DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 57     <-- 57 -->        PDF

PRILOG POZNAVANJU ŠUMSKE VEGETACIJE MOSLAVAČKE GORE


Krunica Hruška — Dell´Uomo


SAŽETAK. Do ovog i ostalih, u »Literaturi« ovog članka,
objavljenih radova autorice o vegetaciji, točnije floristici, Moslavačke
gore postojali su samo djelomični podaci iz XIX i početkom
XX vijeka (u »Flora croatica« Schlossera i Vukotinovića, 1869.
i u Radovima JAZU — »Revizija hrvatske flore« D. Hirca, 1903—
1912).


Na Moslavačkoj gori, koja po geološkoj gradi spada u najstarije
masive u Jugoslaviji, a samo se rubom na staru kamenu jezgru
eruptivnih stijena naslagale tercijarne tvorevine (žuti vapneni i pjeskoviti
lapori, litavac) kao posljedica prvotnog otočnog položaja ove
gore u Panonskom moru, većina je tala kisele reakcije. Klima se
prema Köppenovoj klasifikaciji može označiti oznakom Cfwbx".


Na Moslavačkoj gori autorica je utvrdila veći broj šumskih


zajednica koje pripadaju razredima Querco-Fagetea i Quercetea


robori-petreae s asocijacijama:


na nižim obroncima as. Querco-Carpinetum illyricum te as. Staphy


leo-Carpinetum Carici pilosae-Carpinetum, Erythronio-Carpinetum


i Asperula-Carpinetum;


po grebenima, na plitkom smeđem i kiselom tlu, as. Festuco-Quercetum
petreae;


na mineralno-močvarnom tlu (uz potoke) as. Carici brizoidis-Alnetum;


na ostalom području as. Fagetum illyricum boreale montanum (s
određenim brojem ilirskih vrsta koje je povezuju s bukovom šumom
Dinarida) unutar koje se nalaze sastojine s lipom — Tilia
tomentosa, koje je autorica izdvojila kao F. i. tilietosum tomentosae
subas. nova, prov. Na nekoliko mjesta pronađena je i as.
Blechno-Fagetum. (p)




ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 58     <-- 58 -->        PDF

UVOD


Iako se u posljednje vrijeme na području Jugoslavije vrše intenzivna fitocenološka
istraživanja vegetacije, o biljnom pokrovu Moslavačke gore postoji
vrlo malo podataka i to iz druge polovice prošlog stoljeća, a odnose se uglavnom
na oznake nalazišta pojedinih biljnih vrsta, koje je istražujući geološku
građu gore zapazio Lj. VUKOTINOVIĆ (1852, 1868). Njegovom je zaslugom
naveden također najveći broj biljnih vrsta s ovoga područja u klasičnom
djelu »l´lora croalica« (SCHLOSSER i VUKOTINOVIĆ 1869). Ostali također
floristički podaci potječu od D. HIRCA (1903—1912). Oba spomenuta botaničara
obišli su uglavnom južne i jugoistočne obronke gore u blizini Gornje
Jelenske, Popovače i Kutine, a u središnji dio zašli su samo do ruševina
grada Garića, dok su ostali predjeli gore bili u to vrijeme teže pristupačni,
pa su ostali do danas neistraženi.


Zbog specifičnog geografskog položaja na jugozapadnom rubu Panonske
nizine a na prelazu od zapadnog humidnog prema istočnom aridnom području
Jugoslavije te dijelom također zbog osebujne geološke građe postojale
su indikacije da je biljni pokrov Moslavačke gore veoma zanimljivih. Floristička
i fitocenološka istraživanja, koja sam provela na tom području potvrdila
i,su u potpunosti spomenutu pretpostavku, pa u ovome prilogu želim
iznijeti prikaz šumske vegetacije Moslavačke gore."


OPĆE ZNAČAJKE ISTRAŽIVAČKOG PODRUČJA


Moslavačka gora ili Garjevica proteže se od Čazme prema Kutini od
45" 45´ N i 16e 37´ E Gr do 45° 29´ N i 16° 47´ E Gr ne uzimajući u obzir
diluvijalne humke na zapadu kod Ivanićgrada i Šumećana. Najvažnije kote
su Gornja humka (489 m), Kaluđerov grob (437 m), Mjesec (357 m) i Stara
Straža (271 m). Ove se kote nalaze na glavnom grebenu, odakle se prema
nizini radijalno spušta veći broj gorskih kosa, koje su prema naseljima u
blizini nazvane Vrtlinsko, Jelensko, Bršljaničko, Kutinsko, Trnovičko, Simljaničko
i Samaričko humlje.


U reljefu gore mogu se zapaziti dvije vrste bora. Jedne se protežu od
sjeverozapada na jugoistok i imaju najveći utjecaj na tektoniku glavnog masiva.
Druga se vrsta bora proteže od sjeveroistoka na jugozapad. Smjerovima
boranja prilagodli su se mnogobrojni gorski potoci, koji se slijevaju sa središnjeg
grebena, a čija korita u gornjem toku slijede uske i međusobno stješnjene
usjeke među padinama. Glavni gorski greben čini ujedno razvodnicu,
ali sve vode pripadaju porječju Save. Veći vodeni tokovi, koji vijugaju moslavačkom
ravnicom omeđuju goru sa svih strana. Sa sjevera i zapada ograničava
je rijeka Česma, na jugu Lonja a na sjeveroistoku i istoku rječice
Trnovica, Ilova i Garešnica.


* Rad je manjim dijelom izrađen u suradnji sa Institutom za šumarska istraživanja
u Jastrebarskom, kojemu se želim zahvaliti na pruženoj mi pomoći.
Također zahvaljujem se upraviteljima i osoblju Šumarija u Čazmi, Ivanskoj,
Popovači i Kutini na pomoći koju su mi pružili prilikom brojnih terenskih obilazaka
Moslavačke gore.




ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 59     <-- 59 -->        PDF

Po geološkoj građi svrstava se Moslavačka gora među najstarije masive
u Jugoslaviji. Prastara gorska jezgra izgrađena je od granita (KIŠPATIĆ 1889,
KOCH 1899) mjestimično zastupljenog u obliku vrlo debelih naslaga, koje često
izbijaju na površinu, pa na cijelom području postoji više kamenoloma, odakle
se iskorištava građevinski i ukrasni kamen. Ta eruptivna stijena odlikuje se
ovdje sitnozrnatom strukturom, svijetlo do tamnosivom bojom, a katkada ima
uklopljene tanke žice pegmatita, kristala turmalina ili andaluzita. U manjoj
mjeri zastupljen je u izgradnji gorske jezgre olivinski gabro, čije se izrazito
tamne naslage dobro uočavaju. Među ostalim stijenkama velike starosti značajan
je gnajs, koji uz granit najvećim dijelom izgrađuje trup gore. Ova stijena
škriljave strukture i pretežno tamnosive boje rasprostranjena je u obliku
biotitskog te mjestimično muskovitskog i amfibolskog gnajsa. Uz gnajs zastupljeni
su u građi gore od metamorfnih stijena još tinjčevi i amfibolski škriljavci,
čiji slojevi često leže iznad granitnih i gnajsnih naslaga.


Na staru kamenu gorsku jezgru priljubljene su odmah tercijarne tvorevine
izgrađene od litavaca, te žutih vapnenih i pjeskovitih lapora. Fosilni ostaci
rodova Lithotamnium, Anomia, Pecten i dr. (KOCH 1899) ukazuju da je
Moslavačka gora bila u prošlosti otok, čije je obale zapljuskivalo toplo Panonsko
more, koje se krajem miocena odijelilo od velikog Mediteranskog mora,


Geografski položaj istraživanog područja


da bi se tokom pliocena pretvorilo u manja jezera i sve više isušivalo, te
krajem toga razdoblja povuklo kroz tzv. Željezna vrata (TAKŠIČ 1947).
Moslavački je litvanac bijele boje, mekan i drobljiv a nalazi se najvećim dijelom
na južnim padinama gore, pa se pretpostavlja da je u geološkoj prošlosti došlo
do poniranja sjevernog i zapadnog dijela gore uslijed tektonskih pokreta
(KOCH 1. a), jer na tim predjelima tek pojedini fragmenti litavca ukazuju
na postojanje nekadašnje mediteranske obale, a stara je kamena gorska jezgra




ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 60     <-- 60 -->        PDF

u direktnom dodiru s naslagama mlađeg geološkog porijekla. Na južnim i
istočnim padinama gore nalaze se mjestimično sarmatske naslage pješčenjaka,
a pliocen je zastupljen tzv. pontijskim naslagama lapora i levantskim modrosivim
glinama i pjeskovitim laporima na južnom dijelu gore (KOCH 1. c.)


Tokom diluvija nastale su napokon naslage, koje u obliku pojasa opkoljuju
cijelu goru a sastoje se od ilovina, pijeska i šljunka pleistocenske i postpleistocenske
starosti. Ovi slojevi mjestimično pokrivaju starije tercijarne
nanose i na sjeverozapadnom rubu gore šire se sve do stare silikatne jezgre.
Iz ovog razdoblja potječu također i eolski nanosi prapora, koji su najizrazitiji
kod Volodera i Popovače na jugu gore. U užim i širim dolinama potoka
naplavljeni su diluvijalni nanosi razne debljine, koja je često neznatna u
usporedbi s debljinom okolnih slojeva iz starijih geoloških formacija.


