DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 112 <-- 112 --> PDF |
bio je najaktivniji i najrasprostranjeniji. Među dominante spadaju Nothiopilus bigutatus i Agnom assimile. Ove dvije vrste su stenotipi, dok su ostale jvrste eurotipne. Od 8 vrsta 5 su »proljetne«, ostale »jesenske«. Aktivnost i disperzija imaga odvija se prvenstveno kod visoke relativne vlage pograničnog horizonta između tla i atmosfere. Šumske vrste preferiraju tamna mjesta s obiljem zračne vlage, a izbjegavaju svijetla i suha mjesta. Usporedba broja i sastava vrsta pokazuje, da je broj vrsta i slijed dominacije podjednak. DEBACH PAUL: Biological control by natural enemies, Cambridge, Univ. Press, 1974., pp, 323, Bibl. 9 str. (engl.). Biološka kontrola pomoću prirodnih neprijatelja. Knjiga je prvenstveno posvećena razvoju biološke metode borbe s poljoprivrednim štetnicima i sadrži slijedeća poglavlja: razvoj štetnika kao rezultat nepravilne upotrebe kemijskih sredstava; štetnici i njihovi prirodni neprijatelji; ekologija biološke metode borbe; raniji prirodoslovci i njihovi eksperimenti u biološkoj borbi; prvi (pokusi introdukcije prirodnih neprijatelja; uloga naučnih istraživanja u mikrobiološkoj borbi; uloga korisnih insekata kod naseljavanja u širokim razmjerima; rješenje dileme upotrebe pesticida; raznolikosti biološke metode borbe. Jednim od najvažnijih zadataka autor smatra introdukciju prirodnih neprijatelja štetni k a u areale štetnika, gdje prirodnih neprijatelja nema. ARZONE ALESSANDRA: La tingide del platano in Piemonte: ciclo biologica e diffusione. »Monti e boschi«, 1975., No 3, pp. 19-27, (talij; rez: engl.), Bibl. 14. Stjenica Corythuca ciliata (štetnik platana) u Piemontu: biologija i rasprostranjenje. Ovaj štetnik, koji je uvezen iz Amerike naglo se proširio u Italiji i predstavlja ozbiljnu opasnost za platane. U Torinu je uništio aleje platana na dužini od 100 km. Budući da platane prema ovom štetniku nisu prirodno otporne, a dosad provedene mjere suzbijanja nisu dale zadovoljavajuće irezultate, ukazala se potreba, da se više pažnje posveti proučavanju entomopatogenih mikroorganizama izoliranih u domovini ovog štetnika, koji bi se s uspjehom mogli primjeniti u Italiji. Ovaj štetnik zaslu žuje pažnju, jer je i u našoj zemlji registrirana njegova pojava. VERŽINSKIJ B. N. V.: Dinamika čislenosti i fenologija piliščikov (Hymenoptera Symphyta) listveničnoj konsorcii. »Ritmi prirodi«, 1975, No 2, pp. 67-69, Bibl. 44. Dinamika populacije i fenologija osa pilarica (Hymenoptera, Symphyta) ariševih cenoza. Na području srednje Azije masovne pojave ariševih osa pilarica zabilježene su prvi puta 1918. godine. Javljaju se u antropogenim cenozama i uglavnom pod kraj svakog desetljeća. Od 1907. godine sa koncem desetljeća poklapa se i aktivnost sunca (pojava erupcija i sunčanih pjega). Najveći porast gustoće populacije osa pilarica počinje u drugoj polovici ovog stoljeća, 1957. godine ustanovljen je stoljetni maksimum pojave sunčevih pjega. Širenje područja na kojima dolazi do katastrofalne defolijacije šumskog drveća povezano je s dva faktora: povećanjem aktivnosti sunca i antropogenim pritiskom na prirodne sisteme. Na kraju članka prikazan je biološki ritam ariševih osa pilarica i sastavljene su fenološke tablice za određivanje vremena eklozrje imaga, ličinaka i vrijeme kukuljenja 7 vrsta osa pilarica. COVASSI MARCO, BRINAZZI ANDREA: Note corologiche e morfologiche sulla Cinaria cedri Mim. in Italia (Homoptera, Aphidoidea, Lachnidae). »Redia«, 1974, No, 55, pp. 330-341, (tal., rez: engl.). Horološke i morfološke bilješke o Cinera cedri u Italiji. 1973. i 1974. godine u nekim područjima, počev od nizine rijeke Po do Sicilije, zapažena je masovna pojava C. cedri, koja živi na kori cedra. Ispočetka je C. cedri bila poznata kao štetnik Cedrus libani u Maroku i Cedrus atlantica u Turskoj. Danas se ovaj štetnik rasprostire u južnoj Francuskoj i Italiji. U Italiji se u većoj mjeri susreće samo na afričkim cedrovima, ali je kasnije utvrđeno da napadaCedrus deodara. U članku su na pregledno j karti Italije ucrtani lokaliteti na kojima se ovaj štetnik pojavio 1973. i 1974. godine. Prikazani su biometrički podaci primjeraka viviparnih beskrilnih i krilatih ženki, kao i ključ za determinaciju. Naročita je pažnja posvećena razlikovanju ove vrste od Cedrobium laportei, koja također napada cedar, a u Italiji je jako raširena. |