DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 42     <-- 42 -->        PDF

Kod podrobnijeg razmatranja brojčanih podataka objavljenih u tabelama
po šumarijama može se opaziti da u izabiranju stabala za sječu šumarski
inžinjeri neposredno nisu radili u 16 šumarija (od ukupno 33); dakle, u polovici
od ukupnog broja šumarija. Naprotiv, lugari su taj posao obavljali na
području 21 šumarije; dakle, na teritoriju 2/3 od ukupnog broja šumarija.


* *


*


Koji su razlozi da je tako velik dio najvažnijeg stručnog rada — neposredno
rješavanje naprijed navedenih uzgojnih zadataka — prepušten osoblju
niže stručne spreme: ne samo tehničarima, nego i lugarima (oko 85 %
posla)?! Da li je tome uzrok nedovoljan broj zaposlenih stručnjaka visokih
kvalifikacija ili velika angažiranost tih radnika u drugim poslovima (organizacija,
uprava, iskorišćavanje i dr.)? Ili je premalena briga za razvitak tih
planinskih, pogotovo mješovitih, šuma u dalekoj budućnosti, odnosno nedovoljan
osjećaj odgovornosti za utjecaj sadašnjih doznaka-sječa na sastav, oblik,
podmlađivanje sastojina i kakvoću stabala. U takvim postupcima možda
nije isključeno da odnosne doznake stabala za sječu mjestimice, povremeno,
više ili manje, sadrže neke tipične značajke eksploatacijskih sječa.


Nad iznesenim brojčanim podacima, konstatacijama i pitanjima, navedenima
već u prethodnom napisu, trebali bi se dublje zamisliti odnosni organi
šumarija i šumskih gospodarstva, općina i republike.


Doduše, može se pretpostaviti da šumarsko osoblje nižih stručnih kvalifikacija
postupak u doznaci stabala za uzgojnu sječu izvršava, po svojem
stručnom znanju, savjesno te po uputama iskusnijih stručnjaka viših kvalifikacija
i po odredbama šumskogospodarskih osnova. Ali gdjekad se događa
đa se taj posao, isprva ili povremeno, obavlja dobro a zatim se šablonizira,
tj. nedovoljno usmjerava u vezi s nekim (više-manje nejasnim i teško obrazloživim)
promjenama ili tendencijom razvitka mikrostaništa i dijelova sastojine,
općenito s biogeocenozom, pa je takav rad često u neskladu s najvažnijim
zadacima uzgajanja i s određenim ciljem gospodarenja.


Zato, i ne samo zato, zakonodavac je u novom Zakonu o šumama odredio
da glavnu (redovnu) doznaku stabala za sječu treba da obavljaju prvenstveno
šumarski inžinjeri; to mogu činiti i šumarski tehničari koji su posebno
obrazovani za najvažniji rad u uzgajanju i iskorišćavanju šuma. Te postavke,
po svemu sudeći, osobito se odnose na preborne (raznodobne) sastojine
jer su složenijeg sastava i razvitka nego jednodobne. Lugare u vezi s tim
poslom Zakon o šumama uopće ne spominje.


U iznesenim konfrontacijama valja imati u vidu i unekoliko poznatu
činjenicu da u doznaci-sječi iste količine drvne mase jedan će doznačivao
poboljšati kakvoću preborne sastojine (uzgojna sječa), a drugi je može pokvariti,
ponegdje čak i udariti žig grabežnog gospodarenja.


Ako bi i u narednim razdobljima, unatoč stručnim potrebama i jasnoj
odredbi člana 36. Zakona o šumama, velik dio posla u izboru i doznaci stabala
za sječu obavljalo osoblje nižih stručnih kvalifikacija (koje ne može sustavno
ni dovoljno pratiti razvitak nauke, rezultate istraživanja, aktualnu
problematiku i si.) — može se događati da se premalo opažaju komponente
biogeocenoze, da se nedovoljno uvažavaju složeni zadaci uzgajanja i da velik
utjecaj imaju pojedine značajke (jednostavnijih) eksploatacijskih doznaka-
sječa.


Josip ŠAFAR, dipl. inž. šum.