DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 25 <-- 25 --> PDF |
OSNOVNE KONCEPCIJE ZAŠTITE PRIRODE U JADRANSKOJ REGIJI A. Šobat SAŽETAK. I za zaštitu prirode u Jadranskom području potrebno je lučiti uže obalno područje od njegovog zaleđa. U užem obalnom području prisutan je konflikt između dvije najinteresantnije grane: industrije i turizma, a u zaleđu još uvijek je aktualno zaustavljanje procesa degradacije vegetacije te podsticanjasukcesije prirodnih ekosistema. U obalnom području autor predlaže odvajanje industrijskih i urbanih od turističkih sredina dovoljno prostranim zonama u obliku rezervata prema Zakonu o zaštiti prirode. U zaključku autor konstatira, da se zaštita prirode ne može riješiti bez šumarstva ili mimo njega, te da deklaracije i planove treba doista i realizirati, (p) Na početku treba istaći da se pod zaštitom prirode ne podrazumijevaju samo usmjeravanje djelatnosti na održavanju biološke ravnoteže očuvanih i stabilnih ekosistema, prirodnih ljepota i rijetkosti, već i traženje i iznalaženje najracionalnijih načina revitalizacije odnosno zaustavljanja ili usporavanja progresa daljnje degradacije poremećenih biogeocenoza. Zaštita ne može biti sama sebi svrhom — radi se uvijek o zaštiti prirodnih uvjeta potrebnih za život čovjeka. Čovjek je ugrožen od posljedica svog vlastitog djelovanja i on nema pravo da svojom intervencijom izaziva nepovratno pustošenje produktivnoog potencijala sredine u kojoj živi, ne samo, radi vlastitog opstanka nego i radi novih generacija. Eksplozija ljudske populacije, koja raste u geometrijskoj progresiji, kao i sve veće narušavanje biološke ravnoteže (što vjerojatno predstavlja uzrok i posljedicu), izazvali su »ekološk u kri ž u«, koja traži odgovarajuća rješenja u humanijem, prirodnijem i zdravijem odnosu čovjeka prema prirodi. Ove poznate činjenice, trebalo je uvodno istaći, pa tek tada u najkraćim crtama razmotriti osnovne koncepcije zaštite prirode Jadranske regije. Priroda te regije uslijed antropogenih faktora i klimatskih činilaca nije karakteristična po stabilnim ekosistemima, iako se tu nalaze ostaci primarne klimatogene vegetacije, koja je velikim dijelom potisnuta i zamijenjena raznim degradacijskim stadijima do »golog« i neznatno produktivnog kamenjara. Pod jadranskom regijom podrazumijevamo mediteranski i submediteran ski pojas, koga treba u smislu zaštite razlučiti na: -— uže obalno područje te njegovo — kraško zaleđe. 359 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Uže obalno područje zaslužuje izuzetnu pažnju. To nije samo najatraktivniji dio Jadranske regije i najljepša plaža Evrope sa izvanrednim estetskim, pejzažnim, prirodnim karakteristikama i kulturno povijesnim nasljeđem, nego je to područje na kome su već danas u konfliktu, za to područje prioritetne grane, industrija i turizam. Taj će se konflikt daljnjom izgradnjom neminovno sve više produbljivati bez obzira na to što je dužina obale vrlo velika. Obalni je pojas dugačak preko 6100 kilometara sa širinom, koju vjerojatno najopravdanije definira ekonomska zainteresiranost ovih privrednih grana (obalni pojas — prema Zakonu o prostornom planiranju — definiran je sa 500 m širine od obalne linije i taj prostor je od strane općinskih skupština stavljen pod zaštitu do izrade definitivnih prostornih planova). Za sada je turističkoj privredi namijenjeno svega 16,1" o najljepšeg dijela jadranske obale. Od toga se godišnje urbanizira prosječno 29 km. Kod sadašnjeg intenziviteta izgradnje biti će za manje od četvrt vijeka iscrpljene sve mogućnosti proširenja turističke gradnje. Proces litoralizacije, međutim, neprekidno raste radi sve povoljnijih saobraćajnica i ostale infrastrukture, kao i industrije, koja snagom svoga ekonomskog rezona — najjeftinijeg prekomorskog uvoza — osvaja sve više prostora. Da bi se spriječila postojeća difuzna turistička izgradnja i donekle onemogućilo podizanje