DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 52     <-- 52 -->        PDF

UTJECAJ ŠUME NA ZDRAVLJE ČOVJEKA


Prof. dr Konrad Pintarić, Sarajevo


Naše društvo je danas u fazi industrijalizacije i motorizacije, a stanovništvo
se sve više koncentrira u veće gradske aglomeracije, tako da prema
RUPPERT-u (6), u industrijski razvijenim zemljama oko 80% stanovništva
živi u gradovima, koji su neprirodna sredina po život čovjeka. Tu vlada
posebna klima sa specifičnim uslovima topline, zrak je zagađen, saobraćaj
je veoma živ, motorizacija stvara buku i dr., što je za ljudski organizam potpuno
strano.


U gradovima i industrijskim centrima u jednom litru zraka lebdi i do


500.000 čestica prašine, dima i aerosola, odnosn o 200 do 1000 put a
više ne go u šumi. Prema HASEL-u (3), u Rurskoj oblasti ima tvornica
koje izbacuju dnevno po 400 do 600 tona prašine i plinova, ili 20—30 željezničkih
vagona nosivosti 20 tona tako, da se godišnje izbacuje 2 — 4, ponekad
i 20 tona, nečistoća po hektaru. Zahvaljujući sve intenzivnijem automobilskom
saobraćaju, svakodnevno se izbacuje u atmosferu velika količina čestica
asfalta i gume, a sagorijevanjem jedne litre benzina izbacuje se u
okolinu oko 400 mg olovnih spojeva (KELLER). Sve to ima za posljedicu da
su u gradovima i industrijskim centrima bistri i vedri dani veoma rijetki.
I u mnogim našim gradovima i industrjskim centrima zagađenost atmosfere
već znatno prelazi tolerantnu granicu.
Mnogobrojne biljke i životinje, razna mehanizirana sredstva te sagorijevanje
organskih goriva (ugljen, nafta) zahtijeva utrošak ogromne količine
kisika, a u atmosferu izbacuju razne plinove kao spojeve dušika, sumpora,
klora, fluora, ugljenoksida i dr. Mjerenjima koja se vrše, ustanovljeno je
da se sadržaj COa u atmosferi povećava godišnje za oko 0,2% od prosječne
količine i da je količina ovog plina koja je koncem prošlog stoljeća
iznosila oko 0,03%, 1965. godine iznosila 0,04%. Ovaj porast sadržaja
COŽ nije još ni iz daleka opasan za zdravlje čovjeka, jer tek koncentracije
od 5% i više mogu izazvati nepoželjne posljedice, kao što su vrtoglavica,
nesvjestica pa čak i smrt.


U procesu fotosinteze biljni svijet proizvodi znatne količine kisik a
vezujući COj, a na svaki gram vezanog CO2 oslobađa se 0,73 grama kisika.
Pod pretpostavkom da je u našim šumama prosječni volumni prirast biomase
oko 5,5 m3 po hektaru godišnje, proizlazi da se u t ok u vegetacionog
perioda u prosječnom trajanju od 150 dana oslobađa
po hektaru oko 3752 kg Oj. Ako usporedimo oslobađanje
kisika s potrošnjom kisika možemo konstatirati da potrošnja kisika prelazi
proizvodnju, što bi na prvi pogled moglo dovesti do zaključka da će kisika
biti nedovoljno. Međutim, treba imati u vidu da se u atmosferi nalaze
ogromne količine kisika, koja prema proračunima iznosi 1,3 x 1018 tona i da


386




ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 53     <-- 53 -->        PDF

ukupna godišnja proizvodnja kisika iznosi na zemlji 1 x IO11 tona, da čovječanstvo
za disanje troši godišnje 7 x IO8 tona i da se za sagorijevanje fosilnih
goriva (ugljena i nafte) troši 3 x IO9 tona kisika godišnje, ne postoji
bojazan da bi došlo do pomanjkanja ovog veoma značajnog elementa. Ipak
u gradskim naseljima za vrijeme tišine, zahvaljujući industrijalizaciji i motorizaciji,
može povremeno doći do smanjivanja količine kisika za nekoliko
procenata (i do 6%), što za srčane bolesnike može imati teže posljedice.


