DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 97     <-- 97 -->        PDF

SAVJETOVANJA I STRUČNI SKUPOVI


JELA NA PAPUKU


(Abies alba Mill. — vitka jela — porodica Pinaceae — borovi — razred — Pinatae


— četinjače)
Ljudsko društvo kroz sve faze svog razvoja bilo je vezano za šumu, a drvo je
kao materija bilo korišteno još prije kamenog doba. Neki arheolozi pretpostavljaju
da je prije kamenog postojalo drveno doba (1). Korištenje drveta za podmirenje
čovjekovih potreba — a kroz to i smanjivanje površina pod šumom — pa negdje i
uništavanje šuma iz drugih razloga nastavljalo se kroz vijekove, a traje i danas (9).


Potrošnja drveta za industrijsku preradu znatno se povećalo posljednjih decenija.
Potrebe za »industrijskim drvom« bit će sve veće — pa se najavljuje da će
npr. 1985. godine biti »godina gladi za drvom«. Prema tome može se smatrati da
će proizvodnja drva biti i u narednim decenijima jedan od glavnih ciljeva šumarske
politike. Danas međutim ostale koristi od šume — osim proizvodnje drveta — dobivaju
iz dana u dan sve veće značenje. To su koristi od šuma, koje se sastoje u sprječavanju
erozije, u zaštiti poljoprivrede kao i tla uopće, u ublažavanju posljedica poplava,
u pročišćavanju zagađenog zraka, u osiguranju pitke vode, u površinama za
odmor i rekreaciju, u narodnoj obrani itd. Procesom fotosinteze šuma apsorbira
ugljični dioksid a oslobađa kisik. Šuma zaustavlja prašinu, koja se taloži na lišću
da bi kasnije bila isprana na tlo. Šume sve više postaju objekti zaštićene prirode i
koriste se za zaštitu čovjekove sredine. Turizam i promet razvijaju se brže od ostalih
ekonomskih djelatnosti — pa će i želja za odmorom i rekreacijom u šumi rasti
sve više. Već danas je u mnogim šumama vrijednost održavanja zelene mase za
odmor i rekreaciju veća od vrijednosti proizvodnje drvene mase (12). Ipak se danas
još uvijek naglašavaju privredne koristi od šume.


U Jugoslaviji je opće poznat nerazmjer drveta listača i četinjača na štetu ovih
posljednjih. Omjer četinjača i listača u SFRJ iznosi 29:71 po drvnoj masi i 20:80
po površini, a u NRH je taj odnos još nepovoljniji te iznosi 19:81 po drvenoj masi
i 12:88 po površini. Među četinjačama je najviše zastupana jela (91´°/o). Na području
Osječke regije odnos je još nepovoljniji te iznosi 1,5:98,5. Na području Požeške kotline,
a to je uglavnom i područje komune Slav. Požega, taj omjer iznosi 7:93 prema
površini i 4:96 prema drvnoj masi. Zbog toga se počelo već u daljoj, a pogotovu
u bližoj prošlosti razmatrati taj problem te nastojati da se poveća proizvodnja drveta
četinjača. O tome pišu ŠURIĆ (1948), STAMENKOVIĆ (1951), ŠAFAR (1952), POTOČIĆ
(1952) i dr. U rješavanju manjka drva četinjača postoji mogućnost proširenja
jele i na Papuku. U potvrdu potrebe da se taj problem manjka drveta četinjača
rješava govori i podatak da se iz godine u godinu uvoz celuloznog drveta povećava
i da je u SFRJ u 1974. godini dostigao iznos od 2 milijuna prostornih metara — a od
toga odpada na celulozno drvo četinjača 1,110.000 prm. (13).


Smatra se da je jela (uz običnu borovicu kao grmoliku vrstu) jedina autohtona četinjača
na Papuku, koja izraste kao visoko drvo. Sve ostale četinjače su vještački unesene,
iako neki smatraju to i za jelu. O jeli na Papuku pišu krajem prošlog




ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 98     <-- 98 -->        PDF

stoljeća ETTINGER I HIRC. Kasnije o rasprostranjenju jele uopće, a posebno u
Hrvatskoj, pišu: PETRAČIĆ (1925), STRINEKA (1929), ANIĆ (1946), SAFAR (1952,
1953, 1954), FUKAREK (1959) i drugi.


Na Papuku je jela najviše raširena na području Šumarije Kamensko (g. j . Zapad
ni Papuk) i Šumarije Voćin (g. j . Djedovica — Trešnjevica i Jovanovica) — a manje
kod Šumarija Sirač, Miokovićevo, Čeralije, Slatinski Drenovac. Prema ILIJANIĆU
područje Papuka na kojem dolazi jela je područje bukovih šuma (uključujući mješane
šume bukve i jele) vegetacijske sveze Fagion illyricum (11).


