DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 111 <-- 111 --> PDF |
U knjizi se nalazi i 86 slika (fotografija, grafikona i karata). Na kraju knjige autor navodi iscrpnu literaturu s kojom se služio prilikom pisanja ovog udžbenika te potrebne registre koji omogućavaju lakše snalaženje u knjizi. Smatramo da je prof, dr Vitomir Stefanović izdavanjem ove knjige obogatio našu šumarsku literaturu jednim vrijed- MALI BOTANIČKI RJEČNIK TALIJANSKO- SRPSKOHRVATSKI Institut za jadranske kulture u Splitu, još 1974. god., izdao je tehnikom ciklostila naslovno navedeni rječnik. Rječnik je »sredio« D. Jedlowski »u želji, da se olakša praćenje stručne literature na talijanskom jeziku, posebno one koja obrađuje karakteristike biljnih vrsta«, kako stoji u Uvodu ovog Rječnika. U Rječniku se nalaze uglavnom riječi, nastavlja autor, »koje se najčešće susreću u morfološkim opisima stabljike, kore, lista, pupa, svjetla, ploda, sjemena i žilja«. Ovaj Rječnik sadrži 690 riječi, a nešto manje morfoloških karakteristika. Morfoloških karakteristika manje, jer za pojedine karakteristike postoje i po dvije riječi kao npr. za kvrgu ili čvor (bernaccolo i bitorzolo), za zrakastu nervaturu (peltata ili peltinervia), peludno zrnce (granello di polline i granuli pollinici), puzavo, prizemno stablo (fusto procombente i fusto prostrato), itd. Oblici listova, presjeci kroz cvijet te cvasti uz odgovarajuće nazive u talijanskom jeziku prikazani su na dvije strane crteža, što je svakako vrijedan prilog Rječniku. nim udžbenikom i time olakšao studentima šumarstva savladavanje jednog za šumarstvo vrlo važnog predmeta — FITOCENOLOGIJA, a operativi pružio mogućnost da se posluže knjigom kao priručnikom prilikom izvođenja bioloških radova na terenu pa mu i ovom prilikom čestitamo i želimo dalji uspjeh u radu. Dr Đuro Rauš U ovom Rječniku nalaze se i pojmovi — riječi, kojih nema u drugim talijansk- hrvatskim rječnicima (npr. ni u opsežnom Talijansko-hrvatskom rječniku I. Androvića, a u kojem se nalazi i »Dodatak « Dra V. Esiha). Takovi su npr. deciduo — listopadan, dispermo — s dvije sjemenke, pianta frugale — biljka neizbirljiva na tlo, pianta pietrosa ili petri- cola — biljka kamenitih terena, itd. Za naslovnu unutarnju stranicu autor je reproducirao iednu stranicu iz knjige »DISCORI di PIETRO ANDREA MATTHIOLI... «, izdanoj u Veneciji 1671. god., koju je autor pronašao u Franjevačkom samostanu u Karlobagu. Ta knjiga (928 stranica formata 21 x 31,5 cm) sadrži, kako informira autor, načine liječenja raznih bolesti čovjeka, ali i opise otrova te raznih kopnenih i vodenih životinja. Posebno poglavlje, veći dio knjige, odnosi se na opise biljnih vrsta s naznakama ljekovitih svojstava. Tekst je dopunjen odličnim slikama — crtežima, što svjedoči i otisak u ovom Rječniku grančica s češerima alepskog i primorskog bora (po Matthioli-ju »pino maritimo« i un´i altro pino maritimo).* * Rječnik se nalazi i u knjižnici SITSDH u Zagrebu. STRANA STRUČNA LITERATURA iz područja šumarske entomologije, zaštite šuma, fitofarmacije i zaštite drva (1) GEILER HEINZ, BELLMANN CHRISTA: Aktivität und Dispersionen der Carabiden in Fichtenforsten Tharandter Waldes (Coleoptera, Carabidae). »Faunist. Ann. Staatl. Mus. Tierl.«, Dresden, 1974, No 1, pp. 1-71, (njem. rez: engl., rus.) Bibl. 41. O aktivnosti i rasprostranjenju Carabida u smrekovim šumama Tharandta. Istraživanja su izvršena na 9 pokusnih površina godine 1964. i 1965. Insekti su sakupljeni u lovke s fiksatorom. Sakupljeno je 87 vrsta, od čega je dominiralo samo 8 vrsta. Eudominant Carabus |