Buk a koji izazivaju motorna vozila, avioni i razni strojevi djeluju isto
tako negativno na zdravlje ljudi. Tako npr. dok na osnovu propisa Komisije
za suzbijanje buke u Švicarskoj, u zonama u kojima se nalaze zdravstvene
ustanove (bolnice, sanatoriji, oporavilišta) dozvoljena buka može iznositi 35
decibela noću i 45 decibela danju, a u mirnim zonama stanovanja 45 decibela
noću i 55 decibela danju, te vrijednosti su stvarno veće i iznose 55
decibela noći i 65 decibela danju. U blizini aerodroma koji se koriste za uzlijetanje
i sletanje većih mlaznih aviona buka iznosi i preko 120 decibela, što
se mora odraziti negativno po zdravlje ljudi koji žive u takvim uslovima.
Najsvježiji je slučaj francusko-britanskog nadzvučnog mlaznog aviona KONKORD
za kojeg stanovništvo koje stanuje u blizini aerodroma Kenedi traže
zabranu slijetanja zbog velike buke.


Iako se ljudski vijek produžio, ljudi su sve češće i duže bolesni, što se
može najbolje vidjeti prema udjelu bolesnih na ukupan broj zaposlenih. Prema
HASEL-u (3), u Njemačkoj je 1939. godine postotak bolesnih iznosio
svega oko 2% od ukupno zaposlenih, 1959. godine 3,8%, a 1967. godine čak
7,3%i. Gubitak u nacionalnoj privredi Njemačke 1967. godine je zbog bolesti
bio oko 7,3 milijarde DM. Prema podacima iz štampe u SR B i H dnevno
boluje ili je na bolovanju oko 26.000 radnika (preko 4% od ukupno zaposlenih),
što uz prosječni mjesečni osobni dohodak od 2.800 dinara iznosi godišnje
oko 874 miliona dinara neto. Ovom iznosu treba dodati još razne doprinose
i davanja vezana uz osobne dohotke, na koji se način ovaj iznos znatno povećava.
Treba spomenuti da kod pojedinih privrednih organizacija izbivanja
s posla zbog bolesti i bolovanja zna biti tri do četiri puta veći. Svakako da
su gubici za cjelokupnu privrednu znatno veći nego što se to može iskazati
samo kroz osobne dohotke.


U industrijski razvijenim zemljama gotovo 50% stanovništva je nesposobno
za privređivanje za oko 12 godine prije starosne penzije, tako da se
brigada invalida rada stalno povećava. Najčešće su u
pitanje bolesti srca i krvotoka te stale bolesti civilizacije (čir na želucu i
dvanaestercu, smetnje na žljezdama sa unutrašnjim lučenjem, razna nervna
oboljenja i dr.), a gotovo polovina smrtnih slučajeva otpada na bolesti srca
i krvotoka.


Ovo zabrinjavajuće stanje po zdravlje čovjeka može se znatno ublažiti,
ako se ljudi zadržavaju više u prirodnim sredinama, na
koje je čovjekov organizam prilagođen, prije svega u šumi gdje je zaštićen
od mnogobrojnih negativnih utjecaja.


Danas se sve više susrećemo s problemom zdrave i pitke
vode , kako potoka i rijeka tako mora i oceana, koji se sa povećavanjem
standarda i stanovništva sve više zaoštrava, a u nekim područjima
je stanje već kritično. Već danas smo svjedoci da je i u našoj zemlji veoma


387




ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 54     <-- 54 -->        PDF

značajno pitanje opskrbe stanovništva i industrije dovoljnom količinom
zdrave vode te će se zbog toga stanovništvo skoncentrirati uz velike rijeke,
akumulacione bazene te obale mora i ocena. U kojoj se mjeri povećav a
potrošnj a vod e može nam poslužiti primjer grada Frankfurta na
Majni. Prema RUPERT-u (6), u periodu od 1939. do 1956. godine stanovništvo
se povećalo se 555.000 na 650.000 (povećanje oko 18%), dok se istovremeno
potrošnja vode povećala sa 34 miliona kubnlh metara na 55 miliona
kubnih metara godišnje (povećanje za oko 50%), što znači da se za svaki
postotak povećanja stanovništva godišnje u isto vrijeme povećava potrošnja
vode za oko 3%. U industrijski razvijenim sredinama danas se dnevno troši
i preko 4000 litara po stanovniku (uključujući i potrošnju industrije), od
koje na industriju otpada 80 — 90%. Poznato je da svako povećanje proizvodnje
čelika, uglja, celuloze i dr. zahtijeva nove količine vode, a kako izvori
za opskrbu vodom ostaju uglavnom nepromijenjeni, postavlja se ozbiljno
pitanje, kako riješiti ovaj veoma složen problem. Koliko je značajno pitanje
obskrbe stanovništva zdravom pitkom vodom vidi se i po veoma raširenim
oboljenjima bubrega kod stanovništva onih područja koja ne raspolažu sa
zdravom pitkom vodom (npr. sjeveroistočna Bosna).


