DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 24     <-- 24 -->        PDF

složena te zahtjevaju timsku suradnju stručnjaka svih područja koja obuhvaća
ekologija. Kako bi se uvidjela složenost ovog posla navodimo definicijuekologije koju je dao jedan od vodećih svjetskih ekologa E. P. ODUM. Odum
je definirao ekologiju kao nauku o strukturi i funkcioniranjuprirode iz čega proizlazi veličina zadatka kojega se prihvatila ta znanost.
Spomenimo, nadalje, da životni okoliš čovjeka čine urbane sredine (tehnocenoza),
agroekosistemi, šume, stepe, tundre, pustinje, mora i oceani, rijekei jezera, kao i da je u svim navedenim djelovima ekosfere primjećeno narušavanje
prirode u većoj ili manjoj mjeri.


Šuma kao kategorija od naročitog interesa u proučavanju životnog okoliša
čovjeka ne može se obrađivati bez prisustva šumarskih stručnjaka. Šumarski
stručnjaci prate već gotovo dva stoljeća znanstveno i stručno život
i razvoj šume, a ekologija kao multidisciplinarna znanost prisutna je odavno
u šumarstvu i predstavlja temelje gospodarenja šumom. Ekologija šuma kao
fito- i zooekologija inkorporirana je najvećim dijelom u uzgajanju i zaštiti
šuma, ali se ona isto tako pojavljuje i u drugim šumarskim disciplinama,
uključujući tu i gradnju šumskih cesta te uporabu šuma koja se danas temelji
na suvremenim tehničkim dostignućima (kakve šumske ceste i kakvi strojevi
u šumi, da bi se spriječilo grubo narušavanje prirode).


Upravo zbog toga je nužno da se šumarski stručnjaci, oni iz privrede i
nauke, što intenzivnije uključe u rješavanje problematike ekologije životne
sredine, dakako u domeni proučavanja šumskih ekosistema, da ne bi timovi
koji rade na njenom proučavanju razbijali otvorena vrata.


Obaveza je šumarskih stručnjaka da sudjeluju u istraživanjima šumskih
ekosistema te da primjenjuju rezultate takvih istraživanja, ali je isto tako
i dužnost onih koji organiziraju proučavanja ekologije životnog okoliša čovjeka
da uključe šumare u takva istraživanja. Šumari se mogu meritorno
uključiti u regionalnu podjelu i prostornu raspodjelu šumskih ekosistema,
u istraživanja njihove strukture (klima, reljef, tlo, vegetacija, hidrološke prilike,
fauna, antropogeni utjecaj, struktura sastojine) i funkcioniranja. Tome
su dokaz brojni znanstveni i stručni radovi unatrag dugog razdoblja koji se
mogu koristiti kao temelj proučavanja strukture i funkcioniranja šumskih
ekosistema.


Mi kao zajednica ne raspolažemo trenutačno s dovoljno rezultata istraživanja
životnog okoliša čovjeka, a život nas primorava da donosimo prostorne
planove i da uredujemo prostor te da provodimo različite zahvate
u prirodi čije posljedice ne možemo sagledati u potpunosti. Takvi zahvati su
primjerice veoma opsežni hidromelioracijski radovi koji se prvenstveno provode
zbog zaštite urbanih i industrijskih sredina od velikih voda. U takvim
slučajevima donosioci planova dužni su, između ostalih, konzultirati i šumarsku
struku koja raspolaže sa stoljetnim iskustvima i znanjem o strukturi i
vrijednosti šuma kako privredne tako i općekorisne kategorije. Naprijed navedeni
planovi bit će znatno bolji i predstavljat će optimalna rješenja ako
se u njihovu donošenju konzultiraju zainteresirane struke.


Uvođenjem u Šumarskom listu rubrike ULOGA ŠUME U ZAŠTITI ČOVJEKOVA
OKOLIŠA dajemo posebno mjesto toj ekološkoj problematici i
pozivamo ujedno sve zainteresirane da svojim napisima sudjeluju u popunjavanju
velikog mozaika od kojega se sastoji ova problematika.


Branimir PRPIĆ


358