Na gori je razvijeno više tipova tala u uskoj vezi s geološkom građom
i klimatskim prilikama koje ovdje vladaju. U ovome su prilogu ukratko navedena
samo najraširenija šumska tla. Najviše su rasprostranjena tla kisele
reakcije, što se odrazilo na floristički sastav i građu šumske vegetacije. Na
manjim površinama na gori nalazi se humusno-silikatno tlo (ranker), a mnogo
je više rasprostranjeno smeđu kiselo tlo, koje se razvija iznad silikatne podloge.
Ovo se tlo odlikuje razmjerno tankim A-horizontom smeđe boje, čija
dubina varira ovisno o karakteristikama geološke podloge, o reljefu terena
i lokalnim klimatskim prilikama, a u prosjeku iznosi 30—60 cm (PAVLIĆ
i dr. 1972). Ovo tlo čini podlogu većini šumskih zajednica na Moslavačkoj gori.
Sadrži visok postotak humusa i nerastvorenog organskog materijala. Razmjerno
plitki profil i lakši mehanički sastav te skeletna do skeletoidna struktura
utječu u velikoj mjeri na ekološke kvalitete cijelog središnjeg dijela gore.
Ovo tlo često sadrži gnajsni detritus, čijim trošenjem nastaju kalijevi glinenci
(GRAČANIN 1951), koji mu daju znatnu plodnost, što je značajno za obnavljanje
šumske vegetacije.


Podzolasto smeđe tlo rasprostranjeno je na strmijim padinama i sjeveroistočnim
obroncima gore iznad naslaga od gnajsa, a mjestimično i povrh pliocenskih
ilovina i glina. Ovo tlo nastaje iz raznih vrsta smeđih tala nakon
što je supstrat osiromašen bazama, a ilovaste je do pjeskovite teksture i slabo
izražene strukture (ČIRIC 1965) sa izraženim procesom opodzoljavanja, koji
je uočljiviji na hladnijim sjevernim padinama. Zbog jakog djelovanja oborinskih
voda podliježu površine gdje je razvijeno ovo tlo eroziji, pa je za njegovu
zaštitu i sprečavanje od otplavljivanja neobično značajan utjecaj šumske
vegetacije.


Na određenim površinama na južnim i jugoistočnim obroncima rasprostranjeno
je iznad podloge od pliocenskih ilovina i glina smeđe šumsko tlo
ili gajnjača, koje se odlikuje umjereno kiselom do neutralnom reakcijom,
smeđe žućkastom bojom, ilovastom do ilovasto-glinastom teksturom i mrvićastom
strukturom (NEUGEBAUER i dr. 1963), koje pruža optimalne uvjete
za razvoj šume hrasta kitnjaka i običnog graba.


Na području Moslavačke gore vlada umjereno kišna klima, koja se prema
Köppenovoj klasifikaciji može označiti oznakom Cfwbx" a odlikuje se jednolično
raspoređenim oborinama tokom čitave godine i pomanjkanjem izrazito
sušnog perioda ljetne žege. Vrijednost količine oborina i temperature zraka
ovoga područja navedeni su u tabeli 1. Na središnjem dijelu gore srednja
godišnja količina oborina iznosi 1025 mm, dakle razmjerno više nego na nizin


274




ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 61     <-- 61 -->        PDF

skim predjelima (tab. 1.), što je pogodno za razvoj i obnavljanje šumske
vegetacije. Najviše oborina ima krajem proljeća i početkom ljeta, pa je količina
oborina povoljno raspoređena u vegetacijskom periodu i iznosi 56 %
od ukupne godišnje količine oborina na ovome području. Po rezultatima navedenim
u tabeli 1. može se područje Moslavačke gore prema BERTOVIĆU
(1968) priključiti središnjem dijelu Hrvatske tj. zoni šume hrasta kitnjaka
i običnog graba s napomenom, da klimatski podaci meteorološke stanice u
Garešnici čine donju granicu vrijednosti intervala skale prema sistemu istog
autora. Razmjerno manjom količinom oborina ističu se posebno sjeverni i
istočni obronci gore (tab. 1), a to znači da se po klimatskim prilikama ovo
područje donekle približava istočnom prelaznom području, tj. zoni slavonske
šumo-stepe (Aceri-Quercion).


Tab.1. Srednje mjesečne i godišnje vrijednosti količine oborina (mn) i temperature eralca ( C)


«uđporaka razdoblje.


Stanica index I II III IV 7 VI VII VIII IX X II XII God.


1948-1970 m. 6* 58 50 73 90 110 86 85 79 63 100 84 939r7


Čazma 144


u


1957-1970 c -2>1 1,9 5,7 10,8 14,9 18,8 19,9 19,2 15,6 10,6 6,7 0,6 10,2


19-16-1970 55 46 40 65 86 101 73 75 70 62 79 72 023,5





133


— 1957-1970 °c -1.8 1,8 5,9 11, 1 14,9 18,9 20,0 19,1 15,5 10,7 6,8 0, 4 10,2
1943-1970 55 55 50 71 92 107 78 84 68 56 S7 82 893,5


»


Kutina 149
19 57-1970 °c -1,8 0,6 6,0 11,6 15,4 19, 1 20,4 19,6 16,2 11,5 7,1 0,9 10,6


Prema podacima Republičkog Hidrometeorološkog zavoda 5H Hrvatske u Zagrebu


Moslavačke su šume u prošlosti pripadale raznim vlasnicima, čiji se način
iskorištavanja zapaža nažalost i danas na nekim predjelima gore. Loše gospodarenje
stranih eksploatatora odrazilo se posebno na stanju šumskim sastojina
na južnim obroncima gore, gdje su čitavi predjeli nakon dovršnih sječa
oko 1925. godine naplođeni bagremovim sjemenom, pa danas ti predjeli zvani
»francuske šume« nemaju veliku vrijednost za iskorištavanje a sa fitocenološkog
stanovišta pružaju negativan primjer antropogenih tvorevina. Najveći
dio šumskih sastojina na Moslavačkoj gori pripada prema stanju iz 1967. godine
II dobnom razredu. Općenito prevladavaju mlade i srednjedobne sastojine,
dok zrelih, starih sastojina ima vrlo malo. Šumske se površine ovoga
područja mogu svrstati u II bonitet. U odnosu na ukupnu drvnu masu najvišim
je postotkom zastupljena bukva, što se vidi iz navedenih podataka:"´


bukva 43,0%
hrast kitnjak 33,3%
obični grab 19,2´%
ostale drvenaste vrste 5,5%


U posljednje vrijeme nastoje se u šumske sastojine na Moslavačkoj gori
uvesti neke crnogorične vrste. Zasad je izvršeno pošumljivanje čistina i većih
plješina, pa na ovome području ima nešto crnog bora, borovca, smreke, ariša
i duglazije, a u planu je da se loše sastojine i sastojine oštećene požarom
zamijene četinjačama. Humusno silikatno tlo i smeđe kiselo tlo, koja su ras-


Podaci Sekcije za uređenje šuma u Zagrebu.




ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 62     <-- 62 -->        PDF

prostranjena na ovome području pružaju povoljne uvjete za uzgajanje crno


goričnih vrsta (MAYER 1969), pa bi spomenuti zahvati bili opravdani i sa


ekonomskog stanovišta.


Na području Moslavačke gore osnovano je uzgojno lovište. Imajući u


vidu ekonomsku komponentu ove sporedne djelatnosti ne treba se zanema


riti činjenica da je na gori zbog čestih sječa dijelom narušen normalni omjer


dobnih razreda u šumskim sastojinama i da su one pretežno iskorištene, pa


bi svako neplansko povećanje broja lovne divljači tj. prekoračenje biotskog


kapaciteta lovišta nanijelo ovome području više štete nego koristi.


METODIKA ISTRAŽIVANJA


Šumska vegetacija Moslavačke gore istraživana je prema metodama
BRAUN-BLANQUETA (1964), koje su već niz godina prihvaćene i općenito
poznate. Temelj za istraživanje određene biljne zajednice predstavlja fitocenološka
snimka, koja pomoću »kombinirane procjene« pokrovnosti i socijabilieta
pokazuje odnose među biljnim vrstama, koje ju izgrađuju. Ova je
metoda već u više navrata bila prikazivana u stručnoj šumarskoj literaturi,
a posebno je detaljno opisana u »Priručniku za tipološko istraživanje i kartiranje
vegetacije« (HORVAT i dr. 1950).


SISTEMATSKI PREGLED ŠUMSKIH ZAJEDNICA


I
Razred Querco-Fagetea Br. — BI. et Vlieger 1937.


1.
Reg Fagetalia sylvaticae Pawlovski 1928.
A) Sveza Carpinion betuli illyricum Horvat 1958.
Querco-Carpineturn illyricum Horvat 1938.
As. Staphyleo-Carpinetum illyricum Horvat 1938, 1962.
As. Carici pilosae — Carpinetum illyricum Horvat 1938, 1962.
As. Erythronio-Carpinetum illyricum Horvat 1938. 1962.
B) Sveza Fagion illyricum Horvat 1938.
As. Fagetum illyricum boreale montanum Horvat 1938.
subas. tilietosum tomentosae subas. nova prov.
a) Podsveza Luzulo-Fagion Lohmeyer et Tx. 1954.
As. Blecho-Fagetum Horvat 1950.
As. Luzulo-Fagetum Wrab. (1955) 1956.
subas. typicum Wrab. 1955.
subas. carpinetosum betuli Wrab. 1955.
subas. festucetosum drymeiae (Wrab. 1956) Hruška 1974.
C) Sveza Alno-Quercion roboris Horvat 1938.
As. Carici brizoidis-Alnetum Horvat 1938.