Koristi od šume za zdravlje čovjeka su mnogostruke i ovom
prilikom ćemo navesti samo neke za koje smatramo da su najznačajnije,
ne podcjenjujući i ostale koristi koje se neće navesti.


U pogledu održavanja čistoće zraka, najefikasnije djelovanje šume je što
služi kao filtar, prečistač zraka. Smanjivanjem brzine vjetra na lišću, granama
i grančicama se zadržavaju tečne, čvrste pa i radioaktivne materije,
koje kasnije kiša spere. Kolika je potencijalna moć zadržavanja
razni h čestic a u šumi najbolje govori podatak, da potencijalna površina
za zadržavanje raznih čestica iznosi kod livada 5 m2, kod grmlja 10 m-,
a u šumi 1000 m2 po kvadratnom metru površine tla. Filtrirajuće djelovanje
šume ovisi u mnogome od smjera puhanja glavnih vjetrova, vrste drveća
i strukture šume. Istraživanja su pokazala da su u tu svrhu najpogod nije
mješovite, stepenasto izgrađene šume s većim učešćem četinača.
Treba reći da već i pojedinačna stabla, što je značajno za gradove i
industrijske centre, mogu u znatnoj mjeri profiltrirati zrak. Prema LEIB-
NUDGUT-u (5), jedno stablo divljeg kestena staro oko 30 godina može godišnje
zadržati 120 kg prašine i 80 kg aerosola. Prema HASEL-u (3), jedan
hektar šume smreke ili običnog bora može zadržati 30 — 35 tona, a šuma
bukve čak 68 tona prašine.


Šumsko uzgojne mjere u cilju zaštite od dima i plinova su prilično
ograničene i svode se na izbor otpornijih vrsta drveća (naši domaći
hrastovi, crveni hrast, crni bor, obični bor, brijest, javor, bukva, breza,
joha, topole, vrbe), selekciji otpornijih sorti, povećanjem vitaliteta stabala,
poduzimanjem mjera za poboljšanje uslova staništa (npr. prihranjivanje),
stvaranjem pogodne strukture sastojine i skraćivanjem produkcionog perioda
(LEINBUNDGUT, 5; KOESTLER, 4). Od velikog je značaja i smjer
puhanja glavnih vjetrova, koji mora biti u smjeru grad — šuma.


Šuma utiče i na smanjivanje buke, te na udaljenosti 100 metara
od izvora buke, šuma je može smanjiti za 10 — 20%). Buka se smanjuje


388




ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 55     <-- 55 -->        PDF

najviše u stepenasto izgrađenim sastojinama s većim učešćem četinača. Ukoliko
se podižu pojasevi koji imaju za cilj smanjivanje buke, njihova širina
ne treba biti manja od 50 — 100 metara.


Šuma u znatnoj. mjeri utiče na opskrbu zdravom vod om n a
taj način, što se površinsko oticanje svodi na najmanju moguću mjeru i što
ima filtrirajuće djelovanje. U šumi, prirodna i zdrava tla sadrže veoma
mnogo zračnih pora, koje se nalaze i u većim dubinama. Prirodno, rahlo
šumsko tlo obraslo vrstama drveća koje se zakorijenjuju duboko, da dubini
od jednog metra može po hektaru površine primiti 500 — 2000 m:i oborinskih
voda, odnosno 50 — 200 litara po jednom kvadratnom metru površine. Naravno
da se sva količina vode ne zadrži u tlu, jer biljke znatne količine vode
koriste u transpiraciji, što nije podjednako za sve vrste drveća. Obični bor,
bagrem i breza troše za transpiraciju znatno manje količine vode nego hrast
i smreka. Koliko može šuma uticati na opskrbu vodom najbolje govori podatak
koji navodi UGRENOVlC (9): u Senjsko j Drag i prije pošumljivanja
krša uopće nije bilo stalnijih izvora, dok poslije pošumljivanja ima
izvora zdrave vode koji ne presušuju ni za vrijeme najvećih suša.


Šuma kao objek t za odmo r i rekreaciju doprinosi, da se izliječe
ili ublaže smetnje u cirkulaciji krvi, oboljenja organa za disanje i hormonskog
sistema, psihosomatske bolesti, funkcionalne smetnje i dr. Prerazdraženost
vegetativnog nervnog sistema, osjetljivost na infektivne bolesti i dr., pretpostavljanju
u svrhu liječenja zadržavanje i kretanje u šumi gdje vlada mir
i tišina (osim ugodnih šumova od žuborenja potoka i potočića, cvrkuta ptica)
te čist i zdrav zrak. U šumi je neugodna buka svedena na najmanju moguću
mjeru, zrak je čistiji nego u industrijskim centrima (u šumi 500 do 2000 čestica
u jednom litru zraka, a u industrijskim centrima i preko 500.000 čestica
u istoj zapremini), te se cijeli nervni sistem opusti.


