DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 60 <-- 60 --> PDF |
u direktnom dodiru s naslagama mlađeg geološkog porijekla. Na južnim i istočnim padinama gore nalaze se mjestimično sarmatske naslage pješčenjaka, a pliocen je zastupljen tzv. pontijskim naslagama lapora i levantskim modrosivim glinama i pjeskovitim laporima na južnom dijelu gore (KOCH 1. c.) Tokom diluvija nastale su napokon naslage, koje u obliku pojasa opkoljuju cijelu goru a sastoje se od ilovina, pijeska i šljunka pleistocenske i postpleistocenske starosti. Ovi slojevi mjestimično pokrivaju starije tercijarne nanose i na sjeverozapadnom rubu gore šire se sve do stare silikatne jezgre. Iz ovog razdoblja potječu također i eolski nanosi prapora, koji su najizrazitiji kod Volodera i Popovače na jugu gore. U užim i širim dolinama potoka naplavljeni su diluvijalni nanosi razne debljine, koja je često neznatna u usporedbi s debljinom okolnih slojeva iz starijih geoloških formacija. Na gori je razvijeno više tipova tala u uskoj vezi s geološkom građom i klimatskim prilikama koje ovdje vladaju. U ovome su prilogu ukratko navedena samo najraširenija šumska tla. Najviše su rasprostranjena tla kisele reakcije, što se odrazilo na floristički sastav i građu šumske vegetacije. Na manjim površinama na gori nalazi se humusno-silikatno tlo (ranker), a mnogo je više rasprostranjeno smeđu kiselo tlo, koje se razvija iznad silikatne podloge. Ovo se tlo odlikuje razmjerno tankim A-horizontom smeđe boje, čija dubina varira ovisno o karakteristikama geološke podloge, o reljefu terena i lokalnim klimatskim prilikama, a u prosjeku iznosi 30—60 cm (PAVLIĆ i dr. 1972). Ovo tlo čini podlogu većini šumskih zajednica na Moslavačkoj gori. Sadrži visok postotak humusa i nerastvorenog organskog materijala. Razmjerno plitki profil i lakši mehanički sastav te skeletna do skeletoidna struktura utječu u velikoj mjeri na ekološke kvalitete cijelog središnjeg dijela gore. Ovo tlo često sadrži gnajsni detritus, čijim trošenjem nastaju kalijevi glinenci (GRAČANIN 1951), koji mu daju znatnu plodnost, što je značajno za obnavljanje šumske vegetacije. Podzolasto smeđe tlo rasprostranjeno je na strmijim padinama i sjeveroistočnim obroncima gore iznad naslaga od gnajsa, a mjestimično i povrh pliocenskih ilovina i glina. Ovo tlo nastaje iz raznih vrsta smeđih tala nakon što je supstrat osiromašen bazama, a ilovaste je do pjeskovite teksture i slabo izražene strukture (ČIRIC 1965) sa izraženim procesom opodzoljavanja, koji je uočljiviji na hladnijim sjevernim padinama. Zbog jakog djelovanja oborinskih voda podliježu površine gdje je razvijeno ovo tlo eroziji, pa je za njegovu zaštitu i sprečavanje od otplavljivanja neobično značajan utjecaj šumske vegetacije. Na određenim površinama na južnim i jugoistočnim obroncima rasprostranjeno je iznad podloge od pliocenskih ilovina i glina smeđe šumsko tlo ili gajnjača, koje se odlikuje umjereno kiselom do neutralnom reakcijom, smeđe žućkastom bojom, ilovastom do ilovasto-glinastom teksturom i mrvićastom strukturom (NEUGEBAUER i dr. 1963), koje pruža optimalne uvjete za razvoj šume hrasta kitnjaka i običnog graba. Na području Moslavačke gore vlada umjereno kišna klima, koja se prema Köppenovoj klasifikaciji može označiti oznakom Cfwbx" a odlikuje se jednolično raspoređenim oborinama tokom čitave godine i pomanjkanjem izrazito sušnog perioda ljetne žege. Vrijednost količine oborina i temperature zraka ovoga područja navedeni su u tabeli 1. Na središnjem dijelu gore srednja godišnja količina oborina iznosi 1025 mm, dakle razmjerno više nego na nizin 274 |