DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 51 <-- 51 --> PDF |
3.2. Sjeverozapadno hrvatsko područje: Bjelovar, Čakovec, Čazma, Donja Stubica, Dugo Selo, Đurđevac, Garešnica, Grubišno polje, Ivanec, Ivanić grad, Klanjec, Koprivnica, Krapina, Križevci, Kutina, Ludbreg, Novi Marof, Samobor, Sesvete, Varaždin, Velika Gorica, Vrbovec, Zabok, Zagreb, Zaprešić, Zelina, Zlatar; 3.3. Slavonsko područje: 3.31. Savsko-podravska zona: Beli Manastir, Daruvar, Donji Miholjac, Đakovo, Našice, Nova Gradiška, Novska, Orahovica; Pakrac, Podravska Slatina, Slavonska Požega, Slavonski Brod, Valpovo, Vinkovci, Virovitica, Županja; 3.32. Dunavska zona: Osijek, Vukovar. Predložene oblasti gotovo se u potpunosti podudaraju sa granicama utvrđenim za razdjeljenje SR Hrvatske na tipološke jedinice. Postoje manja odstupanja obzirom na granice predloženih oblasti, što je logična posljedica različitog pristupa. CESTAR je u svom radu 1974. predložio tipološku podjelu na osnovu vegetacijskih istraživanja i izdvojenih tipova šuma i šumskih zemljišta. Te se granice ne poklapaju s granicama općina, a kako se čitava statistička služba temelji na izvještajima općina, moralo je doći do razlika između navedena dva prijedloga. Ovu tvrdnju potkrepljuje primjerice slučaj područja Karlobaga, koji je u sastavu općine Gospić, te je prema mojoj podjeli uključen u brdsko-planinsku oblast. To područje cijepa jadransku oblast na dva dijela, premda bi bilo logično da je i to područje uključeno u jadransku oblast. Međutim kako na čitavom području općine Gospić nije zabilježen veći broj požara, vjerojatno je da nebi došlo do značajnih razlika, ako bi se područje Karlobaga posebno izdvojilo, odnosno prikazalo. Ostale granice predložene podjele ne pokazuju tako drastičnih odstupanja. Kako će i u buduće izvještajna služba o pojavi šumskih požara i dalje biti u sklopu izvještajne službe po općinama, smatram da taj slučaj ne mijenja bitno čitavu koncepciju. Obzirom na vegetaciju područja potrebno je naglasiti da u jadranskoj oblasti prevladavaju zimzelene šume listača i borova u nižim predjelima, a na brdima šume bijelog i crnog graba. Osim relativno očuvanih borovih sastojina ostale su šume u znatnoj mjeri degradirane iz velike površine gariga i kraških pašnjaka, kao krajnog stepena degradacije. U Istri situacija je nešto drugačija samo u odnosu na zastupljenost zimzelenog drveća i grmlja, koje zauzima uski pojas duž obale južno od Labina prema Puli i dalje obalom do Poreča. Na ostalom dijelu situacija je manje više slična onoj u Dalmaciji. U brdskonplaninskoj oblasti prevladavaju raznodobne šume jele i bukve, dok su u panonskoj oblasti u velikoj večini zastupljene jednodobne sjemenjače pretežno bukve i hrasta. Sve biljne zajednice, odnosno tipovi šuma, tamo gdje su dovršena tipološka istraživanja nisu u jednakoj mjeri ugrožene od šumskih požara. Prizemno rašće i otpadni materijal nema u svim zajednicama jednaku temperaturu zapaljivosti ni jednaku brzinu sagorjevanja pod jednakim klimatskim uvjetima. Isto tako i količine zapaljivog materijala su između pojedinih zajednica vrlo različiti, pa prema svemu tome mu je i opasnost različita. Kako do sada u tom pravcu nisu provedena bilo kakova 49 |