DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 43 <-- 43 --> PDF |
RAZDJELJENJE SR HRVATSKE NA OBLASTI PREMA UČESTALOSTI ŠUMSKIH POŽARA* O. ŽUNKO SAŽETAK. Na osnovu statističkih podataka o broju šumskih požara po općinama autor predlaže formiranje oblasti, područja i zona učestalosti šumskih požara. Predložene su slijedeće oblasti: jadranska, brdsko-planinska i panonska oblast. Unutar oblasti izdvojena su područja te još uže jedinice — zone. Na kraju autor daje preporuke kako i na koji način unaprijediti protupožarnu zaštitu šuma u šumskim gospodarstvima, šumarijama i općinama. 1. UVOD Šumski požari niz godina nanose našoj zemlji velike i neprocjenjive štete. Te su štete u toliko teže, što se požari pojavljuju velikim dijelom upravo u krajevima koji nemaju mnogo šuma, u krajevima gdje je razvijen turizam. Napoiri koji se poduzimaju usmjereni su na preventivne mjere i mjere za što djelotvorniji način gašenja. U tom smislu djeliuju uz šumarske radne organizacije i ostale službe. U prvom redu treba spomenuti Službu javne sigurnosti, zatim dobrovoljna vatrogasna društva, profesionalne vatrogasne jedinice, štabove za obranu od elementarnih nesreća, Jugoslavensku Narodnu armiju itd. Međutim za što uspješnije borbu protiv vatrene stihije samo takav pristup nije dovoljan. Postoji veoma mnogo problema u oblasti protupožarne zaštite, problema čije bi rješavanje mnogo doprinijelo da se ova služba što bolje organizira i postiže znatno bolje rezultate. Između niza problema koji postoje i koji čekaju rješenje, spomenimo samo neke: vrst i količina potencijalnog goriva, kritična temperatura zapaljivosti, vlažnost materijala, brzina sagoirjevanja, utjecaj oborina, zračne vlage i temperature na zapaljivost i slično. Osim toga potrebno je spomenuti i rajoniziranje područja prema stupnjevima opasnosti odnosno ugroženosti, te sisteme brzog otkrivanja i gašenja požara. U mnogim zemljama svijeta ovim se problemima posvećuje posebna pažnja. U prvom redu treba naglasiti napore koji se čine u SSSR-u i SAD, gdje je protupožarna zaštita šuma dosegla veoma visok stupanj. Slična je situacija d u drugim zemljama kao u Kanadi, Meksiku, Francuskoj, Španiji, Za * Referat održan na seminaru iz zaštite šuma na Šumarskom fakultetu u Zagrebu (od 13. do 18. veljače 1977. godine). 41 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 44 <-- 44 --> PDF |
padnoj Njemačkoj, Poljskoj i drugdje. Rezultati koji se koriste posljedica su dugotrajnog naučnog rada, dugotrajnih istraživanja velikog broja šumarskih stručnjaka uz suradnju specijaliste drugih naučnih disciplina. U našoj zemlji ove se služba nalazi još uvijek zapravo na samom početku. Pri tome ne mislim na nastojanja i napore koji se ulažu za suzbijanje požara i njihovu likvidaciju, nego upravo na istraživački rad u toj oblasti. Jasno je da su se organizacije opće protupožarne zaštite bavile i problemom šumskih požara, ali su istraživanja bila uglavnom usmjerena na opću zaštitu, a s druge strane, u tim je istraživanjima sudjelovao veoma mali broj šumarskih stručnjaka. Njihova su nastojanja bila usmjerena uglavnom na uzgojne zahvate, na podizanje vatrobranih prosjeka, pruga d linija, na održavanje šumskog reda i slično. Od malog broja šumarskih stručnjaka koji su istraživali šumske požare potrebno je spomenuti: VAJDA je 1974. dao klasifikaciju šumskih požara i predložio formiranje 5 požarnih zona; PETROVIĆ je u 1965. istraživao količine i vrste goriva u bukovim šumama Srbije, granične temperature plamena i brzinu prodiranja letalnih temperatura do kambija u odnosu na visinu temperature i debljinu ko,re. KAMILOVSKI je 1974. godine proveo slična istraživanja u šumama molike na Pelisteru, a JEDLOVSKI, KOMLENOVIĆ i MARTINOVlC u 1975. godini istraživali su utjecaj vatre na pojedine biljne vrste kao i na fizikalna i kemijska svojstva tla. CINDRIC je u 1973. godini pokrenuo pitanje osnivanja prognozerske službe, kojom bi se svakodnevno prognozirao stupanj požarne opasnosti na temelju meteoroloških parametara, a ŽUNKO je 