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 112 <-- 112 --> PDF |
bio je najaktivniji i najrasprostranjeniji. Među dominante spadaju Nothiopilus bigutatus i Agnom assimile. Ove dvije vrste su stenotipi, dok su ostale jvrste eurotipne. Od 8 vrsta 5 su »proljetne«, ostale »jesenske«. Aktivnost i disperzija imaga odvija se prvenstveno kod visoke relativne vlage pograničnog horizonta između tla i atmosfere. Šumske vrste preferiraju tamna mjesta s obiljem zračne vlage, a izbjegavaju svijetla i suha mjesta. Usporedba broja i sastava vrsta pokazuje, da je broj vrsta i slijed dominacije podjednak. DEBACH PAUL: Biological control by natural enemies, Cambridge, Univ. Press, 1974., pp, 323, Bibl. 9 str. (engl.). Biološka kontrola pomoću prirodnih neprijatelja. Knjiga je prvenstveno posvećena razvoju biološke metode borbe s poljoprivrednim štetnicima i sadrži slijedeća poglavlja: razvoj štetnika kao rezultat nepravilne upotrebe kemijskih sredstava; štetnici i njihovi prirodni neprijatelji; ekologija biološke metode borbe; raniji prirodoslovci i njihovi eksperimenti u biološkoj borbi; prvi (pokusi introdukcije prirodnih neprijatelja; uloga naučnih istraživanja u mikrobiološkoj borbi; uloga korisnih insekata kod naseljavanja u širokim razmjerima; rješenje dileme upotrebe pesticida; raznolikosti biološke metode borbe. Jednim od najvažnijih zadataka autor smatra introdukciju prirodnih neprijatelja štetni k a u areale štetnika, gdje prirodnih neprijatelja nema. ARZONE ALESSANDRA: La tingide del platano in Piemonte: ciclo biologica e diffusione. »Monti e boschi«, 1975., No 3, pp. 19-27, (talij; rez: engl.), Bibl. 14. Stjenica Corythuca ciliata (štetnik platana) u Piemontu: biologija i rasprostranjenje. Ovaj štetnik, koji je uvezen iz Amerike naglo se proširio u Italiji i predstavlja ozbiljnu opasnost za platane. U Torinu je uništio aleje platana na dužini od 100 km. Budući da platane prema ovom štetniku nisu prirodno otporne, a dosad provedene mjere suzbijanja nisu dale zadovoljavajuće irezultate, ukazala se potreba, da se više pažnje posveti proučavanju entomopatogenih mikroorganizama izoliranih u domovini ovog štetnika, koji bi se s uspjehom mogli primjeniti u Italiji. Ovaj štetnik zaslu žuje pažnju, jer je i u našoj zemlji registrirana njegova pojava. VERŽINSKIJ B. N. V.: Dinamika čislenosti i fenologija piliščikov (Hymenoptera Symphyta) listveničnoj konsorcii. »Ritmi prirodi«, 1975, No 2, pp. 67-69, Bibl. 44. Dinamika populacije i fenologija osa pilarica (Hymenoptera, Symphyta) ariševih cenoza. Na području srednje Azije masovne pojave ariševih osa pilarica zabilježene su prvi puta 1918. godine. Javljaju se u antropogenim cenozama i uglavnom pod kraj svakog desetljeća. Od 1907. godine sa koncem desetljeća poklapa se i aktivnost sunca (pojava erupcija i sunčanih pjega). Najveći porast gustoće populacije osa pilarica počinje u drugoj polovici ovog stoljeća, 1957. godine ustanovljen je stoljetni maksimum pojave sunčevih pjega. Širenje područja na kojima dolazi do katastrofalne defolijacije šumskog drveća povezano je s dva faktora: povećanjem aktivnosti sunca i antropogenim pritiskom na prirodne sisteme. Na kraju članka prikazan je biološki ritam ariševih osa pilarica i sastavljene su fenološke tablice za određivanje vremena eklozrje imaga, ličinaka i vrijeme kukuljenja 7 vrsta osa pilarica. COVASSI MARCO, BRINAZZI ANDREA: Note corologiche e morfologiche sulla Cinaria cedri Mim. in Italia (Homoptera, Aphidoidea, Lachnidae). »Redia«, 1974, No, 55, pp. 330-341, (tal., rez: engl.). Horološke i morfološke bilješke o Cinera cedri u Italiji. 