. Najbolji rezultati postignuti su na području Senja (Senjska Draga) gdje je pošumljeno 1100 ha i sanirano jedno opasno bujično područje. Poslije rata uspješno je pošumljeno oko 10 000 ha i na tome se ostalo (uspjeh pošumljivanja bio je oko 50%). Kako su sve te akcije bile malog opsega može se vidjeti iz podataka o pošumljivanju u nekim drugim zemljama, istina u drugim ekološkim i društveno-ekonomskim uvjetima. U Francuskoj je stvoren plan za pošurnljivanje u 30 god. površine 1 milijun ha i melioracija 2 milijuna hektara. U Engleskoj se za 50 godina predviđa pošumiti 2 milijuna ha. Bugarska je poslije rata pošumila 1 000 000 ha španija za 100 godina 5,7 milijuna ha goleti, gotovo toliku površinu kolika je cjelokupna površina Krasa u Jugoslaviji. Finska, Norveška, Austrija, Italija i SAD stimuliraju i pomažu akcije pošumljivanja. U odnosu na druge zemlje, a naročito u posljednjem periodu zamrle su akcije pošumljivanja i melioracije u Jadranskom području. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 16 <-- 16 --> PDF |
ŠUMA I PROSTORNO PLANIRANJE Mi govorimo u prostornom planiranju o šumarskoj komponenti no ovoj trebaju prethoditi veoma važni drugi radovi, koji se moraju izvršiti kod izrade prostornog plana. Ne možemo na ovom mjestu o .tome opširnije govoriti ali mnogi faktori biosocio-ekononDski trebaju se uzeti u obzir kada se radi o namjeni korišćena prostora. Neobično je važn o izradit i politiku dugoročnog vrednovanja prostora, jer su kasnije intervencije često nemoguće, neizvedive ili veoma skupe. Primjer za ovo je nagla ekspanzija turizma. 1971. god. planirano je da će Jugoslavija imati 14 milijuna noćenja stranih turista, a protekle, 1975., godine ta je cifra porasla na 20 milijuna. Planeri moraju ´računati sa tim povećanjima ali moraju i odrediti i limit od kojega ide optimalno iskorišćivanje, a da se ne dovedu u opasnost osnovne vrijednosti čovjekove okoline. Još prije 60 godina bila je dilema regionalne politike planiranja da li je poznat put koji vodi do cilja. Već danas dilema nije u tome, kako kaže Udo E Simons, da li je poznat put već u tome da cilj odnosno ciljevi nisu dovoljno poznati. U posljednjih 20 godina težište ekonomsko znanstvene djelatnosti u svijetu prenosi se od utvrđivanja konjunkture ka utvrđivanju strukture ili još bolje infrastrukture. Sljedeći je korak pitanje okoline. Kod toga se ne misli samo na prirodnu, već i socijalnu okolinu. U tom smislu ozbiljno se računa sa potrebom da se životni standard (Lebenstandard) u kreiranju ekonomske politike zamjeni humanijim konceptom životnog, odnosno okolišnog kvaliteta (Lebens oder Umweltsqualität). Iz tog se izvodi i dalje pitanje da li je u sadašnjim uvjetima mjerilo gospodarskog razvoja društveni proizvod (brutto ili netto), jer taj indeks može rasti a da se nivo blagostanja populacije smanjuje. No o tom će sud dati ekonomisti, političari i društveni faktori. Ono što želimo reći jest zahtjev, da se u ekonornsko-političke odluke integriraju i vrijednosti okoline u koju su inkorporirane bazične čovječe potrebe (stan, zdravlje, sigurnost, slobodno vrijeme, mobilitet, rekreacija ltd.). To dalje znači da ne može biti stihije u namjeni korišćenja prostora, jer on mora biti tako koncipiran da se ne narušavaju prirodni elementi što bi dovelo do već poznati neželjenih posljedica za cijelo Društvo. Naše društvo se naglo urbanizira. 