DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 70 <-- 70 --> PDF |
U sadašnjoj etapi rada uočene su tek osnovne karakteristike ovog procesa. Između ostaloga, utvrđeno je slijedeće: — Obnova teče generativnim putem i to prvenstveno vrstama lakšeg sjemena, pri čemu glavni vjetrovi igraju odlučujuću ulogu. — U zoni zimzelene šume česmine procesi obnove šumskog pokrova naročito su izraženi na većim otocima Dalmacije. Na garizima, ali i na velikim površinama napuštenih poljoprivrednih kultura u zoni eumediterana, uz autohtonu šumsku vegetaciju, širi se snažno alepski bor koji, kao ničim sputavana vrsta svjetla, daje osnovni pečat procesu obrašćivanja u ovoj zoni. Česmina, kao vrsta teškog sjemena, širi se slabije, a na mnogim površinama, u prvim godinama razvoja, propada u borbi s uzgojeno jačim vrstama. — U zoni listopadnih šuma medunca s bjelograbom i crnim grabom, dakle, na najvećem dijelu Jadranske regije, prostrane kraške pašnjake i kamenjare osvaja, uz draču i šmriku, bjelograbić, crni grab i crni jasen. Medunac, kao vrsta teškog sjemena, širi se znatno manje i sporije. S brojnih jezgri autohtonog crnog bora i crnoborovih kultura u ovoj zoni, evidentno je snažno obrašćivanje borom, posebno u smjeru dominantnih vjetrova. U inicijalnoj fazi obnove šuma u ovoj zoni, važnu ulogu igra i Juniperus oxicedrus — šmrika, koja značajno utječe na stvaranje povoljnih mikroklimatskih prilika na površinama zahvaćenim prirodnom obnovom. — U montanoj vegetacijskoj zoni primorske bukve proces obnove bukovih sastojina je slabo izražen. Bukva kao vrsta teškog sjemena teško i sporo prodire na svoja ranija staništa. Međutim, s brojnih crnoborovih prirodnih sastojina i kultura u ovoj zoni, širi se bor preko prostranih travnjaka i pašnjaka, pa time kao pionirska vrsta stvara uvjete za kasnije naseljavanje bukve. Tipičan primjer predstavlja napušteno Veliko Rujno i Velika Močila na Velebitu. — - Sa stanovišta zaštite i održavanja krajolika, obrašćivanje alepskim borom napuštenih poljoprivrednih površina u zoni eumediterana svakako je nepoželjna pojava. Nekada s mukom održavana i njegovana, nestaje na očigled ova najvrednija komponenta našeg mediteranskog pejzaža (maslinici, vinogradi i dr.). — Proces obnove šumskog pokrova ne teče ravnomjerno u Jadranskoj regiji. Sjeverni dio s nešto bogatijim vodenim talogom ujedno je i područje najranije depopulacije ruralne sredine i prestrukturiranja aktivnog stanovništva, pa su i procesi obnove vegetacije u ovom dijelu regije najizraženiji (veći dio Istre, Hrvatsko primorje, a posebno primorske strane masiva Kapele i Velebita). Na jako degradiranim površinama dijela dalmatinske Zagore, južne Hercegovine i Crnogorskog primorja, proces obnove je, kako smo naveli, slabo izražen ili neznatan, posebno radi nedostatka matičnih jezgri s kojih bi se vegetacija mogla širiti. Pored toga, ova ekonomski najnerazvijenija područja još uvijek su u velikoj mjeri opterećena ispašom sitne stoke. Paralelno sa socijalno ekonomskim razvojem ovih krajeva, bilo bi nužno provoditi određene minimalne zahvate, posebno sjetvu alepskog i crnog bora pod busenje kadulje i drugih vrsta. Time bi se na velikim prostorima neznatnim troškovima podigle matične jezgre neophodne u procesu prirodne obnove vegetacije. — Alepski i crni bor svakako dominiraju u inicijalnoj fazi prirodne obnove šuma. Ove »najpokretljivije vrste« prve osvajaju otvorene terene, po |