industrijskih i turističkih kapaciteta na istom ili nedovoljnom prostoru, potrebno je provesti oštro prostorno diferenciranje ovih djelatnosti. Za sada su uvjeti za to uglavnom još uvijek povoljni. Daljnja nekontrolirana privatna izgradnja i nedovoljno ekološki definirani prostori, kao i struktura industrijskih kapaciteta, sigurno bi nanijele velike i nepopravljive štete. Pravovremeno stavljanje odgovarajućih zona obalnog područja pod zakonsku zaštitu, uslovilo bi potrebu na izradi ili prilagođavanju prostornih planova prema toj namjeni, kako u općinskim, tako i regionalnim okvirima. To bi bila i jedina realna osnova za pravilan dugoročni plan namjene tog vrijednog područja. Iz toga proizlazi i koncepcija zaštite prirode, koja se nameće kao vrlo hitan zadatak. Potrebno je u prvome redu industrijske i urbanizirane sredine odvojiti od turističkih dovoljno prostranim zonam a u posebne rezervate odgovarajuće kategorije zaštite. Oni bi se prirodnom sukcesijom i pošumljivanjem priveli funkciji odgovarajućeg ekološkog odterećenja. Na tim površinama bi trebala biti zabranjen a svak a gradnj a kao osnovni preduvjet biološke regeneracije. Nadalje, u zaleđu turističkih naselja potrebno je različitim načinima korištenja i zaštite površina kreirati mnogoliki, ekološki i estetski vrijedan krajolik. Cijeli napori oko pošumljivanja krša trebaju se koncentrirati uglavnom na tim područjima. Ovdje se uključuje i pošumljivanje sa svrhom zaštite vodoprivrednih postrojenja i oplemenjavanje postojećih i budućih industrijskih objekata. Krašk o zaleđ e obalnog područja jadranske regije u smislu zaštite ne predstavlja, čini nam se, nesavladiv problem iako na toj površini »zaštita prirode« kasni za nekoliko tisuća godina. Što više, izgleda da nam se u tom |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 27 <-- 27 --> PDF |
pravcu pruža historijska šansa, koju ne smijemo propustiti. Danas je zbog stalne i već poodmakle depopulacije, možda po prvi puta u povijesti uopće, moguća obnova vegetacijskog pokrova primorskog krša. (Prof. dr G 1 a v a č). Bilo bi iluzorno tvrditi da je moguće uspostavljanje iskonskog stanja u odnosu na šumske zajednice, ali je lako moguće, uz malo više planske discipline zaustaviti proces degradacije i podstaći sukcesiju kao prirodni razvojni proces ekosistema, koji je ovdje progresivno usmjeren uslijed istaknutih promjena životnih uvjeta. Na tom području i u njegovoj neposrednoj blizini već postoji mrež a rezervata najviše zaštitne kategorije. To je područje naših nacionalnih parkova, bioloških i uopće prirodoznanstvenih laboratrija, koji se sistematski proširuju s nizom trajnih ploha na kojima se prate procesi prirodne obnove šuma na kršu. O dosadašnjim rezultatima tog praćenja postoji opširan izvještaj, te nema potrebe da se na tome zadržavamo. Treba samo podvući, da se baš u toj regiji kasni sa zakonskom zaštitom za sada neoptećenih velikih cjelina kojima je svrha da se spriječi svaka promjena u odnosu na dosadašnji način korištenja. Prema mišljenju prof, dra Heinza Ellenber g a, koji probleme našega ;i svjetskog krša dobro poznaje, bilo bi potrebno oko 30 godina za uspješno obnavljanje prirodne vegetacije listača, naravno, ako bi se na tim površinama uspjelo zabraniti bilo kakvo iskorišćivanje. Dakle, i be z veli kih ulaganja moguće je privesti racionalnoj namjeni velike površine regije. Prema mišljenju istog autora »pošumljivanje četinjačama nije za ove svrhe prikladno, jer za razliku od ranijih shvaćanja, ne vodi brzo obnovi i produktivnosti tala i formiranju klimazonalnih sastojina. Prirodna obnova šumske vegetacije siguran je način bržeg uspostavljaja zdravih šumskih ekosistema«. Osnovni preduvjet za uspješno provođenje ovakove politike u oblasti šumarstva na toj regiji leži u stro gom i dosljednom prostornom razgraničenju šumskih od pašnjačkih površina, ali se »akcija može uspješno provesti samo