1976. godine spomenuo potrebu osnivanja nove discipline — šumarske pirologije. Osim navedenih stručnjaka nekoliko se fitocennologa bavilo, problemom sukcesije biljnih zajednica na izgorjelim površinama, a nekolicina drugih, problemom obračunavanja neposrednih i posrednih šteta koje nastaju uslijed požara. To bi prema našim saznanjima bilo gotovo sve što se do sada u toj oblasti istraživalo. Osim problema koji su naprijed navedeni potrebno je naglasiti da se ni problemima samog gašenja nije posvetila ona pažnja koju efikasno gašenje zahtjeva. Problem prikladne opreme i sredstva gašenja je uvijek prisutan. Voda se za gašenje relativno vrlo malo koristi, naročito uz primjenu retardanata, čime se poboljšavaju njena fizikalna svojstva, a time i djelovanje. Iz naprijed navedenih problema lako se može uočiti kako postoji znatan broj nerješenih pitanja. Nemoguće je u ovom prikazu dati opis svih problema, i zbog toga ću se ograničiti da ukazem na jedan od problema, koji je moguće rješiti u relativno kraće vrijeme, a to je utvrđivanje zona opasnosti, odnosno ugroženosti od pojave požara. U Sovjetskom Savezu I. S. Melehov je već 1946. godine utvrdio za evropski dio SSSR-a 4 zone, a 1958. godine je G. A. Mokejev tu podjelu proširio na Daleki Istok i Sibir. Jednostavnosti radi spomenut ću samo podjelu u evropskom dijelu SSSR-a. Prva zona leži najjužnije i u toj zoni požarna opasnost traje do 220 dana godišnje. Požari se javljaju već u ožujku i on je tu zonu nazvao zonom ožujskih požara. Druga se zona nalazi između 52 i 55 paralele, a opasnost traje od 193 dana na jugu do 163 dana na sjeveru zone i naziva se zonom travanjskih požara. Slijedeći je pojas između 55 i 59 paralele, gdje opasnost traje oko 133 dana i naziva se zonom svibanjskih požara. Četvrti je pojas između 59 paralele i polarnog kruga, pojas svibanjsko |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 45 <-- 45 --> PDF |
-lipanjskih požara, u kome opasnost traje od 113—98 dana. Iznad toga pojasa nalazi se područje s vrlo rijetkim požarima u kome opasnost može trajati najviše do 80 dana. Ova se podjela temelji na klimatskim podacima i slici šumske vegetacije. Slično ovoj podjeli, utvrđene su i zone opasnosti za Azijski dio SSSR-a. U SAD utvrđeno je 15 različitih zona. Grubo prikazano, zone se prostiru počam od Aljaske (jedna zona), duž obala Tihog oceana sve do grebena Stjenjaka (četiri zone) unutrašnjost Amerike (4 zone), granično područje prema Meksiku (2 zone) te istočna obala prema Atlantskom oceanu (4 zone). Jedan od glavnih mjerila za utvrđivanje ovih zona bila je količina oborina i učestalost požara. Osim toga što su utvrđene zone, unutar svake zone, u obje zemlje, postoje sistemi kojima se utvrđuje neposredna opasnost nastanka požara. U Sovjetskom Savezu sistem se bazira na određivanju stupnja požarne zrelosti za svaki tip šuma, odnosno svaki vegetacijski tip, te stupnja požarne opasnosti, koji se dobiva na osnovu meteoroloških podataka. Proučene su sve sastojine i na osnovu temperatura zapaljivosti svrstane su u kategorije požarne zrelosti sa indeksima od 50 do 5000. Sastojine s indeksom 50 su najugroženije i u njima može nastati požar i od najslabijeg uzroka, dok se u sastojinama s indeksom 5000 požar teško pojavljuje. Osim toga u sastojinama s indeksom zrelosti 50 požari se javljaju već i tada kada indeks požarne opasnosti postigne tu istu vrijednost. Požarna se opasnost izračunava na osnovu temperature u 13 sati a deficita zračne vlage, odnosno u zadnje vrijeme na osnovu temperature točke rosišta. Taj se indeks također kreće između 50 i 5000. Prvi nastaje već nakon nekoliko dana bez kiša, a posljednji je posljedica visokih temperatura i dugotrajnih suša. Jednostavnosti radi u praktičnom radu sastojine su razvrstane u tri grupe i to: sastojine s požarnom zrelošću do 300, zatim 301 do 1000, i treća grupa s indeksom preko 1000. Sistem prognoziranja dnevne opasnosti razrađen je u SAD vrlo detaljno. Ranije je postojalo osam različitih sistema, koji su se primjenjivali u različitim