DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 68 <-- 68 --> PDF |
1963), koja su razmjerno rijetka na ovome području, pa je i to jedan od uzroka njene slabe rasprostranjenosti. Postojeće fitocenološke snimke načinjene su na sjeverozapadnim obroncima gore (HRUŠKA — DELL´UOMO 1974), gdje se zajednica razvija na granitnoj podlozi iznad smeđeg kiselog tla, koje sadrži znatnu količinu humusa i ističe se profilom prosječne debljine od 50 — 70 cm. Zajednicu označavaju vrste Blechnum spicant, Leucobryumglaucum i Thelipteris Umbo sperma. U utvrđenim sastojinama od navedenih vrsta najbolje je zastupljena paprat Blechnum spicant, koja igra veliku ulogu kod rekognosciranja zajednice, te u odnosu na ostale dvije vrste pokazuje također i veću pokrovnost. Ova se paprat nalazi i u sastavu posebnih sastojina s jelom, smrekom i bukvom na području Gorskog Kotara (HORVAT 1962), koje obrašćuju slična staništa viših nadmorskih visina iznad silikatne podloge. Iako je razvijena u fragmentarnom obliku, neosporan je značaj ove asocijacije za interpretaciju sistematskog položaja acidofilnih bukovih sastojina ovoga područja. Njeno prisustova ukazuje na vezu sa šumskom vegetacijom viših planinskih dinarskih predjela Hrvatske. Uz spomenutu paprat zajednicu označava i bukva (Fagus sylvatica) kao najstalnija drvenasta vrsta. Zbog malog broja biljaka, koje sudjeluju u izgradnji ove šumske zajednice, njezine se sastojine odlikuju razmjerno jednoličnom fizionomijom. Među prizemnim rašćem zapažena je nešto veća pokrovnost izvjesnih acidofilnih elemenata kao Pteridium aquilinum, Luzula luzuloides, Polytrichum attenuatum, Gentiana asclepiadea, Festuca heterophylla i dr. As. Luzulo-Fagetum Wrab. (1955) 1956. Na području Moslavačke gore razvija se šuma bekice i bukve kao primarna zajednica na silikatnoj podlozi, kao što je već ranije zapaženo na nekim predjelima zapadne Hrvatske (TRINAJSTIC i SUGAR 1968). Prema WRABERU (1961) ova acidofilna šumska zajednica nastaje sekundarno zbog zakiseljavanja podloge u šumi hrasta kitnjaka i običnoga graba, pa prema tome predstavlja regresivni razvoj ove neutrofilne šumske zajednice sa kojom je prema istom autoru povezana raznim prelaznim oblicima. Karakteristične vrste zajednice su Luzula luzuloides (= L. albida usp. EHRENDORFER 1973) i Polytrichum attenuatum. Ove dvije vrste postižu u najvećem broju sastojina visok stupanj nazočnosti, a s obzirom na posebne ekološke uvjete odlikuju se i većom pokrovnošću. Među drvenastim vrstama najveći značaj u izgradnji zajednice ima bukva, a manjim dijelom i obični grab (Carpinus betulus). Posebno je slabo zastupljen kesten (Castanea sativa), jer najbolje uspijeva na tlima dubljeg profila (ANlC 1940), pa na Moslavačkoj gori pokazuje slabu vitalnost. As. Luzulo-Fagetum dobro je rasprostranjena na cijelom području gore. Izrazite i floristički kompletne sastojine ove šumske zajednice nalaze se kod Kaluđerovog groba. Optimalno stanište predstavljaju hladnije sjeverne i sjeveroistočne padine. Na toplijim predjelima u njezin sastav ulaze elementi ostalih područnih zajednica razreda Querco-Fagetea, posebno as. Querco- Caprinetum illyricum. Na razvoj asocijacije nepovoljno utječu česte sječe i lokalna otvaranja sklopa drveća, jer se time stvaraju uvjeti za razvoj vrsta vriština i bujadnica reda Calluno-Ulicetalia, s čijim zajednicama postoji sin |