DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 45 <-- 45 --> PDF |
-lipanjskih požara, u kome opasnost traje od 113—98 dana. Iznad toga pojasa nalazi se područje s vrlo rijetkim požarima u kome opasnost može trajati najviše do 80 dana. Ova se podjela temelji na klimatskim podacima i slici šumske vegetacije. Slično ovoj podjeli, utvrđene su i zone opasnosti za Azijski dio SSSR-a. U SAD utvrđeno je 15 različitih zona. Grubo prikazano, zone se prostiru počam od Aljaske (jedna zona), duž obala Tihog oceana sve do grebena Stjenjaka (četiri zone) unutrašnjost Amerike (4 zone), granično područje prema Meksiku (2 zone) te istočna obala prema Atlantskom oceanu (4 zone). Jedan od glavnih mjerila za utvrđivanje ovih zona bila je količina oborina i učestalost požara. Osim toga što su utvrđene zone, unutar svake zone, u obje zemlje, postoje sistemi kojima se utvrđuje neposredna opasnost nastanka požara. U Sovjetskom Savezu sistem se bazira na određivanju stupnja požarne zrelosti za svaki tip šuma, odnosno svaki vegetacijski tip, te stupnja požarne opasnosti, koji se dobiva na osnovu meteoroloških podataka. Proučene su sve sastojine i na osnovu temperatura zapaljivosti svrstane su u kategorije požarne zrelosti sa indeksima od 50 do 5000. Sastojine s indeksom 50 su najugroženije i u njima može nastati požar i od najslabijeg uzroka, dok se u sastojinama s indeksom 5000 požar teško pojavljuje. Osim toga u sastojinama s indeksom zrelosti 50 požari se javljaju već i tada kada indeks požarne opasnosti postigne tu istu vrijednost. Požarna se opasnost izračunava na osnovu temperature u 13 sati a deficita zračne vlage, odnosno u zadnje vrijeme na osnovu temperature točke rosišta. Taj se indeks također kreće između 50 i 5000. Prvi nastaje već nakon nekoliko dana bez kiša, a posljednji je posljedica visokih temperatura i dugotrajnih suša. Jednostavnosti radi u praktičnom radu sastojine su razvrstane u tri grupe i to: sastojine s požarnom zrelošću do 300, zatim 301 do 1000, i treća grupa s indeksom preko 1000. Sistem prognoziranja dnevne opasnosti razrađen je u SAD vrlo detaljno. Ranije je postojalo osam različitih sistema, koji su se primjenjivali u različitim područjima. Grupa stručnjaka je između 1958. i 1970. razradila novi sistem, testirala ga u područjima različitih ekoloških uslova, i od 1973. primjenjuje se u svim državama SAD. To je poznati »NFDRS« (National Fire Danger Rating System). Sistem je prilično kompliciran a prate se meteorološki podaci, izračunava se stepen rizika, vlažnost materijala u šumama 1, 10 i 100 sati poslije oborina, brzina sagorjevanja itd. Svi su podaci uvršteni u tabele iz kojih se izvodi konačni indeks opasnosti koji se kreće između 0 i 100. U drugim zemljama postoje sistemi manje više slični sistemima SSSR-a odnosno SAD-a. Tako na pr. u Kanadi se služe znatno pojednostavljenim američkim sistemom, slično kao i u Meksiku, i nekim zapadno evropskim zemljama. S druge strane u zemljama članicama SEV-a, koriste modificirane sisteme na bazi sovjetskog. Zajednička su nastojanja svih sistema postizavanje što većih efekata u suzbijanju šumskih požara, a isto tako da se u doba slabe opasnosti stručni kadrovi mogu koristiti za druge poslove i radove u šumarstvu, čime se smanjuju troškovi čitave službe. Nadalje utvrđivanje zona opasnosti može se bolje utvrditi potrebna oprema i broj radnika osposobljenih za gašenje, od |