DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 98 <-- 98 --> PDF |
stoljeća ETTINGER I HIRC. Kasnije o rasprostranjenju jele uopće, a posebno u Hrvatskoj, pišu: PETRAČIĆ (1925), STRINEKA (1929), ANIĆ (1946), SAFAR (1952, 1953, 1954), FUKAREK (1959) i drugi. Na Papuku je jela najviše raširena na području Šumarije Kamensko (g. j . Zapad ni Papuk) i Šumarije Voćin (g. j . Djedovica — Trešnjevica i Jovanovica) — a manje kod Šumarija Sirač, Miokovićevo, Čeralije, Slatinski Drenovac. Prema ILIJANIĆU područje Papuka na kojem dolazi jela je područje bukovih šuma (uključujući mješane šume bukve i jele) vegetacijske sveze Fagion illyricum (11). U godini 1953. Šafar osniva na Papuku na području Šumarije Kamenska prve pokusne plohe za praćenje razvoja i prirasta jele. Proučavanja provodi i Dekanić. U 1954 godini pišu Šafar i Hajdin o potrebi proširenja jele na brdskom području između Save i Drave u Hrvatskoj. Na tom području nalazi se jela na nereduciranoj površini od 15.389 ha, a od toga na Papuku 8104 ha, Zagrebačkoj gori 5.434 ha teMaceljskoj gori, Ravnoj gori i Ivančici 1851 ha. Najdonja granica prirodnog rasprostranjenja jele je 200 m, a njenih sastojina 250 m nadmorske visine. Šafar i Hajdin predlažu da se svaka sastojina individualno tretira i to prelaznim načinom oplodne sječe s drugim pomladnim razdobljem i grupimično preborne sječe (16). U 1955. godini pišu Šćetinec i Jakšić, demonstratori iz uređivanja šuma sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu, o prirastu jele i smreke. Prigodom ekskurzije studenta šumarstva pod vodstvom profesora Plavšića, Klepca i Bastjančića is kolčena je pokusna ploha. Na toj plohi u odsjeku 18 d g. j . Zapadni Papuk — šumarija Kamenska ustanovljen je godišnji prirast jele i smrče 13 m3 po 1 ha (17). 1957. godine održan je na Zvečevu seminar o problemu proširenja jele na Papuku. Seminar je organizirao Institut za šumarska i lovna istraživanja Hrvatske sa šumarskim inspektoratima iz Slav. Požege i Virovitice. Seminaru prisustvuje i sekretar za šumarstvo NRH (Jovica Sijan), te predstavnici tadašnjih kotareva Slav. Požega, Virovitica, Daruvar i Našice — uz šumarske stručnjake tog područja — ukupno oko 100 učesnika. Seminar je trajao 3 dana. Referate podnose Balaić, Dragišić i Hanzl, a iza toga se obilazi 5 iskolčenih stalnih ploha i 10 »ad hoc« iskolčenib pokusnih ploha na području g. j . Zapadni Papuk i Djedovica — Trešnjevica — Šumarija Kamenska i Vočin. Na temelju prethodnih ispitivanja a prema podacima tadašnjih gospodarskih osnova na ukupnoj površini Papuka od 74. 642 ha s 9,388,000 m3 drvne mase jela pokriva 2. 192 ha s 308.000 mß drvne mase. Ostale četinjače nalaze se svega na 285 ha. To se odnosi na tadašnja 4 kotara: Daruvar, Našice, Slav. Požega i Virovitica. x) Prioritetni radovi na spašavanju i proširenju jele odnosili bi se na uzgojne radnje: 1. tipična njega mladika u sastojinama neposredno nakon dovršnih sijekova, 2. prethodna njega mladika u sastojinama prije dovršnih sijekova, 3. tipično zakašnjelo čišćenje, 4. oslobađanje jelovog mladika i podmlatka u sastojinama prolaznog tipa starosti 40 — 50 godina. 5. oslobađanje pojedinačnih jelovih stabala i manjih grupa te * Razlika u podacima o površinama posljedica je različitih metodika praćenja pojedinih autora, a u međuvremenu i znatnije proširene ostale četinjače. 96 |