DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 70     <-- 70 -->        PDF

2. Luzulo-Fagetum festucetosum drymeiae (Wrab 1956) Hruška 1974. razvija
se na nešto toplijim položajima, pa je u njenom sastavu zastupljena manja
skupina biljaka, koje su shvaćene kao diferencijalne vrste subasocijacije. To
su Festuca drymeia, Symphytum tuberosum, Luzula pilosa i Potentilla micrantha.
Sastojine ove subasocijacije ističu se karakterističnom fizionomijom
(si. 1.), u kojoj na prvi pogled najveću ulogu imaju bukva i trava vlasulja
(Festuca drymeia), tako da se prilično jednostavno zapažaju među ostalim
šumskim sastojinama, jer daju dojam samostalne asocijacije. Pod utjecajem
zeljastih biljaka, a posebno spomenute trave mijenjaju se mikroklimatski
uvjeti staništa, zadržava se dulje vlaga u tlu, pa se stvara mogućnost za
razvoj biljaka iz ostalih šumskih zajednica. Zbog toga se ova subasocijacija,
za razliku od ostalih, ističe bujnije razvijenim slojem prizemnog rašća, koji
izgrađuje veći broj biljnih vrsta. Po svome florističkom sastavu i zbog toga i
po specifičnoj fizionomiji povezuje ova subasocijacija šuma bekice i bukve
sa as. Festuco-Quercetum, kao što je objašnjeno u tekstu koji slijedi.
3. Luzulo-Fagetum carpinetosum betuli Wrab. 1956. sadrži u svome sastavu
elemente šume hrasta kitnjaka i običnoga graba i rasprostranjena je
na obroncima nižih nadmorskih visina, gdje zauzima hladnije položaje iznad
tla kiselije reakcije, a često se spušta duboko prema jarcima između blizu
smještenih gorskih padina, gdje je tlo osiromašeno bazama uslijed stalnog ispiranja
uvjetovanog nagibom. U građi subasocijacije ističe se obični grab (Carpinus
betulus), koji podnosi sjenovite terene, zatim Corylus avellana, Ligustrum
vulgara, Carex sylvatica, Hedera helix, Nephrodium filix mas i dr.
Ovu je subasocijaciju WRABER (1969) tokom kasnijih istraživanja podigao
na razinu samostalne asocijacije pod nazivom Luzulo-Carpinetum u okviru
as. Querco-Carpinetum s. 1. Budući da je skupina karakterističnih vrsta,
koje označavaju tako shvaćenu zajednicu rasprostranjena na području Moslavačke
gore i unutar ostalih šumskih zajednica, a neke vrste i na manje kiselim
tlima, nisu ove sastojine izdvojene kao posebna asocijacija, nego su priključene
šumi bekice i bukve, kamo ih je prvobitno podredio isti autor. Tako
postavljene, ove sastojine vjernije odražavaju odnose među šumskim zajednicama
na gori.


Na ovome je području utvrđen određeni broj degradiranih bukovih sastojina,
koje po oskudnom florističkom sastavu pokazuju izvjesnu sličnost
sa as. Musci-Fagetum iz Srbije, koja se također razvija na silikatnoj podlozi
(JOVANOVlC 1955). Moslavačke sastojine imaju najčešće na tlu debeo sloj
listinca a među malobrojnim prizemnim rašćem zapažen je veći broj mahovina.
Zasad se ne može ništa pouzdano reći o međusobnoj vezi ovih sastojina,
jer bukove šume hrvatskih panonskih masiva još nisu dovoljno istražene s
fitocenološkog stanovišta. Fizionomija i siromašan floristički sastav ukazuju
da su takve sastojine rezultat čovjekove djelanosti, jer su u prošlosti čestom
neplanskom sječom narušeni, a u velikoj mjeri i uništeni prvobitni uvjeti
staništa, čime su izmjenjeni normalni kvantitativni odnosi među biljnim vrstama
u sloju prizemnog rašća a odrazilo se i na kvalitetu i debljinski prirast
bukovih stabala.