DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 21 <-- 21 --> PDF |
NEKE MORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE HIBRIDA JAPANSKOG CRVENOG BORA (PINUS DENSIFLORA SIEB. ET ZUCC.) I OBIČNOG BORA (PINUS SYLVESTRIS L.)* M. VIDAKOVIĆ, A KRSTINIĆ, Ž. BORZAN i B. JURKOVIC-BEVILACQUA Katedra za šumarsku genetiku i dendrologiju, Šumarski fakultet Zagreb SAŽETAK. U ovom radu autori iznose neke morfološke karakteristike i anatomsku gradu iglica proizvedenog hibrida P. densiflora x P. sylvestris uz konstataciju, da su hibridne jedinke cvale već u trećoj godini. O bujnosti rasta ovog hibrida, s obzirom da su za ispitivanje bile na raspolaganju svega tri biljke, za sada se ne može ništa reći. (v) UVOD Međuvrsna hibri dizači ja kod borova dala je u mnogim slučajevima vrlo ohrabrujuće rezultate. Naime, proizvedeni hibridi Fi generacije pokazivali su za vrijeme uzgoja u rasadniku u mnogim slučajevima pojavu heterozisa. Kod dvoigličavih borova veoma bujan rast Fi hibrida dobiven je križanjem P. densiflora X P. thunbergiana, P. densiflora X P. nigra, P. nigra X P. resinosa i P. thunbergiana X P. massoniana (WRIGHT 1962). Budući da je jedan od ciljeva oplemenjivanja borova proizvodnja hibrida veoma bujnog rasta, to smo stavili sebi u zadatak da ispitamo mogućnosti rasta međuvrsnih hibrida dobivenih križanjem nekih naših i stranih vrsta borova. U tu svrhu proizveden je hibrid između japanskog crvenog bora i običnog bora. Budući da morfološke karakteristike ovog hibrida nisu opisane, odlučili smo da neke od njih opišemo i to iz razloga što je determinacija mladih stabala međuvrsnih hibrida borova često teška i dvojbena. METODE RADA Na klonu (V116) japanskog crvenog bora izvršena je 1965. godine kontrolirana hibridizacija s polenom jednog stabla običnog bora. Ženski cvatovi na * Rezultati ovih istraživanja prikazani su na Simpoziju povodom proslave 25. godišnjice Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, u okviru Sekcije za fiziologiju i oplemenjivanje šumskog drveća. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 22 <-- 22 --> PDF |
japanskom crvenom boru su izolirani u 4 vrećice. Oprašivanje je vršeno pomoću inhalatora. Od tog umjetnog oprašivanja uzgojene su 1967. godine 3 biljke. Biljke su uzgojene u rasadniku i kod starosti 7 godina promatrana je njihova morfologija i uspoređivana s roditeljskim vrstama. Izučavane su slijedeće karakteristike: dužina iglica, dužina i boja rukavca iglica, broj češera po biljci, broj češera u pršljenu, kut insercije češera, dužina stapke jedno- SI. 1. P. densiflora X P. sylvtestris godišnjih (nezrelih) češerića, dužina stapke dvogodišnjih (zrelih) češera, boja jednogodišnjih izbojaka i oblik plodnih ljusaka češera. Kod iglica je promatrana i unutarnja morfologija i to na poprečnom presjeku u polovici dužine iglice. Mjerena je širina i visina presjeka, opažan je broj smolenica, broj sklerenhimskih slojeva kod žila i broj hipodermalnih slojeva na konveksnoj i ravnoj strani iglice. Tab. 1 Dužina iqlica (mri) ´ ´ Dužina rukavca (um) Broj Broj češera češera biljaka Opask a Vrst a X Širina Širina s s— C.V. varijaX s s— C.V. varija po cm bilnoX bilnobiljci pršljenu % % kom. kein. sti sti Biljka Broj podataka P.densiflora V116 118,90 16,81 2,38 14,13 93-150 9,5 1,16 0,16 12,19 7-11 51-73 2*22-2,92 je (iglica) je 50 cijepita P.densiflora V116 X 65,72 5,18 0,73 7,88 53-77 5,86 0,75 0,11 12,79 4-7 5-24 1,67-2,67 96-112 P.sylvestris 43 P.sylvestris S733 72,62 8,44 1,19 11,62 53-89 4,44 0,73 0,10 16,44 3-6 - P.sylvestris 43 83,74 6,91 0,98 8,25 67-95 6,46 1,05 0,14 16,25 3-9 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 23 <-- 23 --> PDF |
REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJA Hibridne biljke su cvale već u trećoj godini, dok su kod starosti od 7 godina u prosjeku imale 1,67 do 2,67 češera u pršljenu. Obični bor kod te starosti još nije cvao. Roditeljski klon japanskog crvenog bora ima broj češera u pršljenu od 2.22 do 2.92 (tab. 1). Isto tako, ranu cvatnju kod ovog hibrida su opisali HEIMBURGER i FOWLER (1969). Interesantno je napomenuti da je rana i obilna cvatnja kod međuvrsnih hibrida borova zapažena u slučajevima kada se pojavljuje veoma bujan rast ili pojava heterozisa. SCHREINER (1949) i WRIGHT i GABRIEL (1958) naglašavaju da ovi hibridi imaju jako izraženu pojavu heterozisa. Zapažanja su obavljena do starosti biljaka od 15 godina. ZSUFFA (1974, putem korespondencije) smatra da hibridi na pokusnim plohama u Kanadi, iako su još mladi, pokazuju visoko signifikantnu bujnost rasta. S obzirom da smo uspjeli proizvesti samo tri biljke to o bujnosti rasta u ovom slučaju ne možemo ništa sa sigurnošću reći. WRIGHT i GABRIEL (1958) i WRIGHT (1962) govore o maloj proizvodnji sjemena iz ovog križanja, koja iznosi oko 0,3 fertilne sjemenke po češeru, a te potvrđuju i naša istraživanja. FOWLER (1964) navodi da su od ukupno 1100 proizvedenih sjemenki samo dvije bile pune te da je od njih uzgojio hi |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Tab. 2 Dužina Dužina stapke stapke Kut inser-jednogodvogo Vrst a cije češera dišnjih dišnjih Opask a X« češera češera x mm mm 140 5.42 U zagradama su podaci Pinus densiflora VI16 (131—158) (3.8—6.9) o širini varijabilnosti 9.48 Pinus sylvestris 367 0 — (7.4—11.6) Pinus densiflora VI16 54 7.50 8.57 X (48—64) (6.3—9.9) (7.0—9.4) Pinus sylvestris 43 bridne biljke. Međutim, povratni križanci (WRIGHT, 1962) na oba roditelja proizvode se s lakoćom, a odlikuju se bujnim rastom. Godine 1971. i 1972. mi smo također s lakoćom proizveli povratne križance koji se odlikuju ranom cvatnjom i bujnim rastom. SI. 3. P. sylvestris |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Hibridni karakter uzgojenih biljaka najbolje se očituje u građi češera, kutu insercije i dužini stapke češera. Apofiza češera hibridnih biljaka (slika 1) imaju jako izražene grbice, te u tom pogledu nalikuju na japanski crveni bor. Šiljci na grbicama su kod hibridnih biljaka jako izraženi samo u gornjoj polovini češera, dok su kod japanskog crvenog bora šiljci oštri i raspoređeni po cijelom češeru (slika 2). Češer običnog bora (slika 3) nema šiljke na grbicama. U pogledu kuta insercije i dužine stapke jednogodišnjih češera hibridi su intermedijarni u usporedbi s roditeljskim vrstama (tab. 2). Boja jednogodišnjih izbojaka kod hibrida je zelenkasto-siva, kao i kod običnog bora, dok je kod japanskog crvenog bora smeđa sa žućkastim nijansama. U boji rukavca iglica hibrid više nalikuje na japanski crveni bor, kod kojega je ta boja tamnosiva, dok je kod običnog bora svijetlosiva. U pogledu duljine rukavca na iglicama hibridi pokazuju intermedijarnost, dok u duljini iglica odstupaju od roditeljskih vrsta (tab. 1). Tab. 3. Iglice Broj sklerenhimskihslojeva Broj hipodermalnih W slojeva Broj smole- Opask a O a nj nj > a a c C nj > nj Pinus đensiflora V116 >44 760 7 (6-10) 2 (3)-l 1 -(-) Pinus đensiflora V116 Oznaka hibridne x 3,50 (3-4) 2 (3)-l (2) biljek: 566/1 Pinus sylvestris 43 122i 656 1 (2) 1 (2)-l 1 566,11 1248 438 6 1 (2)-l 1 1 566/III " - Podatak uzet iz Pinus sylvestris 1515 735 9 (6-12) 2-1 -10-6 1 1 rada: Vidaković (1958) U anatomskoj građi iglica intermedijarnost hibrida izražena je u međusobnom položaju žila u periciklu. Kod običnog bora žile su jako razmaknute, dok su kod japanskog crvenog bora blizu jedna drugoj. U drugim izučavanim karakteristikama hibridi se ne razlikuju od roditeljskih vrsta (tab. 3). ZAKLJUČAK Hibridne biljke između japanskog crvenog bora i običnog bora karakterizirane su ranom cvatnjom (već u trećoj godini). Intermedijarnost hibrida u odnosu na roditeljske vrste očituje se u građi apofize češera, kutu insercije i dužini stapke jednogodišnjih češera te u dužini rukavca iglica. U ostalim izučavanim morfološkim karakteristikama (boja |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 26 <-- 26 --> PDF |
