DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 46     <-- 46 -->        PDF

nim radovima, dobroj opremljenosti, te koncentraciji stručnih kadrova. Nakon
reorganizacije poduzeto je niz mjera da se nastavi zacrtani razvojni kurs. Tu
je održana masa sastanaka na republičkom nivou u okviru kotara, šumarskih
društava itd. Koliko ja pamtim, a aktivno sam učestvovao u tome, naročito
su bili aktivni, pored drugova iz Vinkovaca, drugovi iz Bjelovara i gospodarstva
Zagreb. Mi smo, da bi koliko-toliko nastavili započeti kurs naprednog
gospodarstva, tada poduzeli niz mjera. U početku smo, npr., kod tih rasformiranih
šumarija dogovorili da jedna organizacija, jedna šumarija vrši sve
radove za eksploataciju drugih šumarija. Tu se svakako radilo o sanitarnim
sječama. Zatim, aktivirali smo u velikoj mjeri rad Šumarskog
društva . Tu je bilo mjesto sastajališta i tu bismo rješavali naše probleme.
Potom je uspjelo složiti sve općine i kotar i osnovano je jedno šumsko privredno
poduzeće, kojeg je usvojila kotarska skupština početkom prosinca 1956.
godine. Kod Jugoslavenske investicione banke isplaćen je čak i kredit za
obrtna sredstva od 400 milijuna. Potom slijedi posjet kotaru sekretara šumarstva
Republike a pred kraj mjeseca dolazi poslije toga do likvidacije tog
poduzeća. Dakle, pada u vodu i to poduzeće i teško stečeni krediti. Ali još
nešto drugo; zašto smo mi poduzimali ove mjere kad nismo bili u položaju da
to činimo. Evo, zbog čega. Tko poznaje vinkovačko šumarstvo zna, da je to
nizinski cjeloviti kompleks, školski primjer jednog povezanog kompleksa, jedne
cjeline, zna, da je to domovina slavonskog hrasta koji, kako znamo, uvelike
daje ugled jugoslavenskom šumarstvu. Da tu postoji mogućnonst široke primjene
intenziviranja proizvodnje pa prema tome i povećavanja prinosa. Sve
je to nalagalo da se provodi jedna cjelovita politika, drugim riječima
jedn a uprav a i bez toga nije se moglo zamisliti da se ide naprijed.
Evo, što smo mi time izgubili. Izgubili smo teško stečenu suvremenu mehanizaciju
na uzgojnim radovima i na šumskom transportu. Napustili smo suvremeno
opremljeni rasadnik veličine oko 20 ha; izgubili smo upravnu zgradu
i veći dio stanova. U prethodnim reorganizacijama izgubili smo već dvije upravne
zgrade, zgradu b. direkcije državnih šuma i zgradu b. direkcije Brodske
imovne općine, pa je sada šumsko gospodarstvo Vinkovci smješteno u
zgradi koja je bila građena za internat učenika u privredi. Posebni gubitak
bio je odlazak većeg broja sposobnih mlađih stručnjaka.
Doživili smo gubitak obilne arhivske građe i kada smo 1974. godine pripremali
proslavu 100-godišnjice postojanja tog šumarstva i kada smo monografiju pisali
nismo mogli od tog cijelog materijala u Vinkovcima gotovo ništa naći.
Našli smo ga u knjižnici našeg Saveza šumarskog društva i to dolje u dubokim
katakombama gdje reorganizacija nije uspjela da dospije. Da i ne spominjemo
izgubili smo jedno desetak godina, imali smo desetak godina stagnacije u razvoju.
I eto to je cijena koju smo mi platili za jedan, kako su neki smatrali,
čarobni štapić napretka. No žrtve će biti sve manje tj. težina žrtava je sve manja
ako ovo posluži kao memento svima onima koji sa ovim mjerama u budućnosti
budu posizali tj. kao mjerama za unapređenje.


Ja bih rekao još par riječi što neki drugi misle o reorganizacijama ili organizacijama
i kako se to negdje provodilo. Eto, npr., jedan šumarski autoritet
evropskih i viših razmjera, prof. LEIBUNDGUT, prilikom posjeta bosanskom
šumarstvu na upit za njegovo mišljenje o njihovoj organizaciji rekao je,
da je svaka organizacija dobra ako se ne mijenja. Pa sjetimo
se bivših imovnih općina, koje su, kako znademo, prebacile ne jednu