DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 119     <-- 119 -->        PDF

IN MEMORIAM


VLADIMIR BUDAY


Dana 15. prosinca 1976. godine preminuo
je u Zagrebu Vladimir Buday,
laborant u Katedri za zaštitu šuma Šumarskog
fakulteta u Zagrebu. Ostavio
nas je zauvijek nakon što je krajnje strpljivo
podnosio sve patnje i nedaće dugotrajne
i teške bolesti.


Pokojni Vladimir Buday rođen je u Osijeku
17. III 1926. god., ali je već u najranijoj
mladosti došao u Zagreb, gdje je
proživio čitav svoj život. Tu je završio
gimnaziju i maturirao, a zatim se 1946.
god. upisao na šumarski odsjek tadašnjeg
Poljoprivredno-šumarskog fakulteta. Studij
šumarstva prekinuo je u trećoj godini
i nakon odsluženja vojnog roka u veljači
1950. god. zaposlio se kao stručni
crtač najprije u Zavodu za uzgajanje šuma,
a zatim u Zavodu za entomologiju.
Kada je 1960. god. osnovan samostalni
Šumarski fakultet, prešao je kao laborant
na rad u Zavod (sada Katedra) za
zaštitu šuma tog fakulteta, gdje je ostao
sve do svoje prerane smrti. Na svom je
radnom mjestu obavljao najrazličitije poslove,
ali je najviše vremena, truda i
znanja uložio u izradu stručnih crteža,
naročito iz dendrologije i entomologije.
Izvanredan crtački talent s neobično razvijenim
darom zapažanja, stvorio je marljivim
i studioznim radom osebujni li


kovni izraz, koji predstavlja sretnu kombinaciju
tehničke preciznosti i visokih umjetničkih
kvaliteta. Zato je kao specijalizirani
crtač bio oosvuda veoma cijenjen
i tražen. Njegovi grafički prilozi, a
u manjem broju i fotografije, nalaze se
u udžbenicima poljoprivredne i šumarske
entomologije prof. Ž. Kovačevića, zaštite
šuma prof. Z. Vajde i drugih nastavnih
predmeta te u brojnim publikacijama
koje su objavili znanstveni radnici
Poljoprivrednog Šumarskog fakulteta. U
svom se poslu nikada nije ograničio na
pasivno izvršavanje zadataka koje su mu
postavljali autori, već je svima davao
dragocjene savjete, koji su se uvijek rado
prihvaćali. Osobito se angažirao na izradi
ilustracija za enciklopedije Jugoslavenskog
leksikografskog zavoda: Opću,
Šumarsku, Poljoprivrednu i Leksikon.
Te ilustracije predstavljaju najbolja ostvarenja
njegove grafičke umjetnosti i
znatno su pridonjeli visokoj kvaliteti
spomenutih edicija.


I sve druge poslove pokojni je Buday
obavljao izvanredno savjesno i temeljito.
Krajnje kritičan prema svemu i svakome
najviše prema samome sebi, mogao
je služiti kao uzor i mnogim znanstvenim
radnicima. Zato je s uspjehom obavljao
i one poslove za koje nije imao formalnih
kvalifikacija. Mnogo je čitao, studirao
i eksperimetirao, stekavši tako opsežno
znanje sa područja biologije i drugih
prirodnih znanosti. Bio je intelektualac
u pravom smislu te riječi, iako bez
akademske titule.


U privatnom je životu pokojni Buday
bio tih i skroman, ali nije izbjegavao
ljude ni društvo. Iako već bolestan, unaprijed
se veselio sastanku sa svojim bivšim
kolegama, koji su se spremali da zajednički
proslave tridesetu godišnjicu upisa
na fakultet. No, sudbina je odredila
da taj sastanak nije dočekao. Umro je
dva dana ranije ne navršivši ni 51 godinu
života. Šumari koji su sa svih strana
naše zemlje došli na proslavu, okupili
su se na zagrebačkom groblju Mirogoj
da svog kolegu isprate na vječni počinak.


Od pokojnika se oprostio prof. dr.
Iva n Spaić , prodekan Šumarskog
fakulteta u Zagrebu, a u ime bivših ko


333