II
Razred Quercetea robori — peiraea Tx. 1931.


Sveza Quercion robori-petraeae (Male.) Br. -Bl. 1932.


As. Festuco-Quercetum petraeae (Jank. 1968) Hruška 1974.


subas. typicum Hruška 1974.


subas. luzuletosum nemorosae Hruška 1974.


subas. lathyretosum nigrae Hruška 1974.


Querco-Carpinetum illyricum Horvat 1938.


276




ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 63     <-- 63 -->        PDF

Šuma hrasta kitnjaka i običnoga graba shvaćena u širem smislu rasprostranjena
je na prigorskim obroncima niže nadmorske visine, koji su kao
što je navedeno u uvodnom dijelu ovoga priloga, prekriveni tercijarnim karbonatnim
naslagama iznad kojih su se u ovisnosti o lokalnim uvjetima terena
razvila smeđa i podzolasto smeđa tla bazične do umjereno kisele reakcije.
Po vanjskom izgledu i po florističkom sastavu razlikuje se ova šuma
bitno od ostalih šumskih zajednica ovoga područja. Šuma hrasta kitnjaka
i običnoga graba pretrpjela je na području Moslavačke gore, kao i na ostalim
čovjeku pristupačnim predjelima Hrvatske, znatne promjene. Veliki dio ovih
šuma je već odavno iskrčen i pretvoren u obradive površine i vinograde, a
preostale sastojine mjestimično svojom florističkom građom ukazuju da je
antropogeni utjecaj još i danas prilično jak. Zbog toga je otežana fitocenološka
klasifikacija određenih, uglavnom degradiranih šumskih površina, koje
su često na južnim i zapadnim obroncima gore u blizini naselja.


Asocijaciju Querco-Carpinetum illyricum s. 1. izgrađuje veći broj vrsta.
U sloju drveća najznačajnije mjesto pripada hrastu kitnjaku (Quercus petraea)
i običnom grabu (Carpinus betulus), kojima se još pridružuje divlja
trešnja (Prunus avium), klen (Acer campestrej, lipa (Tüia cor data, T. plathyphyllos)
i breza (Betula pendula). Sloj grmlja je u odnosu na ostale područne
šumske zajednice znatno bogatiji. Veći broj grmlja koje ga izgrađuje ne
ističe se uvijek izrazitom vitalnošću, a niti visokim stupnjem pokrovnosti, ali
po ukupnom broju vrsta u ovome sloju može se ova asocijacija postaviti na
prvo mjesto među šumskim zajednicama ovoga područja. Ističu se Corylusavellana, Ligustrum vulgare, Cornus sanguinea, Evonymus europaeus, Daphne
mezereum, Crataegus monogyna i oxycantha i dr. S obzirom na specifične
značajke matičnog silikatnog supstrata kao najrasprostranjenije podloge na
ovome tlu, a s tim u vezi i s reakcijom tla koje se iznad njega razvija, utvrđeno
je, da je u sastavu šume hrasta kitnjaka i običnog graba na Moslavačkoj
gori slabije zastupljen stanovit broj pretežno bazifilnih elemenata, koji prema
HORVATU (1938) označavaju ovu šumu, dok neki kao na pr. Epimediumalpinum nisu niti nazočni.


U sloju prizemnog rašća ističe se veći broj vrsta, koje osobito u rano
proljeće utječu na vanjski aspekt ove šume (Ranunculs ficaria, Latherea squaraaria,
Crocus neapolitanus, Anemone nemorosa, Scilla bifolia, Pulmonaria
officinalis, Galanthus nivalis, Primula vulgaris i dr.), a manja skupina biljaka
daje ovome sloju karakterističnu zelenu boju tokom ostalih godišnjih
doba (Stellaria holostea, Carex sylvatica, Brachypodium sylvaticum i dr.).


As. Querco-Carpinetum illyricum s. 1. predstavlja klimatogenu zajednicu
nižih obronaka i brežuljaka Moslavačke gore. U regresivnom smjeru povezana
je s livadnim zajednicama razreda Molinio-Arrhenatheretea, koje se razvijaju
na nizinskim predjelima u podnožju gore (HRUŠKA-DELL´UOMO 1976).
Pod jačim utjecajem čovjeka (česta sječa, sabiranje listinca i si.) a u vezi sa
specifičnom geološkom podlogom ovoga područja zapažene su određene sastojine,
koje po florističkom sastavu pokazuju vezu sa as. Luzulo-Fagetum i
as. Festuco-Quercetum petraeae ovisno o lokalnim klimatskim uvjetima, o
ekspoziciji i konfiguraciji terena. Danas je šuma hrasta kitnjaka i običnog
graba na Moslavačkoj gori zastupljena pretežno sastojinama mlađih dobnih


277




ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 64     <-- 64 -->        PDF

razreda, što svjedoči o njenom intenzivnom iskorištavanju u prošlosti. Zahva


ljujući povoljnom odnosu temperature zraka i količine oborina sastojine ove


šumske zajednice obnavljaju se razmjerno brzo.


Prema shvaćanjima GLAVAC A (1968) te HORVATA i dr. (1974) a u vezi


s novim pogledima na raščlanjenje šume hrasta kitnjaka i običnoga graba,


izlučeno je više manjih, samostalnih zajednica od kojih su mnoge sačinjavale


ranije grupu subasocijacija. Na istraživanom području zastupljene su četiri


takve asocijacije: Staphyleo-Carpinetum, Carici pilosae-Carpinetum. Eryth.ro


nio-Carpinetum i Aspero-Carpinetum.


As. Stahyleo-Carpinetum Horvat 1938, 1962.


Ova je šumska zajednica utvrđena na južnim obroncima gore na podlozi
od karbonatnih sedimenata. Bazična reakcija tla na kojemu se razvija pogoduje
razvitku određenih bazifilnih vrsta, od kojih su neke razmjerno rijetke
na ovome području. To su vrste, koje u dijagnostičkom pogledu označavaju
ovu asocijaciju (Staphylea pinnata, Rhammus catharica, Hacquetia epipactis,
Salvia glutinosa, Carex digitata). Među ovim zajednicama široko shvaćene
šume hrasta kitnjaka i običnoga graba ima ova osocijacija na području Moslavačke
gore najmanji areal. U prošlosti je bila mnogo više rasprostranjena
na južnim i zapadnim obroncima gore, ali je krčenjem i sječom prepustila
mjesto vinogradima. Danas je potisnuta na manje površine, koje su, budući
da se nalaze u blizini naselja, izložene jakom antropogenom utjecaju.


As. Carici pilosae — Carpinetum Horvat 1938, 1962.


Ova se šuma razvija na tlu dubljeg profila i neutralne do slabo kisele
reakcije (GRAČANIN 1948) a vrlo je česta i rasprostranjena na cijeloj gori.
Posebno izražajne sastojine nalaze se na sjeverozapadnim obroncima gore
(predio Voćin), te u nižim šumskim odjelima zapadne i jugozapadne ekspozicije.
Dominatnu ulogu u fizionomji sloja prizemnog rašća ima dlakavi šaš
(Carex pilosa), koji na nekim predjelima prekriva čitave površine tla dajući
šumi jednoličan izgled. Uz ovu biljku zajednicu označavaju još vrste Hepaticanobilis i Potentia micrantha.


As. Erythronio — Carpinetum Horvat 1938, 1962.


Šuma običnoga graba i pasjeg zuba uočava se dobro u rano projeće,
kad pasji zub (Erythronium dens canis) cvate u velikoj množini po obroncima
nižih nadmorskih visina. Razvija se povrh tla kiselije reakcije u odnosu
na tla dviju prethodno spomenutih asocijacija, što se zapaža u florističkom
sastavu, jer se gube izrazito bazifilne vrste, a u većoj mjeri se pojavljuju neki
acidofilni elementi kao Pteridium aquilinum, Luzula pilosa, Festuca heterophylla,
Gentiana asclepiadae i dr. U određenim šumskim sastojinama ove su
vrste zastupljene višim stupnjem nazočnosti i pokrovnosti, pa je najvjerojatnije
da će se one zajedno sa sastojinama obuhvaćenim kao subas. carpinetosum
betuli unutar as. Luzulo-Fagetum morati izdvojiti kao posebna asocijacija,
kao što je to već provedeno na području Slovenije (VRABER 1969).
Taj zahvat moguće je provesti tek nakon kompleksnih istraživanja šumske
vegetacije kontinentalnih predjela Hrvatske i detaljne fitocenološke obrade
hrastovo-grabovih sastojina toga područja.




ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 65     <-- 65 -->        PDF

As. Asperulo-Carpinetum Vrab. 1969.


I ova je mezofilna šumska zajednica bila u prvoj fazi istraživanja shvaćena
kao subasocijacija šume hrasta kitnjaka i običnog graba (VRABER 1961)
a tek je u posljednje vrijeme u sklopu novih pogleda u vezi sa raščlanjenjem
as. Querco-Carpinetum ülyricum podignuta na razinu samostalne asocijacije.
Zajednicu na Moslavačkoj gori označava veća skupina biljnih taksona. U sloju
drveća najveću važnost ima obični grab (Carpinus betulus), dok se među grmljem
ističe Corylus avellama. Znatno je bogatiji vrstama sloj prizemnog rašća,
gdje su za zajednicu karakteristični slijedeći biljni taksoni: Asperula odorata,
Asarum europaeum, Euphorbia amygdaloides, Pulmonaria officinalis, Lathyrus
vernus, Galium sylvaticum, a nešto su slabije zastupljeni Euphorbia dulcis,
Campanula trachelium, Senecio nemorensis subsp. fuchsii i Epipactis helleborine
subsp. helleborine.


