DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 23     <-- 23 -->        PDF

JASENOV STITASTI MOLJAC
(SIPHONINUS PHILLYREAE HALIDAY)


I. MIKLOŠ
SAŽETAK. Autor daje morfološki opis jasenovog štitastogmoljca te iznosi neke podatke o njegovoj biologiji, rasprostranjenosti
i prirodnim neprijateljima. U nas je nađen na običnom, poljskom
i američkom jasenu, uglavnom na mladim stabalcima. Može
se naći u ružnim razvojnim stadijima od ranog proljeća do kasne
jeseni, što govori u prilog pretpostavci da u našim klimatskim prilikama
ima veći broj generacija u jednoj godini. Utvrđen je visoki
stupanj parazitiranosti Učinaka i prisutnost vrlo efikasnog predatora,
bube mare Clitostethus arcuatus Rossi. Na napadnutim
biljkama nisu primijećene značajnije štete.


UVOD


Stitasti su moljci poznati u prvom redu kao poljoprivredni štetnici, jer
čine štete najviše na raznom povrću, voću te ukrasnom i industrijskom bilju.
Samo je mali broj vrsta koje žive na šumskom drveću kao monofagni ili polifagni
štetnici, pa ni one nemaju neku veću šumskogospodarsku važnost.
Jedna je od njih jasenov stitasti moljac (Siphoninus phillyreae Haliday), koji
se često, katkada i u velikom broju može naći u našim šumama i parkovima
gdje ima jasena. Donosim ovdje prikaz tog moljca na temelju podataka iz
strane literature kao i nekih vlastitih bioloških zapažanja na terenu i u laboratoriju
prilikom istraživanja štetnika jasena.


SISTEMATIKA I MORFOLOGIJA


Jasenov stitasti moljac spada u red Homoptera (Jednakokrili rilaši), pod-
red Aleurodina (Stitasti moljci), familiju Aleurodidae i podfamiliju Aleurodinae
(OBENBERGER, 1957). Naziv Aleurodina potječe od grčke riječi aleuron
(= brašno) zbog toga što su krila ovih insekata potpuno pokrivena bijelim
praškom. Odrasli su oblici po vanjskoj formi prilično nalik na sitne moljce
(leptiriće), ali su po svom razvoju (nepotpuna preobrazba ili alometabolija),
načinu ishrane (usni ustroj za bodenje i sisanje) i drugim biološkim značajkama
bliži lisnim i štitastim ušima. To je i jedan od razloga što u raznim
jezicima postoji za tu grupu insekata mnogo različitih, često »hibridnih« naziva:
stitasti moljci i (bijele) leptiraste uši na našem jeziku, bjelokrilke na
ruskom, Schildmotten, Mottenschildläuse, Schmetterlingsläuse i Weisse Fliegen
na njemačkom, White Flies na engleskom, mouches blanches na francuskom
i moscas blancas na španjolskom.




ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Prema ZAHRADNIKU (1972) određivanje vrsta prema odraslim oblicima
vrlo je teško, katkada čak nemoguće. Taksonomija čitavog podreda temelji
se na morfološkim oznakama puparija, pretposljednjeg razvojnog stadija.


Podred Aleurodina sadrži, prema OBENBERGERU (1957) samo jednu
nadfamiliju — Aleurodioidea i jednu familiju — Aleurodidae sa tri podfamilije:
Udamoscelinae, Aleurodicinae i Aleurodinae. Broj vrsta je relativno
malen, a osim jasenovog štitastog moljca od izvjesnog je interesa za šumarstvo
i slijedećih 7 vrsta: Bemisia citricola Gomez-Menor, B. silvaticolu Dancig,
Asterobemisia avellanae Signoret na raznim vrstama drveća, Aleurochiton
complanatus Baerensprung monofagan na javoru mliječu, Nealeurochiton
pseudoplatani Visnya monofagan na gorskom javoru, Aleurochiton acerinus
Haupt, uglavnom na klenu, a povremeno i na Acer lobelii, A. negundo i A.
platanoides te Aleurotrachelus espunae Gomez-Menor na hrastu u Španjolskoj
(ZAHRADNIK, 1972).


Svi štitasti moljci, pa i polifagne vrste, napadaju prije svega bjelogorično
drveće, dok crnogoricu izbjegavaju.


SI. 1. Jasenov štitasti moljac na listu jasena. — Gore ženka, ispod nje jaja, lijevo
svlak 4. larvalnog stadija. (Pov. 20 X)
Crtež: V. Buday


Imago jasenovog štitastog moljca (si. 1) dugačak je svega ca 1,2 mm, a
raspon krila iznosi ca 3 mm. Na sitnoj glavi nalaze se nitasta ticala sastavljena
od 7 članaka, od kojih je prvi najjače razvijen. Facetirane su oči jednom
uskom pregradom razdijeljene u dva dijela. Pokraj svakog oka nalazi
se još po jedna ocela. Usni je ustroj, kao i u drugih Homoptera, podešen za
bodenje i sisanje. Prvi je članak prsišta najkraći, a druga dva nose na sebi
par opnenastih krila, od kojih je prvi par tek neznatno veći nego drugi.




ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 25     <-- 25 -->        PDF

Između njih ne postoji nikakva spona koja bi ih držala zajedno kao što je
to npr. u leptira i opnokrilaca. U stavu mirovanja krila su složena poput
širokog krova iznad zatka. Njihova je nervatura vrlo reducirana i na prvom
se paru sastoji samo od dvije žile, koje imaju zajedničko ishodište. Pokrivena
su sitnim voštanim praškom snježnobijele boje. Noge su dugačke i tanke,
sa dvočlanim stopalom i zastopaljem sastavljenim od dvije kanđice i prihvatnog
lapa. Prva su dva para podešena za hodanje, a treći za skakanje. Obično
se moljci kreću hodanjem, do!k im skokovi služe samo zato da bi se odrazili
od podloge prije nego će odletjeti. Zadak je, drugačije nego u ostalih Homoptera,
na bazi sužen i zato veoma pokretljiv u odnosu na prsište. S donje
strane zatka nalaze se žlijezde za izlučivanje voska, kojim insekt pomoću krila
i nogu pokriva čitavo svoje tijelo osim očiju, koje ostaju crne.


Jaje je svjetlo žutozelene boje, izduženo-ovalna oblika, dugačko ca 0,25,
a široko ca 0,10 rnm. Na bazalnom dijelu ima kratku stapku, kojom je pričvršćeno
na list.


Ličinka koja je tek izašla iz jajeta vrlo je sitna, sploštena, eliptičnog oblika,
sa dobro razvijenim ticalima i kratkim ali pokretnim nogama. To je
jedini gibivi stadij ličinke. Kod ostalih larvalnih stadija (2. — 4.) dolazi do
sve jače redukcije nogu, pa su te ličinke nepokretne. Na rubu oko čitavog
tijela imaju sloj palisadnih voštanih stupica, pomoću kojih su tijesno priljubljene
uz podlogu (si. 2). Četvrti se larvalni stadij poslije nekog vremena
pretvara u puparij, koji je ovalan, ca 1 mm dugačak, bjelkaste boje sa smeđastim
šarama na leđima i pokriven voštanim praškom. Na leđnoj se strani
nalazi oko 65 dugačkih izvodnih kanala kožnih žlijezda (ZAHRADNIK, 1972).


SI. 2. Jasenov štitasti moljac na listu jasena — ličinke raznih stadija i okrugle kapi
»medne rose«. (Pov. 15 x)
Crtež: V. Buday




ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 26     <-- 26 -->        PDF

BIOLOGIJA


Prema podacima u stranoj literaturi evropske vrste štitastih moljaca razvijaju
godišnje od jedne do mnogo generacija. Primjer za monovoltinu vrstu
predstavlja crni maslinin štitasti moljac (Aleurolobus olivinus Silv.), koji dolazi
i u našim primorskim krajevima. S druge strane, cvjetni štitasti moljac
(Trialeurodes vaporarium Westw.) može u staklenicima razviti vrlo veliki
broj generacija kontinuirano tijekom čitave godine (i preko zime). To je
ujedno i primjer jakog utjecaja temperature na broj generacija, za razliku
od nekih vrsta ovih insekata, kod kojih je taj broj konstantan bez obzira na
utjecaj klimatskih faktora.


Jasenov štitasti moljac ima u srednjoj Evropi 2—3, u južnoj Evropi 4,
a na Krimu čak 7—8 generacija godišnje (ZAHRADNIK, 1972). Očigledno je
da se ovdje radi o vrsti koja se različito razvija u različitim geografskim odn.
klimatskim uvjetima. Koliko ima generacija u našoj zemlji nije poznato, ali
bi se na temelju nalaza insekta u pojedinim razvojnim stadijima koje sam
prikupio u posljednjih sedam godina, moglo pretpostaviti da ih ima i više
nego što Zahradnik navodi za južnu Evropu, tj. više od četiri. Tome u prilog
govori prije svega podatak da se u zagrebačkom parku Maksimir adultni
oblici mogu naći gotovo u svakom mjesecu od travnja do listopada, dakle
tijekom čitavog vegetacijskog razdoblja. Kako adultni oblici tog insekta ne
žive dugo, nije vjerojatno da bi svi oni pripadali samo malom broju generacija.
Također je moguće da broj generacija varira i u raznim dijelovima naše
zemlje te u pojedinim godinama s obzirom na vremenske prilike.