Djelovanjem sunca i dodatnih izvora topline (sagorijevanje uglja, nafte
i benzina), u gradu dolazi do jakog zagrijavanja mrtvih ploha mora kuća.
Ovaj ugrijani zrak koji treba da popuni nastali vakuum. Hladni zrak dotiče
glavnom s periferije naselja, a moguće je samo ako se na periferiji naselja
nalazi šuma, vodotoci i druge zelene površine. Naročito pogodne su šume
koje se nalaze na padinama oko naselja, tako da hladni i čist izrak nesmetano
struji u razrijeđeni zračni prostor grada (RUPPERT, 6).


U pogledu korišćenja , danas možemo razlikovati slijedeće grupe
šuma koje služe za odmor i rekreaciju:



šume u blizini naselja, koje se mogu koristiti svakodnevno;

šume koje se koriste za vrijeme vikenda (udaljenost veća od 50 km);

šume koje se koriste za vrijeme godišnjih odmora i dužeg odsustvovanja.
Gornja podjela je relativna, i treba je promatrati uvijek u odnosu na
naselje koje je u pitanju.


Uzimajući u obzir Jadransku obalu i njeno zaleđe, koje sve više služi
za rekreaciju prilikom korišćenja godišnjih odmora i vikenda, gdje se u određeno
doba godine (najviše ljeti) formiraju velike aglomeracije ljudi i gdje
u to vrijeme šuma treba da služi za dnevni odmor, neophodno je potrebno
podizati šumske nasade i s velikom brigom održavati




ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 56     <-- 56 -->        PDF

postojeće . Prilikom podizanja novih nasada treba nastojati, da se ne
podižu veći monotoni kompleksi šuma u kojima je zastupljena samo
jedna vrsta drveća. Za čovjeka je ugodnije ako se smjenjuju manje površine
čistih sastojina s mješovitim, četinače sa listačama, šuma s čistinama, šuma
s vodenim površinama i dr. Da bi se na tim površinama ljudi više zadržavali,
potrebno je izgraditi i dovoljno pratećih objekata kao klupa, nadstrešnica,
dječjih igrališta s potrebnim rekvizitima, sportskih terena za rukomet, košarku,
odbojku, mali nogomet, stolni tenis, mini golf i dr. Treba naglasiti da
i predugo sunčanje djeluje razdražujuće na nervni sistem, i svako povremeno
zadržavanje ü šumi djeluje blagotvorno na ukupno zdravlje čovjeka.


Da bi se stvorili takvi uslovi, ne bi se smjelo dozvoliti da
nam se obala Jadrana pretvori u kamene mrtve površine
mora kuća, nego u sredinu koja će doista biti ugodna kakvih
primjera imamo (npr. Opatija, Hercegnovi). SAMO DETALJNO PLANIRANJE
I SAGLEDAVANJE NA DUŽI PERIOD VREMENA MOŽE PRIDONIJETI
DA I BUDUĆA POKOLJENJA UŽIVAJU U PRIRODI NAŠE JADRANSKE
OBALE I NJENOG ZALEĐA.


LITERATURA


1.
Ciglar , M. (1970): Naloge gozdarstva pri obravnavanju rekreacije v naravi.
Gozdarski vestnik, sv. 1—4, Ljubljana,
2.
Dengler, A., Bonn em an, A., R o e h r i n g, (1971): Waldbau, IV izdanje,
I dio, Hamburg
3. Hasel,
K. (1971): Waldwirtschaft und Umwelt, Hamburg,
4. Koestler , J. N. (1955): Waldbau, II izdanje, Hamburg,
5.
Lei b un d gut, H. (1975): Wirkungen des Waldes auf die Umwelt des Menschen.
Zürich,
6. Ruppert , K. (1940): Der Stadtwald, München,
7.
S e 1 i š k a r, A. (1970): Gozd in rekreacija. Gozdarski vestnik, sv. 1—4, Ljubljana,
8.
Šoštarić , M. (1970): Pomen gozdov za oblikovanje krajine. Gozdarski
vestnik, sv. 1 — 4, Ljubljana,
9. Ugrenović , A. (1928): Le Karst Yougoslave. Zagreb.