DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 74     <-- 74 -->        PDF

o vrijednosti pojedinih metoda mijenjalo se usporedno s produbljivanjem naših
znanja o šumi kao kompliciranom biomehanizmu, u kojemu nema slučajnih
pratilaca, nego svaki član i biocena i abiocena ima određeni značaj za
harmonično funkcioniranje cijeloga mehanizma. Tako je došlo do toga da su
danas rehabilitirane neke stare metode, kojima se cilj doduše sporije dostiže,
ali koje malo ili nikako ne remete prirodne odnose među članovima životne
zajednice i koje su bile potisnute novim, vrlo efikasnim terapeutskim metodama,
koje su međutim drastično narušavale sastav i funkcioniranje ekosistema.
Otkriće DT-ja prije 30-tak godina predstavljalo je pravu revoluciju u
zaštiti bilja. Kada se zatim u kratkom vremenu pronašlo i druge insekticide
na bazi organoklornih i organofosfornih spojeva, a nakon toga i razne organske
fungicide i herbicide, počelo se smatrati da će kemijske metode riješiti
glavne probleme zaštite šuma.


Revolucionarna novost tih suvremenih sintetskih organskih insekticida
sastojala se u tome, što su oni kao otrovi bili selektivni tj. bili su škodljivi


— barem se neko vrijeme tako mislilo — samo za insekte, ali ne i za toplokrvne
životinje i ljude. Međutim budući da su imali kontaktno djelovanje,
kao insekticidi bili su praktički univerzalni. Pokazalo se, međutim, da stvari
baš ne stoje tako. Štetne posljedice primjene tih insekticida primijećene su
i na višim životinjama, ribama, pticama i dr. Počelo se čak govoriti i o njihovom
štetnom djelovanju i na ljude. S druge strane njihovo svojstvo da su
kao kontaktni insekticidi imali univerzalno djelovanje pokazalo se lošim. Od
njih su u šumi stradavali svi insekti, bili oni štetni ili korisni. Dolazilo je do
drastičnih zahvata u strukturu ekosistema. Neki od tih insekticida iz navedenih
i drugih razloga bili su zabranjeni, a primjena kemijskih metoda u
zaštiti šuma općenito je bila podvrgnuta kritici.
Upravo zahvaljujući univerzalnonsti tih insekticida došla je još jače do
izražaja i ranije isticana potreba za takvim materijama, koje bi imale selektivno
insekticidno djelovanje. Umjesto politoksičnih trebalo bi pronaći monoili
najviše oligotoksične spojeve, kojima bi se uništilo štetnika, a sve druge
organizme poštedilo. Kemija to, čini se barem za sada nije u stanju riješiti.
Za sada nema ni jedne jedine monotoksične insekticidne materije.


Ali kemičarima je uspjelo nešto drugo. Proučili su sastav i uspjeli sintetizirati
seksualne mirise ženki nekih štetnih leptira — feromone — koji su
species specifični. Pomoću njih moguće je primamiti mužjake na određena
zaklonjena mjesta i tamo ih uništiti. Na taj se način uništava samo štetnika
dok svi drugi organizmi ostaju pošteđeni. U prometu se već nalaze tvornički
preparati — feromoni nekolicine štetnih leptira, prije svega gubara, a u eksperimentalnoj
su fazi feromoni potkornjaka. S feromonom gubara »disparlure
« vrše se pokusi i u Jugoslaviji.


Daljnje perspektive selektivnog suzbijanja štetnih insekata otvaraju tzv.
genetičke metode. Radi se o sterilizaciji mužjaka u laboratoriju i to radioaktivnim
zračenjem ili kemikalijama. Nakon toga ispušta ih se u prirodu,
gdje kopuliraju sa ženkama, koje tada odlažu sterilna jaja. Na ovaj se način
pokušalo i kod nas i to upravo na jadraskom području (Hvar) suzbijati gubara,
o čemu će kasnije još biti riječi. Suzbijanje štetnika tim putem za sada
je skopčano s velikim poteškoćama, koje će možda kasnije biti uklonjene.