1973. i 1974. godine u nekim područjima, počev od nizine rijeke Po do Sicilije, zapažena je masovna pojava C. cedri, koja živi na kori cedra. Ispočetka je C. cedri bila poznata kao štetnik Cedrus libani u Maroku i Cedrus atlantica u Turskoj. Danas se ovaj štetnik rasprostire u južnoj Francuskoj i Italiji. U Italiji se u većoj mjeri susreće samo na afričkim cedrovima, ali je kasnije utvrđeno da napadaCedrus deodara. U članku su na pregledno j karti Italije ucrtani lokaliteti na kojima se ovaj štetnik pojavio 1973. i 1974. godine. Prikazani su biometrički podaci primjeraka viviparnih beskrilnih i krilatih ženki, kao i ključ za determinaciju. Naročita je pažnja posvećena razlikovanju ove vrste od Cedrobium laportei, koja također napada cedar, a u Italiji je jako raširena. |
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 113 <-- 113 --> PDF |
HURPIN B., ROBERT P. H.: Etude de quelques caracteres de 1´ infection et de la specifite de la lethargie des lärves de Melolonatha melolonatha (Col. Scarabeidae). »Entomophaga, 1975, No 3, pp. 249- 259, (franc., rez: engl.), Bibl. 6. Proučavanje nekih osebina infekcije i specifičnosti »letargije« Učinaka običnog hrušta Autori su proučavali oboljenje različitih ličinaka hrušta, opisano 1967. godine pod imenom »letargija«. Uzročnik oboljenja ne pripada ni jednoj vrsti poznatih mikroorganizama. Kod eksperimentalne zaraze intracelularno ili injekcijom u prednje crijevo, oboljelo je 80°/» ličinaka, a kod infekcije hranom do 4%. Znakovi oboljenja pojavili su se mjesec dana nakon infekcije ,kod temperature od 24°C kod nekih individua znakovi bolesti manifestirali su se tek nakon 4 mjeseca. Bolest ne sprečava ´metamorfozu. Uzročnik bolesti u mrtvim insektima ostaje virulentan oko godinu dana kod temperature od 8°C, a kod temperature od 18°C više od 5 godina. Na »letargiju« su imuni različiti leptiri i krumpirova zlatica. Osjetljivi su Oryctes sp. Phyllongatus sp., ali samo kod intracelularne i intraezofagealne infekcije. Direktnih učinaka na preživjela imaga ili na buduće generacije hrušta nije bilo. Običnom hruštu srodna vrsta Ämphimallon solstitialis pokazivao je nakon zaraze slične simptome. Na ličinke Cetonia aurata uzročnik nije djelovao. WATTSON WILLIAM J., ADDY NORTON D.: Phytophagous insects as regulators of forest primary production. »Science«, 1975, No 4214, pp. 515-522, (engl.), Bibl. 89. Fitofagni insekti kao regulatori primarne šumske proizvodnje. Insekti-štetnici djeluju slično kibernetičkim regulatorima primarne produkcije u prirodnim ekosistemima tj. oni omogućuju stalan i optimalan tok biljne produkcije u prirodnim ekosistemima na određenom staništu kroz dugi vremenski period. Kao što vidimo, njihovo je djelovanje obrnuto proporcionalno snazi i produktivnosti ekosistema, nastalim kao poslijedica dugotrajne evolucije biljnih zajednica i njihovih konzumenata. Poboljšanje kvalitete hrane i smanjenje otpornosti biljke klimatskim uvjetima, niskom plodnošću i nedostatkom nekih hranjivih tvari, što uzrokuje da do ma sovne pojave štetnika dolazi obično u onim sastojinama i kulturama, koje su uzrasle na siromašnim i vlagom slabo opskrbljenim tlima. Do masovne pojave štetnika može doći