DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Nakon ovih izlaganja možda ne bi bilo potrebno dodavati neke nadopune, da nisu skorašnja fitocenonloška istraživanja južnog Jadrana (I. TRINAJSTlC, 1974) nešto izmjenila općeprihvaćenu sliku pružanja klimatogene šume crnike i njenih progresivnih i regresivnih derivata. Utvrđeno je, naime, da najjužniji priobalni dio jadranskog kopna i južni dijelovi nekih otoka djelomice pripadaju eurimediteranskoj svezi Oleo-Ceratonion, koja se prije smatrala ograničena samo na najjužnije dijelove Balkanskog, i na Apeninski i Pirinejski poluotok, te otoke Sardiniju, Siciliju i Korziku. LEGENDA: — GRANICA AREALA CRNE KOSĆELE f CELT´S AUSTRALIS L) NALAZIŠTA ŽUTE KOŠĆELF ( CELTIS TOURNEFORTII Možda još treba i posebno naglasiti da se uzvodno dolinom Neretve (do iznad Mostara) te uz Trebižat (do Vitine) i uz Trebišnjicu (do Lastve) nalaze grupe i pojedinačna stabla ne samo zelenike (Phillyrea media) i crnike (Quercus ilex) nego i nekih drugih vrsta zimzelenog pojasa kao što su planika (Arbutus unedo) kositernica (Ephedra nebrodensis), konopljika (Vitex agnuscastus) i neke druge. Ovo relativno usko, ali u kopno dosta duboko prodrlo područje, u kojem danas dominiraju degradirane sastojine bjelograbića, »pseudomakije « šmrike (Juniperetum oxycedris) i šibljaci drače (Paliuretum adriaticum) moglo bi se smatrati nekadašnjim područjem zimzelene šume crnike, kao neki »Paleo-Quercetum ilicis«. Još je značajnije mnogo dublje u kopnu raširenih »eurimediteranskih gariga« s vrstom Erica manipuliflora (= E. verticillata) u izvorskom području Tihaljine iznad Klobuka, te na području dolomita Ljubomira kod Bileće i Lastve kod Trebinja, gdje se ovaj garig razvio u zajednicu crnog bora (Erico verticillatae-Pinetum nigrae H. R. S.). |