područjima. Grupa stručnjaka je između 1958. i 1970. razradila novi sistem, testirala ga u područjima različitih ekoloških uslova, i od 1973. primjenjuje se u svim državama SAD. To je poznati »NFDRS« (National Fire Danger Rating System). Sistem je prilično kompliciran a prate se meteorološki podaci, izračunava se stepen rizika, vlažnost materijala u šumama 1, 10 i 100 sati poslije oborina, brzina sagorjevanja itd. Svi su podaci uvršteni u tabele iz kojih se izvodi konačni indeks opasnosti koji se kreće između 0 i 100. U drugim zemljama postoje sistemi manje više slični sistemima SSSR-a odnosno SAD-a. Tako na pr. u Kanadi se služe znatno pojednostavljenim američkim sistemom, slično kao i u Meksiku, i nekim zapadno evropskim zemljama. S druge strane u zemljama članicama SEV-a, koriste modificirane sisteme na bazi sovjetskog. Zajednička su nastojanja svih sistema postizavanje što većih efekata u suzbijanju šumskih požara, a isto tako da se u doba slabe opasnosti stručni kadrovi mogu koristiti za druge poslove i radove u šumarstvu, čime se smanjuju troškovi čitave službe. Nadalje utvrđivanje zona opasnosti može se bolje utvrditi potrebna oprema i broj radnika osposobljenih za gašenje, od |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 46 <-- 46 --> PDF |
nosno rano otkrivanje požara. Područja s relativno malim brojem požara, požara koji se rijetko javljaju, nije ni potrebno opremiti s velikom količinom opreme, jer bi to predstavljalo nepotrebni izdatak. Kao što se može primjetiti nastojanja u svijetu idu za tim da se sa što manjim troškovima požari što prije i sigurnije otkriju, lokaliziraju i konačno likvidiraju. U tom smjeru potrebno je provesti i naša nastojanja, angažirajući u tom radu veći broj šumarskih stručnjaka nego do sada. 2. MATERIJAL OBRADE Prije sam spomenuo da ću se u svom izlaganju o problematici šumskih požara osvrnuti na svega jedan problem, koji bi po mom mišljenju trebalo što prije riješiti. To je pitanje utvrđivanja stupnja ugroženosti područja kao i njihovog međusobnog odnosa. Kako u mnogim zemljama podjela područja počiva uglavnom na malom broju ulaza, to sam se i ja odlučio da pokušam dati prijedlog izdvajanja područja na temelju učestalosti broja požara te na osnovu vegetacjiske slike područja. Ne raspolažem s podacima za područje cijele Jugoslavije, nego samo za Hrvatsku. U radu sam se služio prikupljenim podacima Sekretarijata za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo SRH. Dio podataka nisam koristio (vrijeme nastanka požara, izgorjela površina, uzroke nastanka i si.) jer nemaju direktne veze s postavljenim zadatkom. Neki autori smatraju da veličina izgorjele površine nema značaj za izdvajanje područja, jer po njihovom mišljenju to daje prije podatak o slabijoj organizaciji protupožarne zaštite šuma, nego o stepenu njihove ugroženosti. Nadalje moram naglasiti da ne raspolažem podacima po općinama za dulje vremensko razdoblje, već jedino za period od 1970. do 1976. godine, za period od svega 7 godina. Svjestan sam da bi podaci za dulji vremenski period dali sigurnije rezultate, ali i ovaj sedmogodišnji niz može pružiti zadovoljavajući rezultat. Registrirani šumski požari u SRH Tabela 1 Godina bro j ha Godina bro j ha 1958 278 1.112 1968 386 3.408 1959 722 1.516 1969 129 5.025 1960 141 522 - 1970 448 2 .327 1961 462 9.472 1971 403 7.400 1962 449 5.424 1972 301 3.205 1963 121 1.213 1973 306 7.385 1964 118 632 1974 281 4.45 1 1965 340 1.265 1975 291 6.203 1966 93 215 19 76 371 7.728 1967 19 4 2.697 sveg a 5.913 71.200 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 47 <-- 47 --> PDF |
