DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 70     <-- 70 -->        PDF

U sadašnjoj etapi rada uočene su tek osnovne karakteristike ovog procesa.
Između ostaloga, utvrđeno je slijedeće:


— Obnova teče generativnim putem i to prvenstveno vrstama lakšeg sjemena,
pri čemu glavni vjetrovi igraju odlučujuću ulogu.
— U zoni zimzelene šume česmine procesi obnove šumskog pokrova naročito
su izraženi na većim otocima Dalmacije. Na garizima, ali i na velikim
površinama napuštenih poljoprivrednih kultura u zoni eumediterana, uz
autohtonu šumsku vegetaciju, širi se snažno alepski bor koji, kao ničim sputavana
vrsta svjetla, daje osnovni pečat procesu obrašćivanja u ovoj zoni.
Česmina, kao vrsta teškog sjemena, širi se slabije, a na mnogim površinama,
u prvim godinama razvoja, propada u borbi s uzgojeno jačim vrstama.
— U zoni listopadnih šuma medunca s bjelograbom i crnim grabom,
dakle, na najvećem dijelu Jadranske regije, prostrane kraške pašnjake i kamenjare
osvaja, uz draču i šmriku, bjelograbić, crni grab i crni jasen. Medunac,
kao vrsta teškog sjemena, širi se znatno manje i sporije. S brojnih
jezgri autohtonog crnog bora i crnoborovih kultura u ovoj zoni, evidentno
je snažno obrašćivanje borom, posebno u smjeru dominantnih vjetrova. U
inicijalnoj fazi obnove šuma u ovoj zoni, važnu ulogu igra i Juniperus oxicedrus
— šmrika, koja značajno utječe na stvaranje povoljnih mikroklimatskih
prilika na površinama zahvaćenim prirodnom obnovom.
— U montanoj vegetacijskoj zoni primorske bukve proces obnove bukovih
sastojina je slabo izražen. Bukva kao vrsta teškog sjemena teško i sporo
prodire na svoja ranija staništa. Međutim, s brojnih crnoborovih prirodnih
sastojina i kultura u ovoj zoni, širi se bor preko prostranih travnjaka i pašnjaka,
pa time kao pionirska vrsta stvara uvjete za kasnije naseljavanje
bukve. Tipičan primjer predstavlja napušteno Veliko Rujno i Velika Močila
na Velebitu.
— - Sa stanovišta zaštite i održavanja krajolika, obrašćivanje alepskim
borom napuštenih poljoprivrednih površina u zoni eumediterana svakako je
nepoželjna pojava. Nekada s mukom održavana i njegovana, nestaje na očigled
ova najvrednija komponenta našeg mediteranskog pejzaža (maslinici,
vinogradi i dr.).


— Proces obnove šumskog pokrova ne teče ravnomjerno u Jadranskoj
regiji. Sjeverni dio s nešto bogatijim vodenim talogom ujedno je i područje
najranije depopulacije ruralne sredine i prestrukturiranja aktivnog stanovništva,
pa su i procesi obnove vegetacije u ovom dijelu regije najizraženiji
(veći dio Istre, Hrvatsko primorje, a posebno primorske strane masiva Kapele
i Velebita). Na jako degradiranim površinama dijela dalmatinske Zagore,
južne Hercegovine i Crnogorskog primorja, proces obnove je, kako smo
naveli, slabo izražen ili neznatan, posebno radi nedostatka matičnih jezgri
s kojih bi se vegetacija mogla širiti. Pored toga, ova ekonomski najnerazvijenija
područja još uvijek su u velikoj mjeri opterećena ispašom sitne stoke.
Paralelno sa socijalno ekonomskim razvojem ovih krajeva, bilo bi nužno
provoditi određene minimalne zahvate, posebno sjetvu alepskog i crnog bora
pod busenje kadulje i drugih vrsta. Time bi se na velikim prostorima neznatnim
troškovima podigle matične jezgre neophodne u procesu prirodne
obnove vegetacije.
— Alepski i crni bor svakako dominiraju u inicijalnoj fazi prirodne obnove
šuma. Ove »najpokretljivije vrste« prve osvajaju otvorene terene, po