i zbog zagađivanja okoliša, suše ili suviška vlage. HOY MARJORIE A.: Forest and laboratory evaluations of hybridized Apanteles melanoscelus (Hym. Braconidae), parasitoid of Porteria dispar (Lep., Lymantridae). »Entomophaga«, No 3„ pp. 261-268, (engl., rez: franc.) Bibl. 18. Procjena vrijednosti hibrida Apanteles melanoscelus u laboratoriju i u šumi. Vršena je komparacija individua A. melanoscelus dobivenih hibridizacijom te vrste iz Francuske, Jugoslavije i države Conectitut (USA) s parazitima prirodne populacije. Utvrđeno je, da je brzina razvoja potomstva uzetog iz prirode bila znatno veća, nego kod hibridnih individua. Fekunditet ženki uzetih iz prirode u odnosu na ženke dobivene križanjem svih 3 linija bio je dvostruko manji u laboratorijskoj populaciji. Osim toga prirodna se populacija odlikovala velikim brojem ženki. Istraživanja u prirodi pokazala su, da je na mjestima gdje su pušteni hibridi ovog parazita postota k zaraženosti gubara bio veći, što govori o svrsishodnosti unošenja parazita za suzbijanje lokalnih žarišta, ali ne dokazuje svrsishodnost opisane hibridizacije za praktičnu primjenu u većim razmjerima. BASSUS WILFRIED, KOST FRITZ, ZICKERMANN RALPH: Zum Auftreten von Knospen und Triebminierern an Pappel. »Arch. Phytopathol. und Pflanzenschutz«, 1975., No 6, pp. 421-434, (njem. rez: rus., engl.). O štetnicima minerima izbojaka i pupova topole. Rezultati proučavanja biologije i ekologije 3 vrste Gypsonoma: G. aceriana, G. opressana, G. sociana, koje u DDR napadaju topolu, uglavnom u ravničarskim krajevima, pokazuju da miniranje lišća uzrokovano ovim insektima nema gospodarskog značaja, ali miniranje izbojaka i pupova (osobito vršnih) negativno djeluje na razvoj mladih stabalaca. Smanjuje se prirast topola, produkcija drvne mase i dolazi do pojave mnogovrhosti. Gypsonoma sp. napadaju i do 100% mladih topola, te smanjuju njihov prirast za 15-25%). Najčešće su napadnute balza |
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 114 <-- 114 --> PDF |
maste topole na kojima ovi štetnici deformiraju do 30°/o krošanja. Provedena istraživanja pokazala su, da su u borbi protiv ovih štetnika najpouzdanije profilaktičke mjere kao što je tretiranje stabala insekticidima u rano proljeće u vrijeme migracije gusjenica u krošnju. ILIEVA SVETLA: Disparin-biologično zaščitno v gorskoto stopanstvo. »Gorsko, stop.«, 1975, No 11, pp. 26-30, (bug.) Disparin biološki insekticid za zaštitu šuma. Posljedjih godina u Bugarskoj je započeta proizvodnja preparata Disparin, na bazi bakterija Bacillus thuringiensis. Preparat se proizvodi u obliku prašiva svjetlo žute boje, sa titrom 25 do 30 x 1Ö9 spora. U laboratoriju uzrokuju 60-90°/o mortalitet gusjenica gubara. U prirodnim uslovima kod tretiranja šuma avionima 1-4 kg/ha daje dobre rezultate u suzbijanju suznika (93-99°/o), a nedovoljne za gubare (10-63 bakterijskih entomopatogenih preparata, njihova specifičnost i utjecaj vremenskih prilika za njihov učinak. ŠČERBAKOV L. N.: Rol hermesov v oslablenii podrosta pri postepenih rubkah v Leningradskoj oblasti. »Nauka«, 1975, (rus.), pp. 178-180, Bibl. 7. Uloga Chermes sp. u slabljenju podmatka smreke kod postupnih sječa u Lenjingradskoj oblasti. Na smrekovom podmlatku dolaze Sacchipantes abietis, S. viridis i Adelges tardus. Kod postupne sječe smreke u cilju prirodne obnove sastojina pod zastorom krošanja starih stabala, promjena svjetlosnog režima utječe na razvoj podmlatka i Chermes vrste. Povećanjem