U godini 1953. Šafar osniva na Papuku na području Šumarije Kamenska prve pokusne
plohe za praćenje razvoja i prirasta jele. Proučavanja provodi i Dekanić. U 1954
godini pišu Šafar i Hajdin o potrebi proširenja jele na brdskom području između
Save i Drave u Hrvatskoj. Na tom području nalazi se jela na nereduciranoj površini
od 15.389 ha, a od toga na Papuku 8104 ha, Zagrebačkoj gori 5.434 ha teMaceljskoj
gori, Ravnoj gori i Ivančici 1851 ha. Najdonja granica prirodnog rasprostranjenja jele
je 200 m, a njenih sastojina 250 m nadmorske visine. Šafar i Hajdin predlažu
da se svaka sastojina individualno tretira i to prelaznim načinom oplodne sječe
s drugim pomladnim razdobljem i grupimično preborne sječe (16).


U 1955. godini pišu Šćetinec i Jakšić, demonstratori iz uređivanja šuma sa
Šumarskog fakulteta u Zagrebu, o prirastu jele i smreke. Prigodom ekskurzije
studenta šumarstva pod vodstvom profesora Plavšića, Klepca i Bastjančića is
kolčena je pokusna ploha. Na toj plohi u odsjeku 18 d g. j . Zapadni Papuk — šumarija
Kamenska ustanovljen je godišnji prirast jele i smrče 13 m3 po 1 ha (17).


1957. godine održan je na Zvečevu seminar o problemu proširenja jele na Papuku.
Seminar je organizirao Institut za šumarska i lovna istraživanja Hrvatske sa
šumarskim inspektoratima iz Slav. Požege i Virovitice. Seminaru prisustvuje i sekretar
za šumarstvo NRH (Jovica Sijan), te predstavnici tadašnjih kotareva Slav.
Požega, Virovitica, Daruvar i Našice — uz šumarske stručnjake tog područja —
ukupno oko 100 učesnika. Seminar je trajao 3 dana. Referate podnose Balaić, Dragišić
i Hanzl, a iza toga se obilazi 5 iskolčenih stalnih ploha i 10 »ad hoc« iskolčenib
pokusnih ploha na području g. j . Zapadni Papuk i Djedovica — Trešnjevica —
Šumarija Kamenska i Vočin. Na temelju prethodnih ispitivanja a prema podacima
tadašnjih gospodarskih osnova na ukupnoj površini Papuka od 74. 642 ha s 9,388,000
m3 drvne mase jela pokriva 2. 192 ha s 308.000 mß drvne mase. Ostale četinjače nalaze
se svega na 285 ha. To se odnosi na tadašnja 4 kotara: Daruvar, Našice, Slav.
Požega i Virovitica. x)


Prioritetni radovi na spašavanju i proširenju jele odnosili bi se na uzgojne
radnje:


1. tipična njega mladika u sastojinama neposredno nakon dovršnih sijekova,
2. prethodna njega mladika u sastojinama prije dovršnih sijekova,
3. tipično zakašnjelo čišćenje,
4. oslobađanje jelovog mladika i podmlatka u sastojinama prolaznog tipa starosti
40 — 50 godina.
5. oslobađanje pojedinačnih jelovih stabala i manjih grupa te
* Razlika u podacima o površinama posljedica je različitih metodika praćenja
pojedinih autora, a u međuvremenu i znatnije proširene ostale četinjače.
96




ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 101     <-- 101 -->        PDF

10.
Hanz l D.: Gospodarenje šumama Šumskog gospodarstva Slav. Požega kroz
15-godišnji period. — Vjesnik Š. G. Slav. Požega 1974.
11.
I lij an ić Lj.: Biljni pokrov Požeške kotline. — Požega 1927—1977. Slav. Požega
1977.
12.
Kl ep a c D.: Prijedlog 5-godišnjeg plana (1976—1980) znanstvenih istraživanja
na kršu. — Šumarski list 3—4, Zagreb 1977.
13.
Kožu l K.: Kakovi su uvjeti šumarstva kao sirovinske osnove danas. Šumarski
list 4—6, Zagreb 1975.
14.
Martinović J., Pelcer Z., Rukavina M.: Regionalni ekološko-gospodarski
tipovi na području Šumskog gospodarstva Slav. Požega. Jastrebarsko
1974. (rukopis).
15.
Poštenja k K.: Rast i prirast jelovih kultura u gosp. jedinici Čedanj. —
Šumarski list 4—6, Zagreb 1975.
16.
Šafa r J. i Ha j di n Ž.: Problem proširivanja jele na brdskom području
između Save i Drave NRH, Šumarski list 9—10, Zagreb 1954.
17.
Šćetinec-Jakšič: Neke bilješke s ekskurzije po šumama Papuka. —
Šumarski list 3—4, Zagreb 1955.
18.
* * * Šumsko gospodarska osnova za g. j . Zapadni Papuk. Zavod za uređivanje
šuma Š. G. Slav. Požega. Slav. Požega 1977.
19.
* * * Šumarska enciklopedija, Zagreb 1959.
Dragutin Hanzl,


