DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 57 <-- 57 --> PDF |
ZAŠTITA ČOVJEKOVE OKOLINE I ŠUMARSKI KADROVI Zvonimir Tomac dipl. ing. šum. Rijeka — Rovinj Izuzevši djelovanje prirodne stihije, kakovog li može biti djelovanja u prirodi bez čovjeka? Kad je čovjek shvatio da može u prirodi smišljeno regulirati tokove njenog razvoja, započela je era humanizacije prostora što je pak često bilo istovjetno s uništavanjem datoga. Humanizacija je bila normalna, pozitivna, pohvalna tako dugo dok god je bilo nehumaniziranoga prostora dovoljno, tako da je ovaj prevladavao u odnosu na humanizirani. No čim se odnos počeo okretati u korist »humaniziranog« počelo se za čudo shvaćati da djelomično ono što je bilo normalno, progresivno i pohvalno u stvari bi se moralo i drugačije valorizirati. Kad je bilo obilje šuma pa je netko iskrčio šumicu i podigao naselje, saobraćajnicu, industriju i si. onda je to bio progresivan korak, no kad je tih namjenskih krčenja postalo toliko da je šumsko područje prema is- krčenom postalo maleno započela je vika — čuvajte šume i čuvajte čovjekovu okolinu, te šuma dobiva epitete iz medicinskog i pjesničkog rječnika, jer ČOVJEK STVARA, ČOVJEK MIJENJA, ČOVJEK UNIŠTAVA. U riječkoj općini bilo je 1970. godine po stanovniku 0,10 ha (1000 m2) očuvanih šuma. Optimistički dugoročnim planom melioracija utvrđeno je da imade prikladnih površina, te da bi se moglo do 2000 godine melioracijama ukupna šumska površina povećati za 50´% (to je ujedno i limitna granica mogućnosti jer u okviru općinskih granica nema daljnjih površina). No ako postavimo pitanje: koliko će površina biti tada — 2000-te godine — na raspolaganju budućem građaninu za njegovu rekreaciju na šumskom zraku . . . odgovor glasi : . . . oko 500 m2 . . . jer će se broj stanovnika skoro potrostručiti! Da bi se meliorirala još moguća i jedino za šumu prikladna površina prevelik je i navodno neprihvatljiv teret za ovu generaciju, tako da će 2000-tu godinu dočekati šumske površine kakove su i danas, ako se još ne smanje ili kvalitetno ne degradiraju. U tom slučaju će budućem stanovniku biti na raspolaganju samo nešto preko 300 m2 (tri puta manje nego danas) šumske industrije kisika. Tako će biti u Rijeci. Ne treba međutim pretpostavljati da će drugdje biti drugačije. Bila to Rijeka, bila to Hrvatska, bila to Evropa ili cijeli svijet površine prirodnih ambijenata će se smanjivati apsolutno i proporcionalno upravo tako progresivno kako će rasti izgradnja i broj stanovnika. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1977 str. 58 <-- 58 --> PDF |
Razlike će biti samo od mikrolokaliteta do mikrolokaliteta u tempu koji će se mijenjati zavisno od trenutačne privlačnosti lokacije za napućivanje odnosno korištenje, no ČOVJEK UCI i SVJESTAN JE SVOJIH DJELA. Nedvoumno je da je ČOVJEK (nazovimo ga nedovoljno upućen čovjek) prouzročio problem, a problem je evo (kao požar) prerastao mogućnosti da ga riješi isti nedovoljno upućen čovjek, to sam uvjeren da u današnjim i budućim prilikama može taj problem sanirat i samo stručan čovjek i to visoko specijalistički stručan. Predvodnici progresa su obično neke institucije i pojedinci, ali svi u okvir u progresivnih zakonskih PROPISA. Šumarski pak propisi nikako, ili barem nedovoljno decidirano, ne stimuliraju angažiranje šumarskih kadrova kod rješavanja problema humanizacije prostora iako su ŠUMAR cijeli svoj vijek bavi zelenim prostorom. Smatrajući da je samo na stručnim kadrovima, a prvenstveno na adekvatnim propisima početak rješavanja problema iznosim prijedloge adekvatnih zaključaka: 1. Ozakoniti da za bilo kakove intervencije u prostoru MORA prethoditi ekološka studija, te zatim definirati kvalificiranost stručnjaka koji tu studiju može dati; 2. ozakoniti da u svakoj komisiji koja bilo što rješava o prostoru MORA bezuvjetno biti član biotehnički visokokvalificirani stručnjak, a odluka jednoglasna; 3. ozakoniti da radne organizacije koje se bave bilo kakovim zahvatima u prostoru (urbanizacija, arhitektura, građevinarstvo i drugi) MORA imati u svom koletivu u svojstvu savjetnika visokokvalificiranog stručnjaka biotehnike; 4. zakonom regulirati podobnost radnih organizacija i kvalificiranost stručnjaka za gospodarenje svih kategorija šuma i zelenih površina; 5. Univerzitet interfakultetskim porazumom treba utvrditi kvalificiranost pojedinih stručnjaka fakultetske spreme za zvanja registriranih djelatnosti intervencija u prostoru (urbanisti, arhitekti, građevinari, šumari, agronomi i dr.); 6. poraditi na tome da se organizira fakultet (eventualno u Splitu) za osposobljavanje adekvatnih biotehničkih stručnjaka i to pod hitno, jer je Hrvatska već u neoprostivom zakašnjenju koje se ne može nikakovom argumentacijom opravdati našoj djeci, kojoj ćemo sigurno ostaviti masu problema na tom području, a ne ćemo ih pripremiti da se s njima snađu; 7. zbog usmjeravanja daljeg djelovanja na humanizaciju naše neposredne okoline treba nužno i hitno provesti INVENTURU i VALORIZACIJU ostvarenja na humanizaciji prostora, kako bi se eliminiralo u budućim akcijama ono što nije prihvatljivo, te kako bi ae barem ona sredstva koja društvo već danas ulaže u akcije na humanizaciji prostora, racionalno i u skladu s ekološkim zakonitostima trošila. |