DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 29     <-- 29 -->        PDF

PROMJENE VEGETACIJE IZAZVANE UTJECAJEM DIVLJACI


K. DUBRAVEC i V. GAŽI-BASKOVA
UVOD


U mnogim zemljama Evrope, Amerike itd. radi razvoja lovne privrede
divljač se zaštićuje. Posljedica je te zaštite, da se njezin broj iz dana u dan
stalno povećava. Kako visoka divljač brsti mlade izbojke i oštećuje koru
drveća ona uzrokuje ogromnu štetu u poljoprivredi i šumarstvu (ČOP 1973,
SCHRÖDER 1973, WILLISTON 1974). U nekim našim krajevima već je toliko
brojna, da predstavlja pravi problem slično kao i u drugim zemljama,
zbog toga jer čine štete na vegetaciji (DASMANN 1967, REGELIN et all. 1974,
PLAVŠIĆ-GOJKOVlC i GAŽI-BASKOVA 1974). Uslijed toga je neophodno
proučavati utjecaj divljači na vegetaciju, promjene nastale na vrstama, koje
ona koristi za hranu, kao i funkciju koju ona ima u određenom ekosistemu.


Zbog navedenih razloga pristupili smo i mi ovim istraživanjima.


REZULTATI ISTRAŽIVANJA


Istraživanja utjecaja divljači na promjenu šumske i livadne vegetacije
vršena su na području Vojnika kraj Celja i Dobrne. Dakle proučavanja su
vršena u pretplaninskom području na nadmorskoj visini od 350—400 m, gdje
je tlo pretežno kisele reakcije i teško, ponegdje močvarno, a djelomično isušeno
i siromašno hranjivim materijama.


Prilikom istraživanja šumske vegetacije ustanovili smo da se na relativno
malim površinama u šumama bijelog bora razvilo nekoliko zajednica,
koje pripadaju asocijacijama Myrtillo-Pinetum austrtialpinum Tomaž. sphagnetosum
GAZI i DUBRAVEC — na močvarnim mjestima; Molinio-Pinetum
WRABER i Molinio-Pinetum WRABER facijes sa mahom tresetarom (GAZI i
DUBRAVEC 1973) — na vlažnim i močvarnim mjestima siromašnim na hranjivim
materijama. Na temelju provedenih istraživanja ustanovljeno je, da
su se šume bijelog bora na ovom području razvile antropogenim utjecajem
iz zajednice Querco-Carpinetum. Navedene zajednice bora u podstojnoj vegetaciji
imaju veliki broj vrsta, koje koriste za pašu srne i zečevi kao npr.
vrste Luzula silvatica L., Vaccinium myrtülus L., V. vitis idaiett L. itd.


Nakon golosječe, koja je izvršena 1945—1953. g. na površini od cea 6 ha
posađeno je oko 1500 sadnica pitomog kestena (Castanea vesca). Na tim mladim
sadnicama su se svake godine mogle primijetiti velike štete od brštenja
i gulenja kore, koju su uzrokovali srndači i srne. Kako su na tim sadnicama
svake vegetacijske sezone načinjene velike štete brštenjem pupova i mladih
izbojaka, to je vjerojatno jedan od razloga da se do danas na tom području
održalo svega oko 20 zakržljalih primjeraka posađenog kestena. Kako je iz
istraživanja vidljivo, visoka divljač je u velikoj mjeri utjecala na eliminira




ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 30     <-- 30 -->        PDF

nje vrste (MUNCH 1973). Na tom području je sada vrlo bujno razvijena mlada
i gusta borova šuma u kojoj imaju srne, srndači i zečevi, te fazani uz ostalu
divljač odlično sklonište. Na istraživanom lokalitetu se je jako dobro izvršilo
prirodno pomlađivanje bora (Pinus silvestris) zahvaljujući tome što je
to vrsta, koju srne kao i jeleni ne brste (usp. WILLISTON 1973). Osim toga
oni ne brste vrste: Alnus glutinosa, Salix-vrste, Juniperus communis i Rubus
fructicosa. Primjetilo se da srne nemilosrdno brste pupove i mladice grmlja
i drveća do visine 1,30 m vrsta: Castanea sativa, Corylus avellena (si. 1), Pyrus
communis, Fagus siltiatica, Quercus petrea itd. Na navedenim vrstama
srne i srndači slično kao i jeleni brste terminable i lateralne pupove i mladice
a kasnije i lišće i time deformiraju habitus biljaka i onemogućuju daljni normalni
rast i razvoj vrste.


Visoka divljač ne čini štetu samo na pupovima i mladim izbojcima, nego
guli i koru na stabljikama mladih biljaka do promjera oko 3 cm. Interesantno
je napomenuti da ona ne guli koru niti debljim niti tanjim primjercima.
Time je biljakama onemogućen normalni rast i razvoj, a u mnogim


Vrsta Corylus aveltana L., na kojoj je vršeno brštenje pupova i mlađih
izbo jaka do visine 1,30 m


Art Corylus avellana L., auf das abfresen der Knospen und der Sprösslinge
bis 1,30 m Höhe ausgeführt ist




ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 31     <-- 31 -->        PDF

slučajevima one se i osuše. Na vrstama gdje je bila ikora stabljike samo djelomično
oguljena zapazili smo deformacije u vidu kvrgastih tvorevina.