Ova se šumska zajednica razvija na plodnijim, svježim, neutralno do
umjereno kiselim tlima pretežno u hladnijim, zasjenjenim uvalama među
obroncima. Zbog toga u svome sastavu ima veći broj mezofilnih, tzv. fagetalnih
vrsta, pa svojim sastojinama povezuje kitnjakovo-grabovu šumu nižih
obronaka sa brdskom bukovom šumom. Moslavačke se sastojine ove šumske
zajednice, dakle razlikuju po florističkom sastavu od sastojina na područja
Slovenije. Uzrok tome treba potražiti u geografskom smještaju ovoga područja,
kao i u lokalnim klimatskim prilikama. Šuma lazarkinje i običnoga
graba zajedno sa ostalim asocijacimaja kitnjakova-grabove šume predstavlja
glavni izvor ogrjevnog drveta na Moslavačkoj gori, pa su zbog toga mnoge
površine gdje se ona razvija znatno osiromašene i djelomično degradirane.


As. Fagetum illyricum boreale montanum Horvat 1938.


U okviru klasičnih istraživanja bukovih sastojina, koja je na području
Jugoslavije proveo svojevremeno HORVAT (1938, 1962, 1963) ujedinjene su
bukove šume u as. Fagetum illyricum, koja je raščlanjena u horizontalnom
i vertikalnom smislu na više nižih sistematskih kategorija. U horizontalnom
smjeru razlikuju se međusobno bukove sastojine panonskih i dinarskih predjela,
pa su ograničene dvije geografske varijante: Fagetum illyricum boreale
i F. i. australe, tj. Fagetum illyricum pannonicum i F. i. dinaricum. Na velikom
prostranstvu koje zauzima, bukova šuma još uvijek nije dovoljno istražena.
U novijoj fitocenološkoj literaturi spominju se dva tipa bukovih šuma;
jedan je vezan za bazična tla i drugi rasprostranjen na kiselim tlima (HORVAT
i dr. 1974). Istraživanja šumske vegetacije na Moslavačkoj gori pokazala
su da su spomenuta dva tipa povezana prelaznim sastojinama, koje se razvijaju
na neutralnim do umjereno kiselim tlima, što se odrazilo na njihovom
florističkom sastavu. U nedostatku podataka sa ostalih panonskih gora obuhvaćene
su i takve sastojine pod nazivom Fagetum illyricum boreale montanum,
iako se ukazala potreba da se one odvoje kao posebna sistematska kategorija.
Smatram da bi svaki novi prikaz bukovih šuma koji se ne bazira na
kompletnom poznavanju svih bukovih sastojina kontinentalnih predjela Hrvatske
i ostalih graničnih područja samo otežao konačno rješenje ove problematike.
Uzimajući u obzir različita mišljenja u vezi sa interpretacijom i ograničavanjem
bukovih sastojina, koja su se pojavila u posljednje vrijeme (VRA




ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 66     <-- 66 -->        PDF

BER 1960, BORHIDI 1963, KOSIR 1962, FUKAREK 1969, JOVANOVIĆ 1967,
SOÖ 1964), nameće se potreba za kompletnom florističko-sistematsko-ekološkom
obradom bukovih šuma panonskih predjela.


Zajednicu na Moslavačkoj gori označava veći broj uglavnom zeljastih
biljaka, na temelju čije se nazočnosti ograničava od srednjoevropskih bukovih
šuma (TÜXEN 1937) te od bukovih šuma istočnih predjela Jugoslavije koje
pripadaju svezi Fagion moesiacum (HORVAT i dr. 1974). Karakteristične
vrste asocijacije zapažaju se dobro u rano proljeće kada se ističu Omphalodes
verna, Cardamine bulbijera, Cardamine eneaphyllos, C. Waldsteinii, C. trifolia,
C. kitaibelii i Ruscus hyroglossum. U sloju grmlja zapažena je vrsta
Evonymus latifolia, iako nije podjednako nazočna u svim sastojinama, što
je u vezi sa reakcijom podloge. Od drvenastih vrsta unutar skupine karakterističnih
biljaka asocijacije najznačajnije mjesto pripada bukvi (Fagus sylvaiica),
dok je slabije zastupljen gorski javor (Acer platanoides), koji je općenito
razmjerno rijedak na cijelom području Moslavačke gore. Naročito su dobro
nazočne karakteristične vrste sveze Fagion ülyrycum kao Vicia oroboides,
Cyclamen purpurascens, Hellenborus dumetorum subps. atrorubens, Hacquetiaepipactis i dr. Mnogo je veći broj vrsta, koje označavaju više sistematske kategorije,
posebno razred Querco-Fagetea. To su Scilla bifolia, Anemone nemorosa
i A. ranunculoides, Viola reichenbachiana, Asarum europaeum, Isopyrumthalictroides, Paris quadrifolia, Carex digitata, Mercurialis perennis, Lathyrus
vernus, Polygonatum multijoflorum i dr.


Značajan utjecaj na floristički sastav bukovih ovih sastojina imaju klimatske
prilike ovoga područja. Optimalna količina oborina za razvoj as.
Fagetum illyricum na području dinarskih planira iznosi ; n ema BERTOVlCU
(u HORVAT i dr. 1974) oko 1700 mm godišnje, dok središnji dio Moslavačke
gore dobiva, kao što je navedeno u uvodnom dijelu priloga, oko 1000 mm
godišnje. To se odražava u florističkom sastavu, pa nisu utvrđene određene
biljne vrste, koji su dobro zastupljeni u bukovoj šumi dinarskih predjela
kao Phyteuma spicatum, Lilium martagon, Prenanthes purpurea i dr. Ova
činjenica ukazuje na opravdanost odvajanja bukovih šuma panonskog područja
od bukove šume dinarskih masiva, kao što je to svojevremeno predložio
HORVAT (1. c.) prilikom rašlanjenjavanja bukove šume u horizontalnom
smjeru. Nedostatak visokoplaninskih vrsta zapažen je također i u slovenskim
bukovim šumama, koje po florističkom sastavu pokazuju sličnost s moslavačkim
bukovim sastojinama. Slovenske su bukove sastojine shvaćene međutim
mnogo uže, pa je za brežuljkasti pojas nižih nadmorskih visina izdvojen
poseban tip šuma pod nazivom Fagetum submontanum (WRABER 1969), čime
je naglašen specifični položaj tih sastojina među ostalim srodnim bukovim
zajednicama. S obzirom da maksimalna visina Moslavačke gore ne prelazi
500 m, izraziti pojas bukove šume nije se mogao u potpunosti razviti, pa su
bukove sastojine na ovome području povezane sa šumom hrasta kitnjaka i
običnoga graba na nižim obroncima i u njihovom sastavu nalazimo izvjestan
broj vrsta značajnih za tu zajednicu. Uz neke već spomenute biljke mjestimično
je zastupljen i hrast kitnjak (Quercus petraea) u sloju grmlja. Pod
jakim antropogenim utjecajem a u vezi sa specifičnom geološkom podlogom
nalaze se opisane bukove sastojine u neprestanom kontaktu sa acidofilnom as.
Luzulo-F´agetum, od koje se bitno razlikuju po znatno većem broju vrsta, koje
sudjeluju u njihovoj izgradnji, pa zbog toga i po fizionomiji.


280




ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 67     <-- 67 -->        PDF

Najljepše bukove šume ovoga područja su u prošlosti posječene a i danas
je ta zajednica" izložena jakom antropogenom utjecaju, čime se mijenjaju
njezin floristički sastav i kvantitativni odnosi među vrstama koje ju izgrađuju.
Njezin je areal sudjelovanjem čovjeka potisnut ovdje u korist as Luzulo-
Fagetum. Razvija se na predjelima gdje je rasprostranjeno smeđe šumsko
tlo bazično do neutralne reakcije i razmjerno dubljeg profila, gdje pedogenetski
procesi nisu više u odlučujućoj mjeri povezani sa matičnom silikatnom
podlogom. Prema HORVATU (1938 : 199)) bukva i povrh vapna i povrh
silikata proizvodi slične sastojine, jer »umanjuje ekstreme u tlu, pa su razlike
na vapnu i na silikatu znatno manje, nego li je to kod hrastovih šuma«.
Ova je činjenica uočena veoma dobro prilikom istraživanja šumske vegetacije
Moslavačke gore.


