DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 99 <-- 99 --> PDF |
6. Podsijavanje jelovog sjemena. Za svaki vid takvog uzgojnog rada bile su osnovane 2— 3 pokusne plohe na kojima je vršeno razmatranje i stvoren zaključak o svrsishodnosti takvog rada. Zaključci na seminaru bili su da se izradi 5—togodišnji plan jele na Papuku, a financij ska sredstva za njegovo izvršenje trebao je osigurati Sekretarijat za šumarstvo NRH. Za sva četiri kotara izrađen je jedinstveni plan koji je predvidio 5.936 ha nereducirane površine ili 2.930 ha reducirane površine za podsijavanje jelovog sjemena. S realizacijom plana se započelo, ali uskoro i prekinulo, jer su po Republici predviđena sredstva izostala. Pa ipak, iako planirana financijska sredstva nisu bila osigurana — manje — više svaka od Šumarija na području Papuka nastojala je u okviru vlastitih financijskih mogućnosti uklopiti se u plan i provoditi mjere za proširenje jele. 1958. godine osniva Dragišić sa suradnicima pokusne plohe za praćenje razvoja jele na području Šumarija Kamenska, Slav. Požega, Slatinski Drenovac i Voćin. Mjerenjima na osnovanim plohama došlo se do izvjesnih saznanja i podataka: 1. jelov podmladak — starosti 7 do 10 godina — nakon dobivanja svjetla već nakon jednu do dvije godine pokazuje snažan visinski prirast (50 — 80 cm godišnje), 2. osjetljivost na svjetlo je znatno manja od one što bi se od ove skiofilne vrste moglo — prema ranijim podacima — očekivati, 3. jela na Papuku rađa sjemenom vrlo rano (30 — 40 godina) — vrlo često (svake 2 — 3 godine), 4. kod vještačkog podsijavanja jelovog sjemena treba već od samog početka vršiti intenzivnu njegu — da taj ponik i mladik ne bude uništen od raznih manje vrijednih listača, 5. sadnja jelovih biljaka starosti 3 — 4 godine bilo iz prirodnog ponika, bilo uzgojenih u rasadniku uspjeva i do 96a/o. Ta sva saznanja trebalo bi na određenim plohama i dalje promatrati i pratiti duži niz godine. U godini 1961. pišu HANZL I HREN u obavijestima Instituta za šumarska i lovna istraživanja NRH o daljnjem proširenju jele (6). U godini I960., 1964., 1969. pišu ANDROIĆ, KLEPAC i MLINŠEK o problemu sušenja jele u Gorskom kotaru, Lici i Sloveniji i o njenom uzmicanju pred bukvom i drugim listačima. Takva ispitivanja se prate i u Austriji, Čehoslovačkoj, Njemač koj još od 1940. godine, a i prije (2). Sastojine jele na Papuku su međutim vrlo vi talne i njezino sjeme raznosi vjetar na veće udaljenosti tako da jelov ponik i podmladak nalazimo u sastojinama drugih vrsta kao hrasta kitnjaka, bukve a naročito breze, graba i jasike (5). Kao problem kod proširavanja jele, kao i ostalih četinjača na Papuku pojavile su se velike štete od krupne divljači. Tu problematiku razmatralo je DIT šumarstva i drvne industrije Slav. Požega, te zaključke i prijedloge uputilo Sekretarijatu za šumarstvo NRH i Savezu šumarskih društava Hrvatske (8). Godine 1975. piše POŠTENJAK o jelovim kulturama u Gorskom kotaru osnovanim prije oko 80 godina (5). Šumsko gospodarstvo Slav. Požega u nastojanju da se uključi u opće jugoslavenske planove povećanja sječa donosi u 1963. god. smjernice za povećanje proizvodnje — prirasta kroz 20 godina. Uz ostale mjere, kao povećanje intenziteta proreda i unošenje četinjača u sastojina listača, donosi i plan proširenja jele. (7). 97 |