Treba napomenuti, da visoka divljač čini veliku štetu i na kulturnim
vrstama, naročito u voćnjacima, gdje brsti sve vrste izuzev oraha (Juglans
regia), vjerojatno zbog specifičnog mirisa (TINGER i BESSER 1962). Osim
toga divljač pravi i veliku štetu na ratarskim kulturama i livadama. Primjetili
smo, da mjestimice u sve travnjake prodire vrsta tvrdače (Nardus stricta).
Širenje tvrdače je u vezi sa specifičnim klimatskim prilikama, a i pašom
divljači. Isto tako se pokazalo, da vrstu beskoljenke (Olinia litoralis) divljač
rijetko pase, te se ona zbog toga jače širi.


ZAKLJUČAK


Na temelju provedenih istraživanja možemo zaključiti, da najveći utjecaj
na promjenu vegetacije u istraživanom području ima visoka divljač (srne
i srndaći):


1. ona brsti u šumama terminalne i lateralne pupove i mlade izbojke
na vrstama: Castlanea aativa, Corylus avellana, Pyrus communis, Fagus silvatica
itd., a rogovima gule djelomično ili potpuno koru mladim biljkama do
promjera stabljike 3 cm ne birajući vrste;
2. navedene štete od divljači negativno utječu na vegetaciju, jer ponekada
djelomično ili potpunoma uništavaju vrste kao što je to slučaj s vrstom
Castanea sativa;


3. visoka divljač ne brsti bor te je to vjerojatno i razlogom da se bor
bolje pomlađuje;
4. u sve travnjake prodire vrsta Nardus stricta čije je širenje u vezi s
s edafskim faktorima, a vjerojatno i u vezi s pašom brojne divljači.
LITERATURA


Č o p, J. (1973): Damage by Red deer in the Karawanken range and measures to
reduce it (by fences winter quarters). Beihefte zu den Zeitschriften des
Schweizerischen Forstvereins, 52, 259.


Gazi, V. und K. Dubrave c (1973): Ein Beitrag zur Untersuchungen der Rotföhrenwälder
in Slowenien. Ber. der. Geobot. Institut, ETH, 51, 116—121.
Gazi, V. und K. Dubrave c (1974): Travnjačka vegetacija na području Vojnika


kraj Celja. Rad u štampi.
Da s mann , R. F. und and. (1967): Deer attractans an aproach to the deer
damage problem. Yournal Forestry, 65, 8, 564—566.


Munch , W. D. (1973): Zur Methodik der Prüfung von Mitteln zur Verhütung
von Wildschäden. Zeitschrift für Pflanzenkrankheiten und Pflanzenschutz, 83,
3—4, 188—200.


Plavšić-Gojković, N. und V. Gaži-Baskova (1974): Početna istraživanja
dinamike i sukcesije vegetacije na trajnim plohama u gospodarskoj jedinici
»Josip Kozarac (Šumarija Lipovljani). Šumarski list 10—11, 411—420.


Regelin, W. L., O. C. Wallmo, J. Nagy and D. R. Dietz, 1974: Effect of
Logging on Forage Values for Deer in Colorado. Yournal of Forestry, May
1974, 282—285.


Schröder , W. (1972): Funktion und Situation von grossen Pflanzenpfressern in
Waldökosystemen Mitteleuropas. Belastung und Belastbarkeit von Ökosystemen.
Giessen, 55—58.


Tinger , J. R. und J. F. Besse r (1962): Repellents for protection of young
Forest trees from rabbit rodent damage. Tree Planters´Notes, 51, 1—3.
Will in st on, H. L. (1974): Control of Animal damage to young Plantations
in the South. Yournal of Forestry, 78—81.




ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 32     <-- 32 -->        PDF

ZUSAMMENFASSUNG


Veränderungen der Vegetation, verursacht durch das Wild.


Aus den Untersuchungen geht hervor, dass den grössten Einfluss auf die
Änderung der Vegetation in dem untersuchten Gebiet das Hochwild hat (Rehe
und Rehbocke).


— Sie weiden in den Wäldern terminale und laterale Knospen und junge
Sprossen auf den Arten ab: Castanea sativa, Corylus avellana, Pyrus communis,
Fagus silvatica u. s. w. und mit den Hörnern teils oder ganz die Borke des jungen
Gewächse schaden die in durchschnitt 3 cm haben, nicht die Art wöhlend.
— Die von dem Wild angeführten Schäden beeinflussen negativ die Vegetation,
denn teils oder ganz vernichtet es die Arten wie es der Fall mit der Art
Castanea sativa ist.
— Das Hochwild weidet wahrscheinlich die Föhre nicht ab, so ist auch die
Ursache für die besser Verjungerung der Föhren.
— In allen Wiesen durchdringt Art Nardus stricta dessen Verbreitung in der
Verbindung der edaphischen Faktoren ist, und wahrscheinlich auch in der Verbindung
mit der Weide des Zahlreichen Hohwilds.
Prof. Dr Valentina GAZIBASKOVA,
Prilaz JNA 44
YU — 41 000 Zagreb


Dr Katarina DUBRAVEC,
Delgalova 25
YU — 41 040 Zagreb