1963. god. 28% stanovnika živjelo je u gradovima, 1968. god. već 33 %, a u 2000 godine se predviđa 55 %. Taj fenomen donosi promjene (demografske, ekonomske, tehnološke, sociološke) koje dolaze do izražaja u korišćenju prostora. U Jadranskom području situacija postaje još složenija dolaskom ogromnog broja turista. Turizam i rekreacija su postali fenomeni modernog svijeta i vezan je potrebom prirodne sredine koju taj veliki broj ljudi koristi ali koju treba i zaštiti. U Jadranskoj regiji međuprostor između priobalnog prostora i šumovitog dijela visokog Krasa, treba na bazi pedoloških, topografskih, klimatskih, ekonomskih i socioloških kretanja zonirati na površine prema namjeni. Nas u tocm zanimaju površine koje se moraj u obavezno izdvojiti za šume, pa je za nas interesantno razgraničenje između poljoprivrednih i šumskih površina. Ti kriteriji su dobro poznati. A onda je stvar šumarske politike kako u i kojem vremenu privesti te površine šumskim kulturama odnosno kako miževrijedne pre |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 17 <-- 17 --> PDF |
tvoriti u viševrijedne zajednice polazeći od sadašnjeg stanja, položaja i namjene. Smatramo (dakako hipotetički) da će se po načinu namjene i tretmana diferencirati u jadranskoj regiji šume: 1) u neposrednoj okolini urbanih sredina, 2) u (daljoj okolini rekreacione sredine, 3) šume estetske kategorije, 4) i gospodarske šume i šumsko zaštitni pojasevi. Ova razdioba nije dakako apsolutna, jer rekreacione šume mogu biti šume estetske kategorije pa i gospodarske šume i obrnuto. 0 razlici se može govoriti više u stručnom tretmanu. Šumski planovi svode se u području Jadrana na podizanje, obnovu i zaštitu šuma. Ovim ciljevima -moraju prethoditi i neke aktivnosti koje su od bitnog značenja za uspješnu realizaciju loga cilja. Prvo je šumarska politika i drugo organizacija šumarstva na tome području koje će tu politiku provoditi. O šumarskoj politici ovisit će dakako i sredstva za realizaciju plana šumarstva Jadranske regije. Šumarska politika nalazi svoj izraz u Zakonu o šumama. U novom ZOš-u u definiciji šume govori se o njenoj dvostrukoj funkciji, aili zakonom nisu osigurane prepostavke za kompleksno vrednovanje šuma kao općeg dobra i ekonomskog dobra.* Nećemo daleko stići sve dotle, dok je šumarstvo u okviru svojih redovnih djelatnosti i sredstava koja se stiču gospodarenjem ekonomskim šumama, u neku ruku obavezna ´da njeguju i održavaju »neekonomske šume«. Uz akumulativnost kakvu ima šumarstvo ne samo u nas nego i u Evropi, ono nije moguće snositi ovaj teret. Uzmimo npr. zakonsku obavezu šumarstva u suzbijanju nekih opasnih bolesti i štetnika u šumama a ,to vrijedi i za kulture i šume Jadranske regije tj. za šume koje Služe u prvom redu turističkoj privredi i drugim uživaocima općekorisnih funkcija šuma. Zar je opravdano da vodoprivreda ubire doprinos od šumarstva a o stupnju šumovitosti ovisi njeno funkcioniranje? Slično je i sa elektroprivredom, turizmom i nekim drugim privrednim granama. Pitanje šumarstva na Krasu nekad je bilo rješeno na taj način, da se je u fond za pošumljivanje i melioraciju degradiranih šuma izdvajalo 6% od realizirane prodajne vrijednosti drva iz ekonomskih šuma. S ozbirom na već spomenute općekorisne funkcije šuma ovakva rješenja danas ne bi bila opravdana. Pravnici smatraju da se sa stanovišta šire zajednice vrednuje rentabilitet koji ta grana postiže, ali i koristi koje ona daje drugim granama direktno Mi indirektno ili sprečavajući štete u nekoj drugoj grani. Ne može biti isprika za nerješavanje ovog pitanja to što nije moguće precizno utvrditi »cijene« općedruštvenih funkcija. Danas mnoge šumarske organizacije naizgled dobro posluju »jer se odriču bioloških investicija i proširene reprodukcije.« U zemljama Evrope ili barem većini tih zemalja osiguravaju se putem određenih instrumenata sredstava za pošumljivanja ili za reprodukciju općekorisnih funkcija šume. Kod nas zasad nije riješeno to pitanje. Što više, mi smo dokinuvši nekadašnju upravu za pošumljivanje Krasa 1955. god. dokinula i zadnji tračak brige šire društvene zajednice za ovaj široki društveni problem. Ostavili smo tu brigu općinama a rezultat je osipanje šumarskog kadra, smanjenje rasadničkih površina, smanjenje šumskih kultura, ogromne štete u šumama od požara, bioloških i abiotičkih faktora i fatalno povećanje površine golog Krasa, izgubljenog za vegetaciju i ljude * Tekst je pisan prije nove verzije Zakona, i njegova usvajanja i donošenja. 127 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 18 <-- 18 --> PDF |
