DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 76 <-- 76 --> PDF |
klonite nepotrebne akcije; povećanje i pojačanje prirodnih faktora mortaliteta šumskouzgojnim mjerama kao i biološkim metodama suzbijanja; primjena mehaničkih umjesto kemijskih metoda suzbijanja; upotreba selektivnih, monotoksičnih pesticida, ukoliko takvi postoje; izbor insekticida s kratkotrajnim djelovanjem, ukoliko za postizavanje cilja nije neophodno potrebno dugotrajno djelovanje; oprezno doziranje; vremensko podešavanje primjene tako da se insekticid upotrijebi onda kada će njime biti pogođeno što manje prirodnih neprijatelja; ograničenje primjene insekticida na površine, koje se zaista neophodno moraju tretirati. Iako misli vodilje integriranih metoda zaštite šuma nisu nove, one nisu do kraja razrađene. Taj posao tek treba uraditi. Trebalo bi to učiniti što prije kako bi i ova oblast šumarstva u praktičnom izvršenju svojim zadataka kročila suvremenim putevima. Sada bih htio sa nekoliko primjera ilustrirati neke od spomenutih novih selektivnih metoda zaštite šuma, a koje su iskušane na jadranskom području. Naprijed su samo spomenute neke pokusne primjene tih metoda pa ih ovdje malo pobliže opisujem i to krononloškim redoslijedom. Kako je spomenuto, na otoku Hvaru i to u Jelsi obavljeni su pokusi suzbijanja gubara njegovim jajnim parazitima. Pokuse je proveo T a d i ć. On je u rujnu 1959. god. u park-šumu u Jelsi ispustio oko 10.000 primjeraka osice Ooencyrtus kuwanae, koja parazitira gubareva jaja. Ovaj parazit bio je kod nas do tada poznat samo u Makedoninji, kamo se je proširio iz Bugarske ili još vjerojatnije iz Grčke. Tadić ga je prenio i na Hvar i od tog vremena on je novi korisni član entomofaune ovog otoka. Sada ga se ovdje redovito masovno nalazi. Gubar je poslije rata pa do ove introdukcije u dva navrata bio totalno obrstio park u Jelsi. Nakon introdukcije takvih štetnika više nije bilo iako je gubar ovdje i dalje stalno prisutan. Androi ć je 1960. god. proveo pokuse biološkog suzbijanja borovog četnjaka Cnetocampa pityocampa pomoću bakterija. Pokusi su provedeni u Istri u borovoj kulturi Sv. Marina kraj Labina. Tretiranje je obavljeno bakterijskim preparatom (Bacillus thuringiensis) u nekoliko varijanata s obzirom na doziranje. Usprkos vrlo nepovoljnim vremenskim prilikama preparat je djelovao dobro gotovo u svim varijantama. Tretirane su plohe bile pošteđene od brštenja, a kontrolne potpuno obrštene. Na tretiranim je plohama preživio samo mali broj gusjenica tako da je kasnije na njima broj zapredaka po stablu iznosio svega 0,06—0,90 dok se na netretiranirn kontrolnim površinama kretao od 6—20. Pokazalo se da je bakterijskim preparatom moguće bolje i efikasnije suzbiti borova četnjaka nego drugim do sada primjenjivanim metodama uključujući i kemijsko tretiranje. Ja sam ispitao jednu selektivnu kemijsku metodu suzbijanja potkornjaka na alepskom boru (SPAIĆ, 1964). Pokusi su obavljeni 1963. god. na Lošinju. Metodu sam već prije (1955. god.) ispitao na Velebitu protiv potkornjaka smreke i tu je ona dala odlične rezultate. Postupak se ukratko sastoji u ovome: Lovnom stablu prije obaranja skine se unaokolo u prsnoj visini ili niže prsten kore određene širine (5—15 cm). Deblo se na tome mjestu premaze insekticidom u formi paste. Uzlaznom strujom sokova otrovne soli budu raznešene po cijelome stablu do krajnjih vrhova grana, tj. ono se zatruje. Nakon nekoliko dana stablo se obori. Potkornjaci se u njega ubušuju jednako kao i u netretirano stablo i odlože jaja. Međutim potomstvo (a često već i |