Problem šumskih požara naročito je ozbiljan u našoj Republici. Gotovo se 50% od svih registriranih šumskih požara javlja kod nas, a njihov broj i izgorjela površina neprestano iz godine u godinu u pravilu rastu. U tabeli 1. dajemo prikaz registriranih šumskih požara u našoj Republici za period od 1958. do 1976. godine koji to potvrđuje. Iz podataka tabele 1. vidljivo je da je broj požara zabrinjavajući, pogotovo u posljednjih 7 godina. U periodu od 1970. do 1976. godine registriran je 2.481 požar ili 42% od ukupnog broja požara zabilježenih u proteklih 19 godina. Još je teže stanje obzirom na izgorjelu površinu. U zadnjih 7 godina izgorjelo je 38.699 ha ili 54%) od ukupno izgorjele površine. Podaci o broju požara i izgorjeloj površini znatno se razlikuju po pojedinim općinama, koje dostavljaju statističke podatke, a koji su služili kao podloga za ovaj rad. Radi preglednosti dajemo u tabeli 2 sumarne podatke o broju i veličini šumskih požara po općinama za razdoblje od 1970. do 1977. godine. Pregled registriranih požara po općinama(1970-1976) Tabela 2 Općina broj ha Indeks Općina broj ha Indeks B.Manastir 2 4 1 Karlovac 6 35 3 Benkovac Biograd Bjelovar Brač 3 35 6 48 6 307 54 179 3 57 3 45 Klanjec Knin Koprivnica Korčula -36 15 20 -309 17 1.519 0 16 9 11 Buje Buzet 129 81 1.106 5.952 121 66 Kostajnica Krapina Križevci 2 2 14 11 1 23 1 2 8 Crikvenica 50 3.0 40 21 Krk 8 20 6 Kutina Čabar „ _ 0 Čakovec 6 13 7 Labin 67 1.437 44 Čazma 4 4 3 Lastovo 2 1.053 6 Daruvar 34 254 14 Luđbreg 2 1 4 Delnice 10 9 3 Makarska 29 41 21 D.Stubica D.Lapac D.Miholjac Drniš -- 1 13 --1 6 0 0 1 9 Mali Lošinj Metković Našice 5 17 17 502 62 43 3 35 10 Dubrovnik 260 4.676 67 N.Gradiška 34 196 6 Duga Resa Dugo Selo Dvor 8 2 4 47 9 22 6 5 2 Novi Marof Novska 5 18 1 26 5 7 Obrovac 3 7 1 Djakovo Djurdjevac Garešnica 18 4 5 15 8 4 5 10 2 4 Ogulin Omiš Opatija Orahovica 13 20 123 - 50 17 1.678 - 3 18 79 0 Glina Gospić Gračac Grub.Polje Hvar -2 -7 47 -9 -12 2.713 0 1 0 4 26 Osijek Otočac Ozalj Pag Pakrac 28 2 - 1 23 420 5 - 20 81 46 1 0 17 9 Pazin 30 707 21 Imotski Ivanec 2 -- 1 2 0 Petrinja Ploče 10 13 3 154 8 27 Ivanić grad 1 1 1 Pod.Slatina Poreč 7 46 36 329 3 39 Jastrebarsko 26 59 10 Pula 172 2.145 10 4 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 48 <-- 48 --> PDF |
Razmatrajući prednje podatke treba naglasiti da se ukupna izgorjela površina ne odnosi samo na šume, nego da su uključene i degradirane šikare, garizi i kraški pašnjaci, odnosno površine kojima u pravilu upravljaju i gospodare šumarske organizacije. Tabela 2. nastavak Općina broj ha Indeks Općina broj ha Indeks Rab 1 1 4 V.Gorica 32 66 17 Rijeka 126 1.038 60 Vinkovci 23 161 8 Rovinj 151 1.941 132 Virovitica 18 26 13 Vis 6 8 20 Samobor 17 20 14 Vojnić 4 4 5 Senj 42 1.065 11 Vrbovec 1 1 1 Sesvete 4 1 8 Vrbovsko 5 5 4 Sinj 4 10 2 Vrginmost 4 5 3 Sisak . 1 4 1 Vrgorac 1 18 1 SI.Požega 76 280 14 Vukovar 18 49 28 SI.Brod 38 177 16 Zabok 1 1 3 Slunj 11 115 6 Zadar 106 1.361 33 Split 49 1.006 27 Zagreb 15 40 10 Šibenik 53 726 48 Zaprešić --0 Zelina 2 1 3 Zlatar 2 3 2 T.Korenica 1 2 1 Trogir 22 804 68 Županja 26 49 9 Valpovo 9 98 13 svega 2.481 38.699 13 Varaždin 3 3 5 Osim podataka o broju i veličini šumskih požara u tabeli su prikazani i indeksi učestalosti požara, o čemu će kasnije biti više rečeno. U daljem radu korišteni su i radovi stručnjaka za tipologiju šuma Šumarskog instituta u Jastrebarskom. 3. METODIKA OBRADE Prema postavljenom zadatku svrha mi je da utvrdim stepene učestalosti šumskih požara na području naše Republike. Jedan od osnovnih ulaza za razradu su podaci o registriranim požarima, s time da ih je potrebno svesti na jednu zajedničku veličinu, što daje mogućnost da se podaci po općinama mogu upoređivati i donositi točniji zaključci. To je potrebno radi toga što je površina šuma i šumskih zemljišta u svakoj općini vrlo različita, pa prema tome i učestalost nema istu težinu. Kao mjeru za učestalost uzeo sam uslovnu površinu šuma i šumskog zemljišta s 10.000 ha i na to sveo broj požara za svaku općinu prema jednostavnoj formuli: 10000 B U = Ha (U = učestalost požara; B = broj registriranih požara u općini, Ha = površina šuma u općini). Koristeći ovu formulu dobio sam indekse učestalosti po |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 49 <-- 49 --> PDF |