dipl. inž. šum
Slav. Požega


TKO JE, KADA I O ČEMU PISAO U ŠUMARSKOM LISTU IZMEĐU


1876. i 1975. GODINE MOŽETE SAZNATI IZ KAZALA AUTORA SURAD


NIKA S. L. U POVIJESTI ŠUMARSTVA HRVATSKE, KOJU JE IZDAO


SITŠID HRVATSKE 1976. GODINE.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 99     <-- 99 -->        PDF

6. Podsijavanje
jelovog sjemena.
Za svaki vid takvog uzgojnog rada bile su osnovane 2— 3 pokusne plohe na
kojima je vršeno razmatranje i stvoren zaključak o svrsishodnosti takvog rada. Zaključci
na seminaru bili su da se izradi 5—togodišnji plan jele na Papuku, a financij
ska sredstva za njegovo izvršenje trebao je osigurati Sekretarijat za šumarstvo
NRH. Za sva četiri kotara izrađen je jedinstveni plan koji je predvidio 5.936 ha
nereducirane površine ili 2.930 ha reducirane površine za podsijavanje jelovog sjemena.
S realizacijom plana se započelo, ali uskoro i prekinulo, jer su po Republici
predviđena sredstva izostala. Pa ipak, iako planirana financijska sredstva nisu bila
osigurana — manje — više svaka od Šumarija na području Papuka nastojala je u
okviru vlastitih financijskih mogućnosti uklopiti se u plan i provoditi mjere za
proširenje jele.
1958. godine osniva Dragišić sa suradnicima pokusne plohe za praćenje razvoja
jele na području Šumarija Kamenska, Slav. Požega, Slatinski Drenovac i Voćin.
Mjerenjima na osnovanim plohama došlo se do izvjesnih saznanja i podataka:


1. jelov podmladak — starosti 7 do 10 godina — nakon dobivanja svjetla već nakon
jednu do dvije godine pokazuje snažan visinski prirast (50 — 80 cm godišnje),
2. osjetljivost na svjetlo je znatno manja od one što bi se od ove skiofilne vrste
moglo — prema ranijim podacima — očekivati,
3. jela na Papuku rađa sjemenom vrlo rano (30 — 40 godina) — vrlo često (svake
2 — 3 godine),
4. kod vještačkog podsijavanja jelovog sjemena treba već od samog početka vršiti
intenzivnu njegu — da taj ponik i mladik ne bude uništen od raznih manje vrijednih
listača,
5. sadnja jelovih biljaka starosti 3 — 4 godine bilo iz prirodnog ponika, bilo uzgojenih
u rasadniku uspjeva i do 96a/o.
Ta sva saznanja trebalo bi na određenim plohama i dalje promatrati i pratiti
duži niz godine.
U godini 1961. pišu HANZL I HREN u obavijestima Instituta za šumarska
i lovna istraživanja NRH o daljnjem proširenju jele (6).
U godini I960., 1964., 1969. pišu ANDROIĆ, KLEPAC i MLINŠEK o problemu
sušenja jele u Gorskom kotaru, Lici i Sloveniji i o njenom uzmicanju pred bukvom
i drugim listačima. Takva ispitivanja se prate i u Austriji, Čehoslovačkoj, Njemač
koj još od 1940. godine, a i prije (2). Sastojine jele na Papuku su međutim vrlo vi
talne i njezino sjeme raznosi vjetar na veće udaljenosti tako da jelov ponik i podmladak
nalazimo u sastojinama drugih vrsta kao hrasta kitnjaka, bukve a naročito
breze, graba i jasike (5).


Kao problem kod proširavanja jele, kao i ostalih četinjača na Papuku pojavile
su se velike štete od krupne divljači. Tu problematiku razmatralo je DIT šumarstva
i drvne industrije Slav. Požega, te zaključke i prijedloge uputilo Sekretarijatu
za šumarstvo NRH i Savezu šumarskih društava Hrvatske (8).


Godine 1975. piše POŠTENJAK o jelovim kulturama u Gorskom kotaru osnovanim
prije oko 80 godina (5).