Ostali podaci su slijedeći: Spačva, 10. IV 1972. (imagines i jaja na poljskom
jasenu), Repaš, 24. V 1977. (imagines i jaja na poljskom jasenu), Zagreb,
25—31. V 1971. (imagines, jaja i mlade ličinke na običnom jasenu), šume oko
Mikanovaca, 17. VI 1971. (imagines i jaja na poljskom jasenu), Zagreb, 26.
VI—1. VII 1971. (imagines, jaja i ličinke svih uzrasta na običnom jasenu),


6. VII 1971. (imagines na običnom jasenu), 10. VII 1971. (imagines, jaja i ličinke
svih uzrasta na poljskom jasenu), Zalesina, 20. VII 1971. (imagines u
velikom broju na običnom jasenu), Crikvenica, 23. VII 1971. (ličinke raznih
uzrasta na običnom jasenu), Zagreb, 17. VIII—1. IX 1971. (imagines, jaja i
ličinke svih uzrasta na običnom jasenu), 8. i 15. IX 1971. (imagines i ličinke
raznih uzrasta) 21. IX 1971. (imagines i ličinke raznih uzrasta) Opatovac (kod
Vukovara) 7. X 1971. (imagines i ličinke na američkom jasenu), Zagreb, 11. X
1971. (imagines i ličinke), Spačva, 14. X 1971. (imagines i ličinke na poljskom
jasenu), Zagreb, 18. X—3. XI 1971. (imagines i ličinke raznih uzrasta).
Razvojni ciklus i način života jedne generacije jasenovog štitastog moljca
je slijedeći: Odrasli oblici nalaze se uglavnom na naličju listova, gdje se
i pare. Najradije se zadržavaju na mladim listovima. Uskoro poslije kopulacije
ženka leže jaja, također na naličju lista, pojedinačno ili u većem broju,
koja katkada poreda u polukrug. Najčešće su jaja smještena na bazalnom
dijelu listića uz glavnu žilu. Dosta se čvrsto drže podloge, jer je njihova bazama
stapka uložena u lisno tkivo. Nakon ovipozicije ženka na njih strese
nešto bijelog praška sa svojih krila, koji ih štiti od nepovoljnih vanjskih
utjecaja, prije svega od isušivanja. Na otpalom i suhom lišću jaja se ne mogu
razviti. Mrlje od bijelog praška na naličju listića vrlo su karakteristične te se
po njima može lako i golim okom konstatirati prisutnost tog insekta.


152




ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 27     <-- 27 -->        PDF

Kada izađe iz jajeta, mlada se ličinka kreće sve dok ne nađe pogodno
mjesto gdje će se pričvrstiti na list. Tu se neko vrijeme intenzivno hrani sišući
sokove iz lista i nakon što je dovoljno narasla, prvi puta se presvuče.
Ostali larvalni stadiji žive pričvršćeni na listu, ali se neposredno nakon presvlačenja
mogu neznatno pomicati na mjestu. Ličinka posljednjeg stadija pred
kraj razvoja prestaje s ishranom i pretvara se u puparij, odakle izlazi imago
na taj način što prije toga probije svlak na leđnoj strani, ostavivši na tome
mjestu karakterističnu pukotinu u obliku slova T.


PRIRODNI NEPRIJATELJI
Štitasti moljci općenito imaju vrlo veliki broj prirodnih neprijatelja iz
životinjskog i biljnog svijeta. To su razni paraziti, predatori i gljivična oboljenja.
Osobito su brojne parazitičke osice iz nadfamilije Chalcidoidea i
Proctotrupoidea, koje žive u posljednjem larvalnom stadiju svog domaćina.
Parazitirani se primjerci mogu lako prepoznati po tome, što se na pupariju
nalaze okrugli izletni otvori parazita, za razliku od neparazitiranih, na kojima
izletni otvor domaćina ima oblik slova T. Među parazitima i predatorima
ima i vrsta iz reda dvokrilaca (Diptera). Od grabežljivaca su poznate neke
vrste iz familije Coccinellidae (bube mare) i Nitidulidae (sjajnici).
U vlastitom materijalu prikupljenom na terenu ili uzgojenom u laboratoriju
bilo je mnogo parazitiranih puparija. U istom je materijalu bila
veoma brojna i predatorska vrsta Clitostethus arcuatus Rossi (si. 3), jedna
vrlo sitna buba mara (fam. Coccinellidae). Kako se radi o veoma efikasnom
grabežljivcu, donosim ovdje kratak morfološki opis kornjaša i neka biološka
opažanja o tom insektu.