općinama, a koji se kreću od 0 u općinama gdje nije u proteklih sedam godina zabilježen ni jedan požar, do 149 u općini Buje. U svim slučajevima vrijednost indeksa sam zaokruživao na više, uzimajući cijele vrijednosti. Nakon izračunatih indeksa svrstao sam općine po ugroženonsti u nekoliko grupa, kako bi pregled bio prisutpačniji i pregledniji. Odlučio sam se za 6 grupa, odnosno stupnjeva ugroženosti, kako slijedi: 1. stupanj: opasnost vrlo mala, gotovo nikakva; učestalost do 2 požara; 2. stupanj: opasnost mala, učestalost 3—5 požara; 3. stupanj: umjerena opasnost, učestalost 6—10 požara; 4. stupanj: povećana opasnost, učestalost 11—20 požara; 5. stupanj: velika opasnost, učestalost od 21—40 požara; 6. stupanj: naročito velika opasnost, učestalost preko 41 požar. Na osnovu takve podjele pojedine općine uvrštene u slijedeće stupnjeve: 1. stupanj: Beli Manastir, Čabar, Donja Stubica, Donji Lapac, Donji Miholjac, Dvor, Đurđevac, Glina, Gospić, Gračac, Imotski, Ivanec, Ivanićgrad, Klanjec, Kostajnica, Krapina, Kutina, Obrovac, Orahovica, Otočac, Ozalj, Sinj, Sisak, Titova Korenica, Vrbovec, Vrgorac, Zaprešić, Zlatar; 2. stupanj: Benkovac, Bjelovar, Čazma, Delnice, Dugo Selo, Garešnica, Grubišno Polje, Karlovac, Ludbreg, Mali Lošinj, Novi Marof, Ogulin, Podravska Slatina, Rab, Varaždin, Vojnić, Vrbovsko, Vrginmost, Zabok, Zelina; 3. stupanj: Čakovec, Drniš, Duga Resa, Đakovo, Jastrebarsko, Koprivnica, Križevci, Krk, Lastovo, Našice, Nova Gradiška, Novska, Pakrac, Petrinja, Sesvete, Slunj, Vinkovci, Zagreb, Županja; 4. stupanj: Daruvar, Knin, Korčula, Omiš, Pag, Samobor, Senj, Slavonska Požega, Slavonski Brod, Valpovo, Velika Gorica, Virovitica, Vis; 5. stupanj: Crikvenica, Hvar, Makarska, Metković, Pazin, Ploče, Poreč, Split, Vukovar, Zadar; 6. stupanj: Biograd, Brač, Buje, Buzet, Dubrovnik, Labin, Opatija, Osijek, Pula, Rijeka, Rovinj, Trogir, Šibenik. Nakon razvrstavanja općina ucrtao sam stupnjeve učestalosti na kartu SR Hrvatske, pri čemu su se pokazale određene pravilnosti. 4. ANALIZA REZULTATA Indeks učestalosti pojave požara pokazuje da se požari javljaju po određenim zakonitostima, što ovisi o više faktora. U prvom redu pojava požara ovisi o stanju vegetacije, zatim o klimatskim prilikama, kretanju stanovništva i turista, te djelovanju propagande za suzbijanje požara i ponašanja u prirodi. U daljim radovima morat će se posvetiti pažnja proučavanju ranije nabrojenih problema, ali već i dosadanji rad pokazuje neke osnovne karakteristike. Kao prvo mora se naglasiti da se gotovo sve općine priobalnog dijela naše Republike nalaze u područjima, koja su svrstana u više stupnjeve učestalosti, s izuzetkom općina Krk, Mali Lošinj i Pag. Općine Dalmatinske Za |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 50 <-- 50 --> PDF |
gore uvrštene su u jedan od prva tri stupnja, slično kao i općine unutarnjeg dijela Hrvatske bez istočne Slavonije. U tom dijelu posebno se ističe problem Osijeka (6. stupanj) i Vukovara (5. stupanj), te Daruvara, SI. Požege, SI. Broda i Virovitice (4. stupanj) što je bilo prilično neočekivano. Sigurno je da se u tim područjima pojavljuje utjecaj stepske klime, da su to područja koja imaju semiaridnu klimu, klimu u kojoj relativno najmanja količina oborina padne svršetkom zime. Kako u to doba još nije započelo kretanje sokova a, istodobno, započinju poljoprivredni radovi, nastaje sezona sportskog ribolova, uslijed nedovoljne pažnje vrlo. lako dolazi do nastanka požara. Nadalje treba naglasiti da se analizom karte lako uočavaju i prilično dobro granice pojedinih područja. Te se granice u velikoj mjeri poklapaju sa granicama oblasti koje je ŽUNKO predložio 1976. godine. Unutar pojedinih oblasti mogu se izdvojiti područja i zone, ukoliko je to potrebno. Prema tome predlaže se da se utvrde za našu Republiku 3 oblasti, koje se između sebe razlikuju po ekološkim i vegetacijskim prilikama kao i prema stupnjevima učestalosti. Po tome prijedlogu u Hrvatskoj bi imali: jadransku oblast koja obuhvaća općine srednje i južne Dalmacije s Dalmatinskom Zagorom, zatim Hrvatsko Primorje s otocima i Istrom; brdsko planinsku oblast — Gorski Kotar i Lika; panonsku oblast