DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 33 <-- 33 --> PDF |
ZADARSKO SAVJETOVANJE STANJE I ULOGA DIVLJACI U ZAŠTITI ČOVJEKOVA OKOLIŠA EKOSISTEMA KRŠA D. RAGUŽ Već u samom uvodu valja naglasiti da bi proučavanje uloge šume i šumskog zemljišta kao ekoloških čimbenika bilo nepotpuno ako bismo zanemarili ulogu faune. Namjera je ovog referata da se informativno i sažeto osvrne na na položaj i ulogu divljači jadranskog područja i da posluži kao prilog općim nastojanjima u zaštiti čovjekovog okoliša na jadranskom kršu. Divljač je oduvijek bila predmetom čovjekove pažnje, jer je služila njegovim vrlo relevantnim potrebama, pa stoga nije ni čudo da je bila spominjana već u prvim poglavljima povijesti ljudskog roda. Crteži iz altamirske spilje najpoznatiji je, ali ne i isključiv primjer. O promjenama životnih uvjeta, o stupnju ovisnosti čovjeka od lova ovisio je i njegov odnos prema divljači. U srednjem vijeku šuma je pripadala vlastelinstvima i velikim crkvenim posjedima i služila isključivo za uzgoj divljači i za lov. Nije stoga čudo da je prostorno uređivanje šuma bilo veoma dugo podređeno samo potrebama lova. Sve svoje znanje čovjek je usredsrijedio na oblikovanje šumskih sastojina koje su bile namijenjene ishrani i predviđene za skloništa divljači. Proizvodnja drvne mase za tehničku upotrebu bila je beznačajna. U prilog tome govori i činjenica da su prve uređajne sastojinske mape, poput one u Francuskoj iz 1716. godine, bile rađene samo za potrebe lova. Tragove takvog pristupa i tih ciljeva nose još i danas mnoge naše šume u ravničarskim predjelima (Baranja). Međutim, prilike se mijenjaju. Drvo postaje sve traženije, a sječe sve intenzivnije. Odnos čovjeka prema šumi, pa razumljivo i prema divljači bitno se mijenja. Primjere ne treba tražiti daleko. Naći ćemo ih na kraškim vrletima, područja o čijem saniranju upravo poduzimamo aktivnosti. Posljedice devastacije šuma na kršu bile su neizbježne i po divljač. U našim krajevima, ´kao uostalom i u većini evropskih zemalja, osjetljivo se smanjilo brojno stanje divljači. Neke su vrste postale sasvim rijetke ili im je zaprijetilo čak i izumiranje. Prostrane bavarske šume, nekada znamenito stanište risa, ostale su bez posljednjeg primjerka ove zvijeri pred punih stotinu i trideset godina. O uzrocima bespoštedne hajke na risa i o njegovom konačnom istrebljenju piše Wolfgang SCHARPS u »S t e r n u« br. 49/1975.) među ostalim i ovo: »Činjenica je da su seljaci u osamnaestom stoljeću mnogo pretrpjeli od velike mačke. Tada se stoka tjerala na ispašu u šume, a ris je brzo shvatio da je mnogo lakše uhvatiti neko tele ili ovcu, nego nepovjerljivu divljač. Seljaci su međutim namjerno uveličavali svoje gubitke. Naime, njihova davanja u naturi crkvi ili vlastelinu ovisila su o imovnom stanju. Često bi ovcu |