DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 55 <-- 55 --> PDF |
ŠUMSKI EKOSISTEMI OTOKA RABA (Od XV do XX stoljeća) Đ. RAUŠ SAŽETAK. U ovom radu — referatu održanom na Zadarskom savjetovanju 1976. godine autor je iznio niz povijesnih podataka o šumama otoka Raba, prikazao šumske zajednice i predložio mjere za poboljšanje šumskog fonda ovog otoka. UVOD Šume i more otoka Raba tijekom proteklog vremena predstavljali su najvažnije prirodne izvore iz kojih je narod crpio dobra za svoj opstanak. Zbog toga nije ni čudo što već u XV stoljeću (a i prije) nalazimo pisane dokumente o šumama otoka Raba. U KRONICI Franjevačkog samostana Kampor na Rabu, koju je napisao O. Odorik BADURINA u vremenu od 1936. do 1956. godine nalazimo pisane dokumente o izgledu, devastaciji i ponovnom podizanju šuma na otoku Rabu. Šume otoka Raba mnogo su i odavna istraživali botaničari, vrlo malo šumari. Od botaničara većinom stranci: Luigi ANGUSTILLARA (1559.), J. HOST (1802.), R. VISIANI (1826, 1842, 1852.), V. BORBAS 1876/77.), G. BECK (1886.), A. GINZBERGER (1900.), E. NIKOLIĆ (1904.), L. ADAMOVlC (1906.), B. KÜMMERLE i NYARADI (1908.), MORGAN (1909.), J. BAUMGARTNER (1911.), D. HIRC (1913.), F, MORTON (1915.), S. HORVATlC (1937, 1939.) i drugi. Osim toga šume otoka Raba u novije vrijeme opisivali su i istraživali: D. LASMAN (1906.), St. ŠURIĆ (1933), J. GRÜNWALD (1933.), A. PETRAČlC (1938.), J. ŠAFAR (1962.), Đ. RAUŠ-S. MATIĆ, A. VRANKOVIĆ (1974.) i dr. Na temelju spomenutih radova i vlastitih istraživanja obradit ćemo pregled uzroka regresije i početak progresije šumskih ekosistema otoka Raba. PRILOG POVIJESTI ŠUMA OTOKA RABA Šume su usko povezane sa životom naroda zbog toga se proučavajući povijest Rabljana uočava i povijest šuma na otoku. Prikaz donosimo na temelju rada O. BADURINE 1956. godine. »Rapska općina je 2. III 1409. godine predala svoje pašnjake i šume Veneciji s tim da država plaća kneza i činovnike općine. Prije toga općina Rab sama je iznajmljivala te šume i pašnjake narodu i od toga su se plaćali knez i općinski činovnici (prihodi su bili oko 900 lira na godinu). 53 |