koja obuhvaća ostali dio Republike. Jadranska oblast se izdvaja na 2 područja: dalmatinsko s 2 zone (priobalno i D. zagorsko), te istarsko-primorsko s također 2 zone (priobalno i otočko), te istarsko-primorsko s također 2 zone (priobalno i otočko). U brdsko-planinskoj oblasti nije potrebno izdvajanje na područja ni zone, a u panonskoj oblasti izdvajaju se područja: banijsko-kordunsko, sjevernohrvatsko i slavonsko s 2 zone (savsko-podravska i dunavska). Nakon što se pro, vedu i ostala istraživanja vjerojatno će se predložene granice nešto manje mijenjati, ali je sigurno da do velikih odstupanja neće doći. Prema tome imali bi slijedeće stanje: 1. Jadranska oblast: 1.1. Dalmatinsko područje 1.11. Priobalna zona: Biograd, Brač, Dubrovnik, Hvar, Korčula, Lastovo, Makarska, Metković, Omiš, Pag, Ploče, Split, Šibenik, Trogir Vis, Zadar; 1.12. Dalmatinsko-Zagorska zona: Benkovac, Drniš, Imotski, Knin, Obrovac, Sinj, Vrgorac; 1.2. Istarsko-primorsko. područje: 1.21. Priobalna zona: Buje, Buzet, Crikvenica, Labin, Opatija, Pazin, Poreč, Pula, Rijeka, Rovinj, Senj; 1.22. Otočka zona: Krk, Mali Lošinj, Rab; 2. Brdsko-planinska oblast: Čabar, Delnice, Donji Lapac, Gospić, Gračac, Ogulin, Otočac, T. Korenica, Vrbovsko; 3. Panonska oblast: 3.1. Banijsko-kordunsko područje: Duga Resa, Dvor, Glina, Jastrebarsko, Karlovac, Kostajnica, Ozalj, Petrinja, Sisak, Slunj, Vojnić, Vrginmost; 48 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 51 <-- 51 --> PDF |
3.2. Sjeverozapadno hrvatsko područje: Bjelovar, Čakovec, Čazma, Donja Stubica, Dugo Selo, Đurđevac, Garešnica, Grubišno polje, Ivanec, Ivanić grad, Klanjec, Koprivnica, Krapina, Križevci, Kutina, Ludbreg, Novi Marof, Samobor, Sesvete, Varaždin, Velika Gorica, Vrbovec, Zabok, Zagreb, Zaprešić, Zelina, Zlatar; 3.3. Slavonsko područje: 3.31. Savsko-podravska zona: Beli Manastir, Daruvar, Donji Miholjac, Đakovo, Našice, Nova Gradiška, Novska, Orahovica; Pakrac, Podravska Slatina, Slavonska Požega, Slavonski Brod, Valpovo, Vinkovci, Virovitica, Županja; 3.32. Dunavska zona: Osijek, Vukovar. Predložene oblasti gotovo se u potpunosti podudaraju sa granicama utvrđenim za razdjeljenje SR Hrvatske na tipološke jedinice. Postoje manja odstupanja obzirom na granice predloženih oblasti, što je logična posljedica različitog pristupa. CESTAR je u svom radu 1974. predložio tipološku podjelu na osnovu vegetacijskih istraživanja i izdvojenih tipova šuma i šumskih zemljišta. Te se granice ne poklapaju s granicama općina, a kako se čitava statistička služba temelji na izvještajima općina, moralo je doći do razlika između navedena dva prijedloga. Ovu tvrdnju potkrepljuje primjerice slučaj područja Karlobaga, koji je u sastavu općine Gospić, te je prema mojoj podjeli uključen u brdsko-planinsku oblast. To područje cijepa jadransku oblast na dva dijela, premda bi bilo logično da je i to područje uključeno u jadransku oblast. Međutim kako na čitavom području općine Gospić nije zabilježen veći broj požara, vjerojatno je da nebi došlo do značajnih razlika, ako bi se područje Karlobaga posebno izdvojilo, odnosno prikazalo. Ostale granice predložene podjele ne pokazuju tako drastičnih odstupanja. Kako će i u buduće izvještajna služba o pojavi šumskih požara i dalje biti u sklopu izvještajne službe po općinama, smatram da taj slučaj ne mijenja bitno čitavu koncepciju. Obzirom na vegetaciju područja potrebno je naglasiti da u jadranskoj oblasti prevladavaju zimzelene šume listača i borova u nižim predjelima, a na brdima šume bijelog i crnog graba. Osim relativno očuvanih borovih sastojina ostale su šume u znatnoj mjeri degradirane iz velike površine gariga i kraških pašnjaka, kao krajnog stepena degradacije. U Istri situacija je nešto drugačija samo u odnosu na zastupljenost zimzelenog drveća i grmlja, koje zauzima uski pojas duž obale južno od Labina prema Puli i dalje obalom do Poreča. Na ostalom dijelu situacija je manje više slična onoj u Dalmaciji. U brdskonplaninskoj oblasti prevladavaju raznodobne šume jele i bukve, dok su