SI. 3. Buba mara (Clytostethus arcuatus Rossi) — prirodni neprijatelj jasenovog
štitastog moljca. (Pov. 20 x)
Crtež: V. Budav


Rod Clitostethus ima samo dvije evropske vrste, od kojih je C. arcuatus
Rossi jedina koja dolazi u srednjoj Evropi (REITTER, 1911). Kornjaš je svega
1,2—1,5 mm dugačak, ovalna oblika, smeđe do crne boje, odozgo fino točkast
i obrastao dosta dugim i ne sasvim prileglim dlačicama. Vratni je štit sa
strane smeđežut, a dijelovi usnog ustroja, ticala i noge su žuti. U sredini
pokrilja nalazi se crna mrlja, koja je na stražnjem dijelu nešto proširena i
čitava obrubljena žutom prugom u obliku potkovice. Ovu obuhvaća još jedna
pruga savijena u širem luku, iste boje.


Poput ostalih buba mara i Clitostethus arcuatus Rossi živi na predatorski
način kao ličinka i kao imago. Prema REITTERU (1911) ličinke su neprijatelji
jabukine krvave uši (Eriosoma lanigerum Hausm.), koja se osim na jabuci
može iznimno naći i na kruški i glogu.




ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 28     <-- 28 -->        PDF

Podaci o ovoj bubi mari dobiveni su na temelju pregleda jasena na istim
onim lokalitetima gdje je nađen i jasenov štitasti moljac. U parku Maksimir


12. VI 1971. primijećene su ličinke predatora kako se hrane ličinkama moljca,
a (koncem lipnja i početkom srpnja često su se u istom parku mogli naći
kornjaši bube mare kako napadaju i uništavaju odrasle oblike moljca. U laboratorijskom
je uzgoju na taj način također stradao veliki broj moljaca u
raznim razvojnim stadijima.
ŠUMSKOGOSPODARSKA VAŽNOST


Jasenov štitasti moljac je polifagna vrsta, ali u šumi napada samo jasen
(Fraxinus excelsior L. i F. angustifolia Vahl.) i glog {Crataegus spp.). Inače
dolazi na raznim vrstama iz familije Rosaceae (ZAHRADNIK- 1972). Prema
vlastitim opažanjima, na američkom se jasenu (Fraxinus americana L.) isto
tako dobro razvija kao i na običnom i poljskom. Štetan je zbog sisanja sokova
lišća i izlučivanja »medne rose«, uglavnom na mladim jasenovim stabalcima,
na kojima se može naći od početka listanja pa sve do opadanja lišća. Štete
su ipak jedva zamjetljive, čemu su uzrok i njegovi mnogobrojni prirodni
neprijatelji. Kao i drugi insekti koji imaju usni ustroj za bodenje i sisanje,
tako i štitasti moljci mogu biti prenosioci raznih fitopatogenih virusa. Međutim,
za sada još nije poznato kakav je u tom pogledu odnos između tih insekata
i evropskih vrsta drveća.


Iz svega što je do sada rečeno o jasenovom štitastom moljcu može se
zaključiti da će suzbijanje ovog insekta jedva negdje uopće biti potrebno.
Kemijsko suzbijanje drugih vrsta štitastih moljaca daje vrlo različite rezultate.
Vrijedno je spomenuti iskustvo sa vrstom Aleurothrixus floccosus Maskell,
koja je prije desetak godina importirana u neke mediteranske zemlje,
gdje je počela praviti velike štete u nasadima agruma. Primjena vrlo velikog
broja kemijskih preparata nije dala zadovoljavajuće rezultate. U Španjolskoj
je nakon toga organizirana biološka borba pomoću parazitičke osice Cales
noflcki, Ikoja je samo za nekoliko godina praktički očistila od štetnika oko


13.000 stabala agruma u Malagi, gradu na jugu Španjolske. Ovo je jedna od
najnovijih uspjelih akcija na području biološke borbe protiv štetnih insekata.
LITERATURA


1.
Obenberg e r, J. (1957): Entomologie III, Praha.
2.
R e i 11 e r, E. (1911): Fauna germanica. Die Käfer des Deutschen Reiches, III
Bd., Stuttgart.
3.
Z a h r a d n i k, J. (1972): Unterordnung Aleyrodinea, Motten(schild)läuse, Weisse
Fliegen, Schildmotten, White Flies. In: Schwenke , W.: Die Forstschädlinge
Europas, 1. Bd. Hamburg — Berlin.
Summary


The author gives a short morfological description of Ash White Fly (Siphoninus
phillyreae Haliday) with some data on its biology, area of distribution in
Croatia and natural enemies. It can be found in all developmental stages from
April till November on Fraxinus excelsior L., F. angustifolia Vahl and F. americana
L., mostly on young trees. The presence of a great number of parasites and
predators is partly responsible for keeping the insect from becoming dangerous.
The lady beetle Clitostethus arcuatus Rossi (Coccinellidae) has been found in
great numbers destroying the larvae and the adults of Ash White Fly.


Primljeno 10. Ill 1978. Dr Ivan MIKLOŠ, dipl. inz. šum.,
Katedra za zaštitu šuma


Šumarskog fakulteta u Zagrebu
154