zauvijek. Mnoge površine dostigle su ovu kritičnu točku koja predstavlja posljednji čas da se započnu radovi pošumljivanja i melioracije da bi se spriječila erozija i daljnje ogoljavanje terena. Prva faza kao izraz brige našega društva, Projekti Jadran I — III, je pri kraju. Odlučujuća stvar u ´industrijaliziranom društvu kao što su pokazala istraživanja do sada jest prostorno planiranje. U projektu Jadran III će biti obuhvaćeno i šumarstvo u Jadranskoj regiji. Međutim tko će taj dio plana koji se odnosi na šume ostvariti? Tu nema dileme. Biti će to prije svega šumarski stručnjaci u suradnji sa ekolozima iako su šumari i sami ekolozi i to najbolji poznavaoci šumskih ekosistema sa kojima se u svakodnevnom dodiru kroz dugi niz godina, katkada za čitave svoje radne aktivnosti. Nitko bolje od njih ne poznaje šumske zajednice i ekosisteme, njihovu strukturu i funkcioniranje. Aspekt naših šuma je djelo šumara. Oblikujući šume omi daju pečat cjelokupnoj harmoniji pejzaža koji oplemenjuju estetskim vrijedostima. Zato šumar nije više stručnjak klasičnog tipa: ekonomist, biolog i donekle tehničar. On j e s t, ili bi morao biti, arhitekta i umjetnik, koji bazira svoju djelatnost ina ekološkom znanju koje mu omogućuje da održava dinamičku biološku ravnotežu šumskih ekosistema i koji zna da harmonizira privredne i neprivredne funkcije šuma. On jedini zna gdje je donji prag samoregulacije pojedinih šumskih ekosistema preko koje se granice ide u sukcesiju u regresivnom smislu, čiji prelaz vodi stazama dugim stotine godina do restauracije klimaksa, ako je to uopće moguće. U tome smislu i suvremena izobrazba kadra na fakultetima treba da se vrši po nastavnim planovima i programima prilagođenim novoj ulozi šumarskih stručnjaka. Složenost šumskih ekosistema zahtijeva i permanentno dugotrajno istraživanje. Poznavanje strukture i funkcioniranje zdravih ekosistema su osnovni preduvjet za otklanjanje svih patoloških pojava, anomalija i uzroka koji dovode do oboljenja i sušenja. Ali o programu naučno istraživačkog rada bit će govora u slijedećem referatu. A ono što treba odmah učiniti i što bi trebalo je sljedeće: S ozbirom na trostruku funkciju šuma: korisnu, zaštitnu i rekreacionu i na Jadranskom području prostorno planiranje u pogledu šuma treba dati odgovor na pitanja: 1. Koliko treba biti šuma? 2. Gdje trebaju biti? 3. Kakove šume trebaju biti? Odgovor na ova pitanja dao je Mante l (1968.). 1. Šuma treba biti toliko koliko je potrebno da se udovolji potražnja za drvom i koliko je potrebno za osiguranje opće korisnih funkcija. 2. Šume trebaju biti na apsolutnim šumskih tlima (osim gdje su rudnici, industrijska i građevna postrojenja). Isto tako na terenima u svrhu zaštite, na dosadašnjim šumskim površinama ukoliko nisu znatno pogodnije za druge svrhe, te na površinama koje ne mogu biti pogodnije za druge svrhe. 3. Osnivati onakve šume koje prema datim ekološkim i drugim uvjetima mogu najbolje uspjevati. Na takvim područjima nema problema za podizanje šuma. 128 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Odlučujući faktori za proširenje šuma, njihov sastav i funkciju, jest prostorno planiranje. Narod koji se ne bi mogao pravovremeno pridići, da na temelju znanstveno utvrđenog prostornog plana, provede prostorni red, stoji pred opasnošću da bude probuđen strašnom spoznajom da izgubi poljoprivrednu prehrambenu bazu a k lome i prirodne temelje za njegovo održavanje. (Weck 1957.). Dodao bih još ovo: Kada se radi o šumama i zaštiti čovjekove okoline onda se njihov status treba rješavati u cijelom kompleksu te zaštite počam od izvora financiranja do zakonskih i instiucionaliziranih oblika. Sigurno da nosioci ove