u panonskoj oblasti u velikoj večini zastupljene jednodobne sjemenjače pretežno bukve i hrasta. Sve biljne zajednice, odnosno tipovi šuma, tamo gdje su dovršena tipološka istraživanja nisu u jednakoj mjeri ugrožene od šumskih požara. Prizemno rašće i otpadni materijal nema u svim zajednicama jednaku temperaturu zapaljivosti ni jednaku brzinu sagorjevanja pod jednakim klimatskim uvjetima. Isto tako i količine zapaljivog materijala su između pojedinih zajednica vrlo različiti, pa prema svemu tome mu je i opasnost različita. Kako do sada u tom pravcu nisu provedena bilo kakova 49 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 52 <-- 52 --> PDF |
istraživanja to se nameće nužnost da se utvrde i ovi parametri. Rezultati takovih istraživanja dati će svoj obol za još bolje i točnije rajoniranje područja ugroženosti. Slična je situacija i u pogledu odnosa klime i pojave šumskih požara. I ova su istraživanja u početku, te je potrebno utvrditi dužinu perioda meteorološke parametre. Sigurno je naime, da stupanj ugroženosti nije jednak, na pr. za područja općine Osijek i općine Dubrovnik, premda su obje općine svrstane u 6. stupanj učestalosti. Dovršetkom kompleksnih istraživanja pojavit će se razlike, na osnovu kojih utvrditi i mjere za smanjivanje opasnosti. No, dok se ne dođe do ostali rezultata, i predložena podjela pruža pomoć u protupožarnoj zaštiti šuma. Da bi se to postiglo potrebno je da se u svakoj općini na sličan način utvrde stupnjevi učestalosti po katastarskim općinama. Šumska gospodarstva trebaju razraditi stupnjevanje učestalosti po šumarijama, a šumarije po gospodarskim jedinicama. Na taj način utvrditi će se područja gdje se požari javljaju, te u doba opasnosti pojačati u njima pažnju, čime će se požar otkriti i likvidirati prije nego što se razbukta i zahvati veliku površinu. 5. ZAKLJUČCI Na osnovu prikazanog mogu se ukratko rezimirati zaključci i prijedlozi za poboljšanje čitave protupožarne zaštite šuma. 1. Šumski požari su u neprekidnom porastu kako po broju, tako i po izgorjeloj površini, čime se nanosi neprocjenjiva šteta čitavoj zajednici, a napose onim granama privrede koje direktno koriste šume za svoju djelatnost (šumarstvo, prerada drveta, turizam i si.). 2. Osim mjera koje poduzimaju šumarske organizacije u cilju sprječavanja šumskih požara, istraživačka je djelatnost u toj oblasti još na samom početku. Mnogi parametri potrebni za uspješnu borbu nisu poznati i u tom pravcu treba usmjeriti budućnost nastojanja. 3. Razdioba na oblasti prema stupnjevima ugroženosti može korisno poslužiti tom cilju, a isto će tako služiti kao jedan od ulaza prilikom sastava našeg vlastitog sistema prognoziranja. 4. Preporuča se šumarskim organizacijama i organima općina da na osnovu stupnjevanja učestalosti izrade po šumarijama i gospodarskim jedinicama, odnosno katastarskim općinama pregledne karte stupnjeva učestalosti, kao pomoć i orijentaciju u borbi protiv šumskih požara. 5. Preporuča se šumarskim organizacijama da povedu trajnu brigu za osposobljavanje vlastitih kadrova šumarskih inženjera u toj oblasti, jer se samo sa većim brojem specijalista-šumara mogu riješiti problemi koji stoje pred ovom službom. 6. Takva nastojanja su u skladu s mjerama koje poduzima cijelo društvo za očuvanje prirode, za očuvanje čovjekove okoline. Šume u tome imaju značajnu ulogu, a prema tome i zaštita šuma od požara. Smanjivanjem šteta koje požari nanose štitimo šume od propadanja, smanjujemo zagađivanje voda i zraka, a istodobno dajemo svoj doprinos kojim se osigurava bolja i ljepša sredina u kojoj živimo. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 53 <-- 53 --> PDF |