U određenim sastojinama ove zajednice na Moslavačkoj gori javlja se
srebrnolisna lipa (Tilia tomentosa), koja svojom nazočnošću ukazuje na vezu
s bukovim sastojinama Mađarske (BORHIDI 1965) i istočnog dijela Jugoslavije
(JANKOVIĆ i MIŠIĆ 1954; JOVANOVlC 1955). Srebrnolisna lipa zastupljena
je visokim stupnjem nazočnosti i pokrovnosti, pa su takve sastojine izdvojene
provizorno u obliku subas. tilietosum tomentosae subas. nova. Njihov je sistematski
položaj unutar široko shvaćene bukove šume teško sa sigurnošću
odrediti a da se ne potakne pitanje njenog raščlanjenja i odvajanja uže
shvaćenih asocijacija, kao što je ranije spomenuto. Sastojine sa srebrnolisnom
lipom ističu se po svojoj uočljivoj fizionomji već na prvi pogled, a budući
da se na ovome području pretežno razvijaju unutar areala as. Festuco-Quercetum
petraeae, tek je detaljnom florističkom analizom većeg broja snimljenih
sastojina utvrđena u njihovom sastavu velika nazočnost raznih tzv. fagetalnih
elemenata. Ove pretežno mezofilne vrste ukazuju na relativnu vlažnost
staništa. To je shvatljivo, jer se lipove sastojine razvijaju na zaravnjenim
površinama i blagim lokalnim udubljenjima po hrptovima gorskih grebena,
gdje se nakupljaju organske tvari i voda, pa je tlo dubljeg profila,
vlažnije, humozno i rahlo, što pogoduje razvoju prizemnog rašća. Zbog toga
u građi lipovih sastojina sudjeluje veći broj vrsta. Osim srebrnolisne lipe,
koja dominira u sloju drveća, zastupljen je mjestimično i obični grab (Carpinus
betulus), a među prizemnim rašćem osobito se ističu Melica uniflora i
Cephalanthera rubra, pa su spomenute vrste shvaćene kao diferencijalni skup
ove provizorno opisane subasocijacije.


Subas. Fagetum ilyricum tilietosum tomentosae rasprostranjena je na
gorskim grebenima iznad 200 m nadmorske visine. Lijepe sastojine nalaze
se kod Kaluđerovog groba u središnjem dijelu gore. Mjestimično se lipove
sastojine spuštaju i u pojas klimazonale vegetacije hrasta kitnjaka i običnog
graba, ali uvijek biraju suncu izložena staništa sa pretežno vlažnijim i humoznijim
tlom.


U nizinskim predjelima Slavonije dolazi Tilia tomentosa i unutar zajednice
običnoga graba i hrasta lužnjaka (RAUŠ 1971), što također ukazuje na
potrebu da se uz opću obradu bukovih šuma posveti veća pažnja istraživanju
florističke građe, fitocenološke pripadnosti i rasprostranjenja sastojina sa
sa srebrnolisnom lipom i na ostalim panonskim planinskim masivima.


As. Blecho-Fagetum Horvat 1950.


Ova šumska zajednica utvrđena je samo na nekoliko lokaliteta na Moslavačkoj
gori. Optimalni razvoj postiže na tlima dubljih profila (HORVAT


281




ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 68     <-- 68 -->        PDF

1963), koja su razmjerno rijetka na ovome području, pa je i to jedan od
uzroka njene slabe rasprostranjenosti. Postojeće fitocenološke snimke načinjene
su na sjeverozapadnim obroncima gore (HRUŠKA — DELL´UOMO
1974), gdje se zajednica razvija na granitnoj podlozi iznad smeđeg kiselog
tla, koje sadrži znatnu količinu humusa i ističe se profilom prosječne debljine
od 50 — 70 cm. Zajednicu označavaju vrste Blechnum spicant, Leucobryumglaucum i Thelipteris Umbo sperma. U utvrđenim sastojinama od navedenih
vrsta najbolje je zastupljena paprat Blechnum spicant, koja igra veliku ulogu
kod rekognosciranja zajednice, te u odnosu na ostale dvije vrste pokazuje
također i veću pokrovnost. Ova se paprat nalazi i u sastavu posebnih sastojina
s jelom, smrekom i bukvom na području Gorskog Kotara (HORVAT
1962), koje obrašćuju slična staništa viših nadmorskih visina iznad silikatne
podloge. Iako je razvijena u fragmentarnom obliku, neosporan je značaj ove
asocijacije za interpretaciju sistematskog položaja acidofilnih bukovih sastojina
ovoga područja. Njeno prisustova ukazuje na vezu sa šumskom vegetacijom
viših planinskih dinarskih predjela Hrvatske. Uz spomenutu paprat
zajednicu označava i bukva (Fagus sylvatica) kao najstalnija drvenasta vrsta.
Zbog malog broja biljaka, koje sudjeluju u izgradnji ove šumske zajednice,
njezine se sastojine odlikuju razmjerno jednoličnom fizionomijom. Među prizemnim
rašćem zapažena je nešto veća pokrovnost izvjesnih acidofilnih elemenata
kao Pteridium aquilinum, Luzula luzuloides, Polytrichum attenuatum,
Gentiana asclepiadea, Festuca heterophylla i dr.


As. Luzulo-Fagetum Wrab. (1955) 1956.


Na području Moslavačke gore razvija se šuma bekice i bukve kao primarna
zajednica na silikatnoj podlozi, kao što je već ranije zapaženo na
nekim predjelima zapadne Hrvatske (TRINAJSTIC i SUGAR 1968). Prema
WRABERU (1961) ova acidofilna šumska zajednica nastaje sekundarno zbog
zakiseljavanja podloge u šumi hrasta kitnjaka i običnoga graba, pa prema
tome predstavlja regresivni razvoj ove neutrofilne šumske zajednice sa kojom
je prema istom autoru povezana raznim prelaznim oblicima.


Karakteristične vrste zajednice su Luzula luzuloides (= L. albida usp.
EHRENDORFER 1973) i Polytrichum attenuatum. Ove dvije vrste postižu u
najvećem broju sastojina visok stupanj nazočnosti, a s obzirom na posebne
ekološke uvjete odlikuju se i većom pokrovnošću. Među drvenastim vrstama
najveći značaj u izgradnji zajednice ima bukva, a manjim dijelom i obični
grab (Carpinus betulus). Posebno je slabo zastupljen kesten (Castanea sativa),
jer najbolje uspijeva na tlima dubljeg profila (ANlC 1940), pa na Moslavačkoj
gori pokazuje slabu vitalnost.


As. Luzulo-Fagetum dobro je rasprostranjena na cijelom području gore.
Izrazite i floristički kompletne sastojine ove šumske zajednice nalaze se kod
Kaluđerovog groba. Optimalno stanište predstavljaju hladnije sjeverne i sjeveroistočne
padine. Na toplijim predjelima u njezin sastav ulaze elementi
ostalih područnih zajednica razreda Querco-Fagetea, posebno as. Querco-
Caprinetum illyricum. Na razvoj asocijacije nepovoljno utječu česte sječe
i lokalna otvaranja sklopa drveća, jer se time stvaraju uvjeti za razvoj vrsta
vriština i bujadnica reda Calluno-Ulicetalia, s čijim zajednicama postoji sin




ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 69     <-- 69 -->        PDF

dinamsko-singenetska veza. Zbog toga je neobično značajno da se pravilnim


nja izbjegne


ske´zSdSce ^postavljanje regresivnog razvitka ove šum


Šuma bekice i bukve može se na području Moslavačke gore razlučiti na
tri niže sistematske jedinice, koje se međusobno razlikuju po florističkom
sastavu i po vanjskom izgledu.


1 Luzulo-Fagetum typicum Wrab. 1955 odlikuje se podjednakom nazočnošću
svih svojstvenih vrsta asocijacije i predstavlja najrašireniji tip ove


PrmČn0 Jedn°llČnim


uTato iSo rSsem 106 " ^ ^ ^^ ^™


SI. 1. šuma bekice i bukve sa travom vlasuljom (Luzulo-Fagetum
festucetosum drymeiae) kod Kaluđerovog groba na Moslavačkoj
gori Snimila K H DelrUomo


283




ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 70     <-- 70 -->        PDF

2. Luzulo-Fagetum festucetosum drymeiae (Wrab 1956) Hruška 1974. razvija
se na nešto toplijim položajima, pa je u njenom sastavu zastupljena manja
skupina biljaka, koje su shvaćene kao diferencijalne vrste subasocijacije. To
su Festuca drymeia, Symphytum tuberosum, Luzula pilosa i Potentilla micrantha.
Sastojine ove subasocijacije ističu se karakterističnom fizionomijom
(si. 1.), u kojoj na prvi pogled najveću ulogu imaju bukva i trava vlasulja
(Festuca drymeia), tako da se prilično jednostavno zapažaju među ostalim
šumskim sastojinama, jer daju dojam samostalne asocijacije. Pod utjecajem
zeljastih biljaka, a posebno spomenute trave mijenjaju se mikroklimatski
uvjeti staništa, zadržava se dulje vlaga u tlu, pa se stvara mogućnost za
razvoj biljaka iz ostalih šumskih zajednica. Zbog toga se ova subasocijacija,
za razliku od ostalih, ističe bujnije razvijenim slojem prizemnog rašća, koji
izgrađuje veći broj biljnih vrsta. Po svome florističkom sastavu i zbog toga i
po specifičnoj fizionomiji povezuje ova subasocijacija šuma bekice i bukve
sa as. Festuco-Quercetum, kao što je objašnjeno u tekstu koji slijedi.
3. Luzulo-Fagetum carpinetosum betuli Wrab. 1956. sadrži u svome sastavu
elemente šume hrasta kitnjaka i običnoga graba i rasprostranjena je
na obroncima nižih nadmorskih visina, gdje zauzima hladnije položaje iznad
tla kiselije reakcije, a često se spušta duboko prema jarcima između blizu
smještenih gorskih padina, gdje je tlo osiromašeno bazama uslijed stalnog ispiranja
uvjetovanog nagibom. U građi subasocijacije ističe se obični grab (Carpinus
betulus), koji podnosi sjenovite terene, zatim Corylus avellana, Ligustrum
vulgara, Carex sylvatica, Hedera helix, Nephrodium filix mas i dr.
Ovu je subasocijaciju WRABER (1969) tokom kasnijih istraživanja podigao
na razinu samostalne asocijacije pod nazivom Luzulo-Carpinetum u okviru
as. Querco-Carpinetum s. 1. Budući da je skupina karakterističnih vrsta,
koje označavaju tako shvaćenu zajednicu rasprostranjena na području Moslavačke
gore i unutar ostalih šumskih zajednica, a neke vrste i na manje kiselim
tlima, nisu ove sastojine izdvojene kao posebna asocijacija, nego su priključene
šumi bekice i bukve, kamo ih je prvobitno podredio isti autor. Tako
postavljene, ove sastojine vjernije odražavaju odnose među šumskim zajednicama
na gori.


