DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 75 <-- 75 --> PDF |
Velike izglede u selektivnom suzbijanju štetnika imaju tzv. biološke metode. Radi se o korištenju živih organizama (patogeni mikroorganizmi, paraziti, predatori) u borbi protiv gospodarski štetnih insekata. Za sada su najznačajniji rezultati postignuti primjenom bakterijskih preparata. Oni se već nalaze u prodaji slično kao i kemijski preparati. Njihova se primjena zasniva na činjenici da i insekti, jednako kao i više životinje i ljudi, podliježu epidemijskim bolestima, koje uzrokuju mikroorganizmi: virusi, bakterije, mikrosporidije ili gljive. Bakterijski preparati sadrže spore Bacillus thuringiensis- a. S njima se već duže vremena širom svijeta vrše pokusna suzbijanja. U Hrvatskoj na obalnom području također su obavljeni uspješni eksperimenti suzbijanja borovog četnjaka Cnetocampa pityocampa — o tome kasnije malo više — a u Slavoniji protiv gubara. Proizvodnja preparata na bazi virusa i mikrosporidija nailazi na poteškoće jer njihov uzgoj za sada nije moguć na umjetnoj podlozi nego samo u živim organizmima. Primjena parazita i predatora u Evropi se nalazi još u orijentacionoj eksperimentalnoj fazi. Glavnu poteškoću predstavlja masovni uzgoj ogromnog broja individua. U Americi postoje tako rekuć tvornice korisnih insekata, koji se koriste prije svega u poljoprivredi. U Evropi se od parazitskih kukaca najviše eksperimentira s polifagnim jajnim parazitima — vrstama roda Trichogramma. S parazitom gubarevih jaja Ooencyrtus kuwanae eksperimentirano je i kod nas i to na otoku Hvaru. O tome kasnije također nešto opširnije. Vrše se pokusi i s drugim vrstama Chalcidoidea (Erdoesicma alboannulata, Dahlbominus fuliginosus), zatim Proctotrupoidea (Platygaster manto), Ichneumonidae, Tachinidae (Carcelia gnava) i dr. (SCHWERDTFEGER, 1970). Činjenica je da su povoljni rezultati s parazitskim kukcima za sada postignuti samo na malim površinama, dok je praktična primjena na većim površinama ograničena tehničkim i gospodarskim okolnostima. Što se tiče predatora, najpoznatiji je primjer crvenog šumskog mrava Formica ruja. Istini za volju treba reći da se u ovom slučaju i ne radi o primjeni biološke metode u svrhu gušenja konkretne masovne pojave nekog štetnika nego o dugoročnoj šumskohigijenskoj mjeri. To međutim ništa ne umanjuje značaj ovoga korisnog insekta. Vršeni su također pokusi s bubom marom, Aphidecta obliterata, protiv uši na smreci i dr. Iako se biološke metode borbe najvećim dijelom nalaze još u eksperimentalnoj fazi, očito je da ni one, čak i kada budu usavršene za pratičnu primjenu, neće same za sebe moći riješiti probleme zaštite šuma, jednako kao što to ne mogu ni kemijske metode. Izlaz se vidi u tzv. integriranim metodama zaštite šuma. O čemu se radi? Praktički o ničemu novome nego o racionalnoj kombinaciji svih metoda zaštite šuma, respektirajući pri tome sadašnja saznanja o strukturi i funkcioniranju šumskih ekosistema. Integrirane metode temelje se, prema SMITHU (1963) na ova tri principa: 1) Štetnika se ne smije promatrati izolirano nego zajedno s njegovim prirodnim neprijateljima i ostalim stanovnicima istoga životnog prostora, s kojima je on kompleksno povezan; 2) umjesto nastojanja da se štetnika potpuno uništi treba obrambene mjere usmjeriti na to da ga se drži na onome nivou, u kojemu ne može načiniti štete; 3) izbjegavanje poremetnja u ekosistemu. Prema FRANZU (1966), koji je ove principe dalje razvio, od integriranih se metoda zaštite šuma traži naročito slijedeće: dobra prognoza da bi se ot |