DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 35 <-- 35 --> PDF |
poboljšalo ako se već ne mogu uspostaviti raniji odnosi. U Sovjetskom Savezu, na primjer, obogaćuje se fauna primjercima divljači čak sa drugih kontinenata. Postalo je nedvojbeno da se čovjek mora umiješati u prirodne procese, ovaj put ne kao rušilac, već kao spasilac. U nas je šumarstvo do danas bilo jedini nosilac znanstvenih napora u očuvanju, rasprostranjenju i razvoju fonda divljači. Na šumarskim učilištima u Evropi a u nas na svim šumarskim fakultetima izdvaja se lovstvo kao samostalna naučna disciplina. Taj predmet danas objedinjava pored zoologije, kinologiju, lovni turizam, balistiku, lovljenje i dr. Odatle i ogromna odgovornost koja leži na šumarskim kadrovima kako za stanje šuma tako i za njenu faunu danas i ubuduće. Suma i divljač žive u neraskidivoj biološkoj zajednici. Promjena klimatskih prilika ili ma kog ekološkog faktora, djeluje i na faunu. Divljač je bitan faktor biocenoze ekotipova jadranskog krša, pa bi bilo neoprostivo zanemariti je pri proučavanju ekoloških čimbenika i u nastojanjima da se čovjekova okolina djelotvorno zaštiti od novih uništavanja. SADAŠNJE STANJE Živimo u razdoblju kada čovjek vidno smanjuje šumske površine (putovi, dalekovodi i drugi objekti). To je ono razdoblje kada i divljač intenzivno opada po vrstama i brojnosti. Valja prije svega konstatirati činjenicu da je sva divljač jadranskih kraških ekosistema (otoci, obala i zaleđe) ugrožena. Fond divljači svuda je više ili manje u opadanju a nema razlike između lovne i nelovne divljači. Iznimku pretstavlja jelen koji zadržava brojno stanje zahvaljujući sposobnosti migracije i nekim drugim osobinama. Također izuzimamo pojedina područja, kao na primjer Istra gdje se tek naseljava brojnije srneća divljač ili napori sa divokozom na Biokovu. Ta činjenica je poraznija i zbog toga što gotovo nigdje na Mediteranu nije divljač zastupljena u takvom broju i s toliko vrsta kao u nas na ekotipovima jadranske obale. Radi primjera osvrnimo se na riječku regiju. Na padinama Učke tik do mora (Lovran) naći ćemo srneću divljač i divlje svinje. Ujesen, odnosno u doba rike jelene možemo čuti od Kastva do gornje granice vegetacije. Naročito se zimi ta divljač spušta sve do sela oko Rijeke. To omogućava kontinuitet prirodnih visokih šuma. Dakle, od mora do gornje granice vegetacije, na zapadnim i južnim obroncima Risnjaka srećemo: jelena, srneću divljač, divlje svinje, medvjeda, divokozu, tetrijeba, nešto sitne divljači i zvjeri (vuka, divlju mačku i neke druge). Malo je zemalja koje to mogu u prirodi danas na tako malom prostoru, a na mediteranu nikako, prebrojiti odnosno uzgajati. Statistika govori o padu broja sitne divljači na našem kršu po stopi oko 6 % godišnje od 1960. godine na ovamo. Fond zečeva se prepolovio. Trčka i jarebice, koje su ukras arhitekture jadranskog krasa sve se rjeđe sreću. Broj srneće divljači u istom razdoblju prosječno opada za 4%, a divljih svinja je 30% manje u odnosu na 1960. godinu. Uzroci smanjenja fonda divljači su mnogobrojni, ali želimo naglasiti da su ekološki faktori manji uzrok od svih drugih. Ta spoznaja je važna jer nam ekologija ne smeta da popravljamo stanje fonda divljači. Nije mjesto |