Na ovome je području utvrđen određeni broj degradiranih bukovih sastojina,
koje po oskudnom florističkom sastavu pokazuju izvjesnu sličnost
sa as. Musci-Fagetum iz Srbije, koja se također razvija na silikatnoj podlozi
(JOVANOVlC 1955). Moslavačke sastojine imaju najčešće na tlu debeo sloj
listinca a među malobrojnim prizemnim rašćem zapažen je veći broj mahovina.
Zasad se ne može ništa pouzdano reći o međusobnoj vezi ovih sastojina,
jer bukove šume hrvatskih panonskih masiva još nisu dovoljno istražene s
fitocenološkog stanovišta. Fizionomija i siromašan floristički sastav ukazuju
da su takve sastojine rezultat čovjekove djelanosti, jer su u prošlosti čestom
neplanskom sječom narušeni, a u velikoj mjeri i uništeni prvobitni uvjeti
staništa, čime su izmjenjeni normalni kvantitativni odnosi među biljnim vrstama
u sloju prizemnog rašća a odrazilo se i na kvalitetu i debljinski prirast
bukovih stabala.




ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 71     <-- 71 -->        PDF

As. Festuco-Quercetum petraeae (Jank. 1968) Hruška 1974


Ova je šumska zajednica rasprostranjena na cijeloj gori, a razvija se
na silikatnoj podlozi izgrađenoj od granita i gnajsa, a djelomično i od aktinolitskih
škriljevaca. Ova osebujna geološka podloga uvjetovala je razvoj
smeđeg kiselog tla, koje se ističe plitkim profilom i sadrži veće količine
humusa i nerastvorenog organskog materijala (PAVLlC i dr. 1972). Među
šumskim zajednicama ovoga područja ističe se as. Festuco-Quercetum petraeae
vrlo izrazitom fizionomijom (si. 2.) zahvaljujući vrstama, koje sudjeluju
u njenom sastavu. Uz hrast kitnjak (Quercus petraea) to su trava vlasulja
(Festuca drymeia), koje uz određene vrste roda Hieracium (H. sylvaticum,
H. racemosum i H. praeccurens) shvaćene kao karakteristične asocijacije
(HRUŠKA-DELL´UOMO 1975). Njima se još pridružuju vrste Carex
pilosa i Luzula pilosa kao lokalno značajne vrste.


SI. 2. Šuma trave vlasulje i hrasta kitnjaka (Festuco-Quercetum
petraeae typicum) u predjelu Mjesec na Moslavačkoj gori.


Snimio ing. B. Hruška


Karakteristične vrste viših sistematskih kategorija tj. sveze, Quercion
robori-petraeae, reda Quercetalia robori-petraea i razreda Quercetea robori-
petraeae zastupljene su razmjerno dobro. Veći značaj imaju vrste Pteridium
aquilinum, Polytrichum attenuatum, Genista tinctoria i Melampyrum
nemorosum. Unutar zajednice nalazi se veća skupina pratilica, koje svojom
nazočnošću povećavaju ukupan broj biljnih taksona, koji sudjeluju u izgradnji
ove šume. Mjestimično su, ovisno o lokalnim edafskim i klimatskim
prilikama, ove vrste zastupljene tako dobro da se čini da je šuma trave
vlasulje i kitnjaka mnogo bogatija vrstama od ostalih zajednica razreda




ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 72     <-- 72 -->        PDF

Querco-Fagetea, što je u vezi sa znatnom količinom oborina (preko 1000 mm)
koju godišnje prima središnje gorsko područje. Na temelju kompletne florističke
analize većeg broja sastojina ove zajednice, raščlanjena je ona na
tri subasocijacije, koje svojom građom ukazuju na klimatske i edafske uvjete
koji vladaju na Moslavačkoj gori.


1. Festuco-Quercetum petraeae typicum Hruška 1974. zastupljena je najvećim
brojem sastojina i sačinjava gotovo 75i0/o areala ove šumske zajednice
na gori. Razvijena je na južnim, jugozapadnim i zapadnim obroncima i blago
nagnutim do ravnim površinama gorskih grebena bez obzira na ekspoziciju.
Najljepše sastojine nalaze se kod Mjeseca i Naspia. Po florističkom sastavu
pokazuje ova subasocijacija vezu sa sastojinama ove zajednice na Fruškoj
gori (JANKOVIC, MlSlC i POPOVlC 1961; JANKOVlC 1968), no značajno
je da moslavačke sastojine sadrže izvjestan broj fagetalnih vrsta, čije prisustvo
ukazuje na humidniju klimu ovoga područja.
2. Festuco-Quercetum petraeae luzuletosum nemorosae Hruška 1974 ima
u svome sastavu određeni broj acidofilnih biljaka, koje su shvaćene kao
diferencijalni skup subasocijacije. To su vrste Luzula luzuloides (L. nemorosa),
Brachytecium velutinum i Festuca heterophylla. Njima se u sloju drveća
priključuje bukva (Fagus sylvatica). Ova subasocijacija u sindinamsko-singenetskom
smislu povezuje šumu trave vlasulje i kitnjaka sa acidofilnom
šumom bekice i bukve. To se uočava i po staništu, gdje raste, jer se nalazi
na hladnijim, svježim padinama sjeverne do sjeveroistočne ekspozicije. S obzirom
da je as. Festuco-Quercetum petraeae rasprostranjena na toplijim, suncu
izloženim terenima, nalazi se bukva unutar njezinog areala jedino u sastavu
ove subasocijacije, jer samo tu nalazi povoljne ekološke uvjete za
razvoj.
3. Festuco-Quercetum petraeae lathyretosum nigrae Hruška 1974. je najmanje
rasprostranjena od spomenutih subasocijacija, te je utvrđena na najtoplijim
staništima na južnim i jugozapadnim padinama gore, gdje se u
njenom sastavu zamjećuje izvjestan broj biljaka karakterističnih za red
Quercetalia pubescentis.. Neke od tih termofilnih vrsta sačinjavaju diferencijalni
skup subasocijacije. To su Fraxinus ornus u sloju drveća i grmlja, te
Lathyrus niger, Cynanchum acutum, Serratula tinctoria i Tanacetum corymbosum
među prizemnim rašćem. Ova subasocijacija ima u svome sastavu najmanji
postatak fagetalih pratilica. Po florističkom sastavu pokazuje izvjesnu
vezu s as Quercetum frainetto-cerris sa područja Srbije (JOVANOVIĆ 1967)
Ova bi subasocijacija imala daleko veći areal na istraživanom području da
lošim gospodarenjem u prošlosti nisu uništena najpogodnija staništa za njezin
razvoj na južnim padinama (predio spomenutih »francuskih šuma«), gdje je
umjetno unesena vrsta Robinia pseudoacacia.
As. Festuco-Quercetum petraeae također kao i acidofilna šuma bekice
i bukve, pokazuju u regresivnom razvitku vezu sa zajednicama reda Calluno-
Ulicetalia. Ova je tendencija zasad slabije izražena i utvrđena je samo na
nekoliko lokaliteta uglavnom na istočnim padinama gore u sastojinama, koje
su u prošlosti bile intenzivno sječene, pa se u sloju prizemnog rašća bujnije
razvija vrijes (Calluna vulgaris). Budući da asocijacija ima veliku ulogu u
zaštiti tla od erozije, važno je da se barem zadrži u sadašnjem stanju.




ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 73     <-- 73 -->        PDF

As. Carici brizoidis — AInetum glutinosae Horvat 1938.


Ova se šumska zajednica razvija uz vodene tokove na površinama, koje
su zbog većeg utjecaja vode tokom godine prilično zamočvarene. To su manji
platoi uz gorske potoke, čije se tlo navlažuje zbog izljevanja potočne vode
iz plitkog korita, ili pak tereni na koje se slijeva oborinska i cijedna voda
sa viših položaja, uglavnom sa okolnih strmih padina. Zajednička karakteristika
svih spomenutih staništa je da se odlikuju mineralno-močvarnim tlom.
Šumu drhtavog šaša i johe označava skupina vrsta, koje nalaze optimum razvoja
na tlima koja sadrže znatnu količinu stagnirajuće vode tokom određenih
razdoblja u godini. To su crna joha (Alnus glutinosa) među drvećem, te Carex
brizoides, Solanum dulcamara, Sambucus nigra, Rubus caesius i dr. među prizemnim
rašćem.