LITERATURA Cestar , Dražen (1974): Razdjeljenje SR Hrvatske na tipološke jedinice. »Bilten« br. 5 Poslovnog udruženja šumsko-privrednih organizacija, Zagreb. C i n d r i ć, Željko (1973): Sistem i organizacija meteorološke prognoze za potrebe tijela za zaštitu šuma od požara, rukopis. Cindrić , Željko (1974): Uloga i mjesto meteorologije u zaštiti šuma od požara. Savjetovanje o zaštiti šuma od požara, Split. Deeming , John et, al. (1974): National fire danger rating system, Forest Servis USDA, RM-84. Gay lor, P. Harry (1974): Wildfires — preventation and control. Robert J. Brady Company, Maryland, USA. Kamilovski , Mihajlo (1974): Brzina prodiranja letalnih temperatura u kambijalni sloj molike, kao i moguća oštećenja stabala. Godišen Zbornik na zemjodelsko- šumarskiot fakultet na Univerzitetot vo Skopje. Kurbacki , Nikola P. (1966): Tehnika i taktika gašenja šumskih požara. Beograd. P e t r o v i ć, Nenad (1956): Utjecaj temperatura niskih požara na živa stabla u čistim bukovim sastojinama Srbije, dizertacija Beograd. Vajda , Zlatko (1974): Nauka o zaštiti šuma. Zagreb. Žunko , Oto (1974): Problemi zaštite šuma od požara. Savjetovanje o zaštiti šuma od požara, Split. Žunko , Oto (1975): Protupožarna zaštita šuma. Zagreb. SUMMARY Division of the SR of Croatia into the areas according to degrees of frequency of forest fires This article represents a lecture delivered by the author on the forest protection seminary held at the Faculty of Forestry, Zagreb, in February, 1977. The paper was prepared thanks to the financial aid of the Community of Forestry, limber Industry, and Pulp and Paper Industry, Zagreb. In the introductory part the author points to the problem in connection with the fire-fighting protection of forests in Croatia. He stresses individual questions which ough to be solved as soon as possible. He mentions that the forest specialists so far have been relatively little engaged in such investigations. Thus, Vajda (1974) made a suggestion for segregating individual menaced regions and prepared a classification of forest fires; Petrović (1965) investigated the amounts and temperature values of combustible material in Beech forests of Serbia; Kamilovski (1974) performed similar investigations in Pinus peuce forests in Macedonia. Thereafter the author presents the solutions achieved in the U. S. S. R. and the U. S. A., as well as in some other countries. Among a number of problems the author decided to deal in his work with the problem of frequency of forest fires accordin to individual communes on the basis of statistical data from 1970 to 1976. On the basis of the formula 10 000 B U = ha (where U = frequency of fires, ha = size of forest areas), the author obtained indices of frequency for each 10000 ha. After which he classified — according to the index — all the communes into 6 degrees of frequency, as follows: 1st degree — very low frequency (up to 2 fires), 2nd degree — low frequency (2—5 fires), |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 54 <-- 54 --> PDF |
3rd degree — moderate frequency (6—10 fires), 4th degree — increased frequency (11—20 fires), 5th degree — high frequency (21—40 fires), 6th degree — extreme frequency (more than 40 fires). After that data are plotted on a map from which are noticed the regions, which are easily to be distignuished from one another. On the basis of such a division the author suggests a separation of areas, regions and zones of frequency, which, according to the degree of frequency, also gives a criterion for furnishing individual regions with necessary equipment and personnel. Then the author points to certain smaller inconsistencies of the suggested division to which it comes owing to the methods of the statistical following-up of the forest fire occurrences. In conclusion, the author presents the vegetation conditions of individual areas and gives recommendations and suggestions for the execution in the field. Oto ŽUNKO, dipl. inž. šum., Šumarski institut Jastrebarsko OBAVIJEST O NOVOJ CIJENI PRETPLATE ZA ŠUMARSKI LIST U 1978. GODINI 1. Radne organizacije, ustanove, poduzeća i dr. 2. Pojedinci3. Umirovljenici, studenti, đaci4. Inozemstvo . . . 600.— din 150.— din 50.— din 800.— din Čekovni račun: 30102-678-6249 Izdavač Šumarskog lista: SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE ZAGREB, Trg I. Mažuranića 11 Telefon: 444-206, 449-686 |