aktivnosti moraju biti općine, društveno političke organizacije i udruženi rad. Problem šumarske komponente u zaštiti čovjekove okoline u realizaciji dvostruke funkcije šuma uslijed sveopćeg društvenog interesa mogao bi se riješiti najbolje unutar interesnih zajednica, i samoupravnih i društvenih dogovora. I da završim sa riječima dr Beblera: »Osnovni je smisao planova da riješe ili barem pokušaju riješiti najteže pitanje u razvitku Jadranske regije, to je konflikt između pomorskog, saobraćajnog, energetskog, rudarskog i industrijskog pravca razvitka i razvitka rekreacionog turističkog i ekološkog pravca .. . U načelu sumnje nema. Svi mi hoćemo razvitak Jadranske regije, to jest razvitak svih njezinih mogućnosti i posebno spomenute dvije mogućnosti, odnosno razvitak u oba pravca. Konflikt dakle moram o riješiti ili ćemo biti krivi za veliki rekao bih, historijski promašaj.« Budućnost jadranskog Krasa je ovisna o svima nama. Ukoliko prije pristupimo akciji utoliko bolje! LITERATURA 1. Androić , M.: Zaštita šuma na Kršu — Simpozij o zaštiti prirode u našem Kršu, JAZU, Zagreb, 1971. 2. Grubić, K.: Les Forets dalmates, leur fipanoussmant, leur Declin et leur Restauration — Le Carst yougoslave, Zagreb, 1928. 3. Savezno savjetovanje o Kršu, Tom I — V, Split, 1957. 4. Konferencija o zaštiti Jadrana — Zbornik referata, Rijeka — Opatija, 1974. SUMMARY The Karst in the past, present and future When considering the genesis of the denuded Karst in the Adriatic region, we are coming to the conclusion that this region was in the remote past considerably more forest-clad than it is today. The reduction of forests in the Karst region and the formation of bare rocky grounds are a consequence of man´s activity (through cutting, burning, extensise cattle breeding) and of natural factors (soil relief, parent rock, climatic conditions). Attempts at checking the devastation of karst forests date back to several hundred years ago in the |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1977 str. 20 <-- 20 --> PDF |
form of a prohibition of leeting goats into the woods, in the regulation of the cut, etc., however, neither severe fines succeeded entirely in arresting the devastation of the forest vegetation and the formation of bare rocky grounds. In the 19th century artificial afforestations (mainly with Black Pine and Aleppo Pine) were initiated, but the two World Wars (from 1914—1918, and from 1941—1945) interrupted the afforestation efforts and after each of these two wars afresh attempts were made. However, whereas during the first years after the liberation of the country (1945) the reforestation and amelioration works in degraded forests (scrubwoods, rnacchias) were being performed on a large scale, after 1956 (on introducing self-financing) these works were reduced to a minimum. A particularly bright point in this period was the prohibition of goat keeping (Law of 1954), which, as a consequence, resulted in a natural regeneration of certain areas of devastated forests. Nowadays, a special influence on the survival and renewal of forests in the Adriatic region is exercised by the development of tourism, as well as by the present efforts to establish an ecological balance in the world and in this country. Therefore the forestry in the Adriatic region joins the framework of the scientific projects »Man and Biosphere« and »Protection of Human Environment«, while in the complex of land use planning of this region (especially in the »Projeot of the Adriatic III«) forest and forestry represent a dominant component. Ovaj rad je referat sa savjetoProf, dr Milan ANDROIĆ, vanja »Uloga šume i šumske vedipl. ini. šum. getacije u zaštiti čovjekove okoKatedra za zaštitu šuma line u odnosu na Jadransko pošumarskog fakulteta Sveučilišta dručje« održano 4—6. III 1976. u Zagrebu, god. u Zadru. šimunska cesta br. 25. |