jednogodišnjih izbojaka, boja rukavca iglica i dužina iglica) hibridi nisu intermedin arni. U anatomskoj građi iglica intermedijarnost je izražena kod hibrida jedino u međusobnom položaju žila. LITERATURA 1. Fowler , D. P. (1964): Hard pine breeding at the Southern Research Station, Maple, Ontario, 1962 and 1963. Proceedings of the ninth meeting of the Comittee on forest tree breeding in Canada; Part II, 33—37. 2. Heimburger, C. C. and Fowler, E. J. (1969): Precocious Flowering in Some Pines of the Lariciones Group; Silvae Genetica, 18, 146—150. 3. Seh r einer , E. J. (1949): Creating better trees; For. Leaves, 34, 3—4. 4. Vi da ko vić, M. (1958): Investigations on the intermediate type between the Austrian and the Scots pine; Silvae Genet. 7, 12—18. 5. Wright, J. W. and Gabriel, W. J. (1958): Species hybridization in the hard pines, series sylvestres; Silvae Genetica 7, 109—115. 6. Wright , J. W. (1962): Genetics of Forest Tree Improvement; FAO, Rome, 399p. SUMMARY SOME MORPHOLOGICAL CHARACTERISTICS OF HYBRIDS BETWEEN JAPANESE RED PINE (PINUS DENSIFLORA SIEB. ET ZUCC.) AND SCOTS PINE (PINUS SYLVESTRIS L.) On a clone (VI16) of Japanese Red Pine a controlled hybridisation with pollen from a tree of Scots Pine was performed in 1965. From this crossing combination three plants were raised in 1967. At their age of 7 years several morphological characteristics and the anatomical structure of the needles were observed, with the aim to establish in which characters the hybrids differ from their parents. The hybrid plants blossomed already in the third year. At the age of 7 years they bore 2—3 cones in the whorl, while the Scots Pine had not yet blossomed at that age. The parent clone of Japanese Red Pine bore on an average a greater number of cones in the whorl. The hybrid character of the raised plants is best manifested by the structure of the cones, by the insertion angle, the length of the cone stalk and the colour of one-year-old shoots. With regard to the angle of insertion of the cones and the length of the cone stalks the hybrids are intermediate, while with respect to the colour of one-year shoots they resemble Scots Pine to a greater extent. Cone apophyses of hybrid plants possess strongly marked umbos, and in this regard they resemble Japanese Red Pine. The prickles on the appophyses in hybrid plants are strongly marked only in the upper half of the cone, while in Japanese Red Pine sharp prickles are distributed all over the cone. The cone of Scots Pine bears no prickles on the apophyses. As regards the length of the needles and the length of the basal sheath on the needles the hybrids resemble Scots Pine more than Japanese Red Pine. As to the anatomical structure of the needles there exist differences in the mutual position of the vascular bundles in the pericycle. In Scots Pine the vascular bundles are more strongly placed apart than in Japanese Red Pine, while the hybrids display an intermediacy in this respects. Primljeno 8. IX 1977. (Katedra za šumarsku genetiku i dendrologiju Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Šimunska cesta br. 25) |