Zajednica na Moslavačkoj gori razvijena uglavnom fragmentarno, pa je
donekle siromašnija vrstama u odnosu na sastojine iz Hrvatskog Zagorja gdje
je prvi put opisana. Utvrđena je i na središnjem dijelu gore na manjim površinama,
koje se zbog nepropusne silikatne podloge nalaze pod dominantnim
utjecajem potočne vode. Najpotpunije je razvijena na sjeverozapadnim predjelima
gore (šuma Voćin kod Grabovnice). Kao trajni stadij nalaze se mnoge
sastojine ove asocijacije u kontaktu s ostalom šumskom vegetacijom ovoga
područja, pa u svome sastavu često imaju veliki broj vrsta iz okolnih zajednica
ovisno o lokalnim ekološkim prilikama staništa. Često su to vrste značajne
za šumu hrasta kitnjaka i običnog graba, što je dobro uočljivo na nižim
obroncima Moslavačke gore. Prisustvo većeg broja tih vrsta opravdava sistematski
položaj zajednice unutar reda Fagetalia sylvaticae (HORVAT i dr.
1974).


DISKUSIJA


Na temelju florističkih i fitocenoloških istraživanja provedenih u šumskim
sastojinama Moslavačke gore, može se zaključiti da se ovo područje odlikuje
raznovrsnom i osebujnom šumskom vegetacijom, koja predstavlja odraz karakteristične
geološke građe i specifičnog geografskog položaja gore na jugozapadnom
rubu Panonske nizine.


Znatne količine oborina (preko 1000 mm godišnje na središnjem dijelu
gore) uvjetovale su optimalni razvoj klimazonalne zajednice hrasta kitnjaka
i običnoga graba na nižim padinama (as. Querco-Carpinetum illyricum


s. 1.) te brdske bukove šume (Fagetum illyricum boreale montanum) na predjelima
više nadmorske visine. Silikatna geološka podloga iznad koje se
razvijaju tla kisele reakcije pogoduje razvitku acidofilnih bukovih šuma, pa
su na ovome području utvrđene as Blecho-Fagetum i as. Luzulo-Fagetum.
Zajednica Blecho-Fagetum razvijena je samo na nekoliko lokaliteta, dok
je as. Luzulo-Fagetum veoma česta i rasprostranjena na ovome području,
te je raščlanjena na nekoliko subasocijacija, što ukazuje na njenu raznolikost.
Kao primarna šumska zajednica razvija se as. Luzulo-Fagetum na
cijelom gorskom masivu, te je u čestom neposrednom kontaktu sa as. Fagetum
illyricum boreale montanum. Ove dvije zajednice povezane su nizom
prelaznih sastojina, koje u svome sastavu imaju manji ili veći broj acidofilnih
vrsta ovisno o lokalnim edafskim i klimatskim uvjetima.
287




ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 74     <-- 74 -->        PDF

Geološka građa gore odrazila se na raščlanjenju as. Querco-Carpinetumillyricum. Ova je šumska zajednica slabije zastupljena bazifilnim sastojinama
(as. Staphyleo-Carpinetum), dok su mnogo bolje rasprostranjene i floristički
kompletnije razvijene as. Carici pilosae-Carpinetum i Erythronio-Carpinetum,
koje su vezane za tla neutralne do slabo kisele reakcije. Na hladnijim
i vlažnijim staništima unutar areala as. Querco-Carpinetum illyricum s. 1.
razvija se as. Asperulo-Carpinetum, koja prisustvom izvjesnog broja fagetalnih
vrsta povezuje šumu hrasta kitnjaka i običnoga graba sa bukovom
šumom viših predjela Moslavačke gore.


Humidna klima odrazila se i u sastavu as. Festuco-Quercetum petraeae,
koja se za razliku od ostalih zajednica razreda Quercetea robori-petraeaeodlikuje znatnim bogatstvom vrsta, posebno raznih pratilica karakterističnih
za razred Querco-Fagetea. Ova se šuma na Moslavačkoj gori ističe priličnom
raznolikošću, pa njezine sastojine zbog osebujnog florističkog sastava imaju
veliki značaj za interpretaciju biljno geografskog položaja cijeloga područja,
jer ukazuju da vezu sa šumskim zajednicama mezijske provincije.


Karakterističan floristički sastav as. Fagetum illyricum odraz je geografskog
položaja ovoga područja. Unutar ove šumske zajednice ne razvijaju se
određene planinske vrste inače obilno nazočne i karakteristične za asocijaciju
na zapadu i sjeveru Hrvatske, po čemu moslavačke sastojine pokazuju
sličnost sa bukovom šumom slovenskog panonskog rubnog područja. U građi
bukove šume na Moslavačkoj gori još su uvijek razmjerno dobro zastupljeni
ilirski elementi, koji se prema sjeveru i istoku Jugoslavije gube iz sastava
bukovih sastojina dinarskih planinskih masiva. Tek nakon detaljnih istraživanja
svih bukovih sastojina panonskog područja moći će se pristupiti dosad
zastupanih koncepcija u pogledu prikaza i raščlanjenja as. Fagetum illyricum.


U regresivnom nizu razvija se nakon potiskivanja šumskih zajednica
razreda Querco-Fagetea livadna vegetacija reda Arrhenatheretalia. Acidofilne
bukove zajednice sveze Luzulo-Fagion kao i as. Festuco-Quercetum, stoje
u sindinamsko singenetskoj vezi sa vrištinama i bujadnicama redu Calluno-
Ulicetalia. U jako degradiranim šumskim sastojinama i spomenutih zajednica
utvrđena je nazočnost vrištinsko-bujadičnih vrsta ekstremno kiselih staništa,
koje ipak nisu zauzele većeg maha na ovome području, zahvaljujući
pravilnim uzgojnim metodama primjenjenim naročito u posljednje vrijeme,
a također i velikoj konzervirajućoj sposobnosti nekih šumskih zajednica (posebno
as. Festuco-Quercetum petraeae) u zaštiti tla od erozije i ispiranja.
Iako se najveći dio šumske vegetacije nalazi pod direktnim utjecajem čovjeka,
pa su prvobitni kvantitativni odnosi među vrstama narušeni ili znatno
izmjenijeni u korist za eksploataciju značajnih vrsta, od velike je važnosti
za čitavo područje da se sačuva barem sadašnje stanje sastojina koje su
u prošlosti bile podvrgavane preintenzivnom iskorištavanju, te da se šumsko-
uzgojnim i uređajnim zahvatima onemogući daljnja degradacija šumske
vegetacije. Naročito je važno da se spriječi eventualno uspostavljanje regresivnog
niza acidofilna šuma-vriština. Pretjeranom sječom i iskorištavanjem
drvne mase na južnim obroncima gore uništena je prirodna šumska vegetacija
i mjestimično je zamijenjena raznim antropogenim tvorevinama, koje
u svome sastavu imaju pretežno Robinia pseudoacacia. Na ovim bi pre




ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 75     <-- 75 -->        PDF

djelima postojali idealni uvjeti za razvoj klimatogene šume hrasta kitnjaka
i običnog graba na neutralnoj podlozi, šume trave vlasulje i kitnjaka na
isturenim, suhim gorskim grebenima sa plitkim kiselim tlom ili pak acidofilne
šume bekice i bukve u ovisnosti o lokalnim uvjetima staništa.


ZAKLJUČAK


Istraživanjem šumske vegetacije Moslavačke gore utvrđeno je da se ona
odlikuje velikom raznolikošću, koja je odraz klimatskih prilika, geološke
građe i geografskog položaja ovoga područja. Utvrđen je veći broj šumskih
zajednica, koje pripadaju razredima Querco-Fagetea i Quercetea robori-petreae.


Na nižim obroncima gore rasprostranjena je as. Querco-Carpinetum. illyricum,
koja je u novije vrijeme raščlanjena na nekoliko samostalnih asocijacija
od kojih su na ovome području zastupljene as. Staphyleo-Carpinetum,
Carici pilosae-Carpinetum, Erythronio-Carpinetum i Asperulo-Carpinetum.
Dobro je rasprostranjena as. Luzulo-Fagetum, koja se razvija kao primarna
zajednica iznad smeđeg kiselog tla na silikatima, a odlikuje se znatnom
raznolikošću. Na nekoliko lokaliteta na gori pronađena je as. Blechno-Fageum.
Po mnogobrojnim grebenima gore rasprostranjena je iznad plitkog smeđeg
kiselog tla as. Festuco-Quercetum petraeae, koja svojom florističkom
građom odražava klimatske i ekološke uvjete istraživanog područja, a ističe
se izrazitom fizionomijom, na temelju koje se razmjerno lako uočava među
ostalim šumskim zajednicama. Na najvišim grebenima Moslavačke gore rasprostranjena
je brdska bukova šuma (Fagetum illyricum boreale montanum),
čije se sastojine razvijaju iznad smeđeg šumskog tla bazične do neutralne
reakcije i ističu se zanimljivim florističkim sastavom, jer sadrže određeni
broj ilirskih vrsta, koje ih povezuju s bukovom šumom dinarskih predjela.
Unutar ove asocijacije priključene su sastojine sa vrstom Tiha tomentosa
u obliku provizorno shvaćene subasocijacije F. i. tilietosum tomentosae subas.
nova, koje se odlikuju karakterističnom florističkom građom i uočljivom fizionomijom.
Ovim će se sastojinama trebati utvrditi odgovarajući sistematski
položaj u sklopu kompleksnih istraživanja bukovih sastojina panonskog dijela
Hrvatske.


Na površinama koje su izložene utjecaju stagnirajuće vode najvećim
dijelom godine razvija se iznad mineralno-močvarnog tla as. Carici brizoidis


— Alnetum, čije fragmentarne sastojine nalazimo na cijelom području Moslavačke
gore na terenima, koji imaju spomenute uvjete.
Šumska vegetacija Moslavačke gore bila je u prošlosti podvrgavana
čestim sječama, pa je danas zastupljena uglavnom mladim do srednjedobnim
sastojinama, koje se zbog povoljnih klimatskih uvjeta prilično brzo obnavljaju,
no veliki značaj za cijelo područja ima pravilno gospodarenje postojećim
šumskim fondom.




ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 76     <-- 76 -->        PDF

LITERATURA


A n i ć, M., 1940: Pitomi kesten u Zagrebačkoj gori. Glasnik za šumske pokuse
7, 103-312.
B er to vic, S., 1968: Die klimatischen Verhältnisse im Gebiet der Eichenwälder
Nord-Kroatiens. Feddes Repert. 78 (1-3), 97-107.
Borhidi , A., 1963: Die Zönologie der Verbandes Fagion illyricum. 1. Allg. Teil.
Acta Bot. Hung. 9, 259-297.
Borhidi , A., 1965: Die Zönologie des Verbandes Fagion illyricum. 2. Systematischer
Teil. Acta Bot. Hung. 11, 53-102.
B r aun-B 1 an qu e t, J., 1964: Pflanzensoziologie. 3. Aufl. Wien, New York.
Ć i r i ć, M., 1965: Atlas šumskih zemljišta Jugoslavije. Beograd.
Ehrendor f er, F., 1973: Liste der Gefässpflanzen Mitteleuropas. Fischer Verlag,
Stuttgart.


F u k a r e k, P., Prilog poznavanju biljnosocioloških odnosa šuma i šibljaka
Nacionalnog parka »Sutjeska«. Akad. nauka i umjet. BiH, pos. izd.
XI, Odjeljenje prir. i matem. nauka knj. 3, Sarajevo.


G1 a v a č, V., 1968: Über Eichen-Hainbuhenwälder Kroatiens. Feddes Repert. 79
(1-2): 115-138.


Gr ač an in, M., 1948: Tipovi šumskih tala Hrvatske. I. Tla šuma Querceto-
Carpinetum croaticum i Querceto-Castanetum croaticum. Glasnik za
za šumske pokuse 9, 95-119.


Gračanin , M., 1951: Pedologija. III dio: Sistematika tala. Zagreb.


Hire , D., 1903—1912: Revizija hrvatske flore. Rad JAZU 155-190.


H o r v a t, I., 1938: Biljnosociološka istraživanja šuma u Hrvatskoj. Glasn. za


šum. pok. 6. 125-279.
H o r v a t, 1., 1962: Vegetacija planina zapadne Hrvatske. Prir. istraž. JAZU,
Acta biol. 3, 1-179.
Horvat , 1., 1963: Šumske zajednice Jugoslavije. Šumarska enciklopedija 2,
560-590. Zagreb.


Horvat, L, H o r v a t i ć, S., Tomažić, M., i M a k s i ć, B., 1950: Priručnik
za tipološko istraživanje i kartiranje vegetacije. Zagreb.
Horvat, I., G1 a v a č, V., Ellenberg, H., 1974: Vegetation Südosteuropas,


768 p. Gustav Fischer Verlag Stuttgart.


H r u š k a-D ell´U omo, K., 1974: Biljni pokrov Moslavačke gore. Doktorska
disertacija, Pridosl. matem. fakultet Sveuč. u Zagrebu, 312 p.


H r u š k a-D ell´U o m o, K., 1975: Asocijacija Festuco-Quercetum petraeae (Jank.
1968 nom. nud.) na Moslavačkoj gori u Hrvatskoj. Acta Bot. Croat.
34, 91-102.


H r u š ka-D e ll´U o m o , K., 1976: Livadna vegetacija Moslavine. Acta Bot. Croat.
35 (u štampi).


J a n k o v i ć, M., 1968: Vegetacija Srbije. Enciklopedija Jugoslavije 7, Zagreb.




ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 77     <-- 77 -->        PDF

J an ko vic, M., Mišić. V., 1954: Šumske fitocenoze Fruške gore. Inst, za ekol.
i biogeograf., Zbornik radova 5 (2), 1—13, Beograd.


Janković, M., Mišić, V., P o p o v i ć, M., 1961: Rezultati usporednih fitocenoloških,
dendrometrijskih i ekoloških ispitivanja u nekim osnovnim
tipovima hrasta kitnjaka na Fruškoj gori (Quercetum montanum
festucetosum montanae Jank. et Miš. i Quercetum sessiliflorae acetoselletum
Jank. et Miš.). Arh. biol. nauka 13 (3-4), 150-174.


Jovanović , B., 1955: Šumske fitocenoze i staništa Suve planine. Glasnik
Šum. fak. 9, 101 p.
Jovanović , B., 1967: Neke šumske fitocenoze severozapadne Srbije. Institut
za šum. i drv. ind., Zbornik knj. 6, 19-72. Beograd.
K i š p a t i ć, M., 1889: Kristalinski trup Moslavačke gore. Rad JAZU 95.
Koch, F., 1899: Prilog geološkom poznavanju Moslavačke gore. Rad JAZU 139,
1-28.
Kosir , Z., 1962: Übersicht der Buchenwälder im Übergangsgebiet zwischen
Alpen und Dinariden. Mitt. ostalpin, -din. pflanzensoz. Arbgm. 2,


54-66.


Mayer , B., 1969: Neki aspekti pedoloških istraživanja tala u vezi podizanja
kultura četinjača u Hrvatskoj. Šum. list 93, 323-331.


Neugebauer, V., Ćirić, M., Ž i v k o vi ć, M., 1961: Komentar pedološke
karte Jugoslavije. Jug. društvo za prouč. zemljišta 8, 107 p. Beograd.
P a v 1 i ć, V. i dr., 1972: Tla sekcije Čazma 4. Stručni izvještaj — dokumentacija
Instituta za pedol. i tehn. tla Poljopr. fak. Sveuč. u Zagrebu, rnscr.


R a u š, Đ., 1971: Fitocenološke osebine šuma na obroncima zapadnog dijela
Fruške gore. Radovi JAZU, Centar za organ, naučnoistr. rada u Vinkovcima
1, 37-147.


Schlosser, J. K., Vukotinović, Lj., 1869: Flora Croatica. Zagreb.
So ö, R., 1964: Die regionalen Fagion — verbände und Gesellschaften Südosteuropas.
Studia biol. Hung. 1, 1-104.


Tüxen , R., 1937: Die Pflanzengesellschaften Nordwestdeutschland. Mitt. flor.
soziol. Arbeitsgm. Niedersaschsen 3, 170 p. Hannover.
T a k š i ć, A., Prinos poznavanju prapora istočne Hrvatske. Geol. vjesn. 1.
Zagreb.


T r i n a j s t i ć, I., Sugar , I., 1968: O biljnogeografskom raščlanjenju Goranskoličke
regije. Geograf, glasn. 30, 41-59.


Vukotinović , Lj., 1852: Das Moslaviner Gebirge in Croatien. Jahr. d. k.
geol. Reichanstalt 3, Wien.
Vukotinović , LJ., 1868: O moslavačkom granitu i hrastovih u Hrvatskoj. Rad
JAZU 2.
Wraber , M., 1961: Gozdna vegetacija slovenskih goric. Biol. vestnik 9, 35-57.


Wraber , M., 1969: Über die Verbreitung, Ökologie und systematische Gliederung
der Eichen-Hainbuchenwälder in Slowenien. Feddes Repert. 79
(6), 373-389.


Wraber , M., 1969: Pflanzengeographische Stellung und Gliederung Sloweniens.
Vegetation 17 (1—6), 176-199.


291




ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 78     <-- 78 -->        PDF

SUMMARY


A contribution to the knowledge of the vegetation of the Moslavačka Gora
mountain


Beside the present work (and others mentioned in the »Literature« of this
article) of the author concerning the vegetation (or more precisely floristics)
of the Moslavačka Gora moutain, there exists only fragmentary data from the
19th and early 20th centuries (to found in »Flora croatica« by Schlosser and
Vukotinović, 1869, and in the Works of the JAZU — »Revision of the Croatian
flora« by D. Hire, 1903—1912).


The Moslavačka Gora mountain belongs according to its geological material
to the oldest massifs in Yugoslavia. In this massif there occur — only on the
margin of the old stony core of igneous rocks — Tertiary structures (yellow
limestone and sandy marls) as the consequence of .the original insular position
of the aforementioned mountain in the Pannonian Sea. Accordingly, also the
majority of the soils is of acid reaction. The climate, according to »Köppen´sclassification,
may be marked with the designation Cfwb"«.


In the Moslavačka Gora mountain the author established a greater number
of the forest communities belonging to the orders of Querco-Fagetea and Quercetea
robori-petraeae with the following associations:


— on the lower hill-sides: as Querco-Carpinetum, and as. Staphyleo-Carpinetum,
Carici pilosae-Carpinetum, Erthronio-Carpinetum and Asperula-Carpinetum;
— on rindges, over shallow brown acid soils: as. Festuco-Quercetum petraeae;
— on minaral swamp soil (along the brooks): as. Carici brizoidis-Alnetum;


— in the remainging region: as. Fagetum illyricum boreale montanum (with
a certain number of illyric species by which it is connected with the Beech
forets of the Dinarids) within which there also occur stands with Linden (Tilia
tomentosa) that were segregated by the author as Fagetum illyricum tilietosum
tomentosae sub. nova prov.
In someplaeces also as. Blecho-Fagetum was found.


Primljeno 5. I 1977.


Dr Krunica Hruška — Dell´Uomo,


Universita di Camerino,


62032 Camerino, Italia