količine svijetla povećava se visinski prirast podmlatka za 18-20°/o, ali dolazi i do povećanja oštećenja biljčica od Chermes vrsta za 3-H´%>. Žarišta napada ostaju dugo lokalizirana na tim progalama. Chermes vrste su heliofilne, te najjače napadaju pojedinačne dobro osvijetljene biljke. Na čistinama zaraženost podmlatka smreke sa S. abietis iznosila je 81*/o, a unutar sastojine na udaljenosti 8 m od ruba 17°/o, a na 15 m 2°/o. Broj napadnutih biljaka povećava se s njihovom visinom. Oštećene biljke imaju iskrivljene izbojke, poprimaju grmoliki izgled, zaostaju u rastu i fiziološki slabe. Dužina iglica smreke napadnute od S. abietis iznosi samo 39°/o u odnosu na zdrave biljke, a sadržaj klorofila smanjen je na 33,5°/o. Dapače, čak i sječa slabog intenziteta dovodi do povećanja napada ovog štetnika na podmladak. Kod napadnutih biljaka znatno je smanjena fiziološka aktivnost, dolazi do morfološke promjene asimilacionog aparata i smanjena prirasta. PROKUPENKO N. I., MENZENCEV A. I.: Vlijanie rižinih lesnih muravjev na čislenost zelenoj dubovoj listovretki. »Lesovod. i agromel.« Vip. 44, 1976, pp. 43-49, (rus.). Utjecaj crvenih šumskih mrava na gustoću populacije hrastova savijača. Proučavanjem ishrane crvenog šumskog mrava u žarištima hrastova savijača (Tortrix viridana) u Hrvatskoj oblasti ustanovljeno je da su 1974. godine kod 24 mravinjaka po hektaru, mravi uništili 9%> gusjenica hrastova savijača. U mravinjacima nisu pronađene gusjenice savijača I stadija, dok je gusjenica II-III stadija bilo 50»/o, IV-V. 87«/», a kukuljica do 8°/o. Na aktivnost mravi nepovoljno su djelovale kiše i niske temperature. Ako se isključe ti faktori mrav i mogu uništiti do 14 %> populacije hrastova savijača. Za regulaciju brojnosti hrastova savijača u gospodarskom smislu na 1 ha treba biti 31 mravinjak kod slabog intenziteta napada (3.000 gusjenica po stablu), 63 mravinjaka po ha kod srednjeg intenziteta napada (6.000 gusjenica po stablu) i kod jakog intenziteta napada (9.000 gusjenica po stablu) 95 mravinjaka po hektaru. U literaturi preporučen broj mravinjaka po hektaru (5-10) nije u stanju uništiti žarišta hrastova savijača. Zajedno s drugim biotičkim faktorima (ptice, paraziti, bolesti i dr.) mravi mogu biti od velike koristi. PISARSKI BOHDAN: Mrowki-Formicoidea. »Kat. fauni Pol. No 1, 1975., (polj.). Mravi — Formicidae Usporedo s razvojem ekoloških istraživanja i mirmekološka istraživanja doživljavaju svoj procvat, a osobito s proučavanjem ekosistema u kojima mravi dominiraju. Dok u poljoprivrednoj proizvodnji mrav i predstavljaju ozbiljan problem, dotle su oni u zaštiti šu |
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 115 <-- 115 --> PDF |
ma od velike koristi. Mirmekološka istraživanja, osim toga omogućuju proučavanje takovih pojava koje se javljaju kod socijalnih kukaca, kao što su: izmjena informacija, organizacija i funkcioniranje zajednica i njihova evolucija. Ovaj rad je posvećen inventarizaciji mirmekološke faune Poljske i sadrži pregledne tabele vrsta mravi i njihovo rasprostranjenje. NIELSON B. OVERGRAD: The species composition and community structure of the beach canopy fauna in Denmark. »Vid. medd. De. naturhist. foren.«, 1975, No 138, pp. 137-170., (engl.), Bibl. 36. Vrste i struktura zajednice beskičmenjaka koji žive u krošnjama bukovih šuma Danske. U čistim 90 godišnjim bukovim sastojinama Danske od svih beskičmenjaka dolazi 70-8O%> insekata: kornjaša do 50%, pauka oko 20%. Od ukupno prisutnih 250 vrsta 10-15 vrsta čini 85-90% svih individua insekata. Pipe: Rhynchaenus fagi i Phyllobius argenteus zastupane su u odnosu na sve beskičmenjake sa 40%. 