DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 97 <-- 97 --> PDF |
SAVJETOVANJA I STRUČNI SKUPOVI JELA NA PAPUKU (Abies alba Mill. — vitka jela — porodica Pinaceae — borovi — razred — Pinatae — četinjače) Ljudsko društvo kroz sve faze svog razvoja bilo je vezano za šumu, a drvo je kao materija bilo korišteno još prije kamenog doba. Neki arheolozi pretpostavljaju da je prije kamenog postojalo drveno doba (1). Korištenje drveta za podmirenje čovjekovih potreba — a kroz to i smanjivanje površina pod šumom — pa negdje i uništavanje šuma iz drugih razloga nastavljalo se kroz vijekove, a traje i danas (9). Potrošnja drveta za industrijsku preradu znatno se povećalo posljednjih decenija. Potrebe za »industrijskim drvom« bit će sve veće — pa se najavljuje da će npr. 1985. godine biti »godina gladi za drvom«. Prema tome može se smatrati da će proizvodnja drva biti i u narednim decenijima jedan od glavnih ciljeva šumarske politike. Danas međutim ostale koristi od šume — osim proizvodnje drveta — dobivaju iz dana u dan sve veće značenje. To su koristi od šuma, koje se sastoje u sprječavanju erozije, u zaštiti poljoprivrede kao i tla uopće, u ublažavanju posljedica poplava, u pročišćavanju zagađenog zraka, u osiguranju pitke vode, u površinama za odmor i rekreaciju, u narodnoj obrani itd. Procesom fotosinteze šuma apsorbira ugljični dioksid a oslobađa kisik. Šuma zaustavlja prašinu, koja se taloži na lišću da bi kasnije bila isprana na tlo. Šume sve više postaju objekti zaštićene prirode i koriste se za zaštitu čovjekove sredine. Turizam i promet razvijaju se brže od ostalih ekonomskih djelatnosti — pa će i želja za odmorom i rekreacijom u šumi rasti sve više. Već danas je u mnogim šumama vrijednost održavanja zelene mase za odmor i rekreaciju veća od vrijednosti proizvodnje drvene mase (12). Ipak se danas još uvijek naglašavaju privredne koristi od šume. U Jugoslaviji je opće poznat nerazmjer drveta listača i četinjača na štetu ovih posljednjih. Omjer četinjača i listača u SFRJ iznosi 29:71 po drvnoj masi i 20:80 po površini, a u NRH je taj odnos još nepovoljniji te iznosi 19:81 po drvenoj masi i 12:88 po površini. Među četinjačama je najviše zastupana jela (91´°/o). Na području Osječke regije odnos je još nepovoljniji te iznosi 1,5:98,5. Na području Požeške kotline, a to je uglavnom i područje komune Slav. Požega, taj omjer iznosi 7:93 prema površini i 4:96 prema drvnoj masi. Zbog toga se počelo već u daljoj, a pogotovu u bližoj prošlosti razmatrati taj problem te nastojati da se poveća proizvodnja drveta četinjača. O tome pišu ŠURIĆ (1948), STAMENKOVIĆ (1951), ŠAFAR (1952), POTOČIĆ (1952) i dr. U rješavanju manjka drva četinjača postoji mogućnost proširenja jele i na Papuku. U potvrdu potrebe da se taj problem manjka drveta četinjača rješava govori i podatak da se iz godine u godinu uvoz celuloznog drveta povećava i da je u SFRJ u 1974. godini dostigao iznos od 2 milijuna prostornih metara — a od toga odpada na celulozno drvo četinjača 1,110.000 prm. (13). Smatra se da je jela (uz običnu borovicu kao grmoliku vrstu) jedina autohtona četinjača na Papuku, koja izraste kao visoko drvo. Sve ostale četinjače su vještački unesene, iako neki smatraju to i za jelu. O jeli na Papuku pišu krajem prošlog |