DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 46 <-- 46 --> PDF |
nim radovima, dobroj opremljenosti, te koncentraciji stručnih kadrova. Nakon reorganizacije poduzeto je niz mjera da se nastavi zacrtani razvojni kurs. Tu je održana masa sastanaka na republičkom nivou u okviru kotara, šumarskih društava itd. Koliko ja pamtim, a aktivno sam učestvovao u tome, naročito su bili aktivni, pored drugova iz Vinkovaca, drugovi iz Bjelovara i gospodarstva Zagreb. Mi smo, da bi koliko-toliko nastavili započeti kurs naprednog gospodarstva, tada poduzeli niz mjera. U početku smo, npr., kod tih rasformiranih šumarija dogovorili da jedna organizacija, jedna šumarija vrši sve radove za eksploataciju drugih šumarija. Tu se svakako radilo o sanitarnim sječama. Zatim, aktivirali smo u velikoj mjeri rad Šumarskog društva . Tu je bilo mjesto sastajališta i tu bismo rješavali naše probleme. Potom je uspjelo složiti sve općine i kotar i osnovano je jedno šumsko privredno poduzeće, kojeg je usvojila kotarska skupština početkom prosinca 1956. godine. Kod Jugoslavenske investicione banke isplaćen je čak i kredit za obrtna sredstva od 400 milijuna. Potom slijedi posjet kotaru sekretara šumarstva Republike a pred kraj mjeseca dolazi poslije toga do likvidacije tog poduzeća. Dakle, pada u vodu i to poduzeće i teško stečeni krediti. Ali još nešto drugo; zašto smo mi poduzimali ove mjere kad nismo bili u položaju da to činimo. Evo, zbog čega. Tko poznaje vinkovačko šumarstvo zna, da je to nizinski cjeloviti kompleks, školski primjer jednog povezanog kompleksa, jedne cjeline, zna, da je to domovina slavonskog hrasta koji, kako znamo, uvelike daje ugled jugoslavenskom šumarstvu. Da tu postoji mogućnonst široke primjene intenziviranja proizvodnje pa prema tome i povećavanja prinosa. Sve je to nalagalo da se provodi jedna cjelovita politika, drugim riječima jedn a uprav a i bez toga nije se moglo zamisliti da se ide naprijed. Evo, što smo mi time izgubili. Izgubili smo teško stečenu suvremenu mehanizaciju na uzgojnim radovima i na šumskom transportu. Napustili smo suvremeno opremljeni rasadnik veličine oko 20 ha; izgubili smo upravnu zgradu i veći dio stanova. U prethodnim reorganizacijama izgubili smo već dvije upravne zgrade, zgradu b. direkcije državnih šuma i zgradu b. direkcije Brodske imovne općine, pa je sada šumsko gospodarstvo Vinkovci smješteno u zgradi koja je bila građena za internat učenika u privredi. Posebni gubitak bio je odlazak većeg broja sposobnih mlađih stručnjaka. Doživili smo gubitak obilne arhivske građe i kada smo 1974. godine pripremali proslavu 100-godišnjice postojanja tog šumarstva i kada smo monografiju pisali nismo mogli od tog cijelog materijala u Vinkovcima gotovo ništa naći. Našli smo ga u knjižnici našeg Saveza šumarskog društva i to dolje u dubokim katakombama gdje reorganizacija nije uspjela da dospije. Da i ne spominjemo izgubili smo jedno desetak godina, imali smo desetak godina stagnacije u razvoju. I eto to je cijena koju smo mi platili za jedan, kako su neki smatrali, čarobni štapić napretka. No žrtve će biti sve manje tj. težina žrtava je sve manja ako ovo posluži kao memento svima onima koji sa ovim mjerama u budućnosti budu posizali tj. kao mjerama za unapređenje. Ja bih rekao još par riječi što neki drugi misle o reorganizacijama ili organizacijama i kako se to negdje provodilo. Eto, npr., jedan šumarski autoritet evropskih i viših razmjera, prof. LEIBUNDGUT, prilikom posjeta bosanskom šumarstvu na upit za njegovo mišljenje o njihovoj organizaciji rekao je, da je svaka organizacija dobra ako se ne mijenja. Pa sjetimo se bivših imovnih općina, koje su, kako znademo, prebacile ne jednu |