Šumsko gospodarstvo Slav. Požega u nastojanju da se uključi u opće jugoslavenske
planove povećanja sječa donosi u 1963. god. smjernice za povećanje proizvodnje
— prirasta kroz 20 godina. Uz ostale mjere, kao povećanje intenziteta proreda
i unošenje četinjača u sastojina listača, donosi i plan proširenja jele. (7).


97




ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 100     <-- 100 -->        PDF

U godini 1977. završena je kod Šumskog gospodarstva Slav. Požega gospodarska
osnova za jedinicu Zapadni Papuk. Kod sastava te osnove sudjeluju i saradnici
Instituta u Jastrebarskom Cestar, Hren, Kovačević, Pelcer. To je jedina gospodarska
jedinica Gospodarstva Slav. Požega u kojoj se naiazi jela. Karakteristična
zajednica tog područja je Panonska šuma bukve i jele (Abieti — Fagetum pannonicum
prov. Pelcer). Ophodnja za jelu i bukvu je predviđena sa 100 godina
Prema tabeli uređajnih razreda površina pod jelom i ostalim četinjačama zapremaju
jela i ostale četinjače površine od 1290,50 ha s 268.116 m3 drvne mase. Kod toga
učešće jele iznosi oko 80%, a ostalih četinjača — pretežno smreke iznosi 20o/0.
10-godišnji etat glavnog i prethodnog prihoda za jelu i ostale četinjače izračunat
je s 58.764 m3, odnosno prosječno godišnje 5.876 m3 (18).


Ovaj kratak prikaz završavamo s konstatacijom da je potrebno nastaviti dosadašnje
radove na istraživanju mogućnosti proširenja jele na Papuku — kao
vrsta četinjača u ekonomskom pogledu od interesa za cijelu Jugoslaviju, Hrvatsku,
a posebno za Šumska gospodarstva na području Papuka (Bjelovar, Našice,
Podravska Slatina i Slav. Požega). U tu svrhu treba osiguravati financijska sredstva
a istovremeno prema dosadašnjim iskustvima i dalje pomagati njeno prirod
no proširenje — kao i spašavati na mjestima, gdje je ugrožena od gospodarski


manje vrijednih vrsta (7,10)**.


** Kod sastava ovog izvještaja konzultirao sam šumarske stručnjake Gospodarstva
Slav. Požega: Delibašić Ljubu, Gašpar Ivana, Lovrić Tihoraja, Puača Nedeljka,
Radivojević Adama, Zdelar Zvonka. Svi oni sudjelovali su u radovima na
proširenju jele na području Papuka. Posebno se zahvaljujem na pomoći prigodom
prikupljanja podataka Milosevic Luki i Zelić Jurju.


Ovaj referat saopćen je učesnicima znanstvenog simpozija »Prirodoslov na
baština Slavonske Požege«, koji je održan na području Šumarije
Kamenska u organizaciji Odbora za proslavu 750-godišnjice Slavonske Požege i
Hrvatskog prirodoslovnog društva u Zagrebu — Sekcije za povijest znanosti.


LITERATURA


1.
AndroićM. isaradnici: Šumarstvo i drvna industrija Hrvatske u prošlosti,
sadašnjosti i budućnosti. — Šumarski list 7 — Zagreb 1976.
2.
Androić M.-Klepac D.: Problem sušenja jele u Gorskom Kotaru, Lici i
Sloveniji. Šumarski list 1—2, Zagreb 1969.
3.
Dragišić i saradnici: Njega čistih i mješovitih mladika bukve i hrasta
kitnjaka. Obavijesti Instituta za šumarska i lovna istraživanja NRH br. 3
i 4, Zagreb 1959.
4.
Hanz l D.: Seminar o proširenju jele na Papuku. — Šumarski list 7—8, Zagreb
1957.
5.
Hanz l D.: Proširenje jele na Papuku. Šumarski list 7—9, Zagreb 1958.
6.
H a n z 1 G. i H r e n V.: Razdioba područja sjeverne Hrvatske u sjemenarske
cjeline. — Obavijesti Instituta za šumarska i lovna istraživanja NRH 5—6,
Zagreb 1961.
7.
Hanz l D.: Orjentacija u gospodarenju Šumskog gospodarstva Slav. Požega.

Šumarski list 1—2, Zagreb 1964.
8.
Hanz l D.: Problem šteta od visoke divljači na šumskim površinama. — Šumarski
list 5—6, Zagreb 1964.
9.
Hanz l D.: Šume i šumarstvo na području komune Slav. Požega. — Požeški
zbornik III. Slav. Požega 1970.
98