na osnovu prostorno velikih izlučenih površina«. Radi određenog kurioziteta navesti ću još jednu misao poštovanog autora, prof, dra Ellenber g a, jednog od vodećih ekologa u svijetu, na temu pošumljavanja našega krša: »Iako je ogoljeli kraški pejzaž izraziti primjer razaranja životne sredine, ne smije ga se jednostrano vrednovati. Upravo ovaj ogoljeli krš doprinosi privlačnosti pejzaža u neiscrpnom kontrastu brda, morskog plavetila i golih gotovo bijelih otočnih strana koje izranjaju iz mora. Ova divlja ljepota ima za turističke mase jednaku privlačnu snagu kao i toplo i čisto more ... po ovim odlikama ističe se hrvatski dio Jadranske regije od ostalih Mediteranskih zemalja. Upravo radi toga mnoge ogoljele površine treba poštediti od bilo kakvih meliorativnih zahvata ili pošumljivanja. Na takvim površinama trebalo bi favorizirati ekstenzivno stočarstvo, je ono pridonosi očuvanju i održavanju pejzažnih karakteristika«. Da ne bi došlo do izvjesnog nesporazuma u vezi očetinjavanja koje je ovdje spomenuto, treba istaći, da se ono ne odnosi na podizanje manjih ili većih kultura na području mediteranske regije, naročito ako je riječ o autohtonim vrstama, jer nema opasnosti od posljedica koje su često neminovne za velike površine monokultura i plantaža. Monokulture, naročito planlažnog |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 28 <-- 28 --> PDF |
tipa, su u labilnoj biološkoj ravnoteži i zahtijevaju vrlo intenzivno i aktivno djelovanje koje je vezano uz kemijske preparate, često sa toksičnim posljedicama. Ako je čovjek radi uvodno iznijetih razloga primoran da to čini u poljoprivredi — jer je u protivnom sve manje moguća preživljavanja (a tu se izgleda krećemo u fatalno začarom krugu) — to vjerojatno ne bi trebalo činiti u šumarstvu. Veličina površina i financijska sredstva potrebna za zaštitu ove regije najbolje će ilustrirati prodiskutirani stav Republičkog Zavoda za zaštitu prirode sa ekspertima Ujedinjenih naroda, već pomenutim prof. Glavačem i prof. Ellenbergom. Procentualna površina do sada Zakonom zaštićenih objekata u Republici i na području jadranske regije zaostaje znatno za onima koje su stavljene pod zaštitu u mnogim zemljama koje ne posjeduju takovu autohtonu prirodu (tako ima u SR Njemačkoj oko 33% zaštićenih površina). Kad bi se danas izdvojile površine koje nisu potrebne za naseljena mjesta i gradove, intenzivno ratarstvo, maslinarstvo i vinogradarstvo, te za postojeći fond sitne stoke, onda bi se vjerojatno moglo staviti pod zakonsku zaštitu više od po lovine prostora jadranske regije. Obrazloženje za te mjere vrlo je jednostavno. Geografsko-ekološke značajke i historijski razvoj Jadranske regije predstavlja osnovu za jednu osmišljenu politiku zaštite i njege prirodnih atraktivnosti i očuvanja brojnih biljnih i životinjskih vrsta i njihovih zajednica. Ove prednosti u odnosu na druge zemlje svakako treba iskoristiti, i to ne samo sa stanovišta Jugoslavije i zemalja koje gravitiraju ovim prostorima, nego i s internacionalnog stanovišta. Terasasti nizovi primorskih planina, čisto oligotrofno more s mnoštvom većih ili manjih otoka, izvanredno izražena vertikalna raščlanjenost u klimatske pojaseve, počam od mediteranskih i submediteranskih nižih aridnih položaja, pa do planinskih vrhova s obilnim vodenim talogom, sve to čini ovu regiju posebno interesantnom i privlačnom. Osobito je atraktivan i sadržajno bogat pojas obalnog mora s mnoštvom različitih marinskih i litoralnih ekosistema. Ovaj jedinstveni bioklimatski model privlači sve veći broj geografa, botaničara, zoologa, šumarskih stručnjaka, oceanologa, mnoštvo učenika raznih škola, turista i ljubitelja prirode. Posebno je privlačna geološka građa regije, koja pruža jedinstveni uvid u sastav krasa i sve njegove fenomene. Na sreću, mnoge od ovih prirodnih atraktivnosti sačuvane su do naših dana. Od svega toga, kao što je već naglašeno, treba što prije staviti pod zakonsku zaštitu velike prostrane neopterećene cjeline. To vrijedi posebno uz mnoge dijelove obale, ali i za predjele u brdskom području regije. Uz postojeće nacionalne parkove treba pristupiti kreiranju parkova prirode, kao i drugih kategorija predviđenih Zakonom. Ovisno o zakonskim mogućnostima i formama, treba nastojati, da se bare m 30% površin e stavi pod zaštitu. Provedba ovih mjera pada po svemu sudeći u posljednji čas. Pri završeku su obrazloženi prijedlozi za proglašenje nacionalnog parka Kornati i Krke, parka prirode Biokovo i Velebit. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Sa svima zainteresiranima raspravljana je namjena budućih površina na općinama Primorske regije, većeg dijela Istre, otoka Hvar, Cres, LošinjVis, te Makarske i Dubrovnika. Sredstva za zaštićene objekte svake godine su sve veća i vjerojatno su u skladu sa mogućnostima koje zajednica u ovom času može izdvojiti. Može se konstatirati, da namjenska sredstva za tu svrhu rastu godišnje u zadnje vrijeme po stopi od cea 120" o. Ove godine će iznositi oko 200 milijuna starih dinara s time, da se pružaju mogućnosti financiranja iz republičkih izvora za dio upravne režije nacionalnih parkova, koji se odnosi na potrebe direktne zaštite. „ . .. -\ ,-* Zaključne napornene Nigdje u svijetu zaštita prirode se ne rješava niti se može riješiti bez šumarstva ili mimo njega, a pogotovo ne može kod nas s obzirom na naš društveni sistem i ustaljene demokratske principe koji prethode svakom zakonskom propisu, niti se rješava formuliranim deklaracijama i planovima, nego njegovom realizacijom. Do sada je uz velike napore zaštićeno po Zakonu o zaštiti prirode svega 1,2% teritorije Republike s time, da je zadnjih godina porast površine pod zaštitom u skladu sa potrebom i općom klimom i da se na tom području mogu očekivati veći i odlučniji koraci uz sudjelovanje svih struktvura, koje su odgovorne za taj rad pred budućim generacijama. SUMMARY Basic concepts of nature protection in the Adriatic region Also in respect of the protection of nature in the Adriatic region it is necessay to distinguish the narrowe littoral region from its hinterland. In the narrower litoral region from its hinterland. In the narrower littoral region is present a conflict between the two most interesting branches, viz. the industry and tourism, while in the hinterland are still actual both the repression of the process of the vegetation degradation and the stimulation of the succession of natural ecosystems. In the littoral region the author suggests segregation of industrial and urban environments from the tourists ones by sufficiently wide zones in the form of reserves according to the Law on the Protection of Nature. In conclusion the author believes that protection of nature cannot be solved without forestry, and that conclusions and plans should be actualized. Aleksadar ŠOBAT, dipl. inž. šum.., direktor Republičkog zavoda za zaštitu prirode, Zagreb, Ilica 44. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 30 <-- 30 --> PDF |
ZAKON O ŠUMAMA SR HRVATSKE! Upravo je izišao iz tiska — u izdanju Saveza IT Šumarstva i drvne industrije Hrvatske — novi ZAKON O ŠUMAMA SR HRVATSKE, kako su ga objavile Narodne novine SRH u broju 20. od 23. V. 1977. g. U ovoj pravno-stručnoj publikaciji, uz cjeloviti tekst zakona, uvodnu je riječ napisao ing. T. Krnjak; glavni inspektor za šumarstvo SRH. Radi boljeg, praktičnijeg i bržeg snalaženja zakonu je dodano, posebno sastavljeno, KAZALO POJMOVA — indeks stručnih termina. Knjižica je džepnog formata 14 x 20 cm, povezana tvrdim koricama s platnenim hrbatom i obuhvaća 56 stranica. Prodajna cijena, zajedno s pakovanjem i poštarinom iznosi 40.— din. Narudžbe prima i isporučuje: SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE Zagreb, Mažuranićev trg 11 Telefoni: 444-206 i 449-686 Bankovni račun: 30102-678-6249 |