DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 58 <-- 58 --> PDF |
UVOD Iako se u posljednje vrijeme na području Jugoslavije vrše intenzivna fitocenološka istraživanja vegetacije, o biljnom pokrovu Moslavačke gore postoji vrlo malo podataka i to iz druge polovice prošlog stoljeća, a odnose se uglavnom na oznake nalazišta pojedinih biljnih vrsta, koje je istražujući geološku građu gore zapazio Lj. VUKOTINOVIĆ (1852, 1868). Njegovom je zaslugom naveden također najveći broj biljnih vrsta s ovoga područja u klasičnom djelu »l´lora croalica« (SCHLOSSER i VUKOTINOVIĆ 1869). Ostali također floristički podaci potječu od D. HIRCA (1903—1912). Oba spomenuta botaničara obišli su uglavnom južne i jugoistočne obronke gore u blizini Gornje Jelenske, Popovače i Kutine, a u središnji dio zašli su samo do ruševina grada Garića, dok su ostali predjeli gore bili u to vrijeme teže pristupačni, pa su ostali do danas neistraženi. Zbog specifičnog geografskog položaja na jugozapadnom rubu Panonske nizine a na prelazu od zapadnog humidnog prema istočnom aridnom području Jugoslavije te dijelom također zbog osebujne geološke građe postojale su indikacije da je biljni pokrov Moslavačke gore veoma zanimljivih. Floristička i fitocenološka istraživanja, koja sam provela na tom području potvrdila i,su u potpunosti spomenutu pretpostavku, pa u ovome prilogu želim iznijeti prikaz šumske vegetacije Moslavačke gore." OPĆE ZNAČAJKE ISTRAŽIVAČKOG PODRUČJA Moslavačka gora ili Garjevica proteže se od Čazme prema Kutini od 45" 45´ N i 16e 37´ E Gr do 45° 29´ N i 16° 47´ E Gr ne uzimajući u obzir diluvijalne humke na zapadu kod Ivanićgrada i Šumećana. Najvažnije kote su Gornja humka (489 m), Kaluđerov grob (437 m), Mjesec (357 m) i Stara Straža (271 m). Ove se kote nalaze na glavnom grebenu, odakle se prema nizini radijalno spušta veći broj gorskih kosa, koje su prema naseljima u blizini nazvane Vrtlinsko, Jelensko, Bršljaničko, Kutinsko, Trnovičko, Simljaničko i Samaričko humlje. U reljefu gore mogu se zapaziti dvije vrste bora. Jedne se protežu od sjeverozapada na jugoistok i imaju najveći utjecaj na tektoniku glavnog masiva. Druga se vrsta bora proteže od sjeveroistoka na jugozapad. Smjerovima boranja prilagodli su se mnogobrojni gorski potoci, koji se slijevaju sa središnjeg grebena, a čija korita u gornjem toku slijede uske i međusobno stješnjene usjeke među padinama. Glavni gorski greben čini ujedno razvodnicu, ali sve vode pripadaju porječju Save. Veći vodeni tokovi, koji vijugaju moslavačkom ravnicom omeđuju goru sa svih strana. Sa sjevera i zapada ograničava je rijeka Česma, na jugu Lonja a na sjeveroistoku i istoku rječice Trnovica, Ilova i Garešnica. * Rad je manjim dijelom izrađen u suradnji sa Institutom za šumarska istraživanja u Jastrebarskom, kojemu se želim zahvaliti na pruženoj mi pomoći. Također zahvaljujem se upraviteljima i osoblju Šumarija u Čazmi, Ivanskoj, Popovači i Kutini na pomoći koju su mi pružili prilikom brojnih terenskih obilazaka Moslavačke gore. |