60- 65% svih člankonožaca su fitofagi, 20- 25% predatori, l-5%> — saprofagi i oko 5% polifagi. Blizu 55-60% svih vrsta su postojani stanovnici bukovih šuma, 15- 20% vezano je uz bukovu šumu povremeno zbog hrane, skloništa i td., a 20- 25% dolazi u šumu slučajno. Manje od 5% svih vrsta insekata su monofagi bukve. Najviše predatora ima koncem maia. Sličnost faune insekata koji žive na ušću bukve u svim bukovim šumama Danske vrlo je velika. ZWÖLFER H. Investigations on Sphenoptera (Chilostecata) jugoslavica Obenb. (Col., Buprestidae), a possible biocontrol agent of the Weed Ccntaurea diffusa Lam. (Compositae) in Canada. »Z. angew. Entomol.«, 1976, No 2, pp. 170-190, (engl., rez: njem.) Bibl. 6. Proučavanje Sphenoptera (Chüostetha) jugoslavica kao potencijalnog fitofaga za borbu s korovom Centaurea diffusa u Kanadi Euroazijski korov C. diffusa pronađen je početkom ovog stoljeća u sjevernoj Americi i dosad se proširilo na 26.000 ha na jugu Britanske Kolumbije i Kanade. Šezdesetih godina u istočnoj Evropi, na korijenju ovog korova pronađene su gale, koje uzrokuje zlatica C. Jugoslav i- c a. Između više od 100 vrsta Chilostetha, ni jedna vrsta nije poznata kao štetnik. Zlaticu C. jugoslavica posebno su sabirali u Bugarskoj, Rumunjskoj i Tursko]´. U prirodi je nađena isključivo na C. diffusa i C. jurineafolia, dok na drugim biljkama roda Carduceae nije pronađena. Rozete s galama zlatice sakupljane su u maju, rjeđe u septembru. Insekti dobiveni u laboratoriju uzaaiani su na temperaturi od 23-28»C i na 60-80% relativne vlage zraka s fotoperiodom od 16 sati. Ličinke srednjeg stadija prezimljuju u galama na korijenu. Kukulje se u maju — junu. Ovog korisnog kukca napadaju Braconidae, Chalcididae, nematode i gljive. U Evropi je korisnost C. jugoslavica teško odrediti, ali se predpostavlja, da će korist od njezine introdukcije u nova područja biti velika. U pokusima s prisilnom ishranom kornjašima je na raspolaganju stavljeno 47 biljnih vrsta, ali su se oni hranili samo s nekoliko vrsta Centaurea sp. i Onopordum sp. U pokusima je proučavana oogeneza i odlaganje jaja. Krug biljaka hranite!iki ove zlatice ograničen je samo na C. diffusa i nekoliko njoj srodnih vrsta, te se zbog toga preporuča njezina introdukcija u Kanadu kao potencijalnog fitofaga za borbu s korovom C. diffusa. HRAMCOV N. N.: Sistema zaščiti lesa v SSSR-u »T. Z.«, Moskva, 1975, pp. 158-162, (rus.). Sistem zaštite šuma u SSSR-u Žarišta štetnika i bolesti šuma utvrđuju se pomoću a- v i o n a i opažanja sa zemlje. Provode se specijalna šumsko patološka istraživanja i šumsko patološka kontrola. Najveća pažnja posvećuje se profilaktičkim mjerama i poštivanju sanitarnih pravila. U borbi sa šumskim štetnicima prvenstveno se primjenjuje malovolumno prskanje šuma kontaktnim insekticidima. U novije vrijeme mnogo se upotrebljavaju biološke metode borbe; u pokusima i operativnom suzbijanju upotrebljavaju se bakterijski i virusni preparati, te ostali entomopatogeni organizmi i entomofagi. Mnogo se truda ulaže na usavršavanje aparata i metoda aplikacije pomoću aviona i terestričkih aparata. HUBIK PAVEL: Hüsenice nektorych Lepidopter ako potencialni škodeovia introdukovanych lesnych drevin. »Entomol. probi.«, 1975, pp. 151-210, (slovački; rez: rus., njem.). 329 |